offline
- Kaćuša
- Super građanin
- Pridružio: 27 Okt 2011
- Poruke: 1286
|
Bivši šef izraelske obavještajne službe: Obama mora doći u Izrael i potvrditi kako je spreman napasti Iran
Utjecajni američki list The Washington Post objavio je danas kolumnu bivšeg izraelskog šefa obavještajnih službi i aktualnog direktora izraelskog Instituta za Nacionalnu Sigurnost, Amosa Yadlina, koji putem ovog važnog medija direktno šalje poruku američkom predsjedniku Baracku Obami i kritizira ga kako nije napravio dovoljno po pitanju "zaštite" Izraela od iranskog nuklearnog programa - za koji Iran svo vrijeme tvrdi kako nije pokrenut s ciljem stvaranja oružja.
I dalje traju spekulacije po pitanju što najviši izraelski dužnosnici zapravo žele - s jedne strane odašilju signale kako su spremni napasti prije američkih predsjedničkih izbora, dok s druge strane evidentno postoje pojedinci koji upozoravaju kako bi takav napad, bez pomoći SAD-a, bio opasan angažman.
Zanimljivo je primjetiti u Yadlinovoj kolumni kako poprilično javno ističe elemente koji Izraelu - glede potencijalnog vojnog napada na Iran - idu u korist. Prije svega to je aktualni sukob u Siriji, što znači da Sirija i sirijska vojska nisu u nikakvom stanju uzvratiti protiv Izraela. Podsjetimo, Iran i Sirija imaju pakt o uzajamnoj obrani, drugim riječima - ukoliko je jedna država otvoreno vojno napadnuta, druga joj mora pomoći u obrani. Nadalje, Yadlin ističe aktualnu eskalaciju sektaškog animoziteta između Muslimana, tj. između pripadnika Sunita i Šijita, i smatra kako sunitski svijet ne bi previše "zamjerio" Izraelu napad na Iran. Direktno u tom kontekstu može se istaknuti i izjava iranskog predsjednika koji je prije nekoliko dana za vrijeme summita u Saudijskoj Arabiji istaknuo "Osobne, etničke, plemenske i religijske različitosti među Muslimanima čine naše neprijatelje vrlo sretnima".
Nadalje, ističe kako "tajne operacije" protiv iranskih znanstvenika nisu polučile rezultat - tj. zaustavljanje nuklearnog programa. Autor pritom ističe kako "nitko nije preuzeo odgovornost za te napade", no, doslovno cijeli svijet koji prati aktualnu situaciju dobro zna tko iza tih napada stoji - prema nekima iza napada stoji Mossad, drugima MI6 ili CIA, ali je očito da su teroristički napadi protiv iranskih znanstvenika izvedeni iz pravca anti-iranskih sila i da su orkestrirani na razini obavještajnih službi. Sličan primjer "znamo, ali ne smijemo reći" imamo i u slučaju izraelskog nuklearnog arsenala - cijeli svijet zna kako je Izrael jedina nuklearna sila na prostoru Bliskog istoka, ali zbog enormne potpore SAD-a, cijeli svijet doslovno mora glumiti kao da taj arsenal ne postoji, uključujući i UN.
U drugom djelu kolumne, Amos Yadlin ističe "5 točaka" koje američki predsjednik treba odmah napraviti kako bi se eventualno odgodio izraelski jednostrani napad. Od prve do zadnje točke ističe se militarizam kakvog se - u ovako izravnoj i direktnoj objavi - rijetko može ovih dana pročitati u jednoj velikoj publikaciji kao što je The Washington Post. Stoga se radi o poprilično važnom dokumentu koji otkriva već poznate pretpostavke, ali ih ovdje eksplicitno potvrđuje - od odnosa prema američkom Kongresu, medijima, do savjeta glede američkih saveznika na prostoru Perzijskog Zaljeva.
