offline
- Gospodin-BP
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Jan 2012
- Poruke: 640
- Gde živiš: Sever
|
Advance u Libiji.
Analiza i pregled aktualnog stanja u Libiji: "Zeleni otpor" i dalje aktivan, oružani sukobi u više gradova, mnogi nezadovoljni novim vlastima, porast kriminala i korupcije
Nakon više od godinu dana od brutalnog smaknuća pukovnika Gaddafija, "pobjeda" imperijalizma djeluje neopisivo isprazno s marionetskom vladom u Tripoliju, koja je jedva sposobna održavati samu sebe iz tjedna u tjedan, a kamoli održati autoritet nad vojskom, kojoj se suprotstavljaju ostaci raznih naoružanih frakcija.
"Zeleni otpor", kojega su vodili ljudi lojalni bivšim vlastima, je navodno mrtav, pošto ga mediji ignoriraju, no Washington se ne usuđuje učiniti takvu pogrešku.
Gorka istina za zapad je što se Libijski narod vrlo živo sjeća četiri desetljeća duge ere ekonomskog i socijalnog prosperiteta, usprkos lažima o "čudovišnom diktatoru" Gaddafiju. Posljedica toga je da su se Gaddafijeve pristaše uspjeli pregrupirati, iako u vrlo teškim okolnostima, te podijeliti sa svijetom istinu i pridobiti simpatije za svoje aktivnosti.
Bani Walid: grad heroj zelene revolucije
Simptomatična je bila lojalnost i patriotizam stanovnika grada Bani Walida u upornom odbijanju da pognu glave pred marionetskom vladom u Tripoliju. Umjesto toga, oni ostaju jedini bastion zdravog razuma, dok je veći dio zemlje rastrgan subverzijama i plemenskim sukobima. Kada je legitimna libijska vlada protjerana od strane NATO-a, građani su formirali "Vijeće starješina", kako bi mogli nastaviti s upravljanjem grada.
U očajničkom pokušaju da uspostavi autoritet u Bani Walidu, vlada u Tripoliju odlučuje poslati kaznenu ekspediciju na "neprihvatljivo nelojalne građane tog grada". Kao povod iskoristili su smrt Omrana Shaabana, čovjeka zaslužnog za "uhićenje" pukovnika Gaddafija.
Naime, on se odbio zaustaviti na kontrolnoj točki na ulazu u Bani Walid, te je zadobio prostrijelnu ranu i potom preminuo u krevetu pariške bolnice u koju je prevezen. Smrt tog "mučenika" biva iskorištena i vlada u Tripoliju usvaja "Rezoluciju 7", koja vojsci daje slobodne ruke u preuzimanju pune kontrole nad gradom.
Tada se, čak i unutar Velikog nacionalnog vijeća, podižu glasovi protiv takve odluke i kaže se da ona daje "zeleno svjetlo" genocidu. "Vijeće starješina" iz Bani Walida uzalud prosvjeduje i ukazuje na činjenicu da je takav dekret nelegalan i protuustavan. Jedan od članova tog vijeća tada biva otet, odveden u Misratu. Njegova sudbina ostaje nepoznata.
Napadi vojske i milicije na Bani Walid trajali su tjednima, praćeni granatiranjima, otmicama, ubojstvima, masakrima civila, blokiranjem opskrbe hranom i lijekovima.
Unatoč teškim bombardiranjima, građani odbijaju napustiti svoje domove. Jedan od svjedoka događaja ističe za "Russia Today", da su "vojnici došli na ulaz u grad i tražili da ga stanovnici napuste. Mi smo to odbili, jer smo željeli obraniti svoje pravo, svoje obitelji, svoje domove."
Svi oni koji su ipak odlučili napustiti grad, kasnije se više nisu mogli vratiti. Vojska im nije dopuštala ulaz u grad, te su ostali na prilaznim cestama gradu, bez zaštite i namirnica.
State Department se sve više oslanja na milicije
SAD uviđa kako vlada u Tripoliju ne uspijeva u provođenju njihove zamisli, pa se sve više oslanjaju na lokalnu miliciju koja bi trebala odraditi "prljavi posao" umjesto njih. Najviše povjerenja im je ulijevala jedna od najistaknutijih pobunjeničkih postrojbi u pobuni; brigada "Libijski štit", koja je djelovala u Bengaziju, Misrati i Homsu.
Independent u to vrijeme izvještava kako je "delegacija predvođena CIA-om otputovala u Bengazi, da bi se sastala s pripadnicima milicijske postrojbe 'Libijski štit' i regrutirala njihove ljude za aktivnosti".
Na optužbe za zločine u Bani Walidu, tadašnji ministar obrane vlade u Tripoliju je odgovorio riječima: "Naše ministarstvo nema ingerencije nad postrojbama 'Libijskog štita' iz Misrate koja je napadala Bani Walid i blokirala povratak stanovnicima grada". (11.studeni 2012.)
