Enigma JNA - Podzemni Aerodrom "Željava"

• 4Ovo se svidja korisnicima: kikiriki, Vlatko Nikoloski, McRule, nani.fabula
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Usput naiđoh na ovaj zanimljiv komentar, ima tu velike istine......

Otkrivanje tajni Titovog podzemnog vojnog svijeta

"To je nepojmljivo, tako nešto ne postoji nigdje, to je cijeli fantastični vojni podzemni svijet opremljen za duži boravak nakon atomskog udara", izjavio je njemački pukovnik, član stožera EUFOR-a,europskih vojnih snaga u BIH nakon detaljne inspekcije podzemnog grada u Han Pijesku, glavnog zapovjednog mjesta nekoliko stožera bivše Jugoslavije. Osim u BiH, podzemni objekti građeni su u Hrvatskoj (pet), u Sloveniji (tri), u Srbiji (sedam), u Crnoj Gori (tri) i u Makedoniji (dva). Četrdesetak podzemnih objekata građenih do devedesetih godina, prema nekim grubim procjenama, stajalo je 90 milijardi dolara. Samo je kompleks podzemne zračne luke Željava, na granici BiH i Hrvatske, stajao 8,5 milijardi dolara. Nedavno je jedan bivši političar-ekonomist izjavio da je bivša Jugoslavija bez tolikog odvajanja za vojne potrebe mogla još 70-ih godina imati standard tadašnje Austrije."

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ron Jeremy ::Usput naiđoh na ovaj zanimljiv komentar, ima tu velike istine....
"To je nepojmljivo, tako nešto ne postoji nigdje, to je cijeli fantastični vojni podzemni svijet opremljen za duži boravak nakon atomskog udara", izjavio je njemački pukovnik, član stožera EUFOR-a,europskih vojnih snaga u BIH nakon detaljne inspekcije podzemnog grada u Han Pijesku, glavnog zapovjednog mjesta nekoliko stožera bivše Jugoslavije. "

Eh, ti dani kad se komandovalo iz Han Pijeska (inače, mjesto u kojem živim). Morala je Jugoslavija propasti.

• 2Ovo se svidja korisnicima: McRule, rexdeuss
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi skinuo fajl:

Ovako drugovi.....da ne bi slao slike svima pojedinačno, evo prezentovaću samo one koje nemogu da se otvore.......


https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png




PS.- ako sam poromašio neku - javite mi

• 1Ovo se svidja korisniku: McRule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ipak ćemo ovako.....(nisam siguran da li još neko nemože da vidi slike kao užičanin...)

Shematski prikaz unutrašnjosti.....



Jedna od prostorija u objektu nakon zarušavanja.....



Jedna od retkih fotografija iz perioda pre rata...vidi se maskirna mreža razapeta iznad ulaza u objekat......



Scena iz filma "Partizanska eskadrila", snimanog delimično na ovom aerodromu......



Period između 1992-1995...zarušena poletno-sletna staza....

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

emir šišić je bio pilot stacioniran na aerodromu željava u vreme kada je oborio helihopter eu

• 2Ovo se svidja korisnicima: rexdeuss, McRule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@srebrni letač


Jeste, bio je stacioniran upravo na ovom aerodromu......



Dopuna: 13 Sep 2005 16:46

Surfajući net-om, naišao sam na zanimljiv komentar na ovu temu. Naime, tekst koji ću prezentovati ne razlikuje se bitno od onog koji sam postovao 27.marta, mada ima nekih detalja koje nisam pomenuo te sam smatrao da nije loše da ga objavim kao dopunu na sve ovo.
Par detalja u ovom tekstu nisu baš sasvim jasni tako da sam ja dao svoj komentar i primedbu na njih.....

-Tekst je malo duži ali ga vredi pročitati- (skinite ga pa ga čitajte off-line)


===============================================





Tekst preuzet iz AEROMAGAZINA - autor profesor Radmila Tonković


Aerodrom se nalazio na nadmorskoj visini od 330 metara, a ceo plato dužine 15 km i širine 5 km je bio ispresečen vrtačama i zajedno sa planinom Plješevicom podsećao na gigantski nosač aviona, čijim je centrom poput jarbola dominirao radar sa vrha planine.

