offline
- Gospodin-BP
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Jan 2012
- Poruke: 640
- Gde živiš: Sever
|
A evo analiza na Advance.hr. Objasnjava zasto Katar zeli da srusi Asada. Prekopiracu je celu, posto mislim da mogu samo registrovani korisnici da je procitaju:
Citat: Analiza: razlozi zbog kojih je Katar primoran ići do kraja u rušenju vlade u Damasku
N. Babić
vrijeme objave: Srijeda - 03. Travanj 2013 | 20:45
(0)
Na summitu Arapske lige koji se prije nekoliko dana održao u Dohi, na pritisak Katara, a protivno statutu lige i međunarodnom pravu, odlučeno je da se pobunjenicima u Siriji dostavi pomoć u naoružanju i svoj drugoj potrebitoj vojnoj opremi. Ova odluka je dokaz kako je došlo do promjene odnosa snaga unutar lige, te kako su zemlje koje su tradicionalno vodile glavnu riječ (Egipat, Alžir i Irak) morale uzmaknuti pred bogatim 'patuljkom' Katarom. Emirat je iskoristio sva raspoloživa sredstva kako bi dobio ono što je tražio, uključujući i ucjene, kao npr. uskraćivanje financijske pomoći Egiptu.
Katarski su čelnici, zbog velike količine novca kojega su potrošili, razočarani zbog mogućnosti opstanka vlade u Damasku koja se već dvije godine uspješno nosi s uvezenom pobunom i pritiscima iz inozemstva. Kako bi namaknuo sredstva s kojim financira pobunjenike u Siriji, Katar se morao odreći većeg dijela gospodarskih projekata u zemlji, a iz istog razloga su se znatno smanjila i inozemna ulaganja.
Na primjer, katarski emir nije održao obećanje koje je dao prilikom posjete u Moskvi u studenom 2010., a kada je izjavio kako će njegova zemlja zajedno s ruskim tvrtkama raditi na projektima od zajedničkog interesa. Postavlja se pitanje: da li Katar to radi kako bi se 'osvetio' Rusiji zbog nepopustljivog stava kojeg ima u vezi sirijskog sukoba ili mu nedostaje novca? Najvjerojatnije je posrijedi neslaganje s Rusima.
Podsjetimo kako je zbog oštre kritike u katarskim medijima na račun politike koju vodi njihova zemlja, te utjecaja vahabita u regiji, u studenom 2011. fizički u zrakoplovnoj luci u Dohi napadnut ruski veleposlanik, Vladimir Titorenko. Vijest o napadu u kojemu je napadač od veleposlanika pokušao oteti aktovku s diplomatskim spisima u Rusiji su primili s velikim negodovanjem, obzirom na pravilo da su diplomati u bilo kakvim okolnostima nedodirljivi, pa i onda kada se radi o 'najvećem neprijatelju'.
Cilj Katara je jasan: vlada u Siriji mora pasti jer je prepreka plinovodu koji bi polazio od Katara, preko Saudijske Arabije, Jordana i UAE, do Turske i dalje do europskih potrošača. Na taj način bi se ostvario strateški važan cilj, a to je 'protjerivanje' Rusije s europskog i turskog tržišta na koje plasira dobar dio svog prirodnog plina.
Najveće postrojenje na svijetu za prirodni ukapljeni plin je ono Exxonovo koje se nalazi u Kataru
Doha, naravno, ne radi na svoju ruku nego ima veliku podršku State Departmenta u svom naumu. Poslije svega, emirat se i ne može smatrati državom u pravom smislu te riječi. On je jedno ogromno ležište prirodnog plina kojim vlada američki Exxon Mobil, a u njemu se nalazi i najveća zrakoplovna baza američke vojske na Bliskom Istoku, sa oko 5000 američkih vojnika. Usporedbe radi, oružane snage Katara broje oko 10 000 vojnika. O kakvoj se dakle, neovisnosti može govoriti kada je Katar u pitanju? Ne treba posebno pominjati i veze koje s Washingtonom ima emir i cijela njegova obitelj.
Ako se vratimo malo unatrag moramo se prisjetiti kako je Katar bio na američkoj 'listi zemalja koje podržavaju terorizam', a s nje je skinut onog trenutka kada je dozvolio da se s njegovog teritorija izvrši invazija na Irak. No, brojni članovi vladajuće obitelji i dalje otvoreno podržavaju teroriste koji su preuzeli odgovornost za napad na SAD 11. rujna 2001. Legitimitet samog emira Hamada ben Halifa al-Tania je upitan upravo zbog stava kojeg ima polovina njegove obitelji.
