offline
- dexter300
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 25 Feb 2009
- Poruke: 4
|
Velika analiza: Islamistička Libija pred egipatskim scenarijem, pobunio se cijeli vojni vrh - Ključno pitanje: Tko je general Khalifa Haftar - libijski "Sisi" ili čovjek CIA-e?
Već tjedan dana Libijom bijesne oružani sukobi između islamističkih milicija i boraca bivšeg zapovjednika pobunjeničkih snaga, generala Khalife Haftara. Operacija koju je Haftar nazvao "Dostojanstvo Libije" je počela 16. svibnja u Bengaziju i sada već svima postaje jasno kako ovdje nije riječ o uobičajenom obračunu između međusobno sukobljenih libijskih paravojnih skupina. (Libija: Kreće državni udar? Buknula pobuna u vojsci, žestoki sukobi protiv Islamista u Bengaziju, najmanje 24 mrtvih - pobunjene vojnike vodi general Khalifa Haftar, specijalne snage iz Alžira evakuirale ambasadora iz Tripolija)
Iako zapovjednici islamističkih milicija tvrde kako je ovo pokušaj "državnog udara" te kako Haftarove snage "pokreću pobunu protiv revolucije i države", činjenica je da skupina bivšeg libijskog generala prerasta u pravu vojsku, a prije dva dana mu se pridružila i kompletna libijska ratna flota, što je samo potvrda da iza svega stoje puno veći igrači od nezadovoljnog libijskog generala.
"Pomorske snage Libije su se u utorak zaklele na vjernost milicijama koje sebe nazivaju Libijskom narodnom armijom, koju vodi bivši libijski general Khalifa Haftar", prenosi HispanTV.
"Mi se pridružujemo operaciji Dostojanstvo Libije sa svim našim oružjem i ljudstvom" , rekao je pukovnik Wanis Abu Jamada i dodao "kako se slaže da islamističke milicije trebaju biti iskorijenjene".
Isto tako je i libijski bivši premijer, Ali Zeidan, službeno objavio svoju potporu bivšem libijskom generalu, navodeći "kako se trenutna situacija u Libiji može riješiti samo raspuštanjem parlamenta", gdje on vjerojatno vidi svoju šansu za povratak, nakon što je zbog samovolje islamističkih milicija koje su zagospodarile Tripolijem pobjegao u Europu.
Do sada su na stranu generala Khalife Haftara prešle i druge libijske postrojbe, kao što su libijske specijalne snage, dvije zrakoplovne baze, Tobruk i Bengazi, a Vijeće za nacionalnu sigurnost je najavilo da će dati podršku Haftarovim snagama.
U nedjelju su, nakon teških borbi sa snagama sigurnosti sastavljenim od islamističkih milicija koje su čuvale zgradu parlamenta, milicije iz grada Zintana na čelu s generalom Haftarom preuzele kontrolu nad zgradom parlamenta u glavnom gradu Tripoliju i iza sebe ostavile najmanje dvoje mrtvih i 66 ranjenih. Nakon toga se Haftar obratio javnosti i poručio "kako će nakon anti-islamističke kampanje u Libiji biti održani izbori koji će odlučiti budućnost zemlje".
Arhitekti libijskog kaosa iz Washingtona su prvog dana kampanje priopćili da se američka vojska "priprema za evakuaciju američkih državljana iz Libije, te kako je zbog kaosa koji se širi zemljom udvostručila broj zrakoplova koji u Italiji u svakom trenutku mogu evakuirati američko veleposlanstvo u Tripoliju u kojem se nalazi 200 američkih državljana".
U ovom se trenutku svi pitaju tko je bivši general Khalifa Haftar i hoće li mu poći za rukom da ostvari svoj naum, vojno porazi islamističke milicije i provede izbore.