"Za mir s Iranom, treba se pripremati na rat"
- Amos Yadlin, 18.8.2012 (The Washington Post)
"Ove jeseni (pročitajte prvi post u ovoj temi..  ) , sve upućuje na izraelski napad na iranska nuklearna postrojenja. Ukoliko uzmemo u obzir izjavu premijera Benjamina Netanyahua koju je dao 1. kolovoza: "Vrijeme za mirno rješenje ove situacije ističe". Ministar obrane Ehud Barak rekao je ovog četvrtka: "Postoje rizici glede situacije danas... ali je neizmjerno opasnije imati nuklearni Iran u budućnosti". Dok je predsjednik Shimon Peres naglasio protivljenje jednostranom izraelskom napadu ove jeseni, pomoćnik Netanyahua optužio je Peresa da je "zaboravio" koja je uloga predsjednika. Izraelska logika nalaže da se mora birati, kako i mediji izvještavaju, između bombe i bombardiranja.
Iranski režim će uskoro imati dovoljno nisko-obogaćenog urana za stvaranje arsenala nuklearnih bombi. Nadalje, iranski zamjenik zapovjednika mornarice, Abbas Zamini, rekao je u lipnju kako se kreće s "preliminarnim koracima prema stvaranju atomske podmornice". To Iranu daje ispriku da nastavi s obogaćivanjem urana do vojne uporabe. U isto vrijeme "P5+1" sastanci završili su bez dogovora. Zapadne sankcije pogodile su iransku ekonomiju, ali nisu dovele do promjene politike režima po pitanju nuklearnog programa. Tajne operacije protiv iranskih nuklearnih postrojenja i znanstvenika - za koje nitko nije preuzeo odgovornost - također nisu uspjele zaustaviti program. Unatoč ponekim političkim problemima, režim u Teheranu nastavlja svoju vlast.
Dodajmo na sve ovo i problem tzv. "zone imuniteta" - točke nakon koje će iranska nuklearna postrojenja postati imuna na izraelski vojni napad. Za Izrael, zaključak je potpuno jasan.
Dok Netanyahu i Barak rješavaju argumente protiv napada, u isto vrijeme prate događanja u sunitskom svijetu. Saudijska Arabija, Irak i Libija su povećale proizvodnju nafte, što smanjuje strah da bi napad drastično podigao cijene u ovo vrijeme međunarodne ekonomske krize. Assadov režim u Siriji krvari i nije u stanju poduprijeti Iran. Eskalacija sunitsko-šijitskih tenzija u regiji bi mogla potencijalno ublažiti kolektivni islamski gnjev zbog izraelskog napada na Iran.
Netanyahu i Barak su zapravo svjesni američkog izbornog kalendara. Štoviše, američki ministar obrane Leon Panetta rekao je 1. kolovoza za vrijeme novinske konferencije s izraelskim ministrom obrane Ehudom Barakom, kako iransko stvaranje nuklearnog naoružanja predstavlja "prijetnju ne samo Izraelu, već cijeloj regiji. SAD je također fokus te prijetnje, kao i ostatak svijeta".
Unatoč činjenici da su složni po pitanju geostrateškog cilja, SAD i Izrael ne slažu se po pitanju vremena kada bi trebala uslijediti potencijalna vojna akcija protiv Irana. Superiorne američke vojne sposobnosti znače da će Iranu trebati još godina ili dvije prije no što nuklearne lokacije postanu "imune" na američki napad. Stoga, za razliku od Izraela, SAD si može priuštiti odgodu i izvan ove jeseni, a to je upravo ono što Obamina administracija želi. Ostavite svoje zrakoplove u hangarima, signalizirao je američki predsjednik Izraelu.
Dugotrajni princip izraelske obrambene vojne doktrine je taj da nikada neće tražiti od SAD-a da se bori za njih. Zbog toga su izraelski vođe naglasili da, ako dođe do ugrožavanja nacionalne sigurnosti, Izrael će biti taj koji će u konačnici donijeti odluku. Nažalost, ono što vođe Izraela možda nisu sasvim shvatili je to da mogu napasti sami, ali Izrael će trebati pomoć SAD-a odmah dan nakon i desetljeće nakon napada kako bi bili sigurni da Iran ponovno ne osposobi program. Ako se ne uzmu u obzir zahtjevi SAD-a da se napad odgodi, ta potpora mogla bi izostati.
