Poslao: 21 Jun 2013 13:43
|
offline
- Pridružio: 29 Dec 2011
- Poruke: 835
|
Citat:Španjolska: policija uhitila 8 osoba u Ceuti osumnjičenih da su regrutirali ljude za "džihad u Siriji"
Osam pojedinaca, navodno povezani s Al-Qaedom, uhićeni su u španjolskom autonomnom gradu Ceuta na obali Afrike pod sumnjom da su regrutirali osobe za borbu u Siriji i na drugim mjestima, potvrdila je španjolska policija.
"Razbili smo mrežu koja je odgovorna za slanje boraca za terorističke skupine povezane s Al-Qaedom u Siriji", ističe se u službenoj poruci španjolskog ministarstva unutarnjih poslova. Također se ističe kako je mreža bila bazirana u Ceuti i marokanskom gradu Fnideq.
Informacije policije govore kako su "deseci osoba", a neke su bile i maloljetne, preko ove mreže otišli iz zemlje. Organizacija je radila na regrutiranju, indoktrinaciji te financiranju putovanja osoba koje su se priključivale terorističkim skupinama.
Iz španjolskog ministarstva unutarnjih poslova ističu kako je operaciju protiv ove skupine pokrenula policijska obavještajna služba u suradnji sa španjolskom civilnom gardom. Također se napominje kako je operacija još uvijek u tijeku.
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
Poslao: 21 Jun 2013 14:17
|
offline
- Pridružio: 19 Jan 2012
- Poruke: 1993
|
Citat: . . .Tako da je ideja nekakve zajednicke drzave malo diskutabilna. . . .
Mislio sam na sirijske hrišćane,Kusejir je pre rata imao većinu(ne znam da li apsolutnu) hrišćana a glavnu ulogu u proterivanju džihadlija iz njega je odigrao Hezbolah.Vođa Hezbolaha Hasan Nasralah je načitan i civilizovan čovek.Hrišćani u Libanu su tradicionalno okrenuti Izraelu još od vremena kada im je vođa bio general Mišel Aun,tu će zaista biti teško naći neki kompromis ali sam pre svega mislio na ukrupnjavanje i povezivanje teritotija pod kontrolom Alavita,šiita i hrišćana u Siriji.Hezbolasima treba samo siguran koridor i zaleđe u pravcu Sirije zbog njihovog geografskog položaja u južnom Libanu.Mislim da su se oni i uključili ovako žestoko u građanski rat u Siriji kada im je postalo jasno da će ih džihadlije odseći od Sirije,njihovog glavnog puta snabdevanja.
|
|
|
|
Poslao: 21 Jun 2013 16:13
|
offline
- Gospodin-BP

- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Jan 2012
- Poruke: 640
- Gde živiš: Sever
|
Sukobi pobunjenika i Kurda:
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
|
|
|
|
Poslao: 21 Jun 2013 16:23
|
offline
- Millennium

- Ugledni građanin
- Pridružio: 01 Avg 2012
- Poruke: 467
|
Pa ovo ide Assadu na ruku. Dodatno opterećivanje drekavaca i potencijalni novi saveznik za SAA.
|
|
|
|
Poslao: 21 Jun 2013 16:27
|
offline
- Gospodin-BP

- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Jan 2012
- Poruke: 640
- Gde živiš: Sever
|
Pa Kurdi malte ne od samog pocetka imaju problema sa pobunjenicama. A ja se stvarno ne secam da li je bio nekada neki oruzani sukob izmedju Kurda i armije. Evo, od kada pratim ovo, a pratim dugo, ja stvarno ne znam da su nekada imlali neki ozbiljniji sukob.
|
|
|
|
Poslao: 21 Jun 2013 17:18
|
offline
- dragon986
- Legendarni građanin
- Pridružio: 02 Jun 2013
- Poruke: 3903
|
victoria ::Citat: . . .Tako da je ideja nekakve zajednicke drzave malo diskutabilna. . . .
