offline
- Gospodin-BP
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Jan 2012
- Poruke: 640
- Gde živiš: Sever
|
Napisano: 09 Mar 2013 20:30
Evo jedne analize od Advance.hr. Nisam znao gde da je stavim pa sam ovde:
Analiza: "Šiitski polumjesec" - Mit ili geopolitička stvarnost
Često se oružani sukobi između zemalja ili pojedinih skupina, ukoliko je to moguće, žele prikazati kao sukob civilizacija, etnički ili vjerski ratovi. Umjesto da stvari nazovemo pravim imenom, lakše je govoriti o sukobu između protestanata i katolika u Sjevernoj Irskoj, muslimana i kršćana u Nigeriji, o sukobu zapadne kršćanske civilizacije i islamskog svijeta i tako unedogled.
Od invazije na Irak, pa do proizvedenog rata u Siriji govori se o takozvanom 'šiitskom polumjesecu', a sukob u Siriji se također želi prikazati ponajprije kao sukob između šiita i sunita, a u analizama se ne izostavljaju niti alaviti, kršćani, pa etnički Kurdi i Palestinci i tko sve ne. Oni koji prate sirijski sukob kroz prizmu vjerske pripadnosti, ukoliko su nedovoljno informirani, prihvatiti će to kao činjenicu i uzeti 'za nepobitnu istinu' ono što tvrde 'njihovi'.
Do kada u prošlost seže taj raskol, ako ga uopće ima, i da li je 'šiitski polumjesec' (teritorij koji se proteže od Beiruta, preko Sirije i Iraka, do Irana i dijela Pakistana) samo jedna velika obmana ili stvarno postoji geopolitički savez, kojemu je temelj način interpretacije i prakticiranja islama. Da bi dobili odgovor na ovo pitanje moramo se nakratko vratiti nekoliko stoljeća unatrag.
Islam i unutarnje podjele
Islam je po broju vjernika na drugom mjestu u svijetu. Računa se kako u pedesetak svjetskih država ima oko milijardu muslimana, ali treba napomenuti kako islam ima najveću godišnju stopu rasta u odnosu na druge vjeroispovijesti. Islam nisu samo religiozna uvjerenja pojedinca. On upravlja, korigira i usmjerava misli i djela svakog pravog muslimana. Riječ 'islam' navodno potiče od riječi 'salaam', što znači mir, ali znači i potpunu predanost. Dakle, musliman koji predano živi islamsku vjeru naći će mir u Bogu.
Za muslimane, bili oni šiiti ili suniti, sveta knjiga Kur'an, koju je 23 godine prije no što će umrijeti (632.g.) napisao božji poslanik Muhamed, sadrži riječ Božju i na njoj se temelje islamski zakoni, šerijat. Tri temeljne dužnosti svakog muslimana su: džihad, što znači borba ili napor koji se ulaže da bi se ostalo na Božjem putu, tj. svakodnevna borba pojedinca sa zlom i unutarnjim iskušenjima.
Džihad ni u kom slučaju ne znači sveti rat u ime islama. Druga osnovna dužnost je 'da'wah', pozivanje drugih na prelazak na islamsku vjeroispovijest. Muslimani to čine kao što su nekada (ali i danas) činili kršćanski misionari. Putujući, okupljaju ljude i formiraju islamske zajednice.
I posljednja dužnost, je 'hrabriti, poticati dobra djela, a sprečavati zlo'. Iz treće dužnosti su proizašli socijalni zakoni; pomoć starima, bolesnima, nemoćnima, siročadi, odgovornost vlasti i strogo propisana pravila odnosa sa životinjama. Sve ovo govori kako nema govora o sukobu civilizacija, kako nas na zapadu žele uvjeriti pojedine političke skupine. Islam, kao i sve druge religije, ima i svoje unutarnje podjele koje datiraju iz sedmog stoljeća.
Odmah po smrti poslanika Muhameda je došlo do podjela u borbi za prevlast u kalifatu. U tim previranjima je 656.g. ubijen Uthman ibn Affan, a kalifat je preuzeo Ali ibn Abu Talib. On je vladao samo pet godina, jer mu je prijestolje osporio i pomoću 'kharajita' ga ubio Muawiyah, rođak ubijenog Uthmana. Sljednike Alia Taliba su nazvali 'Shiah al-Ali' ili 'Shiat Ali', šiiti.
