offline
- Pridružio: 29 Dec 2011
- Poruke: 835
|
Citat:Analiza - Povijesni kontakt: Obama i Rohani razgovarali telefonski, prvi kontakt predsjednika SAD-a i predsjednika Irana od Revolucije 1979.
Tijekom jučerašnjeg dana došlo je do prvog direktnog kontakta između američkog i iranskog predsjednika još od pobjede Iranske Revolucije 1979. Povijesni kontakt bio je telefonski poziv američkog predsjednika Obame iranskom predsjedniku Rohaniju. Obama je na jučerašnjoj konferenciji za novinare potvrdio kako je razgovarao s Rohanijem te kako vjeruje da bi se moglo pronaći zajedničko rješenje za iranski nuklearni program. Nadalje, istaknuo je kako Iran ima pravo na mirnu nuklearnu energiju.
Prije no što se detaljno osvrnemo na ovaj važan trenutak, pogledajmo što je Obama rekao za vrijeme konferencije:
"Dobar dan svima,
Prije nego se osvrnem na situaciju u Kongresu, dopustite mi da kažem nekoliko riječi o dvije važne vanjskopolitičke prilike.
Upravo sam razgovarao telefonski s predsjednikom Islamske Republike Iran, Rohanijem. Raspravljali smo o aktualnim obostranim naporima postizanja rješenja oko iranskog nuklearnog programa. Ponovio sam predsjedniku Rohaniju ono što sam rekao u New Yorku. Unatoč tome što će biti važnih prepreka na našem putu prema naprijed, a uspjeh svakako nije zagrantiran, vjerujem kako možemo postići opsežno rješenje.
Naredio sam državnom tajniku Kerryu da nastavi s diplomatskim naporom zajedno s iranskom vladom. Imali smo jučer u New Yorku konstruktivne razgovore s našim partnerima, Europskom Unijom, Britanijom, Francuskom, Njemačkom, Rusijom i Kinom, zajedno s iranskim ministrom vanjskih poslova. Krećući se naprijed, predsjednik Rohani i ja naredili smo svojim timovima da nastave s brzim radom, u suradnji s P5+1, kako bi se došlo do rješenja. Kroz ovaj proces ostati ćemo u bliskom kontaktu s našim prijateljima i saveznicima u regiji, uključujući Izrael.
No, svjesni smo svih izazova pred nama. Sama činjenica da je ovo prva komunikacija između američkog i iranskog predsjednika od 1979. pokazuje duboko nepovjerenje između naših zemalja, no u isto vrijeme predstavlja mogućnost udaljavanja od teške povijesti.
Vjerujem kako postoji osnova za rješenje. Iranski vrhovni vođa (op.a. Ajatolah Ali Hamenei) izdao je fetvu protiv razvoja nuklearnog oružja. Predsjednik Rohani je istaknuo kako Iran nikada neće razvijati nuklearno oružje. Jasno sam istaknuo kako mi poštujemo pravo iranskog naroda na pristup mirnoj nuklearnoj energiji u kontekstu iranskog zadovoljavanja obveza.
Stoga, test za to će biti smislene, transparentne i provjerljive akcije, koje također mogu olakšati opsežne međunarodne sankcije koje su trenutačno na snazi.
Rješavanje ovog problema, očito, moglo bi poslužiti kao veliki korak naprijed u novim odnosima između SAD-a i Irana, koji bi bili bazirani na međusobnom interesu i međusobnom poštivanju. Time bi se također osigurali bolji odnosi između Irana i međunarodne zajednice kao i zemalja regije, čime bi iranski narod ostvario svoj izuzetan potencijal, no također bi nam pomoglo da zajedno adresiramo druge zabrinutosti što bi moglo dovesti do većeg mira i stabilnosti na prostoru Bliskog Istoka.
Put do smislenog dogovora će biti težak. U ovom trenutku obje strane imaju znatne zabrinutosti koje će trebati prevladati. No, vjerujem kako imamo odgovornost baviti se diplomacijom te kako imamo unikatnu priliku napraviti progres s novim vodstvom u Teheranu.
Također sam izrazio predsjedniku Rohaniju moje duboko poštovanje za iranski narod.