The Guardian piše kako je vođa libijskih pobunjenika Khalifa Haftar igrao razne uloge kroz četiri desetljeća burne povijesti zemlje. 1969. podržava Muammara Gaddafija u udaru kojim je svrgnut kralj Idris, a 1980. zapovijeda operacijama libijske vojske u Čadu. Tamo biva zarobljen, potom se odriče Gaddafija. Bježi u Ameriku i živi u Langleyu, Virginia, upravo u blizini sjedišta CIA-e. Uvijek je negirao suradnju sa Središnjom američkom obavještajnom agencijom, ali je to nemoguće skriti, jer je upravo CIA podržavala libijsku disidentsku skupinu, Nacionalni front za spas Libije, a Haftar je bio na čelu vojnog krila organizacije. The New York Times je 1991. objavio izviješće koje opisuje kako je CIA u glavnom gradu Čada, N’Djameni, izvukla Haftara i one koji se nisu htjeli vratiti u Libiju i preko Zaira i Kenije ih prebacila u SAD. Nakon svog dolaska u Ameriku su se članovi skupine naselili u različitim dijelovima zemlje, dobili su politički azil, prošli daljnje usavršavanje i primali medicinsku i financijsku pomoć.
Dugogodišnju suradnju i ulogu CIA-e i generala Haftara u svrgavanju Muammara Gaddafija je potvrdio kongresmen Dennis Kucinich još 2011. godine.
Tijekom Arapskog proljeća 2011. Haftar se vraća u domovinu i vodi pobunjeničke postrojbe. U zapovjedništvu bio drugi po rangu, odmah iza Abdela Fataha Younisa, bivšeg libijskog ministra unutarnjih poslova koji je tijekom pobune bio optužen da je u kontaktu s Gaddafijem i pozvan pred istražno povjerenstvo, međutim ubijen je prije no što je mogao reći bilo što u svoju obranu. Haftar tada gubi naklonost, a s političke scene nestaje nakon što je jedan od njegovih sinova bio uključen u oružanu pljačku banke u Tripoliju, što je sigurno bio formalni razlog njegovog uklanjanja.
U veljači ove godine se ponovo pojavljuje i u televizijskom govoru u punoj ratnoj odori proziva vladu za korupciju i traži njihovu smjenu. Njegov poziv na oružje je pao na plodno tlo i, kao što vidimo, dobiva podršku među vojnim zapovjednicima koji su i ranije optuživali vladu za financiranje islamističkih milicija na štetu regularnih snaga.
Recimo samo da je CIA prilikom osnivanja Nacionalnog fronta za spas Libije (National Front for the Salvation of Libya) tu organizaciju usko vezala za Muslimansko bratstvo, koje Haftar sada želi ukloniti. Razlog takvog postupka može biti njegova ogorčenost i što se osjećao prevarenim i nije isključeno da je okrenuo leđa bivšim sponzorima. Međutim, toj tezi treba pristupiti s oprezom.
Za razumijevanje ovog kaosa je ovo važno znati, jer je prema posljednjim informacijama Haftarov blizak suradnik Mahmoud Jibril, bivši čelnik pobunjeničkog "Prijelaznog nacionalnog vijeća" koji je još u prosincu 2013. pokrenuo inicijativu "za spas Libije". Mahmoud Jibril je uklonjen isto kao i Haftar, a trenutno se nalazi u samovoljnom egzilu u Abu Dhabiu (Ujedinjeni Arapski Emirati) i pobunjeni bivši general u budućnosti sigurno računa na njega.
Međutim, stav Mahmouda Jibrila nije potpuno jasan. Sjetimo se kako je nakon njegovog poziva za "spas Libije" krenula pobuna ljudi još uvijek odanih ideji Gaddafijeve Libije. U rujnu prošle godine su posebni izvori u Kairu za novinske agencije rekli da je Mahmoud Jibril bio u kontaktu s libijskim čelnicima u inozemstvu koji su ogorčeni zbog propale "revolucije" i ponudio im suradnju, koja će uključiti i ostatke njihovih Zelenih snaga unutar zemlje. Tada je obećao da će financijski biti podržan od strane nekoliko zaljevskih država predvođenih Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (gdje trenutno i boravi op.a.). (Velika analiza stanja u Libiji: Zeleni otpor je stvarnost, a ne "plemenski sukobi" - u zemlji se vodi rat između prozapadnog režima i Libijaca odanih pokojnom predsjedniku Gaddafiju)
Naravno da Jibrila i "bivšeg" generala Khalifu Haftara ne treba vezati za Zeleni otpor koji se rasplamsao krajem prošle i početkom ove godine, ali je suradnja na terenu više nego moguća, a sve s ciljem da se slome radikalni islamisti koji su ih se riješili odmah po završetku "revolucije". Jasno je i da bliske veze Haftara i Jibrila dovode u pitanje odnose s Muslimanskim bratstvom, budući da je u tijeku sukob između Saudijske Arabije, UAE i Bahreina s Katarom, glavnim sponzorom MB.
