|
Poslao: 15 Nov 2015 19:26
|
offline
- Pridružio: 18 Feb 2007
- Poruke: 1088
- Gde živiš: Republika Srpska,Banja Luka
|
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
Јер треба тестирати укидање или радикално смањивање грађанских права од стране корпоративног фашизма.
|
|
|
|
Poslao: 15 Nov 2015 20:24
|
offline
- stalker
- Legendarni građanin
- Pridružio: 02 Feb 2010
- Poruke: 3632
|
данас...
19:26 - Kamere snimile ljude kako beže, paniku izazvala bačena petarda
Ljudi koji su se okupili u centru Pariza počeli su uspaničeno da beže nakon što su pomislili da su čuli pucnjeve. Međutim ispostavilo se da je u pitanu petarda.
ВИДЕО
|
|
|
|
Poslao: 15 Nov 2015 20:49
|
offline
- Wisdomseeker
![Male](https://www.mycity-military.com/templates/simplified/images2/user-sex.gif)
- Nezaboravni član
- Pridružio: 12 Feb 2007
- Poruke: 8630
|
Morali su oni da prođu i kroz Tursku ako su išli kopnom, a neki morem su išli do Grčke ili Italije, to što je terorista prošao kroz Srbiju nije naša krivica, da bi neko bio prepoznat kao terorista neko mora kao takvog da ga identifikuje da bi ga onda zaustavili na našoj granici.
Granica sa Turskom prema Siriji je bušna kao sito i svako je prelazi kako hoće.
|
|
|
|
Poslao: 15 Nov 2015 21:03
|
offline
- Sim.a
- Legendarni građanin
- Pridružio: 29 Avg 2009
- Poruke: 3040
- Gde živiš: Zemlja čuda
|
Ovde se čulo pitanje vezano za reakcije ljudi posle napada u Bejrutu i sl.
Čini mi da je to, pa neka se neko i uvredi, zapravo izgovor što se neki (ne)pritajeno raduju ovome što se desilo. Objasniću i zašto ovo kažem. Niko ne brani njima da još isti dan posle bombaškog napada u Bejrutu nešto kažu, napišu ili postave na svom blogu-profilu itd. Niko ih za to pominjanje nevinih žrtava neće osuditi ili će im se rugati. Ipak isti ti uglavnom ništa od toga nisu uradili. Nego su potegli te žrtve samo da bi relativizovali i umanjili patnju drugih. Može to i tako ali to je manipulacija bez pravog saosećanja zapravo za bilo koga. Zašto ljudi reaguju drugačije na napade u Bejrutu, Kabulu ili Parizu? Odgovor zapravo nije težak. Nije zato što misle, bar ne većina i pošten i normalan svet, da su ti u Libanu ili Avganistanu manje vredni. Odgovor je jednostavniji i navešću primer koji to objašnjava. Pre nekoliko dana mom prijatelju je umro otac. Čovek je bio živ i aktivan do poslednjeg momenta. Radio je i jednostavno se odjednom srušio. Srce. Potpuno nenadano i iznenada. Znao sam čoveka i još mi pred očima kako je uvek bio pun energije i aktivan. Porodica potpuno u šoku. Naravno kako je i red a kako i osećam otišli smo na sahranu. Cveće, služba i sve što ide. Bili smo tamo. E, sad da to povežem sa temom. Da li je to bila jedina sahrana taj dan? Nije. Da li sam ikome osim njemu odneo cveće taj dan na ispraćaj i porodici izrazio saučešće? Nisam, samo njima sam. Da li me baš briga za one koji su pre ili posle sahrane na kojoj sam bio ispraćali nekog dragog? Ne, briga me je i za njih i žao mi je što su nekog izgubili. Ipak ne poznajem ih toliko da budem tamo, da pošaljem cveće i lično im izrazim sućut. To je tako. Ovog čoveka sam znao lično, u njegovoj kući sam bio, sa njegovim sinom sam već godinama zajedno na poslu. Tako je i sad. Večini ljudi ovde bliži je Pariz od Bejruta. To se vidi i po tome što među povređenima ima i naših ljudi. U Bejrutu ih na sreću nije bilo. Da li to znači da prezirem te ljude koji su tamo izgubili živote. Ne naravno samo eto ove doživljavamo ili bar većina kao nekog bližeg, deo svoje porodice a neke druge isto tako žalimo ali iz prostih razloga malo drugačije to iskazujemo. Kao u tom primeru sa sahranom i danom na groblju koji sam naveo.
Potezati pitanje zašto neko ćuti ili se manje oglašava je besmisleno. Oglasi se sam kad misliš i osećaš da treba a ne prebacuj drugom kad to radi.
|
|
|
|
|
Poslao: 15 Nov 2015 21:28
|
offline
- ssekir75
- Legendarni građanin
- Pridružio: 16 Jun 2010
- Poruke: 3146
- Gde živiš: bela crkva banat
|
Sim.a ::Ovde se čulo pitanje vezano za reakcije ljudi posle napada u Bejrutu i sl.