No, kako sam rekao i ranije, ovo dolazi u trenutku kada ostvarujemo veliki diplomatski uspjeh oko Sirije jer će UN Vijeće Sigurnosti glasati o rezoluciji koja bi tražila od Assadovog režima da stavi svoje kemijsko oružje pod međunarodnu kontrolu kako bi u konačnici moglo biti uništeno. Ova obvezujuća rezolucija će osigurati da Assadov režim ostane pri svojim obvezama ili će snositi posljedice. Morati ćemo biti na oprezu oko provođenja, no ovo bi mogla biti znatna pobjeda međunarodne zajednice koja bi demonstrirala kako nam snažna diplomacija može pomoći u osiguravanju sigurnosti naše zemlje na putu prema boljem svijetu".
Iranski predsjednik Rohani se nakon ovog telefonskog poziva uputio u zračnu luku na povratku iz New Yorka u Teheran. Može itekako biti zadovoljan obavljenim za vrijeme posjeta SAD-u. Ostvario je upravo ono što je i obećavao za vrijeme predizborne kampanje provodeći time zapravo volju iranskog naroda koji mu je dao snažnu potporu po pitanju rješavanja aktualnih problema na diplomatski način.
I prije početka ovogodišnje Generalne Skupštine Ujedinjenih Naroda u New Yorku znalo se kako će odnos između Rohanija i Obame biti pod najvećim povećalom. Rohanijev dolazak u New York već je ranije popraćen kao dolazak iranskog "pomiritelja", osobe koja će zauzeti potpuno drugačiji stav od svojeg prethodnika koji je na Zapadu postavljen doslovno do razine "novog Hitlera". Rohani je bio svjestan svih tih činjenica te je već u predizbornoj kampanji počeo promicati sebe kao jedan potpuno novi pravac u iranskoj vanjskoj politici, naročito u odnosu prema Zapadnim silama.
S ranijim iskustvom pregovarača, Rohani je bio idealni izbor za novo vodstvo Irana. Ta njegova nova uloga toliko se dobro profilirala da su na Zapadu čak bili i "šokirani" činjenicom da mu je "dopušteno" da pobjedi na izborima. Ovakve izjave bile su jeftin pokušaj diskreditiranja iranske vlasti, no posve netočne, jer Hassan Rohani ima "mandat" i odobrenje vrhovnog iranskog vođe Hameneija i ovdje nema nikakvog konflikta interesa, već je na snazi općeprihvaćena nova strategija koja je odabrana nakon što žestoka retorika njegovog prethodnika nije polučila nikakav značajan rezultat u domeni pregovora sa Zapadom.
Iransko vodstvo svjesno je načina na koji američka diplomacija operira, svjesni su mnogih interesnih skupina, lobiranja i medijskih pritisaka koji rade protiv njih. Rohanijev prethodnik, Mahmoud Ahmedinedžad, pretvoren je u veliki uteg - nikakav progres nije bio moguć jer bi svaki progres bio zaustavljen upornim ponavljanjem kako je Ahmedinedžad pozvao na "brisanje Izraela s karte svijeta" te "negirao Holokaust". U stvarnosti Ahmedinedžad nije nikada direktno, bar ne takvim riječima, konstatirao takve stvari. No, s druge strane činjenica je da se nije nikada niti pretjerano trudio distancirati od ovih navoda, što je stvaralo velike probleme.
Rohani je odlučio krenuti s jednim sasvim novim pristupom. U UNGS-u je održao govor koji poziva na mir i rješavanje svih problema putem diplomacije (vidi: Analiza: Govor iranskog predsjednika Hassana Rohanija pred UN Generalnom skupštinom i razlozi zbog kojih se radi o velemajstorskom potezu). U razgovoru za CNN je nedvosmisleno istaknuo kako su se zločini Nacista nad Židovima dogodili. Očito, da bi još pojačao svoj pomirljivi ton, sa sobom u New York doveo je židovskog zastupnika u Iranskom Parlamentu. "Naš cilj je svjetskoj javnosti poručiti kako Iran ne samo da nije anti-semitska zemlja, već zemlja koja poštuje tradicije i vjerovanja židovskog naroda. Morate znati kako mi poštujemo svetu knjigu židovskog naroda, kao i njihovog proroka, Mojsija", istaknuo je Rohani u razgovoru za CNN (vidi: Iranski predsjednik Rohani, intervju za CNN: o Siriji, terorizmu, Holokaustu, životu Židova u Iranu, i drugim temama).