Analitičar René Naba krajem prošlog mjeseca za Global Research citira dr. Mahomuda Jibrila koji kaže:
"Sjedinjene Države su vodile licemjernu politiku u Libiji. Njihov glavni cilj je bio postavljanje na vlast Muslimanskog bratstva u Egiptu, Libiji i Tunisu. Razlog takve odluke je bio zadržavanje terorizma, a cijelu operaciju je Washington povjerio svojim regionalnim saveznicima, Turskoj i Kataru. Pad Mubaraqa je bio veliki uspjeh u ostvarivanju plana Sjedinjenih Država. Međutim, egipatski ministar obrane, general Abdel Fattah Al-Sisi , ruši islamističkog egipatskog predsjednika Muhamada Mursia i sahranjuje cijeli projekt.
Katar je za vrijeme pobune protiv Gaddafija na silu kao čelnika libijskih revolucionara postavio emira Libijske islamističke borbene skupine (LIFG), Abdalhaqima Belhadja (tada je ubijen i general Abdul Fatah Younis Al-Obeidi i uklonjen Khalifa Haftar, a sve uz prešutno odobravanje Washingtona op.a.). Katarski emir, Hamad bin Qalifa al-Thani, na prijedlog Francuske odbija razoružati islamističke milicije i vratiti oružje koje im je ranije isporučio u zračnoj luci u Bengaziju pod nadzorom časnika tajnih službi iz Katara.
Mi smo se tada okrenuli Sudanu i tamo dobivali oružje. Zbog toga je Katar preko svog čovjeka u Prijelaznom nacionalnom vijeću Libije, Mustafom Abdul Jalilom, odlučio da ću biti razriješen s dužnosti ministra unutarnjih poslova i obrane. Mustafa Abdul Jalil je prisegnuo na vjernost Kataru i gajio je velike simpatije prema Muslimanskom bratstvu. Na moje iznenađenje, saznao sam da je kao zapovjednik libijskih pobunjenika u stožeru NATO saveza, na sastanku Koalicije u Dohi u kolovozu 2011., predstavljen Abdalhaqim Belhadj, što je bilo čudno obzirom na ofenzivu koja je bila u tijeku protiv Gaddafija.
Operativno zapovjedništvo je zatim prebačeno s otoka Djarba u Tunisu, gdje se nalazilo u nadležnosti islamističke stranke Ennahda Rashida Ghannuchia, čovjeka koje je isto tako postavio Katar, u Zintan u zapadnoj Libiji. Konačno, napad na Tripoli je odgođen za nekoliko tjedana na zahtjev Katara koji je prigovarao NATO savezu da nije uspio uništiti obranu glavnog grada. Kad smo stigli u Tripoli otkrili smo da su 24 od 28 ključnih ciljeva obrane grada uništena. Katar je iskoristio protivljenje NATO-u samo kako bi se Belhadju omogućilo da prvi uđe u grad".
Abdalhaqim Belhadj je po ulasku u Tripoliju postao gospodar života i smrti i sve pobune islamističkih milicija, otmice, ubojstva, veze s Al Qaedom, krijumčarenje oružja u druga krizna žarišta, kriminal, napadi na strana veleposlanstva i suparnike u Libiji su imala njegov pečat.
Iako je u svibnju 2102. navodno "skinuo uniformu kako bi se posvetio politici", očigledno je da su se određene skupine složile da je došlo vrijeme da se stane na kraj samovolji Abdalhaqima Belhadja i njegove skupine koju Katar i Muslimansko bratstvo pod imenom političke stranke Al-Watan pripremaju za apsolutno preuzimanje vlasti u zemlji.
