offline
- Pridružio: 29 Dec 2011
- Poruke: 833
|
Analiza: Netanyahuove želje postale su stvarnost - SAD usvojio rezoluciju o vojnoj potpori Izraelu ukoliko budu "primorani" napasti Iran
Citat:Dok je Izrael jučer obilježavao 65. godišnjicu neovisnosti, američki Ured za vanjske poslove pri američkom Senatu glasao je i odobrio Rezoluciju 65 kojom se SAD u potpunosti stavlja na stranu Izraela u slučaju izbijanja vojnog konflikta s Iranom. Aktualnu rezoluciju još mora usvojiti i američki Senat, no pretpostavlja se kako će se to zasigurno dogoditi.
Rezoluciju su predstavili senatori Robert Menendez (D-NJ) i Lindsey Graham (R-SC). U tekstu rezolucije se ističe: "Ukoliko Vlada Izraela bude primorana poduzeti vojnu akciju u svrhu legitimne samoobrane protiv iranskog vojnog nuklearnog programa, Vlada SAD će stajati uz Izrael i dostaviti Izraelu, u skladu sa zakonima SAD-a i ustavnom odgovornosti Kongresa koji autorizira uporabu vojne sile, diplomatsku, vojnu i ekonomsku potporu u obrani izraelskog teritorija, naroda i postojanja"
U tekstu dokumentu istaknuto je nekoliko klauzula po pitanju odnosa američke Vlade prema Iranu, pa se tako navodi: "State Department klasificira Islamsku Republiku Iran kao sponzora terorizma još od 1984. te karakterizira Islamsku Republiku Iran kao 'najaktivnijeg sponzora terorizma' na svijetu." Također se ističe: "Iranske vlasti dale su oružje, obuku i financijsku potporu režimu Bahshara al-Assada koji tlači i ubija vlastiti narod".
Ova rezolucija, koja je puna neutemeljenih argumenata, dolazi iznenada i mogli bi se reći kako su najveće želje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua sada zaista uslišene, nakon više godina urgiranja za ovakvu javnu deklaraciju.
Valja obratiti pozornost kako se u tekstu američke rezolucije nigdje ne spominje potencijalni iranski napad već "ukoliko Vlada Izraela bude primorana poduzeti vojnu akciju", drugim riječima ovom rezolucijom daje se Izraelu za pravo da smije vojno intervenirati protiv Irana kada god poželi te kako će imati na raspolaganju svu silu SAD-a, od vojske do financija.
Preventivni napad - drugi naziv za imperijalizam
"Legitimnost" preventivnog napada najvažnija je tema današnjice otkako su SAD i Britanija izvršili invaziju na Irak tvrdeći kako moraju "preventivno" srušiti Saddama Husseina jer navodno posjeduje "oružje za masovno uništenje". Danas je poznato da takvo oružje u Iraku nikada nije niti postojalo već kako se radilo isključivo o imperijalističkom pohodu s ciljem uspostavljanja čvršće kontrole nad regijom Bliskog istoka.
"Preventivno" je izvršen i udar NATO saveza na Libiju 2011. kada su mediji stvorili ogromnu propagandnu sliku tvrdeći kako "Gaddafijeve snage planiraju pokolj u Benghaziju". Ovdje danas pred sobom imamo još jedan takav dokument koji otvoreno daje podršku "preventivnom udaru" i to protiv navodnog iranskog vojnog nuklearnog projekta za koji uopće ne postoje dokazi.
Po toj čudnoj logici Iran bi također imao pravo na preventivni napad protiv Izraela jer je poznato kako Izrael, za razliku od Irana, posjeduje nuklearno oružje koje čak nije ni javno deklarirano. Štoviše, po istoj logici cijeli svijet mogao bi potonuti u potpuni ratni kaos kada bi države počele donositi ovakve rezolucije kojima se opravdava kršenje teritorijalnog integriteta i vojni napad na drugu suverenu državu.
Detalj teksta u kojem se spominje Sirija i sirijski predsjednik Bashar al-Assad je vrhunac hipokrizje ovog dokumenta jer je opće poznato da niz europskih i država regije sudjeluje, neke aktivnije druge pasivnije, u dostavljanju oružja sirijskim militantima.
Pro-izraelski lobi na vrhuncu moći
Već je postala tradicija da američki Senat svake godine usvaja posebnu "prigodnu" rezoluciju na dan nezavisnosti Izraela. Ranijih godina to je često bila puka retorika u stilu "uz Izrael pustinja će procvjetati" i slične parole, no ovo je nešto sasvim drugačije i najbolje prikazuje svu snagu pro-izraelskog lobija danas u Washingtonu.