Šiita među muslimanima danas ima oko 15%. No, važno je napomenuti kako žive na strateški važnom području Bliskog Istoka i središnje Azije. Iranski muslimani su 90% šiiti, ako uzmemo Perzijski zaljev kao cjelinu zastupljeni su sa 70%, a ako još više proširimo teritorij za ovu analizu, od Libanona do Pakistana, šiiti čine 50% muslimana.
Suniti i Šiiti u Aziji, Africi i Europi
The World Factbook, kojeg svake godine izdaje CIA, također potvrđuje ove brojke. CIA navodi kako je najveća zastupljenost šiita među stanovništvom u Iranu; 90%, u Azerbejdžanu 85%, Iraku 60-65%, Bahreinu 75%, Libanonu 45%. Šiiti čine manjinu u Siriji s 13%, Kataru sa 16%, Afhganistanu 19%, Pakistanu 20%, Tadžikistanu 5%, te enklave u Indiji i na istoku Saudijske Arabije.
Suniti i šiiti su pretrpjeli i unutarnje podjele. Tako da među sunitima imamo sufiste koji žive u Siriji, Turskoj, te u dijelovima Afrike. Ibadhiti ili kharajiti koji žive u Omanu i Africi, te ahmadiyi iz Pakistana. Od posebne važnosti je wahabitska (tvrdolinijaška) struja u Saudijskoj Arabiji i Omanu.
Šiiti se pak dijele na dvije struje koje nisu u velikom sukobu, imamite i ismailite, te druze koji žive Libanonu, Siriji, Jordanu i Izraelu. Na kraju imamo sirijske alavite, njih oko 400.000, te zaydite u Jemenu. Za njihove imame se govori kako se ponašaju 'odveć ljudski, te kako previše griješe'. Pomenimo i hašemite u Jordanu, kojima pripada kralj Abdulah II. Ovdje smo naveli samo brojnije zajednice, a izostavili sekte.
Šiitski polumjesec - Mit ili stvarnost
Podjela među muslimanima je obilježila povijest naroda na Bliskom Istoku, na kojemu je uglavnom sunitska većina bila na vlasti, ali stvari ni približno nisu izgledale kao danas. Da ne idemo predaleko u povijest pomenimo kako su se početkom XX stoljeća šiiti i suniti, rame uz rame, borili protiv Engleza u Iraku. Ništa nije ujedinilo muslimane kao, na primjer, sukob između Izraela i Libanona 80-ih. Ne smije se zaboraviti kako je nekada znao prevladao faktor nacionalne pripadnosti. U iračko- iranskom ratu su se irački šiiti i suniti zajedno borili protiv Irana, da bi Sadam Hussein već od 1991. krvavom represijom gušio svaki pokušaj emancipacije šiitske zajednice u zemlji.
Istinski rivalitet između sunita i šiita počinje netrpeljivošću Saudijske Arabije i Irana, kada je 1979. u Islamskoj revoluciji na vlast došao Ayatolah Homeini. On nije štedio riječi kritike prema Saudijskoj Arabiji i režimu u toj zemlji. Kraljevsku kuću je nazvao 'korumpiranom i u službi SAD-a'. Homeinijeva želja je bila da se islamska revolucija 'prelije' na zemlje u regiji i u to ime je pozivao na jedinstvo muslimana, ali njegov apel, zbog Saudijske Arabije i gospodarskih interesa zemalja koje posluju s SAD-om, nije imao velikog utjecaja. U Saudijskoj Arabiji je, u Meki i bogatoj naftom regiji Hasa, 1979. došlo do šiitske pobune, ali je ona nakon tri mjeseca propala. U svojoj ekspanziji na zapad, Iran je uspio jedino stvaranjem Hezbollaha u Libanonu.
Kada je 2003. svrgnut Sadam Husein, umjesto da dođe do demokratizacije Bliskog Istoka, jaz između dvije najveće konfesionalne zajednice se još više produbio. U Iraku je došlo do sukoba između sunita, koji se nisu mirili s gubitkom čelnih pozicija, i šiita željnih osvete. U regiji su rasle napetosti, a za prevlast su se sukobljavale Saudijska Arabija, Egipat, Jordan, Iran i Sirija. Koliko je Iran bio dalekovidan vidi se iz susreta Ayatolaha Alia Khameneia i libanonskog šiitskog vođe i vjerskog lidera Hezbollaha Muhammada Husseina Fadlallaha u Bahreinu 2003., kada su još jednom naglasili 'kako dolazak Amerikanaca na Bliski Istok u Drugom zaljevskom ratu nije nimalo demokratizirao regiju'. No, učinili su jednu grešku. Rekli su 'kako je sada Bliski Istok više šiitski'.