Mary Fitzgerald je početkom svibnja ove godine za Foreign Policy pratila okupljanje političara iz Tripolija i piše "kako su televizijske kamere snimile više od 500 ljudi koji su u konferencijsku dvoranu u luksuznom Hotelu Tripoli ulazili iz svojih limuzina, a dočekala ih je parola: "Zajedno ćemo ojačati demokraciju i zajedništvo".
"Na skupu je bilo i istaknutih laika, kao Giuma Atigha , liberalni odvjetnik i bivši potpredsjednik Libijskog nacionalnog kongresa, koji je sjedio u prvom redu između lidera Stranke pravde i izgradnje (JCP je libijski ogranak Muslimanskog bratsva op.a), Mohammeda Sawana i Abdelhakima Belhadja, bivšeg vođe pobunjenika, sada čelnika političke stranke Al-Watan. Govornik je pozdravio članove JCP i čelne ljude oporbe u kongresu, predstavnike Liberalnog nacionalnog saveza, ali i vođe male, neislamističke stranke Taghyeer.
Tema dana bila je potreba izgradnje nacionalnog konsenzusa u zemlji koja je sve više podijeljena, ne samo ideološki, nego i regionalno i plemenski. Jedan od govornika je spomenuo Rachida Ghannouchia, vođu islamističke stranke Ennahda u Tunisu, te kako nacionalni interes treba staviti iznad stranačke politike", piše Mary Fitzgerald i vjerojatno je isključenost glavnih ljudi iz vremena tzv. "revolucije" bila okidač za pobunu koju za sada uspješno predvodi "bivši" čovjek CIA-e, "bivši" simpatizer Muslimanskog bratstva i "bivši" general pobunjeničke vojske u Libiji - Khalifa Haftar.
Operacija "Dostojanstvo Libije"
Operacija "čišćenja" islamističkih milicija pod imenom "Dostojanstvo Libije" je, kao što smo rekli, počela 16. svibnja u Bengaziju, kada su snage odane bivšem generalu Khalifi Haftaru, novoformirana "Libijska nacionalna armija", napale položaje islamističkih milicija i do danas je u sukobima poginulo oko 80 boraca na obje strane, a 140 ih je ranjeno. U Tripoliju je predsjednik Općeg nacionalnog kongresa (General National Congress), Nuri Abu Sahmayn, optužio Haftara da djeluje "bez legitimiteta državnih vlasti" i da pokušava provesti "državni udar".
Iz stožera generala Haftara poručuju "kako operacija koja je pokrenuta u petak, nazvana Dostojanstvo Libije, za cilj ima očistiti zemlju od terorista. Počeli smo ovu bitku i ići ćemo do kraja, sve dok ne postignemo svoj cilj, a s nama je i cijeli libijski narod."
Odmah prvog dana je Khalifa Haftar u Bengaziju dobio podršku libijskih borbenih zrakoplova i helikoptera, koji su bombardirali vojarnu okupiranu od strane islamističke milicije "Brigada 17. Veljače", dok su borci na terenu napali bazu islamističke skupine Al-Rafallah Sahati. Borbe su se vodile u području Sidi al-Fradj, južno od Bengazija.
Načelnik stožera libijske vojske, Abdalsalam Jadallah al-Ubaydi, "ne poriče da su oružane snage uključene u sukobima u Benghaziju", ali je u izjavi za državnu televiziju zamolio vojsku i bivše "revolucionare" da se suprotstave svima koji Benghazi žele preuzeti silom.
Umjesto da poslušaju zapovijed načelnika stožera, mnogi vojnici su se priključili "nacionalnoj armiji", a razlog za takvu odluku su neprestani napadi islamističkih milicija povezanih s Al Qaedom još od invazije NATO saveza na Libiju.
Al-Ubaydi je također zabranio da oružane snage u Bengaziju podrže Khalifu Haftara, a privremeni premijer, Abdullah al-Thini, izjavio je "kako je samo jedan zrakoplov islamističke skupine napao bez odobrenja vlade", ali ga demantira vijest da je i cijela ratna flota prešla na stranu Khalife Haftara.