A kako je počelo...?
Kako je nastao jedan od najvažnijih vojnih objekata Jugoslavije – aerodrom „Željava“ kraj Bihaća.
U potrazi za najmeritornijim i najkompetentnijim odgovorom na ovo pitanje dospela sam najautentičnije ličnosti, do samog glavnog projektanta građevinskog dela i vodećeg projektanta kompleksa podzemnih objekata aerodroma „Željava“ – 85-godišnjaka, diplomiranog inženjera Dragoslava Sobotke; inače svojevremeno jedriličara sa A, B i C ispitom, motornog pilota, sekretara Akademskog aerokluba do II. svetskog rata, organizatora i stručnog konsultanta na vazduhoplovnoj izložbi 1938. godine na starom Sajmištu u Beogradu, sekretara već legendarne Jedriličarske škole na Zlatiboru pre II. svetskog rata (učesnika NOR-a, pukovnika u penziji), čije sam kazivanje u celosti zebeležila:

„Moje zapoznavanje sa specijalnim zaštitnim objektima podzemnog tipa za potrbe Ratnog vazduhoplovstva datira od 1954. Godine, kada sam u sastavu vazduhoplovne vojne delegacije na čelu sa tadašnjem komandantom generalom Z. Ulepićem bio u poseti ratnom vazduhoplovstvu Švedske. Tada smo, između ostalog, pregledali jedan podzemni objekat stariejeg tipa za smeštaj aviona sa potrebnim prostorijama i instalacijama za mirnodopske i ratne potrebe, jedan podzemni rezervoar klasičnog tipa, skladištenje goriva i  podzemnu fabriku oružja „Bofors“.
Sem toga, sa njihovim vojnim stručnjacima su vođeni razgovori o raznim elementima zaštite podzemnih objekata od efekata udarnih talasa izazvanih klasičnim i nuklearnim napadnim sredstvima.

Komanda našeg Ratnog vazduhoplovstva je 1955. godine formirala komisiju koja je, razmotrivši taktičko-tehničke uslove, predložila izradu projektnog programa i projektne dokumentacije za jedan objekat od budućeg podzemnog kompleksa na vojnom aerodromu „Željava“ kraj Bihaća.Za glavnog i vodećeg projektanta u Birou za specijalno projektovanje Građevinske uprave JNA sam određen ja – dipl.ing. Dragolav Sabotka.

Podzemni objekat je bio predviđen za smeštaj dve do tri pojačane eskadrile aviona lovačke avija-cije (sa dodatnim prostorom za regla-ment dva aviona) sa potrebnim prosto-rijama za komandu, pilote, vazduho-plovno-tehničku službu, vazduho-plovno-tehnička sredstva, municiju, gorivo, tehničku i pijaću vodu, sanitarije i rezervni izvor
električne energije. Tokom izrade glavnog projekta investitor je zahtevao, da se u okviru prvobitnog objekta izrade još tri, i to: za smeštaj povećanog broja aviona tj. jednog lovačko-avijacijskog puka (lap) sastava 3 - 5 eskadrila i kompletnog osoblja uz povećanje komfora u odnosu na raniji projekat, uređaja i službi potrebnih za obezbeđenje života, rada i borbenih dejstava lap-a u uslovima klasičnog i nuklearnog rata – ujedno bi služili i kao novi izlaz i za aerodromsku kontrolu letenja (povezana liftom i šahtom s unutrašnjošću objekta) sa meteo-stanicom.

Objekat je lociran u podnožju planine Plješevice na istočnoj padini (prema Bihaću), morfološki vrlo povoljnoj sa prirodnim uvalama za ulaze i sa grebenima koji ih razdvajaju. Masiv je sastavljen od kraških krečnjaka sa dosta prlina, pukotina i špilja i većim brojem izvorišta (curkova) različitog intenziteta. Tokom izgradnje objekta angažovani su i speleolozi za snimanje špilja radi njihovog premašćavanja specijalnim konstrukcijama od armiranog betona. Veću poteškoću su predsavljale špilje, koje su zahvatale ceo profil galerije po dužini, širini i visini i do 20 m pri dnu otvora.Tri glavne podzemne galerije za smeštaj 58 aviona su međusobno povezane u obliku slova M sa produženim srednjim krakom za reglament, odnosno za pregled i opravku dva aviona i dodatnom galerijom sa strane svodastog se oblika sa vertikalnim oporcima širine 15,40 m pri dnu i visine u temenu oko 10 m. Njihov slobodan profil je podešen prema dimenzijama aviona koje je dao investitor. Na prodorima galerije visina je povećana za 2 m. Ostale prostorije za razne namere i hodnici, izuzev kupole objekta, širine su 3 - 12 m.
Ukupna dužina podzemnih tunela (galerija i pomoćnih prostorija) je iznosila 3500 metara.