Mislio sam na sirijske hrišćane,Kusejir je pre rata imao većinu(ne znam da li apsolutnu) hrišćana a glavnu ulogu u proterivanju džihadlija iz njega je odigrao Hezbolah.Vođa Hezbolaha Hasan Nasralah je načitan i civilizovan čovek.Hrišćani u Libanu su tradicionalno okrenuti Izraelu još od vremena kada im je vođa bio general Mišel Aun,tu će zaista biti teško naći neki kompromis ali sam pre svega mislio na ukrupnjavanje i povezivanje teritotija pod kontrolom Alavita,šiita i hrišćana u Siriji.Hezbolasima treba samo siguran koridor i zaleđe u pravcu Sirije zbog njihovog geografskog položaja u južnom Libanu.Mislim da su se oni i uključili ovako žestoko u građanski rat u Siriji kada im je postalo jasno da će ih džihadlije odseći od Sirije,njihovog glavnog puta snabdevanja.
To je ok ja sam mislio da misliš na Liban...
|
|
|
|
Poslao: 21 Jun 2013 17:23
|
offline
- Gospodin-BP

- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Jan 2012
- Poruke: 640
- Gde živiš: Sever
|
Citat: Сирија може да изазове општи сукоб шиита и сунита
јун. 21 Актуелно no comments
„Sunije imaju Ameriku, šije imaju Rusiju, a ateisti imaju samo Boga“, nedavno je prokomentirao sukob u Siriji libanski kompozitor i muzičar, politički komentator, deklarisani ljevičar i ateista Ziyad al-Rahbani, sin poznatog libanskog kompozitora Assija Rahbanija i još poznatije majke Nihad Wadi Haddad, jedne od najvećih živih arapskih diva, poznate pod umjetničkim imenom Fejruz.
Koliko god ova izjava bila uproštena, ona uistinu ostavlja dosta prostora za zabrinutost, posebice nakon najnovijeg razvoja situacije u vezi s konfliktima u Siriji koji sve više prerastaju u „opći rat“ između sunija i šija. Ni ovosedmični samit lidera G8 u Lough Erneu (Sjeverna Irska) nije donio ništa posebno. Nakon objavljivanja zvaničnog komunikea stavovi su ostali nepomaknuti. Prosto kazano, dogovoreno je da nema dogovora. Svako će nastaviti svoju dosadašnju politiku, dok Sirija zalazi u treću godinu konflikta i dok se broj žrtava približava brojki od 100 hiljada. Na samitu G8 predsjednik Putin je branio Assadov režim te objasnio kako Rusija „snabdjeva oružjem legitimnu Vladu, u skladu legalnim sporazumima“.
Američka administracija je krajem prošle sedmice, nakon što se uvjerila da je režim Bashara al-Assada koristio hemijsko naoružanje, odlučila aktivnije vojno pomoći pobunjenike. Ni očekivani dogovor u vezi sa sazivanjem međunarodne mirovne konferencije o Siriji, izgleda, nije postignut. Britanski domaćini su nakon Samita izrazili uvjerenje da su pomaci načinjeni, te da je, navodno, Putin voljan odreći se Assada ukoliko bi se došlo do izbalansirane vlasti i ukoliko bi se izbjegao njen vakuum. Istina, od takvog vakuuma, koji bi dao priliku radikalnim frakcijama da zauzmu vlast, strahuju svi.
Podrška Irana
I dok vođama najjačih sila dominira vakuum volje da se zaustavi krvoproliće koje iz dana u dan odnosi stotine ljudskih života, na terenu, u samoj Siriji i njenoj okolini, klima i priroda sukoba prelazi u sve opasnije faze. Sve je realnija prijetnja da se cijeli region pretvori u otvoreni sveopći sukob između šija i sunija.
Takav razvoj ne bi bio opasan samo po region Bliskog Istoka. Podjele svjetskih sila – sjeveroatlantska alijansa, s jedne, te Rusija uz Kinu i Iran s druge strane – mogle bi sirijski sukob pretvoriti u jedan pravi mini svjetski rat ili svojevrsnu reprizu nekadašnjih hladnoratovskih sukoba kada su dvije svjetske sile Amerika i Rusija posredno ratovale i odmjeravale snage. Za to vrijeme Sirija tone u potpunu humanitarnu katastrofu. Već je očigledno da ni susjedne zemlje poput Jordana, Libana i Iraka nemaju kapaciteta da ugoste sve veći broj izbjeglica, a o stanju prognanih unutar Sirije suvišno je i govoriti.
