offline
- Pridružio: 18 Avg 2009
- Poruke: 1124
- Gde živiš: Gde je krunisano 7 srpskih kraljeva
|
"Nuklearni klub" Bliskog istoka i njegove ekskluzivne članice 
U trenutku kada bi svaki dan mogao izbiti veliki regionalni sukob između Irana i moćnih sila, još jednom smo svjedoci dvostrukog standarda koji je postao pravilo u modernom svijetu.
Podsjetimo, američki i britanski ratni brodovi okupirali su Perzijski zaljev i sve su brojnije indicije kako bi uskoro moglo doći do napada na Iran. Mnogi spekuliraju kako će zračni napad izvršiti Izrael, dok će zapadna vojska - strateški pozicionirana - osigurati da se ne desi veliki kontranapad Irana na Izrael.
Povod ove agresivne politike je iranski nuklearni program. Od samog početka Iran je navodio kako planira pokrenuti nuklearne reaktore isključivo u svrhu dobivanja energije, a ne naoružanja.
No, ta obećanja nikome na zapadu nisu dovoljno uvjerljiva i stoga je već izrađen cjelokupan plan kako onesposobiti iranski nuklearni program. Kada diplomatski napori nisu urodili plodom, krenulo se terorizmom.
Niz iranskih znanstvenika ubijen je u atentatima.
Vojna intervencija - ukoliko do nje dođe - biti će zadnja točka tog plana.
Izraelski nuklearni arsenal i nuklearna vojna doktrina
Što se tiče samog nuklearnog oružja, jedina zemlja u regiji koja ima nuklearno naoružanje je Izrael.
No, o izraelskom nuklearnom naoružanju jako se malo govori. Izrael je odbio pristupiti NPT-u ("Nuclear Non-Proliferation Treaty", prijevod: "Pakt o ne-širenju nuklearnog naoružanja").
Američke organizacije kao što su FAS (Federation of American Scientists) smatraju kako Izrael danas ima između 75 i 400 nuklearnih bojnih glava koje može upotrijebiti zrakoplovima, podmornicama ili interkontinentalnom raketom (Jericho).
Poznato je kako je izraelski nuklearni program započet još 50-ih godina, a vjeruje se kako je prvi test nuklearnog oružja obavljen 1979. zajedno s Južnom Afrikom.
Po pitanju nuklearnog oružja, Izrael još uvijek javno ne priznaje njegovo postojanje. Politička demagogija svodi se na retoriku poput "možda ga imamo, možda ga nemamo".
Današnji predsjednik, tadašnji premijer, Shimon Peres izjavio je 1998. "Izrael je izgradio nuklearno oružje ne da bi stvorio novu Hirošimu, nego novi Oslo".
Zapadne sile smatraju kako je za mir na Bliskom Istoku nužno da Izrael posjeduje nuklerno oružje i sukladno tome kritika gotovo da potpuno izostaje.
Bilo je više pokušaja da se natjera izraelsku vladu na potpisivanje NPT-a, no bez uspjeha.
Posjedovanje tako razornog oružja čini Izrael daleko najvećom vojnom silom na prostoru Bliskog istoka, razlog tome je prije svega izraelska nuklearna vojna doktrina, usvojena 1966.
Prema toj doktrini Izrael je spreman napasti nuklearnim oružjem u 4 slučaja:
1) u slučaju vojne penetracije unutar naseljenih prostora Izraela (granice nakon 1949 - prije 1967)
2) u slučaju uništenja izraelskih zračnih snaga
3) u slučaju masivnih zračnih napada na izraelske gradove ili u slučaju uporabe kemijskog ili biološkog oružja
4) u slučaju nuklearnog napada na teritorij Izraela
Svaki vojni stručnjak će se složiti - konvencionalni rat protiv nuklearne sile gotovo je nemoguć.
Sve dok Izrael bude jedina nuklearna sila ujedno će biti i najsnažnija vojna sila.
Sukladno tome i postoji toliki strah od iranskog nuklearnog programa. Ne toliko zbog straha da bi Iran - ako hipotetički i razvije oružje - napao Izrael, već zbog činjenice da bi Iran tada bio na istoj vojnoj razini.
Izraelski napad na Siriju 2007. i nemogućnost Sirije da vojno uzvrati
Nešto slično desilo se i 2007. kada je Sirija pokrenula svoj nuklearni reaktor.
Nekoliko minuta nakon ponoći, 6.9.2007., izraelski zrakoplovi upali su na teritorij Sirije i bombardirali reaktor na području regije Deir ez-Zor.
Dan prije, na teren su stigli izraelski komandosi, kako bi laserskim zrakama točno označili metu za zrakoplove.
U napadu je navodno poginulo 10 sjevernokorejskih radnika.
Prema podacima koje je objavila stranica Wikileaks, vlada Bashar al-Assada reagirala je na način da su u pripravnost stavljene dalekometne rakete s kemijskim oružjem, no do vojnog odgovora ipak nije došlo - kako stoji u Wikileaks dokumentu - prije svega zbog straha da bi Izrael na to mogao odgovoriti nuklearnim napadom na Siriju.
Imajući u vidu izraelsku nuklearnu doktrinu (točke iznesene gore u tekstu), nuklearni napad na Siriju bio bi sasvim izvjestan.
Sukladno tome Izrael je izvršio vojnu akciju na prostoru druge države bez ikakvih posljedica.
Naravno, političko zaleđe zapada osiguralo je da zbog ovog čina, koji krši brojne međunarodne zakone, ne bude nikakvih velikih kritika.
