offline
- Iskander M
- Super građanin
- Pridružio: 05 Jul 2012
- Poruke: 1246
|
Napisano: 22 Jun 2013 23:05
Leonardo ::Napisano: 22 Jun 2013 20:21
Amerika izgubila uticaj na bliskom istoku, a samo je saveznik sa Izraelom, Turskom, Saudijskom Arabijom, Egiptom, i ostali zemljama. Treba uvesti poluban za glupost 
Asad je zasad samo uspeo izdržati pritisak nekih arapskih zemalja da ga ne svrgnu sa vlasti.
Moskva jača prisutnost u regiji: Kirgistan potvrdio ulazak u Euroazijsku Uniju i ozakonio vojnu suradnju s Ruskom Federacijom
Uoči najavljenog povlačenja NATO trupa iz Afganistana koje je predviđeno krajem 2014., ali koje ipak neće biti definitivno kako su to mnogi smatrali, započela je utrka u podijeli interesnih sfera u središnjoj Aziji. Velike sile (Rusija, Kina i Sjedinjene Države) nizom diplomatskih aktivnosti pokušavaju ostvariti što veći utjecaj u 5 bivših sovjetskih republika u toj strateški važnoj regiji. Kina se za sada drži po strani, dok su se Sjedinjene Države, budući da u nekoliko baza namjeravaju zadržati svoje trupe i nakon što se završi mirovna misija ISAF-a, ograničile na djelimično povlačenje iz Afganistana.
Moskva je već ranije krenula s jačanjem prisustva u regiji kroz projekt Euroazijske Unije, te kroz već postojeću Organizaciju ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO). Ruski predsjednik Vladimir Putin je odlučio posebnu pažnju posvetiti središnjoj Aziji jer je procijenio kako će se nakon povlačenja NATO saveza iz Afganistana taj dio granice zbog rastućeg islamskog ekstremizma pretvoriti u 'meki trbuh' Ruske Federacije. Kremlj je dao do znanja kako nema namjeru nikome prepustiti regiju s čijim čelnicima još od raspada Sovjetskog Saveza ima dobre odnose.
U travnju je praktično riješen "problem" Uzbekistana čiji se predsjednik Islam Karimov ,nakon kraće bolesti i nagađanja kako je čak došlo vrijeme da odstupi s dužnosti, na opće iznenađenje pojavio u Moskvi i zatražio da pristupi zajedničkoj carinskoj uniji s Ruskom Federacijom i tom prilikom izjavio 'kako je ruska prisutnost stabilizirajući čimbenik u središnjoj Aziji'.
Nakon što je obavljen dio posla, Moskva se usredotočila na posljednju od zemalja koja je važan čimbenik za regionalnu stabilnost: Kirgistan. Ta je zemlja, zbog 1000 kilometara granice i energetskih resursa, važan partner i za Kinu koja također pokušava ostvariti dobru suradnju sa službenim Biškekom, glavnim gradom Kirgistana.
Rusija je, svjesna važnosti Kirgistana u kompletiranju geopolitičke šahovnice u središnjoj Aziji, u proteklih nekoliko tjedana ostvarila značajan napredak u suradnji i sad je već sasvim izvjesno kako je posao priveden kraju.
Jedan od značajnijih poteza u jačanju suradnje je prodaja državne plinske kompanije Kyrgyzgas ruskom energetskom gigantu Gazpromu, što je službeno potvrđeno krajem prošlog mjeseca. Gazprom je Kyrgyzgas kupio kupio doslovno za 1$, ali je pri tome 'otkupio' i dugove koje je ta kompanija nagomilala prema Moskvi, a koji iznose 38 milijuna dolara i što je bilo presudno za određivanje ove simbolične cijene.
Na ovaj se način kirgistanski predsjednik Almazbek Atambajev riješio dugova i osigurao stanovništvu redovnu opskrbu plinom tijekom oštrih kirgistanskih zima. Osim toga, Gazprom se obvezao investirati 640 milijuna dolara u obnovu infrastrukture u samo 5 godina. Za predsjednika Atambajeva je to od izuzetnog značaja, jer je Kirgistan do sada ovisio o isporukama prirodnog plina iz Uzbekistana i Kazahstana, budući da sam nije proizvođač. Gazprom se ovim ugovorom obvezao da će krenuti u modernizaciju postrojenja za eksploataciju plina na jugu zemlje gdje se nalaze ležišta Kurgat i Mailuu-Suu-IV.