Rusija je pokušavala preko UN-a potaknuti strane na razgovor i predložila nacrt dogovora o mirnom razrješenju opsade Bani Walida, no SAD je blokirao tu inicijativu. Što se potom dogodilo bani Walidu, pisali smo već ranije (Vidi: Bani Walid: priča o brutalnoj osveti i skrivanje masakra od svjetske javnosti)
Otpor raste
Tijekom ljeta, unatoč oštroj represiji, grupe koje su pružale otpor su bivale sve brojnije, iako su mediji neprestano širili laži o plemenskim sukobima.
10. kolovoza su osmorica pripadnika snaga otpora, u zatvoru Al Fornaj u Tripoliju, izveli treći napad u nizu. 18. kolovoza, detonirana je auto-bomba. 23. kolovoza, Abdelmenom Al Hur, glasnogovornik vrhovnog vojnog zapovjedništva, rekao je novinarima da su se pobunjenici infiltrirali u mnoge državne vojne jedinice i na taj način si osigurali teško naoružanje. U rujnu je zrakoplovna baza, koju su SAD koristile kao bazu za dronove, morala biti zatvorena, nakon što su im pobunjenici srušili nekoliko letjelica.
Internetski portali izvještavaju o drugim aktivnostima, uključujući i pokušaj atentata na vojnog zapovjednika Hamida al Hassija, pokušaj bijega iz Koufiya zatvora u Bengaziju, napad ručnim bacačima tipa RPG na Vojno zapovjedništvo u Tripoliju, te neuspjeli pokušaj atentata na predsjednika Magariefa koji se dogodio u nedjelju 6.siječnja.
Međutim, najviše štete imidžu SAD-a, nanio je napad na njihov konzulat u Benghaziju 11.rujna, u kojemu je poginuo i američki ambasador Cristopher Stevens i trojica drugih američkih državljana. U početku je teza Obamine administracije bila "kako je riječ o spontanom protestu koji je otišao predaleko", zbog filma "Innocence of Muslims". Tada se teza mijenja i kaže se kako se ipak radilo o terorističkom napadu al Qaede.
Napad je bio izveden od strane pobunjenika. Činilo se kao profesionalno izveden posao. Jedan očevidac ranjen u napadu tvrdi da je oko 125 ljudi ušlo sa strojnicama i ručnim bacačima i sistematski prošlo kroz cijeli kompleks.
I dok se Obama trudio uobličiti svoju priču za ostatak svijeta, libijski predsjednik Mohammed el Magarief, zatim ambasador pri UN-u i Washingtonu, te premijer Abdurrahim El Keib, odlučili su progovoriti i za napade optužili Gaddafijeve lojaliste, a što je ogorčilo čelnike NATO saveza. Oni se ne žele pomiriti s činjenicom kako u Libiji ne postoji minimum sigurnosti i kako je moguće da se ljudi lojalni bivšem vođi okupe u ozbiljniju oružanu formaciju i pokušaju u Libiji uspostaviti narodnu vlast.
Ukoliko i dođe do ozbiljnijeg otpora vlastima u Tripoliju i ostalim frakcijama na platnom spisku NATO saveza, sasvim je izvjesno da će uslijediti represija nalik onoj u Bani Walidu. Aktivnosti manjih grupa, koje pružaju otpor, ukazuju na to kako ipak nije do kraja ugušena želja za slobodom u Libiji.
Pregled najnovijih događanja u Libiji
SIRT
U zadnjem uporištu zelene vojske za vrijeme rata 2011, Sirtu, posljednjih dana trajao je policijski sat zbog sve većeg nasilja i kriminala na prostoru. Jučer (7.1.2013) izabran je novi vojni zapovjednik za grad od centralnih vlasti, pukovnik Omar Abdessalam Al-Hasnawi.
U službenom izvješću navodi se kako će Hasnawi biti zadužen za "Vojnu zonu Sirt", koja ne uključuje samo grad već se proteže na kompletnu zonu od Bin Jawada do Al-Sadade, te graniči s "Vojnom zonom Misrata".
Sama činjenica da vlasti gledaju na zemlju kao skup "vojnih zona" dovoljno govori o aktualnom stanju.
Libijski list "Libya Herald" prenosi kako će Hasnawi imati izuzetno težak zadatak, ne samo zbog rastućeg kriminala, već i zbog sve glasnijeg nezadovoljstva stanovnika Sirta koji kritiziraju nove vlasti te ističu kako se Sirt namjerno zanemaruje. Podsjetimo, govorimo o rodnom gradu Pukovnika Gaddafija gdje je pružen najsnažniji otpor udruženim pobunjeničkim i NATO snagama. O poslijeratnom stanju u Sirtu govori i dokumentarni film nezavisne produkcije kuće Journeyman Pictures (vidi: Libijski rat nikada nije završio: dokumentarni film o gradu Sirte i komentar novinarke Lizzie Phelan).