Glasnogovornik "nacionalne vojske", Muhammad al-Hijazi, izjavio je za Al-Ahrar TV "da su postrojbe regularne vojske udružile snage s Haftarom u borbi protiv islamističkih skupina, uključujući zračne snage i specijalne postrojbe".
"Nećemo se zaustaviti dok ova kampanja ne ostvari svoje ciljeve. Naši su borci napali baze koje pripadaju islamistima iz skupine Ansar al-Sharia i druge islamističke skupina u Bengaziju. Nekoliko helikoptera i borbeni zrakoplov MIG-21 su u Bengaziju bombardirali baze skupina Ansar al-Sharia, Rafallah al-Sahati i brigadu 17.Veljače", rekao je al-Hijazi i dodao da je "zrakoplovna baza Benina u Bengaziju prešla na stranu Libijske nacionalne vojske". Istovremeno su u Tripoliju milicije iz Zintana pokrenule napad na bazu provladinih milicija.
Dana 17. svibnja su libijski zrakoplovi bombardirali radijsku postaju skupine Ansar al-Sharia u Bengaziju, a 18. svibnja je ofenziva nastavljena napadom na parlament u Tripoliju. Tom je prilikom poginulo dvoje ljudi, a ranjeno njih oko 70.
U napadu u Tripoliju su sudjelovale brigade iz Zintana; al- Qaqa , al- Madani i al-Sawaiq i zajedno s postrojbama libijske vojske su zauzeli više islamističkih baza, uključujući i onu u kojoj je bila 27. brigada iz Misrate.
Dana 19. svibnja načelnik glavnog stožera al-Ubaydi naređuje provladinim islamističkim milicijama da zaštite vladine zgrade u Tripoliju, a u isto vrijeme bivši premijer al-Thini potvrđuje da je tijekom ofenzive protiv islamista u Benghaziju "120 vojnih vozila prešlo na stranu Haftara".
Khalifa Haftar neprestano ponavlja da je njegov cilj "oslobođenje Libije od islamističke vlade koja je isporučila zemlju teroristima".
Bivši zapovjednik libijskih oružanih snaga, pukovnik Adan al-Jarushi, potvrdio je da su libijski vojnici sudjelovali u akciji protiv takfirističkih skupina u Benghaziju. Al-Jarushi je pozvao vojnike da se pridruže operaciji i od svih zračnih baza tražio da bombardiraju položaje terorista.
"Libijska nacionalna armija" Khalife Haftara je skupina od oko 6000 boraca, ne brojeći policiju, vojsku i specijalne snage stacionirane u Benghaziju na čelu s pukovnikom Abu Qamadom. Osim toga, kontrolira zračne baze Benghazi i Tobruq, oko 200 oklopnih vozila, tenkova i terenskih vozila opremljenih teškim strojnicama, raketnim bacačima ili minobacačima.
Čini se da ofenziva uživa podršku jednog dijela stanovništva, a brojne plemenske milicije su otvoreno poručile "kako žele osvetu za zločine počinjene od strane islamista".
Tri godine se u Benghaziju događaju ubojstva i napadi za koje su odgovorne iste islamističke milicije koje je Prijelzno nacionalno vijeće imenovalo "sigurnosnim snagama".
Čelnik Muslimanskog bratstva u Libiji, Bashir al-Qabti, tvrdi "kako je za sve odgovorna nesposobna libijska vlada i da je krv Libijaca na njihovim rukama, dok se stranci igraju sa sudbinom zemlje i žele uništiti tekovine revolucije od 17. veljače, kao i sve što se postiglo Arapskim proljećem".
"Khalifa Haftari i njegovi pobunjenici se predstavljaju kao domoljubi, iako prema svim konvencijama nisu ništa više od pobunjenika", inzistirao je Ahmad al-Amin glasnogovornik marionetske vlade u Libiji, koji se odjednom sjetio "međunarodnih konvencija" i "pravila ratovanja".