Na međumuslimanskom planu sirijski sukob će znatno urušiti sve pokušaje na sunijsko-šijskom približavanju, koje je u prošlom stoljeću otvorio svojom čuvenom fetvom egipatski učenjak, azharski rektor Mahmud Šeltut. Nakon 1959. godine i fetve šejhu-l-azhara Šeltuta (rektora najutjecajnijeg sunijskog sveučilišta) kojom je džaferijska pravna škola koju slijedi većina šija priznata kao legitimna, jednakovažeća kao i četiri sunitske škole, uslijedio je pozitivan odgovor šijskih vjerskih autoriteta. Tako će Ajatollah Homeini, s druge strane, nakon pobjede Iranske revolucije, bezuvjetno proglasiti validnim obavljanje molitve šijama iza sunijskog imama i vice versa. Nakon ovih približavanja uslijedile su značajne konferencije, te formiranje vijeća za suradnju i približavanja u kojima su učešće uzeli vodeći vjerski autoriteti oba dominantna toka islama.
Međutim, posljednji sukobi i podrška Irana, koji je od početka nemira u Siriji bezrezervno podržao Assadov režim, a što su mnogi vidjeli kao podršku baziranu na šijskoj ideološkoj osnovi, te odgovor sunijskih monarhija predvođenih Saudijskom Arabijom i Katarom kroz podršku pobunjenicima, kao i skorašnje direktno vojno miješanje libanonske šijske frakcije u borbama za zauzimanje Qusayra – tenzije i odnose između šija i sunija doveli su do najvećeg unutarmuslimanskog nepovjerenja u modernom vremenu.
Ovaj razvoj događaja posebice je opasan zbog činjenice što su sve učestalije pojave da važni vjerski autoriteti staju na stranu ovakvog rascjepljivanja. Ukupne posljedice dugoročno bi mogle biti kobne ne samo po region, već po ukupne svjetske odnose. Mali zračak nade u svemu ovome bila je prošlosedmična čestitka saudijskog kralja Abdullaha bin Abdulaziza novoizabranom iranskom predsjedniku Hassanu Rouhaniju. Međutim, informacije s terena i ukupno kompliciranje odnosa u vezi sa Sirijom nimalo nisu ohrabrujući.
Jer i šijske i sunijske sektaške agende imaju svoje velike protivnike među većinom šija i sunija. Sirijski sukob definitivno će u arapskom svijetu potopiti neke decenijske obmane i zloupotrebe sveupotrebljivog „Palestinskog pitanja“ i od strane Irana i od strane Hizbullaha, ali i od strane monarhijskih režima. Kao dokaz ovome mogu poslužiti primjeri poput onog nedavnog sa jednog teheranskog stadiona, kada su navijači na fudbalskoj utakmici skandirali protiv uplitanja Irana u Gazzu i Libanon.
Također, u nedavnim protestima ispred zgrade Iranske ambasade u Bejrutu nastradali mladić bio je šija, vođa studentske grupe koja je protestirala protiv uplitanja Hizbullaha u Siriji. K tome, većina Sirijaca osuđuje pokušaje pretvaranja i zloupotrebe njihove borbe za slobodu i građanska prava u sektaške sukobe i militantne džihadističke vizije.
Koga imaju građani?
Otuda i vrlo apsurdni komentar libanonskog ateiste i ljevičara Rahbanija s početka ovog teksta ima itekako smisla ako se u svom ovom opasnom razvoju sukoba u Siriji i njenom susjedstvu s pravom postavi pitanje: koga to imaju obični sirijski građani koji su prije više od dvije godine prekinuli dugogodišnji zid šutnje protiv brutalnog ugnjetavanja i na čije se demonstracije odgovorilo svom silom i žestinom režima?
Koga kao podršku imaju kršćani (antiohijski pravoslavci, grčki katolici, sljedbenici Asirske pravoslavne crkve ili Jermenske apostolske crkve, protestanti, maroniti, kaldeanci, te brojne druge manje denominacije koje čine značajan procenat, više od 10 procenata stanovništva Sirije), a da ne govorimo o ateistima, agnosticima i drugim građanima ove zemlje koji ne žele da im vjerska sekta ili sljedba bude primarna identitarna odrednica.