Još jedna pobjeda ruske diplomacije je i odluka Kirgistana da prihvati ponudu Moskve i 2015. postane punopravna članice Euroazijske Unije, a koju je predsjednik Almazbek Atambajev objavio 29. svibnja na summitu Euroazijskog gospodarskog vijeća u Astani, glavnom gradu Kazahstana.
U ovom trenutku Kirgistan uživa status promatrača u carinskoj uniji Rusije, Bjelorusije i Kazahstana. Jedina zemlja koja još nije donijela odluku da li pristupiti ili ne u Euroazijsku Uniju je Ukrajina.
Samo dan prije summita u Astani, na kojem se pregovaralo uglavnom o gospodarskim temama, lideri zemalja članica Ugovora o kolektivnoj sigurnosti su se sastali u kirgistanskoj prijestolnici Biškek gdje je održan neformalni radni sastanak na kojem se raspravljalo o svim gorućim pitanjima, od povlačenja NATO saveza u Afganistanu do sukoba u Siriji. Na sastanku su sudjelovali lideri Kirgistana, Kazahstana, Tadžikistana i Rusije i za pretpostaviti je kako je već tada Vladimir Putin sa svojim kolegom dogovorio ulazak Kirgistana u Euroazijsku Uniju, što je sutra i službeno potvrđeno.
Euroazijska Unija je projekt za kojega se od samog početka žestoko zalaže ruski predsjednik Vladimir Putin, a sve kako bi stvorio ogromni jedinstveni prostor zajedničkog tržišta od Starog Kontinenta pa sve do Pacifika. San ruskog predsjednika koji se ostvaruje na zapadu je naišao na veliki otpor i kritike 'kako car iz Kremlja želi stvoriti umanjenu verziju Sovjetskog Saveza'. Po svom statutu Euroazijska Unija je ekonomski, a ne politički projekt i biti će nešto nalik na Europsku Uniju, kojoj će naravno konkurirati.
Zračna baza Manas u Kirgistanu od 2014. neće više pružati usluge američkoj vojsci
Na kraju, iako ne manje značajno, Kirgistan je odlučio da otkaže ugovor o najmu zrakoplovne baze u Manasu kao tranzitnom središtu kojim su se služile oružane snage Sjedinjenih Američkih Država za vrijeme trajanja misije ISAF-a. Ugovor o davanju na korištenje zrakoplovne baze u Manasu okupacionim trupama su 2009. potpisali tadašnji predsjednik Kirgistana Bakijev i on će ovom odlukom prestati važiti 2014. Od tog datuma će se američke trupe u povlačenju iz Afganistana moći služiti isključivo zračnim lukama na teritoriju Ruske Federacije, što će im znatno onemogućiti poslove koje su obavljali uporedo s mirovnom misijom ISAF-a. Ova vijest ne iznenađuje budući da je otkazivanje ugovora o najmu vojne baze Amerikancima predsjednik Almazbek Atambajev najavljivao još u predizbornoj kampanji, a što je ponovio i kada je 2011. pobijedio na izborima. No ovoga puta se ipak radi o službenoj potvrdi, a ne o predizbornim obećanjima.
Prizori sa ulica Biškeka u proljeće 2010.
Predsjednik Atambajev je ovim odlukama pokazao kako ne želi riskirati da ga s predsjedničke funkcije obori ulica kao što se to dogodilo njegovom prethodniku Kurmanbeku Bakijevu. Bakijev je zemljom vladao od 2005. nakon tzv. 'revolucije tulipana', sve do travnja 2010. kada je zbog masovnih demonstracija koje su prerasle u oružane sukobe napustio Biškek, a vlast je u izvanrednom stanju preuzela Privremena vlada narodnog povjerenja pod vodstvom Roze Otunbajeve koja je obavljala dužnost predsjednice do izbora 2011.