Alžir je u međuvremenu duž 6 000 km granice s Libijom okupio 10 000 vojnika i podigao razinu pripravnosti alžirskih snaga na najveći stupanj sigurnosti, sve kako bi ih se pripremilo za moguće upade s libijskog teritorija. Tunis je također ojačao ophodnje na granici s Libijom, a već od 13. svibnja su Amerikanci na Siciliju poslalo dodatne snage,
Glasnogovornik Pentagona, pukovnik Steve Warren, istaknuo je da je zadaća marinaca "zaštita veleposlanstava, ali nije isključio mogućnost i drugih misija". Američki marinci bi sigurno mogli intervenirati u zaštiti naftnih polja. Zapadu nikako ne odgovara što je dnevna proizvodnja nafte u Libiji 200 000 barela dnevno, što je daleko od 1,4 milijuna barela dnevno kolika je bila 2013.
Kao što smo već rekli, 18. svibnja je Haftarova milicija napala libijski parlament, koji je potom evakuiran. Neposredno prije je novi premijer Ahmad Mitiq formirao novu vladu i sada očekuje povjerenje parlamenta. Međutim, kada su Haftarovi borci upali u zgradu parlamenta zatražili su obustavu rada i prijenos ovlasti na tijelo u kojem će biti izabrano 60 ljudi, a koji će napraviti nacrt novog libijskog ustava. Parlament je potom zapaljen, a militanti su prije povlačenja oteli deset zastupnika.
"Objavljujemo zamrzavanje rada Glavnog nacionalnog kongresa", u ime Haftarove "nacionalne vojske" je poručio pukovnik Muqtar Firnana, bivši časnik vojne policije iz Zintana.
Prema izvorima, napadači su u Tripoli stigli u oklopnim vozilima s ceste koja povezuje glavni grad i zračnu luku. Uglavnom se radilo o brigadi iz Zintana koja drži zatočenog Saifa al-Islama Gadafija, kojeg još uvijek ne želi predati Tripoliju. Stoga se da zaključiti da su ovdje doista sve opcije u igri, osim one da u Libiji na vlasti bude Muslimansko bratstvo financirano od strane Katara. Poznajući životopis Abdalhaqima Belhadja, on i njegovi militanti neće tako lako napustiti Tripoli i povlastice koje uživaju kao "heroji revolucije".
Talijanski vojno-politički časopis RID pokušava odgonetnuti u kojem će se smjeru razvijati situacija i navodi "kako su najsposobniji borci u Libiji oni pod zapovjedništvom pukovnika Abu Qamada, koji su već prešli na stranu Haftara", a neupitna podrška dolazi i od zapovjednika libijskih zračnih snaga, pukovnika Jomaa al-Abania. On je u televizijskom govoru koji je emitiran u ranim jutarnjim satima u srijedu pozvao ostatak libijskih zrakoplovnih snaga da slijede primjer vojnika koji su se već stavili pod Haftarovo zapovjedništvo.
Nema još podataka o sudjelovanju egipatske vojske u ofenzivi na islamističke milicije u Libiji, što se u prvu ruku spominjalo zbog bliskih veza bivšeg libijskog generala s egipatskim vojnim vrhom.
Moguće je da general dobiva neki oblik podrške, operativne i obavještajne od Washingtona, gdje Haftar ima mnogo kontakata, pogotovo unutar CIA-e, ali u prvom redu od Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijaca koji su zabrinuti širenjem utjecaja Muslimanskog bratstva u Libiji.
Što se tiče vanjske reakcije na najnovija zbivanja, pogoršanje sigurnosne situacije u Libiji je potaknulo neke zemlje da zatvore svoje diplomatske misije, prije svega Saudijska Arabija, UAE, Turska i Alžir, koje su kao i Tunis, ojačale kontingent na granici s Libijom. Isto je učinila i alžirska državna energetska tvrtka Sonatrach, koja je povukla svoje radnike iz Libije. Europske vlade po starom dobrom pravilu rješenje vide u izborima i to u zemlji koja je od ožujka smijenila čak tri premijera.
Sjedinjene Države pozorno prate razvoj događaja i distanciraju se od generala "otpadnika" Khalife Haftara kojeg se optužuje za pokušaj državnog udara, prenosi Middle East Eye.