Kompletan objekat ima 4 ulaza-izlaza, od kojih se srednji prvobitnog objekta koristi kao ulaz za avione i ljudstvo (u slučaju napada preko ustave i degazacione komore), a ostala 3 se koriste za izlaz aviona. Svi su oni rulnim stazama povezani sa dve glavne poletno-sletne piste. Avioni su se unutar objekta razmeštali elektroakumulatorskim trgljačima, a izvan objekta do i od PSS su se kretali na sopstveni pogon.
Svako mesto za parkiranje aviona je imalo istakać za punjenje aviona mlaznim gorivom. Predviđeni su svi životni i radni uslovi za namensko korisćenje objekta sa potpunom autonomijom za 30 dana; električna, vodovodna i kanalizaciona mreža; dve rezervne dizel-električne centrale (jedna od 1000 kVA i druga od 625 kVA), skladišta ubojnih sredstava i rezervnih delova, skladište dizel i avionskog goriva sa razvodnom instalacijom po galerijama; prostor za dekontaminaciju aviona; 13 klima-komora sa specijalno zaštićenim ventilacionim šahtovima (koji ujedno služe i kao rezervni izlaz na površinu terena), a postojali su i šahtovi za odpadni vazduh i za izduvne gasove agregata, kao i za instalaciju pogonskog goriva; protivpožarni sistem; stanica za dopunavanje avionskih i zemaljskih akumulatora; kuhinjsko-trpezarijski blok; ambulanta; spavaonice...
Prostorije u unutrašnosti objekta su bile sa 56 teških pancirskih vrata. Za signalizaciju, a u cilju praćenja i regulišanja kretanja i prilazima objektu, kao i u samom objektu, i za druge potrebe, objekat je bio opremljen odgovarajućim signalnim uređajima i ozvićen zvućnicima povezanim u 10 zvućnih krugova.
Ovde je prvi puta kod nas, a zu predhodno provedena ispitivanja u institutu „Jaroslav Ćerni“, primenjen tzv. „aqua-sistem“ za skladištenje mlaznog goriva na vodenom jastuku u 5 cilindričnih čeličnih rezervoara (svaki kapaciteta po 100 tona goriva), što je od posebnog značaja za bezbednost objekta od mogućeg požara i eksplozije. Otvor za osmatranje na prostoriji za kontrolu letenja je zaštićena posebnim čeličnim kupolom za zaštitu od direktnih pogodaka mitrljeskih zrna i bliskih pogodaka raketi i bombi.

Objekat u celini je zaštićen od svih kalibara konvencionalnih napadnih sredstava i od prizemne nuklearne eksplozije jačine 20 kT. Razmak između ulaza-izlaza je projektovan tako, da je sprečeno istovremeno uništenje dva ulaza-izlaza, čemu doprinosi konfiguracija padine. Za smanjenje natpritiska udarnog talasa u ulaznim-izlaznim delovima podzemnog objekta predviđene su specijalne armirano-betonske dijafragme sve do teških armirano-betonskih vrata na početku glavnih galerija, a same dijafragme su dimenzionisane prema avionima. Teška armirano-betonska vrata su smeštena u zasednim nišama sa strane galerija, u njih su ugrađeni protivudarni ventili, a sama vrata se zatvaraju na ručni i električni pogon. Temperatura i vlažnost su idealne, dok je u galerijama za avione i u nekim skladištima temperatura snižena do 18 °C iz praktičnih i ekonomskih razloga.

Po svojim konstrukcijskim osobinama i uređajima kojim je bio opremljen podzemni objekat je obezbeđivao:

x    potpuna autonomnost jedinica koja u njemu bazira,
x    sigurnost i neprekidnost komandovanja borbenim dejstvima lovačke i izviđačke avijacije,
x    neometano vazduhoplovno-tehničko održavanje lap-a i pri uslovima intenzivnog dejstva neprijateljske avijacije,
x    normalne uslove za bezbedan život letačkog i tehničkog sastava, kao i drugog ljudstva u neposrednoj blizini           razmeštajne prostorije svojih jedinica.

Navedene osovine objekta su obezbeđivale vrlo visok itenzitet pripremanja jedinica za borbena dejstva i maksimalno moguće naprezanje lovačke avijacije.