Naposljetku, sveopći rat između sunija i šija, koji se sve više spominje kao realnost, opasan je za cijelu regiju. Ukoliko se neizvjesni sirijski sukob doista do kraja isprofilira u ovu opasnu formu, on će tzv. „Arapsko buđenje“ efikasno pretvoriti u najveću modernu „Arapsku noćnu moru“.
A od te noćne more mirnog sna neće imati ni vodeće svjetske sile, upravo one koje su se na Samitu G8 u sjevernoirskom Lough Erneu veoma elegantno sporazumile u vezi sa ekonomskim pitanjima (u vezi sa sprečavanjem multinacionalnih kompanija da izbjegavaju poreze).
Dogovor o Siriji će izgleda biti postignut kada ovaj sukob izravno naruši ekonomske interese vodećih svjetskih igrača. Do tada sunije imaju Ameriku, šije imaju Rusiju, a Sirijcima ostaje Dragi Bog!
АУТОР: Мирнес Ковач
ИЗВОР: Ал Џазира
|
|
|
|
Poslao: 21 Jun 2013 18:56
|
offline
- Pridružio: 29 Dec 2011
- Poruke: 835
|
Citat:Sergej Lavrov: Rusija će ispoštovati dostavu S-300 sustava Siriji i spriječiti svaki zahtjev za ostavkom Assada na konferenciji u Ženevi
Ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, rekao je kako će Rusija ispoštovati ugovore o dostavi S-300 sustava Siriji. "Poštujemo sve naše ugovore i naše obaveze prema Siriji", rekao je Lavrov u razgovoru za rusku TV postaju Rossiya 24.
"Ti ugovori još nisu do kraja izvršeni, nisu u potpunosti dostavljeni", rekao je. Također se osvrnuo na širu situaciju oko Sirije rekavši kako će Rusija blokirati sve zahtjeve za Assadovom ostavkom na predstojećoj konferenciji u Ženevi. Spomenuo je, još jednom, kako se Rusija protivi uvođenju zone zabrane leta iznad Sirije kao i naoružavanju militanata u Siriji ističući kako bi oružje sasvim sigurno dospjelo u "krive ruke". Podsjetimo, ruski predsjednik Vladimir Putin po ovom pitanju je bio još slikovitiji za vrijeme sastanka britanskim premijerom u Londonu (vidi: Konferencija u Londonu - Putin poručio Zapadu: "Planirate slati oružje ljudima koji jedu ljudske organe?").
Što se tiče S-300 sustava Rusija tvrdi kako još nije izručen, dok je iz Sirije istaknuto kako jest. Ovdje se vjerojatno radi o tome da su neke komponente sustava već stigle u Siriju dok su druge, pretpostavlja se, na putu. Tako nešto se može isčitati i iz aktualnog komentara ruskog ministra vanjskih poslova.
Prisutnost ili neprisutnost S-300 sustava u Siriji ključan je faktor kada je riječ o potencijalnom uspostavljanju tzv. "zone zabrane leta" iznad Sirije. Naravno, sama prisutnost S-300 sustava ne znači da sirijska vojska može zaista ratovati protiv SAD-a, no pitanje je hoće li se SAD uopće upustiti u ovakvu vojnu avanturu ukoliko postoji realna opasnost da bi pritom mogli gubiti svoje zrakoplove iznad sirijskog neba.
Sirijski rat se već dugo ne vodi samo na terenu, već i u diplomatskoj domeni. Svaka izjava, komentar i potez ključnih ljudi velikih sila koje su na bilo koji način upletene u ovaj sukob, važan je. Ti komentari nisu samo poruke za javnost, već se njima gotovo uvijek nešto nastoji poručiti i drugoj strani.
|
|
|
|
Poslao: 21 Jun 2013 20:40
|
offline
- S2M

- Legendarni građanin
- No pasarán – Sie kommen nicht durch
- Pridružio: 21 Nov 2009
- Poruke: 6591
|
Gospodin-BP ::Citat: Сирија може да изазове општи сукоб шиита и сунита
јун. 21 Актуелно no comments
„Sunije imaju Ameriku, šije imaju Rusiju, a ateisti imaju samo Boga“, nedavno je prokomentirao sukob u Siriji libanski kompozitor i muzičar, politički komentator, deklarisani ljevičar i ateista Ziyad al-Rahbani, sin poznatog libanskog kompozitora Assija Rahbanija i još poznatije majke Nihad Wadi Haddad, jedne od najvećih živih arapskih diva, poznate pod umjetničkim imenom Fejruz.