"Nismo kontaktirali s njim u zadnje vrijeme, ne odobravamo, niti podržavamo njegove akcije na terenu, a niti smo pomogli u tim radnjama. I dalje pozivamo sve strane da se suzdrže od nasilja i da traže rješenje mirnim putem", novinarima u Washingtonu je rekla glasnogovornica State Departmenta Jen Psaki, koja je odbila reći da li Bijela kuća Haftarovu akciju gleda kao pokušaj puča.
Američko poricanje dolazi u vrijeme kada libijsko izborno povjerenstvo objavljuje da će se izbori u zemlji održati 25.lipnja i nakon njih će doći do smjene spornog Općeg nacionalnog vijeća (GNC), a Haftar tvrdi "kako je njegov plan vratiti stabilnost u svađom rastrganu zemlju", dok Washingtion poručuje "kako će podržati najavljene izbore".
Iako je od strane libijskih vlasti označen kao "odmetnik", Haftar je svojom vojnom kampanjom brzo osvojio potporu mnogih milicija i vojnih časnika, a za Washington Post je utorak izjavio "kako je narod odbio dati povjerenje vlastima u Tripoliju i da je njihova legitimnost time završila".
Izgleda da Haftar igra na sigurnu kartu, jer u slučaju održavanja izbora neke ankete vide sigurnu pobjedu Mahomuda Jibrila, njegovog bliskog saveznika, ali bi isto tako mogao krenuti stopama svojih egipatskih kolega koji odlučili srušili islamističku vladu i uspostaviti demokraciju, ali su završili uspostavom privremene vojne diktature iz koje će general Abdel Fattah Al-Sisi na kraju izaći kao predsjednik.
Situacija u kojoj se Libija našla nakon agresije NATO saveza i "demokratskih promjena" upućuje da je to cijena koja se mora platiti za uklanjanje opskurnih likova kao što su Abdalhaqim Belhadj i njegovi gospodari rata koji su zavladali Tripolijem. Ne treba zaboraviti niti ulogu Egipta, Saudijske Arabije i UAE u kampanji kojoj je očigledno cilj slomiti Muslimansko bratstvo u Libiji, stoga je podrška Washingtona oprezna. U slučaju izravne potpore bi izgubili saveznika u Kataru, a ukoliko javno nastupe protiv svog bivšeg, a možda i aktualnog odabranika, generala Haftara, do kraja će zatrovati odnose sa Saudijskom Arabijom i Egiptom gdje se još uvijek nadaju kakvoj-takvoj suradnji.
Da u ovoj krvavoj spirali nasilja svi kalkuliraju vidi se iz situacije u kojoj se našao Gaddafijev sin Saif al-islam kojeg u zatočeništvu drže miicije iz Zintana i ne žele ga predati Tripoliju.
S druge strane, Međunarodni kazneni sud u Haagu od vlasti u Tripoliju traži da se Saif al-Islam hitno prebaci u Nizozemsku, navodno "zbog njegove sigurnosti da će se proces privesti kraju".
Naravno da središnje vlasti ne mogu udovoljiti tom zahtjevu, jer uopće nemaju pristup sinu Muammara Gaddafija koji se sudu u Tripoliju posljednji put iz zatočeništva "javio" video-vezom iz Zintana.
Nitko ne zna pravi status Saifa al-Islamaa al- Gaddafija u zatočeništvu, ali je sigurno da milicije iz Zintana, koje su okružene Gaddafiju odanim plemenima, računaju da u svakom trenutku mogu reći kako su ga upravo oni "spasili od sigurne pogibelji koja bi ga čekala u Tripoliju".
Kampanja generala Haftara je već dobila podršku cjelokupnog vojnog vrha, a hoće li se to zvati "pučem" ili nekako drugačije sada je potpuno svejedno. Sigurno je da se Haftar u Libiju vratio na velika vrata, a hoće li oprostiti svojim bivšim nalogodavcima što su ga 20 godina čuvali i pripremali, potom odbacili i svu zaslugu pripisali Belhadju i njegovim fanaticima, ostaje nam da vidimo.
advance.hr/vijesti/velika-analiza-islam.....jek-cia-e/
|