Konfiguracija planine Plješavice, a naročito njenog vrha, pružila je dobru mogičnost za protivvazdušnu zaštitu podzemnog objekta, kao i čitavog aerodroma. Treba naglasiti, da je kod izgradnje ovih objekata, prvi put primenjen i novi sistem podgrađe ankerima i špricanim betonom sa i bez čelične mreže, a po potrebi i sa čeličnim remenatama, koji se kasnije koriste bilo kao nosiva obloga, bilo kao njen satavni deo, a sve o zavisnosti vrste i kvaliteta stenske mase. Takođe je prvi put primenjen sistem zahvatanja i sprovođenja curkova vode i vlažnih mesta kanalom ispod podne površine. A od svih uređaja ugrađenih u podzemnom objektu impozantnih 95% je bilo proizvedeno u domaćnim fabrikama tadašnje SFRJ.

Aerodrom je građen do 1968. Godine, kada je svečano otvoren i pušten u rad. Samo je nedostatak finansijskih sredstava odugovlačio vremenski rok završetka radova na ovom grandioznom projektu. Nakon 24 godine postojanja i rada ovaj div od aerodroma je dignut u vazduh sa 56 tona exploziva u maksimalno kratkom roku od samo nekoliko minuta.“
(56 tona eksploziva !!!-ne bih se složio sa ovim podatkom, jer se radi o ogromnoj količini koja bi aerodrom sravnila sa zemljom. Po fotografijama se vidi da on nije uništen potpuno - eksploziv je zarušio samo ulaze kao i delove poletno-sletnih staza, a ostalo je učinilo vreme, pa se stoga stiče utisak da je on totalno uništen - prim. RJ.)

Interesantno je napomenuti, da je, osim ovog najvećeg vazduhoplovnog objekta, naš sagovornik projektant i nekoliko manjih objekata za slićne namene na prostoru bivše Jugoslavije.

Jedan od njih je izgrađen na magistrali pored mora u krečnjačkom masivu sa dva ulaza – izlaza i sa pistom na proširenom delu magistrale. ....(ovde se verovatno radi o aerodromu Divulje nadomak Splita - prim. RJ.)
Ovakav način gradnje se praktikuje u Švedskoj, koja obiluje granitnim brežuljama i brdima u blizini njihovih aerodroma ili pored auto-puteva.

Drugi podzemni objekat na teritoriji bivše Jugoslavije je rađen kao komandno mesto i pored prilaznog hodnika imao je operativnu salu s ekranom za prikaz situacije na terenu (teritoriji), sve potrebne elektronske uređaje na elastičnom podu, meteorološku stanicu, rezervnu dizel-elektrocentralu sa šahtom do površine terena, klima-komore i sve potrebne instalacije i uređaje. .....( gotovo je sigurno da je ovo objekat Veliki Žep nadomak Han pjeska - prim.RJ.)

Primoravši svoj mozak da primi mnoštvo čudnih i stručnih, ali istovremeno i interesantnih i nesvakidašnjih informacija, nisam mogla da se ne zapitam, da li je čovek kao najsavršenije biće prisutan na planeti Zemlji da je izgrađuje ili da je ruši? Svakako jedinstven projekat ovakve vrste u Evropi, a možda i šire, aerodrom „Željava“ je imao nesaglediv značaj za naše RV i PVO i zemlju u celini u odbrambenoj, bezbednosnoj i političkoj konotaciji naše vojske i države u svetu. I svaki potencijalni neprijatelj je i prema njemu i prema SFRJ respektujući i zazirući stav. Važno je napomenuti, da su isti razlozi bili imperativni i za njegovu gradnju i za njegovo rušenje, te stoga biva lakše sagledati i prihvatiti ovaj objektivno težak gubitak impozantne i važne građevine. Neosporno su čovekove tvorevine dokaz njegove nadmoći i kreacija i često nadziva svog graditelja i tvorca. Gospodin Sobotka je nadživeo neke svoje građevine i teško mu je što više ne postoje, jer je sa njima nepovratno otišao i deo njegovog života, stvaranja i gradnje kao glavne vokacije ovog vrsnog projektanta i inženjera. Kaže, da je za sve kriv prokleti rat i da je on sve ovo uništio i oteo od ljudi koji su to predano stvarali i gradili, jer su sile i rat u stanju da za časak unište decenijska ljudska naprezanja i stvaraštvo. Rat svaki smisao u trenu pretvara u besmisao, jer je i sam besmisao. A posle njega i dalje treba živeti.
Ali kako?

• 1Ovo se svidja korisniku: McRule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@bombas78....