Jedino prihvaćanjem činjenice da je nuklerano-naoružani Iran nedopustiva prijetnja nacionalnim interesima SAD-a i njihovih saveznika na prostoru Perzijskog zaljeva, predsjednik Obama može prevazići most između izraelskog uvjerenja i potrebe. On mora uvjeriti Izrael, Iran, Rusiju, čak i Saudijsku Arabiju, kako je američka vojna opcija uvjerljiva i efektna.
Gesta direktno od Obame bi to mogla učiniti. Američki predsjednik bi trebao doći u Izrael i reći vodstvu - i, što je još i važnije, narodu - kako je zaustavljanje nuklearnog Irana u interesu SAD-a i ukoliko bude potrebe za pokretanje vojne akcije, ona će biti pokrenuta. Ova poruka, izrečena od strane američkog predsjednika izraelskom Knessetu, bi bila daleko više efektnija nego pokušaji davanja iste poruke od strane američkih dužnosnika iza zatvorenih vrata. Američka administracija bi također morala odmah poduzeti 5 važnih koraka kojime bi uvjerila saveznike i protivnike kako je vojna opcija stvarna, skorašnja i izvediva.
Prvo, Obama treba pismeno obavijestiti američki Kongres kako si uzima za pravo upotrijebiti vojnu silu u sprječavanju iranskog stvaranja vojne nuklearne sposobnosti. To bi pokazalo predsjednikovu odlučnost, a potpora Kongresa za ovakvu odluku bi vjerojatno bila snažna. 44 senatora iz obje stranke poslalo je u lipnju pismo predsjedniku Obami u kojem od njega traže da "ponovno promisli o daljnjim razgovorima u ovo vrijeme" i da se umjesto toga fokusira na sankcije i "istakne kako postoji jasna vojna opcija".
Drugo, Washington treba pokazati svoju namjeru putem pojačane američke vojne prisutnosti na prostoru Perzijskog Zaljeva, održavati vojne vježbe sa saveznicima na prostoru Bliskog istoka i postaviti rakete u regiji. Također se treba podupirati što veće medijsko praćenje ovih akcija.
Treće, Washington treba dati naprednu vojnu tehnologiju i obavještajne informacije kako bi se osnažila vojna sposobnost izraelske vojske i pritom se mora proširiti prozor kroz kojeg Izrael može smrtonosno raniti iranski program. Ovaj korak bi mogao omogućiti da Izrael dopusti još vremena sankcijama i diplomaciji.
Četvrto, američki dužnosnici bi trebali javno govoriti o opasnostima iranskog ponovnog pokretanja nuklearnog programa za vrijeme vojnog napada. Možda je i najveći argument protiv izraelskog jednostranog napada taj što bi došlo do propadanja plana zapadnih sankcija. Bez sankcija, iranski režim bi mogao probati brzo ponovno pokrenuti nuklearni program, ali ovaj put potpuno ispod zemlje kako bi ga zaštitili od zračnih napada. Ukoliko Iran vidi vojnu akciju Izraela ili zapada kao apsolutni kraj njihovih nuklearnih ambicija, biti će manje spreman riskirati.
Peto, Obama se mora javno obvezati na zaštitu američkih saveznika na prostoru Perzijskog zaljeva. To bi smirilo nervozne prijatelje u regiji, a SAD bi vojnu opciju mogao vezati uz 3 snažna interesa: nacionalna sigurnost SAD-a, sigurnost Izraela i sigurnost država saveznika.
Izrael ne može svoju zaštitu predati u ruke druge zemlje. Ali ako SAD želi da Izrael da diplomaciji i sankcijama još vremena, Izraelci moraju znati kako neće ostati na cjedilu ukoliko ove opcije propadnu. Ironično je, ali najbolje uvjerenje koje predsjednik SAD-a može dati Izraelu je da se obveže, ukoliko sve drugo propadne, na vojnu akciju s ciljem zaštite kritičnih američkih interesa. No, vrijeme ističe da se ovo obveza istakne jasno prema narodu SAD-a, Izraela i Irana. I kako stara poslovica kaže - ukoliko želite mir, pripremite se (vjerodostojno) na rat."
|