Koliko god ova izjava bila uproštena, ona uistinu ostavlja dosta prostora za zabrinutost, posebice nakon najnovijeg razvoja situacije u vezi s konfliktima u Siriji koji sve više prerastaju u „opći rat“ između sunija i šija. Ni ovosedmični samit lidera G8 u Lough Erneu (Sjeverna Irska) nije donio ništa posebno. Nakon objavljivanja zvaničnog komunikea stavovi su ostali nepomaknuti. Prosto kazano, dogovoreno je da nema dogovora. Svako će nastaviti svoju dosadašnju politiku, dok Sirija zalazi u treću godinu konflikta i dok se broj žrtava približava brojki od 100 hiljada. Na samitu G8 predsjednik Putin je branio Assadov režim te objasnio kako Rusija „snabdjeva oružjem legitimnu Vladu, u skladu legalnim sporazumima“.
Američka administracija je krajem prošle sedmice, nakon što se uvjerila da je režim Bashara al-Assada koristio hemijsko naoružanje, odlučila aktivnije vojno pomoći pobunjenike. Ni očekivani dogovor u vezi sa sazivanjem međunarodne mirovne konferencije o Siriji, izgleda, nije postignut. Britanski domaćini su nakon Samita izrazili uvjerenje da su pomaci načinjeni, te da je, navodno, Putin voljan odreći se Assada ukoliko bi se došlo do izbalansirane vlasti i ukoliko bi se izbjegao njen vakuum. Istina, od takvog vakuuma, koji bi dao priliku radikalnim frakcijama da zauzmu vlast, strahuju svi.
Podrška Irana
I dok vođama najjačih sila dominira vakuum volje da se zaustavi krvoproliće koje iz dana u dan odnosi stotine ljudskih života, na terenu, u samoj Siriji i njenoj okolini, klima i priroda sukoba prelazi u sve opasnije faze. Sve je realnija prijetnja da se cijeli region pretvori u otvoreni sveopći sukob između šija i sunija.
Takav razvoj ne bi bio opasan samo po region Bliskog Istoka. Podjele svjetskih sila – sjeveroatlantska alijansa, s jedne, te Rusija uz Kinu i Iran s druge strane – mogle bi sirijski sukob pretvoriti u jedan pravi mini svjetski rat ili svojevrsnu reprizu nekadašnjih hladnoratovskih sukoba kada su dvije svjetske sile Amerika i Rusija posredno ratovale i odmjeravale snage. Za to vrijeme Sirija tone u potpunu humanitarnu katastrofu. Već je očigledno da ni susjedne zemlje poput Jordana, Libana i Iraka nemaju kapaciteta da ugoste sve veći broj izbjeglica, a o stanju prognanih unutar Sirije suvišno je i govoriti.
Na međumuslimanskom planu sirijski sukob će znatno urušiti sve pokušaje na sunijsko-šijskom približavanju, koje je u prošlom stoljeću otvorio svojom čuvenom fetvom egipatski učenjak, azharski rektor Mahmud Šeltut. Nakon 1959. godine i fetve šejhu-l-azhara Šeltuta (rektora najutjecajnijeg sunijskog sveučilišta) kojom je džaferijska pravna škola koju slijedi većina šija priznata kao legitimna, jednakovažeća kao i četiri sunitske škole, uslijedio je pozitivan odgovor šijskih vjerskih autoriteta. Tako će Ajatollah Homeini, s druge strane, nakon pobjede Iranske revolucije, bezuvjetno proglasiti validnim obavljanje molitve šijama iza sunijskog imama i vice versa. Nakon ovih približavanja uslijedile su značajne konferencije, te formiranje vijeća za suradnju i približavanja u kojima su učešće uzeli vodeći vjerski autoriteti oba dominantna toka islama.