Pa pazi, ipak će biti ovo kako si rekao "još nedostupno za javnost", mada su do danas otkrivene gotovo sve bivše tajne koje su nekad bile "državne". Svedoci smo da se pre nekoliko meseci "ušetala" jedna novinarska ekipa praćena najvišim predstavnicima vlasti u do tada najčuvaniji i najtajniji vojni podzemni objekat "Karaš" podno topčidera....Ni jedan drugi objekat na sadašnjoj teritoriji SCG nije bio od tolike važnosti i tajnosti kao ovaj, pa ipak ni on nije više to što je bio.

A ovaj sam tekst pronašao na sličnu temu (arhiva časopisa "Vreme").....

===============================================

Z. M.

Topčidersko podzemlje: Mitovi i legende

Da podzemni objekti zaista postoje nije tajna, ali koliko ih je, koliko se daleko protežu, šta je i ko je u njima smešten, kao i koliko su veliki tajna jeste

Gradijska brigada stacionirana je u kasarni Dedinje, na oko pedeset hektara šumovite severozapadne padine brda Topčider, odakle se lako kontroliše komunikacijski pravac duž Topčiderske reke, naročito važan u slučaju bežanije. U vreme kad je garda osnovana, kasarna je imala samo dva objekta, jedan za gardiste, drugi za konje, neposredno uz Gospodarev konak. Kako se garda uvećavala, rasla je i kasarna, a ozbiljniji građevinski poduhvati preduzeti su u vreme stvaranja prve Jugoslavije, kada je garda prerastala u diviziju, a jugoslovenska vojska pretendovala da postane regionalna sila. Tada je započeta, a posle Drugog svetskog rata nastavljena u mnogo većem obimu, i gradnja spleta podzemnih komunikacija kojima su povezane kasarna garde i dvorski kompleks, o kojima se danas, kao i poslednjih sedamdeset godina, ispredaju mitovi i legende.

Legenda kaže da je tada izgrađen i tunel, doduše skromnog poprečnog preseka, koji povezuje zgradu Generalštaba u centru grada sa kasarnom garde, i da je početkom devedesetih modernizovan, proširen i opremljen elektromobilima specijalno napravljenih za tu namenu. Bilo legenda ili ne, činjenica je da je baš u to vreme, u parku Manjež kod zgrade stare Akademije, na uglu Resavske i Nemanjine ulice godinama stajala građevinska ograda a unutar nje zjapila pozamašna rupa, da bi odjedanput nestala a da nikakvi tragovi da se nešto radilo nisu ostali.

Da ti podzemni objekti zaista postoje nije tajna, ali koliko ih je, koliko se daleko protežu, šta je i ko je u njima smešten, kao i koliko su veliki tajna jeste. U svakom slučaju, u kasarni Dedinje postoji više atomskih skloništa, bolje ili slabije opremljenih, već prema rangu eventualnih korisnika, u koje je bilo moguće smestiti politički i vojni vrh nekadašnje, bar po broju generala, respektabilne armije – dakle, nekoliko stotina njih. Dok postoje skloništa, moraju postojati i magacini i prostorije za tehničko osoblje kao i za gardiste koji sve to obezbeđuju, tako da kapacitet lako može premašiti i hiljadu ljudi. Sve te prostorije su međusobno povezane. Sva skloništa i komunikacije, naravno, imaju glavne, pomoćne, rezervne i tajne ulaze/izlaze. Tu je i jedan od ulaza u komandni centar ispod brda Straževica, koje je tokom poslednjeg bombardovanja, kao i kasarna garde, bilo svakodnevna meta.

Topčidersko brdo je izbušeno kao švajcarski sir, kažu oni koji tvrde da znaju, ali kažu i da je malo njih upućeno u sve tajne "topčiderskih laguma" i zaključuju da ko te informacije poseduje, može se po katakombama igrati "beskrajne žmurke".

Zoran Majdin

• 1Ovo se svidja korisniku: McRule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Dopuna na temu -


PODZEMNI OBJEKTI NA TERITORIJI BiH

( o jednom je već bilo reči u ovoj temi - Objekat " Veliki Žep"... http://www.mycity.rs/phpbb/viewtopic.php?t=16479 )

Vojska FBiH ima 12 objekata pod zemljom
SARAJEVO - Federalno ministarstvo odbrane uputilo je spisak sa 12 podzemnih vojnih objekata Ministarstvu odbrane BiH, kako bi snage EUFOR-a mogle izvršiti njihove inspekcije.