Zelimkhan Janderbiev-vođa čečenskih pobunjenika koji je nakon sloma pobune utočište našao u Dohi, gdje je ubijen 13.02.2004.
Katar je bio i jedan od glavnih sponzora rata u Čečeniji, kada je izdašno financirao arapske plaćenike i čečenske pobunjenike. Kada su Rusi ugušili pobunu u Čečeniji, 'predsjednik' takozvane Ichkerie (samoproglašene čečenske države), Zelimkhan Janderbiev, i njegovih 800 najbližih suradnika je utočište našlo u katarskom emiratu, no ubijen je u Dohi 13. veljače 2004. u eksploziji koja je u Dohi raznijela njegov osobni automobil. I danas, pod imenom raznoraznih islamskih humanitarnih fondova, Katar i dalje financira teroriste diljem svijeta, od Afrike do Filipina.
Ne smije se izostaviti ni šeik Yusuf al-Qaradawi, glasnogovornik Muslimanske braće i predsjednik "Međunarodne zajednice učenika islama" (International Union of Muslim Scholars), koji svoje poruke odašilje iz Dohe. Uloga u 'arapskim proljećima' koju je imala Al-Jazeera je već svima poznata.
Međutim, problem je sasvim druge prirode. Kako je moguće da zemlja koja se jedva vidi na zemljopisnoj karti i koja ima 300 000 stanovnika (koje služi 1,5 milijuna stranaca), uspijeva nametnuti svoju volju arapskom svijetu? Tu činjenicu svakako ne možemo pripisati nekakvom specijalnom talentu katarskog premijera i ministra vanjskih poslova, Hamada bin Jassima, koji je 20 godina obavljao sporedne dužnosti u državnom aparatu i koji nema nikakve diplome. Njega se bolje pozna po 'poslovima' koje vodi koristeći fondove emirata, nego po uspjesima u međunarodnoj diplomaciji. Odgovor je jednostavan. Financijski resursi Katara dozvoljavaju toj zemlji da manipulira situacijom u Egiptu i Libiji, koji ovise o njima. Alžir i Irak se ne žele sukobljavati s emiratom iz straha da katarski šeik ne počne financirati salafiste, koji u tim zemljama čine znatan dio populacije. (Iako je Katar već pokrenuo 'rat' u Iraku, potičući sunite iz bivše vladajuće stranke Baath na pobunu pobunu protiv šiitske vlade Nourija Al-Malikija.)
U ovom trenutku je od vitalnog značaja da legitimna sirijska vlada preživi sve udare, jer bi to bio početak kraja katarske premoći u Arapskoj ligi. Ukoliko pobunjenici budu prisiljeni na predaju, to bi za Dohu bio poraz na kojega nisu računali. Emirat strahuje od takvog ishoda, jer bi se na taj način stvorio presedan u 'islamskim revolucijama'. Sirija bi bila prva zemlja koja je uspjela odbiti takav silovit udar i osujetiti projekt koji je pomno razrađen, pripreman i koji je odvukao ogromnu količinu novca iz katarske državne riznice. Doha bi u tom slučaju morala položiti račune cijelom islamskom konzervativnom svijetu, među kojima i Saudijskoj Arabiji, kojoj je potrebno nekoliko sati da svrgne aktualnog emira i na njegovo mjesto postavi onoga koga želi.
Ostanak predsjednika Assada do kraja mandata bi za Katar značio poraz koji želi izbjeći pod svaku cijenu
Sada kada je preuzeo ulogu predvodnika 'revolucije', Katar mora ići do kraja, do potpune pobjede ili poraza.
Nikome ne treba Katar gubitnik, pa ni Sjedinjenim Državama. To je sudbina male umjetne tvorevine koja se naziva državom i koja je stvorena zbog nafte i plina. Zemlja koja živi Islam iz 17. stoljeća, a koja traži od arapskih zemalja koje imaju povijest i civilizaciju stare na tisuće godina da se 'demokratiziraju', nalazi se na sudbonosnoj prekretnici.
Opstanak Bashara Al-Assada za Katar, zbog uloge koju je preuzeo, znači najcrnji mogući scenarij, a kako do toga ne bi došlo emir i njegova svita će nas u bliskoj budućnosti zasigurno još koji put neugodno iznenaditi. Da li će to biti dovoljno da se sruši vlada u Damasku, odgovor ćemo znati 2014., kada se u Siriji budu održavali najavljeni izbori. Ukoliko kao kandidat bude sudjelovao i aktualni predsjednik Bashar Al-Assad, to će značiti da je Katar ovaj put napravio pogrešnu procjenu koja bi ga mogla skupo stajati.
http://www.advance.hr/vijesti/analiza-razlozi-zbog.....u-damasku/
|