Međutim, posljednji sukobi i podrška Irana, koji je od početka nemira u Siriji bezrezervno podržao Assadov režim, a što su mnogi vidjeli kao podršku baziranu na šijskoj ideološkoj osnovi, te odgovor sunijskih monarhija predvođenih Saudijskom Arabijom i Katarom kroz podršku pobunjenicima, kao i skorašnje direktno vojno miješanje libanonske šijske frakcije u borbama za zauzimanje Qusayra – tenzije i odnose između šija i sunija doveli su do najvećeg unutarmuslimanskog nepovjerenja u modernom vremenu.
Ovaj razvoj događaja posebice je opasan zbog činjenice što su sve učestalije pojave da važni vjerski autoriteti staju na stranu ovakvog rascjepljivanja. Ukupne posljedice dugoročno bi mogle biti kobne ne samo po region, već po ukupne svjetske odnose. Mali zračak nade u svemu ovome bila je prošlosedmična čestitka saudijskog kralja Abdullaha bin Abdulaziza novoizabranom iranskom predsjedniku Hassanu Rouhaniju. Međutim, informacije s terena i ukupno kompliciranje odnosa u vezi sa Sirijom nimalo nisu ohrabrujući.
Jer i šijske i sunijske sektaške agende imaju svoje velike protivnike među većinom šija i sunija. Sirijski sukob definitivno će u arapskom svijetu potopiti neke decenijske obmane i zloupotrebe sveupotrebljivog „Palestinskog pitanja“ i od strane Irana i od strane Hizbullaha, ali i od strane monarhijskih režima. Kao dokaz ovome mogu poslužiti primjeri poput onog nedavnog sa jednog teheranskog stadiona, kada su navijači na fudbalskoj utakmici skandirali protiv uplitanja Irana u Gazzu i Libanon.
Također, u nedavnim protestima ispred zgrade Iranske ambasade u Bejrutu nastradali mladić bio je šija, vođa studentske grupe koja je protestirala protiv uplitanja Hizbullaha u Siriji. K tome, većina Sirijaca osuđuje pokušaje pretvaranja i zloupotrebe njihove borbe za slobodu i građanska prava u sektaške sukobe i militantne džihadističke vizije.
Koga imaju građani?
Otuda i vrlo apsurdni komentar libanonskog ateiste i ljevičara Rahbanija s početka ovog teksta ima itekako smisla ako se u svom ovom opasnom razvoju sukoba u Siriji i njenom susjedstvu s pravom postavi pitanje: koga to imaju obični sirijski građani koji su prije više od dvije godine prekinuli dugogodišnji zid šutnje protiv brutalnog ugnjetavanja i na čije se demonstracije odgovorilo svom silom i žestinom režima?
Koga kao podršku imaju kršćani (antiohijski pravoslavci, grčki katolici, sljedbenici Asirske pravoslavne crkve ili Jermenske apostolske crkve, protestanti, maroniti, kaldeanci, te brojne druge manje denominacije koje čine značajan procenat, više od 10 procenata stanovništva Sirije), a da ne govorimo o ateistima, agnosticima i drugim građanima ove zemlje koji ne žele da im vjerska sekta ili sljedba bude primarna identitarna odrednica.
Naposljetku, sveopći rat između sunija i šija, koji se sve više spominje kao realnost, opasan je za cijelu regiju. Ukoliko se neizvjesni sirijski sukob doista do kraja isprofilira u ovu opasnu formu, on će tzv. „Arapsko buđenje“ efikasno pretvoriti u najveću modernu „Arapsku noćnu moru“.
A od te noćne more mirnog sna neće imati ni vodeće svjetske sile, upravo one koje su se na Samitu G8 u sjevernoirskom Lough Erneu veoma elegantno sporazumile u vezi sa ekonomskim pitanjima (u vezi sa sprečavanjem multinacionalnih kompanija da izbjegavaju poreze).
Dogovor o Siriji će izgleda biti postignut kada ovaj sukob izravno naruši ekonomske interese vodećih svjetskih igrača. Do tada sunije imaju Ameriku, šije imaju Rusiju, a Sirijcima ostaje Dragi Bog!
АУТОР: Мирнес Ковач
ИЗВОР: Ал Џазира
Nije Mirnes objektivan.
|
|
|
|
Poslao: 21 Jun 2013 20:52
|
offline
- Pridružio: 30 Dec 2011
- Poruke: 2595
- Gde živiš: Čačak
|
Posle velikih sukoba Sirijska vojska se vraća na Meng aerodrom.
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
|
|
|
|