Čini mi da je to, pa neka se neko i uvredi, zapravo izgovor što se neki (ne)pritajeno raduju ovome što se desilo. Objasniću i zašto ovo kažem. Niko ne brani njima da još isti dan posle bombaškog napada u Bejrutu nešto kažu, napišu ili postave na svom blogu-profilu itd. Niko ih za to pominjanje nevinih žrtava neće osuditi ili će im se rugati. Ipak isti ti uglavnom ništa od toga nisu uradili. Nego su potegli te žrtve samo da bi relativizovali i umanjili patnju drugih. Može to i tako ali to je manipulacija bez pravog saosećanja zapravo za bilo koga. Zašto ljudi reaguju drugačije na napade u Bejrutu, Kabulu ili Parizu? Odgovor zapravo nije težak. Nije zato što misle, bar ne većina i pošten i normalan svet, da su ti u Libanu ili Avganistanu manje vredni. Odgovor je jednostavniji i navešću primer koji to objašnjava. Pre nekoliko dana mom prijatelju je umro otac. Čovek je bio živ i aktivan do poslednjeg momenta. Radio je i jednostavno se odjednom srušio. Srce. Potpuno nenadano i iznenada. Znao sam čoveka i još mi pred očima kako je uvek bio pun energije i aktivan. Porodica potpuno u šoku. Naravno kako je i red a kako i osećam otišli smo na sahranu. Cveće, služba i sve što ide. Bili smo tamo. E, sad da to povežem sa temom. Da li je to bila jedina sahrana taj dan? Nije. Da li sam ikome osim njemu odneo cveće taj dan na ispraćaj i porodici izrazio saučešće? Nisam, samo njima sam. Da li me baš briga za one koji su pre ili posle sahrane na kojoj sam bio ispraćali nekog dragog? Ne, briga me je i za njih i žao mi je što su nekog izgubili. Ipak ne poznajem ih toliko da budem tamo, da pošaljem cveće i lično im izrazim sućut. To je tako. Ovog čoveka sam znao lično, u njegovoj kući sam bio, sa njegovim sinom sam već godinama zajedno na poslu. Tako je i sad. Večini ljudi ovde bliži je Pariz od Bejruta. To se vidi i po tome što među povređenima ima i naših ljudi. U Bejrutu ih na sreću nije bilo. Da li to znači da prezirem te ljude koji su tamo izgubili živote. Ne naravno samo eto ove doživljavamo ili bar većina kao nekog bližeg, deo svoje porodice a neke druge isto tako žalimo ali iz prostih razloga malo drugačije to iskazujemo. Kao u tom primeru sa sahranom i danom na groblju koji sam naveo.
Potezati pitanje zašto neko ćuti ili se manje oglašava je besmisleno. Oglasi se sam kad misliš i osećaš da treba a ne prebacuj drugom kad to radi.
или простије, некако смо навикли да се у бејруту или авганситану то стално дешава, а париз је ипак сматран сигурним градом. да сутра н дао бог крене лом у целој француској, брзо би се навикли и на то и били би у шоку да неки лудак у рецимо холандији дигне пошту у ваздух.
|
|
|
|
Poslao: 15 Nov 2015 21:45
|
offline
- mean_machine
- Legendarni građanin
- Pridružio: 23 Dec 2006
- Poruke: 12607
|
MilosKop ::
Гледам онај снимак од јуче где је дошло до директног сукоба, када је терориста почео да праши калашем, а ови такозвани специјалци нестали у секунди, остао само онај несрећник са сачмаром. Какво је оно бежање, сачувај ме мајко таквих специјалаца. Заиста сам био поприлично шокиран реакцијом.
Posle napada na redakciju casopisa jasno je da terori su fino opremljeni sa AK-47 i da policija mora da ima automatske puske veceg kalibra od AK-47 i naravno adekvatnu zastitu. Zato sto nemaju neko mora da odgovara.
|
|
|
|
Poslao: 15 Nov 2015 21:57
|
offline
- Jovan Nenad
- Elitni građanin
- Pridružio: 14 Okt 2012
- Poruke: 2296
|
Sim.a ::Ovde se čulo pitanje vezano za reakcije ljudi posle napada u Bejrutu i sl.
........
Ja mmislim da se niko normalan ne raduje ovakvoj tragediji.
Međutim, ovde se radi nečem drugom. O tome da su, što bi Orvel rekao ,,sve životinje jednake, ali neke jednakije od drugih,,. Barem ja tako doživljavam odnos Zapada prema žrtvama u Parizu, Nigeriji, Siriji.
Mene žalosti da se ovakav pristup primio i kod nas te da mi hrlimo ne bi li se solidarisali sa Francuskom, istovremeno prelazeći mimo žrtava u Nigeriji, Siriji. Na kraju, zar streljanje one dece od pre par dana nije ako ne veća a ono podjednaka tragedija. No, ne sećam se da je na Zapadu bila makr i upoa ovakva reakcija. Ako je tako, šta mi tražimo u tom društvu. Otkud ta potreba da dokazujemo sažaljenje do te granice da ono prelazi i granicu ukusa. Pre par godina, povodom Fukušime, SMS akcijom skupjeno je u rekordnom roku zavidna suma novca-Japanu kome novca ne manjka. Skoro u isto vreme, za žrtve zemljotresa u Kraljevo potrbno je bilo nekoliko meseci da se jedva, kako/tako skupi novac.
Mislim da je sve to malo usiljeno.
|
|
|
|
Poslao: 15 Nov 2015 22:06
|
offline
- Pridružio: 09 Jan 2012
- Poruke: 35264
|
Wisdomseeker ::Morali su oni da prođu i kroz Tursku ako su išli kopnom, a neki morem su išli do Grčke ili Italije, to što je terorista prošao kroz Srbiju nije naša krivica, da bi neko bio prepoznat kao terorista neko mora kao takvog da ga identifikuje da bi ga onda zaustavili na našoj granici.
Granica sa Turskom prema Siriji je bušna kao sito i svako je prelazi kako hoće.
Grade Turci zid na granici da ne bude toliko šuplja.
|
|
|
|