Mnogi analitičari, imajući u vidu izraelski napad na sirijski reaktor 2007., smatraju kako bi - ukoliko dođe do napada na Iran - cijela operacija bila vrlo slična.
Iran bi zaprijetio odmazdom, no uskoro bi došlo upozorenje od Izraela i podsjetnik na nuklearnu vojnu doktrinu.
Podsjetimo, "moderne" nuklearne bombe daleko su snažnije i razornije od onih koje su pred sam kraj Drugog svjetskog rata od strane SAD-a bačene na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki.
Saudijska Arabija najavila svoj nuklearni program - zašto se nitko ne buni?
Svojim nuklearnim arsenalom Izrael ima dominantnu poziciju u regiji i primarna zadaća im je zadržati takav status. Iz perspektive Izraela, to je sasvim razumljivo.
No, zanimljivo je primijetiti kako je međunarodna zajednica spremna držati svijet na rubu velikog vojnog sukoba zbog nuklearnog programa u Iranu, za kojeg Teheran i dalje tvrdi da je isključivo namijenjen samo za proizvodnju energije, dok najava istog u Saudijskoj Arabiji prolazi gotovo bez ikakve medijske pažnje.
Kako bi se sakrili geo-politički i partnerski odnosi u regiji, zapadni mediji često nam govore kako je Iran "pre-nestabilna" zemlja za nuklearni program, pritom se često paralela poteže s činjenicom da je Iran država pod religijskom vlasti.
No, ako je zapad zabrinut zbog specifične kombinacije "religija plus nuklearni program", onda bi u slučaju Saudijske Arabije ta zabrinutost trebala biti barem dvostruka.
Ipak, nije - razlog tome je sasvim jasan. Saudijska Arabija je veliki partner zapadnih sila, istih onih sila koje su spremne "ognjem i mačem" ulaziti u druge zemlje pod geslom "uvođenja demokracije", dok im glavni partner - zbog mnogih zakona i autoritativne vlasti - ne može biti dalje od pojma "demokracije".
Saudijska Arabija najavila je svoj nuklearni program pod izlikom kako moraju stvoriti "diverzitet energetskih uvjeta".
No, saudijski princ Turki već je najavio kako će Saudijska Arabija krenuti s izradom nuklearnog naoružanja, ukoliko se ispostavi da će Iran postati nova nuklearna sila.
Ipak, za razliku od najave iranskog programa, u slučaju Saudijske Arabije nema nikakvog medijskog "zgražanja".
U prosincu prošle godine, saudijski ministar gospodarstva, Abdullah Zainal, rekao je na zajedničkoj "SAD-Saudijska Arabija" poslovnoj konferenciji u Atlanti kako njegova zemlja planira potrošiti 100 milijardi dolara na izgradnju 16 nuklearnih centrala za proizvodnju energije, tijekom nekoliko idućih godina.
Još od 2010. Saudijska Arabija aktivno surađuje sa SAD-om, Kinom, Britanijom, Rusijom i Češkom po pitanju nuklearne energije i pokretanja proizvodnje iste.
Činjenica je kako Saudijska Arabija, iznimno bogata naftom, ima stvarnu potrebu za razvojem nuklearne energije.
Reuters je već pisao kako se Saudijska Arabija "muči oko opskrbe energijom na sve zahtjevnijem domaćem tržištu".
"Jasno je kako će se Kraljevina morati okrenuti solarnoj, i u konačnici, nuklearnoj energiji - cilj je smanjiti ovisnost o nafti za proizvodnju struje, kako bi se nafta koristila isključivo za izvoz, na temelju iznimno bogatih ugovora" - stoji u Reuters reportaži.
Iranu nuklearno oružje nije imperativ, ali nuklearna energija jest
Gotovo identična je situacija i s Iranom - razvoj nuklearne energije za proizvodnju struje, ne oružja, ključni je segment u daljnjem razvoju iranske ekonomije.
Ako se Iranu onemogući razvoj nuklearne energije, zemlja bi mogla izgubiti bitku sa Saudijskom Arabijom za dominantan ekonomsko-trgovinski položaj na prostoru Bliskog istoka.
Ipak, na zapadu nikome nije stalo do snažnog Irana, ni ekonomski, a pogotovo ne vojno.
Da li Iran zaista ima u planu izgraditi nuklearno oružje, unatoč tvrdnjama kako im to nije cilj? Teško je reći - činjenica je kako bi im nuklearno oružje davalo jedinu adekvatnu sigurnost protiv strane invazije.
Dovoljno je samo pogledati primjer Sjeverne Koreje. Nakon što je Pjongjang u nekoliko navrata odlučio testirati nuklearnu bombu - s dovoljnom magnitudom da je osjete senzori od Rusije do Japana - teško je očekivati da će američka administracija tako skoro, ovako otvoreno kao što sad čini po pitanju Irana, raspravljati o vojnom udaru na Sjevernu Koreju.
Pakt o nuklearnoj ne-proliferaciji nikako nije dovoljan i neodrživ je u ovom trenutku. Činjenica je kako "nuklearni klub" ne želi nove članice, ali u isto vrijeme nema nikakvih ambicija da sam sebe liši ovog devastirajućeg oružja.
http://www.advance.hr/vijesti/nuklearni-klub-blisk.....e-clanice/
|
Kao i brojke o poginulim u holokaustu 39-45' koje su napuhane do nebesa, tako su vrlo vjerovatno i brojke o njihovom arsenalu još više napuhane. Kako god, dokle god Izrael bude jedina nuklearna 