Ministarstvo odbrane RS vec je prijavilo dva podzemna vojna objekta koja su u funkciji i tri koja se ne koriste.

Komandant EUFOR-a Dejvid Liki prošle nedjelje je naredio kontrolu svih podzemnih vojnih objekata na prostoru oba entiteta kako bi se sprijecila mogucnost da budu korišteni za ilegalne djelatnosti.

Akcija je prošle nedjelje pocela u RS na podrucju opštine Han Pijesak, a u cetvrtak je zapecacen podzemni vojni objekat u Crnoj Rijeci (Veliki Žep), koji je, prema informacijama iz EUFOR-a, služio za skrivanje optuženih za ratne zlocine.

Prema informacijama iz Ministarstva odbrane FBiH (FMO) od 12 podzemnih vojnih objekata njih sedam je neperspektivno za Vojsku FBiH. Dobar dio ovih objekata gradila je i koristila bivša Jugoslovenska narodna armija, a oni su sada van funkcije.

Na spisku ovih objekata nalazi se podzemni vojni kompleks aerodroma Željava u Bihacu, koji VFBiH nikada nije zaposjela, a lokacija aerodroma dijelom se nalazi na teritoriji Hrvatske.

"Od navedenog kompleksa na teritoriji BiH nalazi se jedna pista i jedan izlaz, dok se na teritoriji Hrvatske nalazi jedna pista i dva izlaza. Pista na teritoriji BiH je uništena, a njen širi rejon je miniran", navodi se u informaciji FMO uz ocjenu da je ovaj objekat za njih neperspektivan.

Jedan od najvecih podzemnih vojnih objekata u BiH nalazi se na podrucju Konjica sa površinom unutrašnjeg dijela od 6.400 metara kvadratnih i smještajnim kapacitetom za 350 osoba. Iako se navodi da je ovaj objekat u funkciji, istaknuto je da je on za VFBiH neperspektivan. Na podrucju Konjica nalaze se i podzemni objekti Zlatar, Borašnica-Kiser i Kleke-Borci. Za sva cetiri objekta u FMO navode da su neperspektivni, a neki od njih su i djelimicno porušeni, a okolina minirana.

Na podrucju Livna nalaze se dva podzemna objekta Struba 1 i Struba 2, koji se sada koriste kao skladišta ubojitih borbenih sredstava. Podzemni objekat Gorica nalazi se na podrucju Mostara i sastoji se od dva tunela namijenjena za skrivanje helikoptera i aviona u sklopu aerodroma Ortiješ. Jedan podzemni objekat, tacnije tunel, nalazi se u okolini Sarajeva u naselju Butmir. Koristio se za vrijeme rata, u dobrom je stanju, ali ga nije zaposjela VFBiH. Na ulazu u Sarajevo nalazi se i podzemni objekat Ljepunica kod Pazarica i koristi ga 2. divizija VFBiH. Jedan podzemni vojni objekat je u izgradnji i nalazi se u Pajatovom Hanu kod Vareša. Izgraden je u dva nivoa u labirintu dužine oko 500 metara.

Komandant EUFOR-a Dejvid Liki rekao je da ce i objekti koji ugrožavaju bezbjednost za gradane zbog ruševnog stanja, kao i oni za ilegalne aktivnosti, biti zatvoreni u saradnji sa Ministarstvom odbrane BiH.

===============================================


ATOMSKA RATNA KOMANDA ( ARK )


Obici objekat "ARK" - Atomsku ratnu komandu, licno i uživo, nešto je sasvim novo i drugacije od svega sa cime se do sada susretala reporterska ekipa "Prve linije". Našu malu novinarsku ekspediciju su, uz nas, sacinjavali i novinari televizije "Hayat", te kolege iz Federalnog ministarstva odbrane koji su takoder željeli napraviti zabilješku o objektu tajnog naziva "D-0". Šarolika družina je kombijem putovala ka adresi "bez imena", koja se 26 godina gradila i izgradila odmah do prigradskih kuca Konjica, a da za nju niko, baš niko, nije ni znao ni cuo. Kakvim velom tajne je ovaj objekat bio obavijen u prošlom sistemu, govori i podatak da je u toku radova na njemu iskopano preko 20 hiljada kubika materijala, a da niko nije znao šta se dogada i gdje je sklonjena tolika zemlja.