Ne treba sumnjati u Rohanijevu iskrenost, jer i njegova biografija otkriva kako se radi o izuzetno umjerenom političaru s velikim iskustvom pregovaranja sa Zapadom (bio je glavni nuklearni pregovarač), no gledajući cijeli ovaj proces isključivo kroz prizmu "PR" nastupa, mora se odati priznanje Rohaniju da je odradio vrhunski posao. Od svih njegovih javnih nastupa do pozdravljanja američkog naroda na engleskom jeziku, sve je odradio bez jednog "gafa" ili izjave koju bi mediji dočekali antagonistički. Imajući u vidu modus operandi američkih medija, ovo je bio izuzetno zahtjevan posao.
Barack Obama nije imao veliki manevarski prostor u ovom slučaju. Mediji su počeli brujati o potencijalnom susretu u New Yorku gdje su obojica održala govor pred Generalnom Skupštinom Ujedinjenih Naroda. Obama se mogao susresti s Rohanijem, da je htio, taj potez je bio na njemu. No, očito je kako se Obama preplašio domaće političke reakcije. S druge strane nije mogao u potpunosti ignorirati ruku pomirenja koju mu pruža novi iranski predsjednik, te se stoga odlučio "samo" na telefonski razgovor.
Unatoč tome, radi se o nedvojbeno povijesnom trenutku i velikom koraku naprijed. Od rušenja pro-američkog šaha Reze Pahlavija 1979. Washington nastoji slomiti iransku vlast. Ugledni autor Noam Chomsky u svom nedavnom intervjuu za Democracy Now ide i korak dalje te ističe kako SAD "muči" Iran već 60 godina, točnije od CIA sponzoriranog rušenja demokratski izabranog premijera Mohammada Mosaddegha.
Znači li to da je ovog puta SAD spreman na iskreni dijalog i mirno rješenje svih nesuglasica? Teško, obično nakon zatišja i prijateljevanja (Saddam, Gaddafi, Assad) kreće žestoko razbijanje nakon što druga strana "spusti gard". Ipak, unatoč nimalo diplomatskoj povijesti SAD-a, nećemo prejudicirati, svaka strana trebala bi imati priliku promjeniti svoje pogrešne pristupe, pa tako i SAD. Obama ističe kako očekuje konkretne akcije od Irana. Stvari treba gledati malo drugačije - konkretne poteze sada treba čekati od SAD-a jer oni su ti koji sustavno krše svoje obećanja, svoje izjave i stavove. Iran je zemlja koja preko 200 godina nije nikoga napadala i nisu oni ti koji imaju bilo što dokazivati SAD-u, Washington je taj koji bi sada morao napraviti prvi potez, povući vojsku iz Zaljeva, ukinuti sankcije i prihvatiti diplomaciju i međunarodni zakon kao jedini način rješavanja problema u međunarodnoj areni.
Hoće li? Naravno da neće. Obama je dao zanimljiv govor te pritom istaknuo nekoliko važnih činjenica, kao što je legitimno pravo Irana na korištenje mirne nuklearne energije. S druge strane Obama izražava "duboko poštivanje za iranski narod", što nije istina, jer njegovim odlukama taj narod već godinama strašno pati pod nametnutim sankcijama. Čak je i Rohani za vrijeme govora u UNGS-u priznao kako ove sankcije uopće ne pogađaju iransko vodstvo, već samo običan narod (opširnije o temi: Istraživanje: žestoke sankcije protiv Irana najviše pogađaju obične ljude).
Ipak, nema sumnje kako se zbog ovog poteza Obama zamjerio Izraelu, unatoč tome što od početka njegovog prvog mandata 2008. radi sve kako bi udovoljio Izraelu, daleko više nego predsjednici prije njega. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu dolazi ovog ponedjeljka u SAD, gdje će održati govor pred UN Generalnom Skupštinom, te se također sastati s Obamom. Nema teorije da će Netanyahu pozdraviti ovaj diplomatski napredak između SAD-a i Irana. Kao i do sada, upozoravati će kako Rohani "folirant" koji svojom slatkorječivošću "kupuje vrijeme do bombe". Takav stav već su počeli prihvaćati pojedini američki utjecajni mediji, kao CNN, koji ističu kako Iran vjerojatno želi doći "na korak do bombe" prije pokretanja pregovora.