Na reakciju sunita nije trebalo dugo čekati. U velikom broju islamskih zemalja je došlo do teških incidenata, pogotovu u Pakistanu. Jordanski kralj Abdulah II je izjavio kako bi 'novi šiitski polumjesec, koji se proteže od Bejruta do Teherana, mogao trajno poremetiti odnose i uznemiriti, ionako nestabilan, Bliski Istok'. Kralj Abdulah je na taj način upozorio na geopolitičku cjelinu koja bi se protezala od Irana do Libanona, te koja bi kao temelj imala konfesionalnu pripadnost. Strahovao je kako bi "utjecaj šiitskih klerika mogao dovesti do ujedinjenja svih zemalja gdje šiiti čine većinu, a tamo gdje su manjina, ali gdje su zastupljeni u velikom broju, služili bi Iranu kao 'peta kolona'."
Međutim, što god izjavili iranski i libanonski vjerski lideri u Bahreinu 2003., općepoznato je da vjera može biti pokretač, kohezijski faktor u povijesnim promjenama, ali ne i njihov glavni i osnovni razlog.
Danas, 2013. imamo situaciju da takozvani 'šiitski polumjesec', koji se proteže od Irana do Libanona, ipak ne obuhvaća Bahrein i Azerbejdžan. Na drugoj strani imamo većinski sunitsku Siriju, no izrazito sekularnu i multietničku (barem do uvezene pobune), ali koja je zbog svog otpora saudijskom i američkom ekspanzionizmu, postala njegov sastavni dio.
Stoga se ne može govoriti o 'šiitskom polumjesecu' u religijskom smislu. Njega se može tako nazvati zbog uloge Irana koju ima u protuameričkoj koaliciji na Bliskom Istoku, ali tvrditi kako teheranski Ayatolah želi nametnuti svoju verziju islama sunitskoj većini, to već graniči sa zdravim razumom.
Nerijetko se govori i kako Muslimanska braća nameću svoju viziju islama u zemljama gdje su preuzeli vlast, što bi se moglo smatrati točnim ukoliko se uzmu u obzir promjene zakona i islamizacija društva koju provode. Međutim, točnije bi bilo reći kako se Muslimanska braća samo služe islamom, i njegovom rigidnom interpretacijom, kako bi terorom zadržali vlast koju su u 'Arapskom proljeću' na prijevaru uzurpirali. Oni su iznevjerili očekivanja stanovništva i pod izlikom kako će pod njihovom čvrstom rukom muslimani živjeti po islamskim zakonima i tako si osigurati put u 'dženet', oni u stvari , isto kao i Saudijska Arabija i ostali američki sateliti u regiji, samo služe geostrateškim i geopolitičkim interesima State Departmenta. A ti interesi nisu temeljeni ni na čemu drugom osim na profitu.
Dobri odnosi i savezništvo između zaljevskih petro-monarhija, Muslimanske braće, SAD-a, Turske, te ostalih, manje ili više značajnih igrača, na bliskoistočkoj geostrateškoj šahovnici, trajati će dok svi budu imali financijske koristi od njih. Sve dok petrodolari (ali i oni američki) ne budu manjkali, trajat će i 'ljubav' među saveznicima. Iran, kojega nazivaju 'srcem šiitskog polumjeseca', i dalje će nastojati očuvati neovisnost, a tu će pomoć pružati i drugima koji budu zainteresirani.
Napomenimo na kraju kako je 'Arapsko proljeće' imalo svoj 'dašak' i u samom Iranu. No, prema posljednjim informacijama od 'Zelenog vala', kako se zvao pokret koji je tražio demokratizaciju društva, nije ostalo ništa. Vlasti u Teheranu su na vrijeme suzbili ono za što su znali da će, ako uzme maha, zemlju odvesti u kaos i krvoproliće i tako sačuvali zemlju.
Dopuna: 10 Mar 2013 13:31
Neredi i u Egiptu:
http://www.advance.hr/vijesti/zestoki-prosvjedi-u-.....h-u-kairu/
|