Prvi susret sa našim domacinima je nadomak "ARK-a", mekoliko kilometara od Konjica, a docekuje nas kapetan Mesud Šadinlija iz 1. Korpusa Vojske Federacije Bosne i Hercegovine i upravnik Objekta narednika Dževad Faladžic. Po izlasku iz kombija zbor ekipe je, vojnicki, u "vrstu", slijedi prozivka imenom i prezimenom, da se ne bi prošvercao kakav nenajavljeni "ilegalac". Price koje smo culi prije našeg polaska na zadatak, te savjeti starijih kolega koje su vec posjetile ovaj objekat, "slike" stvorene u glavi, o svemu što nas ocekuje, doveli su do toga da živci i bez našeg htijenja budu razigrani i napeti kao strune.
Vanjski izgled objekta u koji ulazimo ne obecava mnogo jer se nerazlikuje od izgleda prosjecne bosanska kuce. kakve srecemo širom naše zemlje. Ali, samo na prvi pogled. Upravo ta zgradica kamuflaža je ulaz u tajni objekat bivše JNA koji je i predmet našeg posjete. Lukavo nema šta. Prvo, pravo iznenadenje ceka nas vec na ulazu. Prolazimo kroz jedna, druga i treca pancirna vrata, zastrašujuce težine i debljine, kakva smo vidali samo u sefovima banaka... Ove metalne barikade nisu slucajno na ulazu, celicna vrata sa meduprostorima koji ih dijele imaju posebnu ulogu zracnih pretkomora za amortiziranje vanjskih udara. Posebno je zanimljiva prica narednika Dževada Faldžica i njegovog kolege Camila Omerovica, naših vodica, koji nas kako na ulazu u "ARK", tako i tokom njegovog obilaska "snabdijevaju" pikanterijama bez kojih bi novinarska bilježnica, i pored videnog, ostala prazna.



Labirint


Trostruka vrata se za nama necujno zatvaraju i vec smo u "zašticenom dijelu" koji se prostire na 6.584 kvadratnih metara. Temperatura u objektu je vrlo prijatna i krece se oko 21 stepen celzijusa uz konstantnu vlažnost od 65 - 71 promil, sve to naravno, kontrolirano i dozirano pomocu mocnih klima uredaja. Prve impresije, su dosta upecatljive, jer do tada nismo vidjeli ništa slicno. Sve nam je nalik na komplicirani labirint. Hodnici su povezani, ali za laike je svaki isti, te je pravac kretanja nepoznanica za sve one koji nisu u "ARK-u" boravili duže vremena. Na plafonu su razapeti kablovi i žice raznih namjena i profila, a provedene su u sve sobe, cak i toalete. Najviše podsjecaju na žicanu paukovu mrežu.
Dok prolazimo prostranim, nepreglednim podzemnim hodnikom, na celicnim vratima su još uvijek vidljivi jarko crveni pecati sa oznakama JNA, to su bile sobe u kojima su bili smješteni ratni planovi sa kartama i mapama za borbena dejstva za cijelu SFRJ. Tu su bile smještene najvece vojne tajne, koje su sistemski uništene paljenjem koje je trajalo puni mjesec dana.
Prva prostorija, je prostrana i svijetla sa pratecim uredajima na zidovima. Znaci, u Glavnom operativnom centru smo, odnosno, komandnom mjestu tadašnjeg Štaba JNA. Dominiraju sredstva veze, velika telefonska centrala, pomocu koje se moglo stupiti u kontakt sa bilo kojoj jedinicom JNA lociranom na terenu. Namjena OC-a, bila je da primi i zaštiti najviše oficire, te im omoguci uspješno rukovodenje i komandovanje Oružanim snagama, kako u ratu, tako i u drugim kriznim situacijama poput nuklearnog, biološkog, artiljerijskog ili nekog drugog napada.