Razgovor Obama-Rohani povijestan je korak zbog prekida komunikacije od 1979. do danas, no izuzev te činjenice u Obaminom obraćanju nema ništa znakovitog. U nekoliko navrata ističe da će ovo biti "teški pregovori". Ponudio je podići sankcije ukoliko Iran napravi prvi potez. Iran je svakako spreman na razne poteze te će se uskoro saznati hoće li Obama održati riječ.
Može li uopće održati riječ? Ako razmotrimo situaciju geostrateški - nakon eventualnog podizanja sankcija Iran bi se mogao vrlo brzo razviti u ekonomsku velesilu čiji bi utjecaj nad Bliskim Istokom naglo porastao. Nadalje, što bi se desilo s američkim raketnim štitom u Europi koji se navodno postavlja kontra Irana dok mnogi vjeruju kako je cilj zapravo okružiti Rusiju? Zatim, tu je Izrael koji ne strahuje toliko od iranske bombe koliko od iranskog utjecaja u njegovoj regiji. Iran je zadnja prepreka pri ostvarenju izraelskih strateških i teritorijalnih ciljeva. Naime, sve druge utjecajne muslimanske zemlje, kao što su zaljevske monarhije, više ne pružaju nikakav otpor Izraelu, štoviše, u direktnom su savezu s Izraelom, kao i Jordan i Turska. Egipat također ne mari previše za Izrael te se bavi vlastitim problemima, a i mirovni ugovor Camp David je čvrsto na snazi.
S druge strane imamo Hezbollah i Hamas, dvije zadnje konkretne oružane sile koje stvaraju Izraelu probleme. Obje su financirane, naoružavane i poduprijete od strane Irana. Dolaskom Rohanija to se neće promijeniti. Da ni ne spominjemo Siriju koja je najveći trn u oku Izraelu. Priča o "bombi" je pokušaj Izraela da uvede Ameriku u rat protiv Irana. Ako se ta priča anulira, ako Iran zaista napravi ustupke te dokaže da njihov nuklearni program ne ide u tom pravcu, Izrael će izgubiti ratnu polugu i više neće moći prijetiti Iranu. Moći će samo sami pokrenuti napad na Iran, a to je jako teško za očekivati, a čak ni tada ne bi mogli predstaviti adekvatan povod, mada Izrael rijetko mari za povode i pojašnjenja međunarodnoj zajednici (sjetimo se ovogodišnjih zračnih napada na Siriju).
U cijeloj ovoj priči nužno je istaknuti kako nova Rohanijeva doktrina promjene vanjskopolitičke retorike prema Zapadu ne znači popuštanje na regionalnom planu. Po pitanju Sirije istaknuo je kako se Iran i dalje zalaže za mirovno rješenje, politički dogovor, no također je rekao kako rat u Siriji nije rat između vlade i oporbe, već rat između vlade i terorista. Tim izjavama, koje je dao u razgovoru za CNN, indirektno poručuje američkim vlastima kako Sirija "nije na pregovaračkom stolu".
Obama je dobro rekao kada je u svom sinoćnjem govoru istaknuo kako SAD imaju "dvije vanjskopolitičke prilike", po pitanju Irana i Sirije, zaista imaju, mogu odmah odustati od svoje agresivne politike prema Bliskom Istoku prije no što situacija eskalira do jako opasnih proporcija. Zbog te agresivne politike već se stvara Al-Qaedin emirat na sjeveru Sirije, doslovno pred vratima Europe. Razumna struja u američkom političkom vrhu morala bi zaustaviti ovaj opasan razvoj događaja prije no što bude prekasno. Obeshrabruje činjenica da su do sada imali niz prilika, i svaki put stvari učinili još gorima.
Valjalo bi se nadati da će ovog puta biti drugačije, jer Obamina administracija u cijelom procesu primarno misli na američki ugled, imidž "američke izuzetnosti", a sada već ove diplomatske napore počinju nazivati "pobjedama", što je svakako dobar znak.
Citat:Video - Boško Jakšić o susretu Obame i Rouhanija
Gost Al Jazeere u Beogradu bio je vanjskopolitički analitičar Boško Jakšić.
On je komentirao susret lidera SAD i Irana, Baracka Obame i Hassanija Rouhanija, te dalje odnose ove dvije države.
Jakšić je govorio i o Rezoluciji UN-a o hemijskom oružju u Siriji.
|