U gradu su ovog ponedjeljka buknuli oružani sukobi između vojne jedinice "Zawia mučenički 'gromovski' bataljun" i pripadnika "Libijskog štita" koji su, na čelu s pukovnikom Mohamedom Moussaom Misratijem, pokušali ući u grad s teškim naoružanjem - navodno kako bi izvršili jedno uhićenje "Gaddafijevog lojaliste".
TRIPOLI
Iz ono malo vijesti što pristiže iz glavnog libijskog grada, sve upućuje na kontinuirani kaos i drastičan porast kriminala. Tako su primjerice jučer (7.1.2013) izbili sukobi u gradskim četvrtima Fashlum i Ben Ashur što je paraliziralo promet u gradu. Oružani sukobi izbili su nakon što su snage sigurnosti jednog čovjeka iz Fashluma uhitili pod optužbama da je prodavač droge. Nakon privođenja su ga mučili do smrti. Snimka ovog strašnog čina navodno je završila na internetu što je pokrenulo sukobe.
Ulične blokade u gradskoj četvrti Ben Ashur, Tripoli (7.1.2013)
Prema posljednjim informacijama, oko 30-ak naoružanih mladića još uvijek spomenuti dio grada. Za vrijeme jučerašnje posjete Tunisu, libijski premijer Ali Zeidan upitan je do kada misli tolerirati ovakva ilegalna uhićenja od strane raznih milicija. Zeidan napominje kako vlasti do sada nisu željele koristiti silu, ali kako je "strpljenja sve manje". No pravo je pitanje, da li su libijske vlasti uopće sposobne dovesti "milicije" pod kontrolu ili pak ne poduzimaju ništa znajući kako bi te iste skupine mogle srušiti njihovu vlast.
Jedna stvar je sigurna, prošlo je već više od godinu dana od smrti Gaddafija, a Libija kao da tone u sve dublji kaos - drugim riječima, "neposredan završetak rata" više nije adekvatan alibi i sada bi već svima trebalo postati jasno kolika je prava magnituda libijske tragedije.
Da stanje zaista postaje sve opasnije u Libiji pokazuje i najnoviji izvještaj američkog State Departmenta u kojem se prošle srijede upozorava sve američke stanovnike da "ne putuju u Libiju" - kao razlog se navodi "kontinuirana nestabilnost i nasilje". Naročito se strogo upozorava da se ne putuje u Bengazi. Bilo bi zanimljivo kada bi se u datim izvještajima još spomenulo i tko je kriv za "kontinuiranu nestabilnost i nasilje". Da ironija bude još i veća, najopasnije stanje upravo je u Bengaziju - "kolijevci" iz koje se oružjem širila demokracija na prostor sjeverne Afrike.
SABHA
Aktualni sukobi u Sabhi
Prema informacijama libijskih izvora od 3. siječnja ove godine, "nastavljaju se" sukobi u Sabhi i to između pripadnika Qadhadhfa i Awlad Suleiman plemena.
Prošlog tjedna ubijeno je 4-ero ljudi, a nekoliko ih je ranjeno. Sukobi su izbili u gradskoj četvrti Al-Manshiya. Dućani i škole u gradu su zatvoreni, a nekoliko kuća oštećeno je u sukobima.
MISRATA
Otac Timothaus Bishara Adly, poglavar libijskih kršćana
Poglavar Koptske kršćanske crkve u Libiji, otac Timothaus Bishara Adly, progovorio je o nasilju koje se dešava u Misrati. Osudio je nedavni bombaški napad u kojem je nekoliko kršćana stradalo za vrijeme mise prošle subote.
Također je istaknuo kako se obitelji poginulih nalaze u "izuzetno teškoj situaciji". Posjetio je lokaciju napada te istaknuo riječi svjedoka koji navode kako se vjerojatno radilo o auto-bombi te kako je eksplozija bila velika.
Ističe kako je crkva Sveti Juraj glavno okupljalište kršćana u Misrate te kako u Libiji danas ima oko 20,000 kršćana Kopta. Velika većina Kopta u Libiji su Egipćani. Egipatski ambasador u Libiji, Hisham Abdul Hamid, nakon napada pozvao je da se pojača sigurnost ispred koptskih crkvi u Libiji.