Dvadeset dva zasebna sistema


Dok se krecemo hodnicima osvjetljenim neonima, saznajemo da je objekat graden 26 godina, od marta 1953. do 1. septembra 1979. godine, kada je djelomicno završen i poceo sa radom. Pretpostavke su da vrijednost Atomske ratne komande sa pratecim sadržajem iznosi oko 4 milijarde i 600 miliona dolara ( 4 600 000 000 $ ).
Tako je, naime sredstava utrošeno u izgradnju i opremanje, što ga je svrstalo na trece mjesto najvecih investicija u bivšoj Jugoslaviji, odmah iza aerodroma "Željava" kod Bihaca, i luke "Lora" u Splitu. Sastoji se iz tri dijela: nadzemnog, podzemnog nešticenog i podezemnog šticenog. Kad nam je saopceno da se nalazimo na 250 metara pod zemljom i pored poznatog novinarskog "garda", prisutnim se oteo uzdah i podpitanje, da li je u objektu moguc nestanak kisika i ostalih energenata neophodnih za život. Informacija koju smo dobili, umirila nas je, "ARK" posjeduje 21 zasebni sistem koji mu omogucava da "živi": veza, transformatori, agregati, klima uredaji, rezervoari, cisterne za gorivo, precišcavanje otpadnih voda, zagrijavanje, sanitet, kuhinja...
Svi sitemi imaju rezervnu varijantu, odnosno, radeni su sa svojim "blizancima", te nema bojazni od prestanka rada, tim više, što su za najznacajnija postrojeja bili uskladišteni i rezervni dijelovi Što se tice kisika, nema nikakvih problema, jer su uredaji koncipirani tako da funkcionišu bez dotura zraka iz atmosfere - sami ga proizvode i obnavljaju.



Predsjednicki blok


Objekat je prvenstveno namjenjen zaštiti od nuklearnog rata, te može da izdrži nuklearni udar od 30 kilotona bez ikakvih posljedica po lica koja borave u njemu. Maksimalno smještajni kapacitet je 350 ljudi koji istovremeno imaju uvjete za nesmetan život i rad, a bez kontakta sa površinom i najmanje štednje u bilo kojem segmentu mogu živjeti 14 dana. Naredni rejon za obilazak je i novinarima, narocito civilnim, najatraktivniji - Predsjednicki blok. Namjenjen za smještaj porodice Broz i potpuno netaknut vec duži niz godina. Naša mala ekspedicija je ubrzala korake sa nestrpljenjem išcekujuci šta ce vidjeti u toj eminentnoj rezidenciji pod zemljom. Ulazimo u objekat u objektu, dodatno zašticen i ureden na 170 metara pod zemljom. Tapete na zidovima, etisoni i prateca oprema, slikovito nam govore da se nalazimo u prvoj klasi objekta "ARK". Obilazimo sale za sastanke, spavacu sobu sa bracnim krevetom na kojem su još uvijek najloni, tevrlo moderno kupatilo i radu sobu. U sanitarnom bloku, zaticemo sve na svom mjestu, ubruse za ruke i toaletni sapun su još uvijek iz sedamdeset i neke. Potom slijedi niz indenticnih soba, opremljenih krevetom, radnim stolom i sredstvima veze. Rezervisane su bile za licnu predsjednikovu pratnju. Kuhinja i sanitet su posebno poglavlje. Kuharima je na usluzi bila najsavremenija aparatura, te srebreni pribor za jelo, dok se sanitarni blok bolnica u malom, sa operacionom salom i rendgen amaratima koji su obezbjedivali i najteže ljekarske intervencije.
Nešto skromniji dezen tapeta i etisona, znak su nam da smo izašli iz objekta u objektu, te obilazimo centar veze, rezervoare za vodu kapaciteta 170 kubicnih metara i dolazimo do energetskog srca "ARK-e", transformatora za proizvodnju elektricne energije. Iako je "ARK" neuništiv spolja, njegov tadašnji korisnici su ga pokušali uništiti iznutra, upravo u energetskom dijelu koji je i najosjetljiviji. Pripadnici tadašnje JNA, dobro su znali kakav je znacaj ovog objekta, te ga ni po koju cijenu nisu htjeli ostaviti u rukama Armije BiH. Uništenje je planirano sa cetri i pol tone razornog trotila, koji se trebao aktivirati pozivanjem odredenog telefonskog broja sa pratecih objekata. Zahvaljujuci ljudima koji su Bosnu i Hercegovinu nosili u srcu, a prije svih penzioniranom pukovniku Vojske Federacije BiH Šerifu Grabovici, to se nije desilo. Pripadnici Armije BiH 11. maja 1992. godine objekat preuzimaju od pripadnika JNA i sacuvaju ga do danas sa kompletnim inventarom kakav je bio po njegovom puštanju u rad.



Posjete mnogobrojnih delegacija


Tri izlaza iz ovog objekta predvidena su za slucaj nužde. Mi smo se, ipak , po završetku našeg obilaska uputili ka glavnom izalazu, prepuni razlicitih dojmova.
Brojne delegacije koje dolaze u posjetu odaju priznanje pripadnicima Vojske Federacije BiH za njhov doprinos u održavanju ovog objekta. Dolazili su mnogi, svi oduševljeni videnim. Nitko ne ostaje ravnodušan.