Ni u ovom tekstu svakako ne nedostaje prigodnog žargona pa se tako u samom uvodu ističe: "Od osnutka države Izrael prije 65 godina, moderni Izrael je izgradio novu dinamiku demokratskog društva uključujući slobodu govora, udruživanja, religije, izuzetno slobodnih medija, slobodnih, poštenih i transparentnih izbora, vladavinu prava, potpuno neovisno sudstvo i druge demokratske principe i procedure...".
Zatim slijedi čak 14 klauzula u kojem se navode anti-iranske parole i citati protiv iranskog predsjednika. Sve ovo je zapravo jedan poduži uvod na gore istaknuti kontroverzni dio kojime se SAD svrstava na stranu Izraela ukoliko Izrael bude "primoran" vojno djelovati protiv Irana.
Nadalje, kada se u tekstu ove rezolucije spominje "izraelska samoobrana", bitno je znati kako SAD svaki izraelski konflikt, pa i dva zadnja napada na Pojas Gaze, klasificira kao "samoobranu". Stoga nema sumnje kako bi i potencijalni izraelski napad na Iran također u žargonu američke administracije također bio "izraelska samoobrana".
U konačnici - ovime se Izraelu daje zeleno svjetlo za napad na Iran. U slučaju takvog konflikta možda se SAD ne bi odmah uključio, no čim bi Izraelu krenulo loše na scenu bi stupila američka vojna sila. Izraelske vlasti znaju kako nisu u stanju sami napasti Iran niti iranska nuklearna postrojenja i zbog toga već dugo vremena vrše pritisak na SAD da im se odobri upravo ovakva rezolucija s upravo ovakvim tekstom. Menendez, Graham i ostatak američke militarističke administracije ovim putem poručuju Izraelu da više nema razloga za ustručavanjem - poručuje im se kako sada mogu slobodno, bez straha, krenuti u napad na Iran.
Predsjednik Barack Obama u ovoj priči ni nije toliko bitan, mada bi se i on vjerojatno - možda ne za javnost - složio s ovakvom idejom. Podsjetimo kako je upravo Obama autorizirao, bez odobrenja Kongresa, napad na Libiju. Zasigurno bi već pokrenuo i napad na Siriju da ne postoji tako čvrst i odlučan stav Rusije i Kine.
Vrijeme visokih tenzija i potencijalnih žarišta
Ne treba ni napominjati kakve bi bile posljedice u slučaju da Izrael zaista odluči napasti Iran i da se u konflikt uključi i SAD. Za cijelu regiju, vjerojatno i svijet, ovo bi bile izuzetno loše vijesti.
Nažalost, živimo u periodu velike krize kapitalističkog sustava i to su vremena pojačanih militarističkih i imperijalističkih ambicija. Prije svega nekoliko dana imali smo velike tenzije na Korejskom poluotoku koje su danonoćno potpaljivali mediji tvrdeći kako će Pjongjang uskoro lansirati novu raketu, što se nije i vjerojatno niti neće dogoditi. Stalna prijetnja je i nad Sirijom, pogotovo su opasni ovi trenuci kada je sirijska vojska krenula o odlučnu ofenzivu razbijanja pobunjeničkih centara na sjeveru zemlje, jer teško je vjerovati da će sile koje naoružavaju i financiraju militante tek tako pustiti da budu poraženi u ovom sukobu.
Povrh toga imamo sukobe od istoka do zapada Afrike - Mali, DR Kongo, Somalija, tenzije u Obali Bjelokosti, neizvjesno stanje u Srednjoafričkoj Republici - jučer je iranski predsjednik posjetio državu Niger i već danas se pojavljuju medijski napisi kako Iran zapravo kupuje uran od Nigera, zemlje koja je poprilično bogata tim resursom.
U isto vrijeme nigdje trenutačno nemamo većeg sukoba u kojem sudjeluju američke ili NATO snage i osjećaj je da takvo stanje neće još dugo potrajati. Bliski istok i Afrika nisu jedina potencijalna žarišta, ovih dana Kina je počela sve glasnije kritizirati rastuću američku vojnu prisutnost u Aziji. Mnoga potencijalna žarišta postoje diljem svijeta, a jedna veća intervencija - kao primjerice napad na Iran - mogla bi poslužiti kao katalizator koji bi konflikte mogao rasplamsati diljem svijeta.
|