SAIF GADDAFI
Još jednom je krenula vijest kako se bliži početak suđenja Saifu Gaddafiju. No, te "objave" od strane libijskih vlasti daju se već gotovo godinu dana. Libijski ministar pravosuđa, Salah Elmirghani, ističe kako će suđenje Saifu početi u veljači ove godine te kako će se osim njemu suditi i drugim predstavnicima vlasti iz doba Gaddafija, među kojima se nalaze i bivši premijer Al-Baghdadi al-Mahmoudi te bivši šef tajnih službi, Abdullah as-Senoussi.
Zanimljivo je istaknuti kako ministar pravosuđa također naglašava kako će se "zatvori izvan jurisdikcije vlasti uskoro zatvoriti". Podsjetimo, Saif al-Islam Gaddafi se ne nalazi u zatvoru "novih vlasti" već ga drže pripadnici milicije u Zintanu. Još uvijek ostaje otvoreno pitanje zašto Saif, godinu dana nakon uhićenja, nije prebačen iz Zintana u Tripoli.
Libijske vlasti žele suditi Saifu u Libiji i to za "ratne zločine". Istom optužnicom tereti ga i Haški sud, no ICC se isprva protivio ideji da se Saifu sudi u Libiji jer je očito i njima jasno kako to nipošto neće biti pravedan sud i za očekivati je kako bi u tom slučaju Saifa svakako snašla smrtna kazna.
Melinda Taylor nakon puštanja iz Zintana, desno
Podsjetimo, prošlog ljeta u Zintanu australska odvjetnica Melinda Taylor i još troje predstavnika ICC-a zadržani su u pritvoru gotovo mjesec dana pod optužbom da je Taylor nastojala Saifu "prokrijumčariti tajne dokumente".
Tek ovih dana, pola godine kasnije, Taylor je odlučila progovoriti o ovom slučaju za australske medije i pritom je žestoko kritizirala Haški sud ističući kako ICC odbija uputiti bilo kakvu kritiku novim libijskim vlastima te im na taj način daje "zeleno svjetlo" za kršenje prava. Nadalje, ističe kako je dobila dojam da je došlo do "dogovora iza kulisa"između ICC-a i libijskih vlasti po pitanju Saifove sudbine.
IZVJEŠTAJ S TERENA: Libija nakon Gaddafija (reportaža Press TV)
Opsežna reportaža iz Tripolija objavljena je jučer (7.1.2013) u specijalnoj emisiji Press TV-a. Novinarska ekipa u glavnom gradu Libije donosi informacije iz prve ruke - od političara koji vjeruju da je ovo "demokracija", do boraca za ljudska prava koji ističu kako je stanje u Libiji danas daleko lošije nego za vrijeme Gaddafija.
Političari u Tripoliju ne kriju da ne mare za mrtve u Bani Walidu, jedan od njih tako ističe: "Oni su preko 40 godina podržavali Gaddafija. Ne možemo imati 'Gaddafi enklavu' unutar Libije. Bani Walid mora prihvatiti da su poraženi".
Izvještaj zaključuje kako - izuzev političara i pojedinih oportunističkih plemenskih predstavnika - mnogi stanovnici Libije jednostavno ne priznaju novu vlast i to ne samo u Bani Walidu, već u gotovo svim dijelovima zemlje.
No nitko, čak ni politička elita u Tripoliju, više ne negira činjenicu da se u Libiji nalazi al-Qaida te kako ova teroristička organizacija nastoji Libiju pretvoriti u svoje uporište putem kojeg će kontrolirati sjevernu Afriku. Jedna stvar koju mnogi pritom zaboravljaju spomenuti je i blizina Europe. Zaista je teško povjerovati da je Europa pomogla - voljno ili spontano - u instalaciji ovakve skupine nadomak svog teritorija, no to su činjenice i aktualnosti današnje Libije.
Za vrijeme reportaža novinarska ekipa posjetila je i nekadašnju Gaddafijevu utvrdu u Tripoliju, Bab al-Azizu, koja je sravnana sa zemljom za vrijeme opsade grada. U nekoć istaknutom centru libijskih vlasti, danas žive beskućnici, u ruševinama, zajedno s "novim valom" kriminalaca koji se bave organiziranim dilanjem droge i vode prostituciju.
Izvještaj nas još jednom podsjeća kako je u doba Gaddafija Libija bila jedna od najnaprednija zemalja u razvoju s besplatnim školstvom, zdravstvom i brojnim drugim socijalnim službama, unatoč čvrstim zapadnim sankcijama.
Zemlju je već sada poharala velika korupcija i grabež, dok ministri ekonomije najavljuju masovnu privatizaciju državnih industrija. Cijeli ovaj proces mnogima će na prostoru bivše SFRJ zvučati itekako poznat. Libiji slijedi "doktrina šoka" i prelazak na tržišnu ekonomiju, drugim riječima - masovno bogaćenje pojedinaca i osiromašenje svih ostalih.
http://www.advance.hr/vijesti/analiza-i-pregled-ak.....korupcije/
|