Bakijevu je kirgistanski narod najviše zamjerio to što se previše otvorio Sjedinjenim Državama iako je to bilo i za očekivati obzirom da je na vlast došao uvezenom 'revolucijom' kao i mnogi njegovi pandani u regiji i svijetu. Za Moskvu je to svakako velika prednost, jer će ostati jedina velesila koja će u Kirgistanu imati svoju vojnu bazu, onu u Kantu, kao i vojnu infrastrukturu koju čine poligon u Karakolu, komunikacijski centar u Kara-Baltu i seizmički centar u Mayly-Suu. Ruska Duma je 19. travnja ratificirala o vojnoj suradnji s Kirgistanom u koji je dogovoren u rujnu 2012. Ugovorom se Biškek obvezao kako će ruske oružane snage ugostiti do 2032. s mogućnosti produljena ugovora svakih pet godina po isteku, a dogovoreno je i proširenje i modernizacija svih postojećih kapaciteta, a ruskoj bazi u kojoj je raspoređena 201. Divizija ruske vojske je već sad zajamčen ostanak do 2042. godine.Ruski predsjednik Vladimir Putin i kirgistanski Almazbek Atambajev nakon potpisivanja ugovora o vojnoj suradnji u rujnu 2012.
Nadzor nad plinskim resursima, vojna suradnja i zajednički gospodarski projekti su jasan dokaz čvrstih i prijateljskih odnosa između Rusije i Kirgistana. Nakon jačanja strateške suradnje u gotovo svim sektorima Kirgistan zna kako može računati na pomoć Rusije ukoliko bi došlo do bilo kakvih ucjena od stane ostalih velesila koje nastoje ojačati svoj utjecaj u središnjoj Aziji. Postoji još jedan detalj koji se ne smije zanemariti, a to je prisutnost od preko pola milijuna Kirgiza u Ruskoj Federaciji koji tamo žive i rade već godinama, a koji su značajan doprinos posrnulom gospodarstvu Kirgistana. Nema nikakve sumnje kako će ova suradnja biti od obostrane koristi; Rusiji u geostrateškom smislu, a Kirgistanu u gospodarskom, ali i sigurnosnom, jer su se konkretne odluke počele donositi nakon najave povlačenja ISAF-a i to isključivo zbog mogućnosti povratka na vlast islamskih ekstremista u Afganistanu.
http://www.advance.hr/vijesti/moskva-jaca-prisutno.....deracijom/
Utjecaj sirijske krize na geopolitiku: Rusija preuzima vodeću ulogu na Bliskom Istoku
Prije nekoliko dana je izraelski premijer Benjamin Netanyahu otputovao u Soči gdje je posjetio ruskog predsjednika Vladimira Putina, a tema razgovora je, kao što znamo, bila isporuka ruskog oružja Siriji, prije svega protuzračnih obrambenih sustava S-300. Indikativno je da je izraelski premijer sve do ovog puta o problemima ove vrsti razgovarao isključivo sa Sjedinjenim Državama, a ako bi se i trebao obratiti Moskvi, prije bi se konzultirao s američkom administracijom.
Budući da su Sjedinjene Države ušle u fazu 'izolacionizma', Netanyahu se, zbog sve značajnije uloge koju Rusija ima na Bliskom Istoku, morao osobno obratiti ruskom predsjedniku. Nakon odlaska izraelskog premijera, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je izjavio 'kako će Rusija ispoštovati sve ugovore koje je potpisala sa Sirijom kao suverenom zemljom, pa tako i one o isporuci naručenog oružja (S-300), koje, budući da se radi o obrambenim sustavima, neće bitno poremetiti ravnotežu snaga u regiji'.
"Ne razumijem zašto mediji pokušavaju od toga napraviti senzaciju. Nismo nikad skrivali da isporučujemo Siriji oružje prema potpisanim sporazumima, ne kršeći nikakve međunarodne dogovore ni vlastito zakonodavstvo glede izvozne kontrole. Imamo jednu od najstrožijih svjetskih kontrola. Mi prije svega isporučujemo obrambeno naoružanje, sustave protuzračne obrane", odgovorio je Lavrov na pitanje novinara.
Osim obrambenih sustava S-300, Rusija je će Siriji isporučiti i usavršene nadzvučne P-800 Yakhont projektile, čime su ispoštovali dogovor potpisan između Damaska i Moskve još 2007., što je u razgovoru s glavnim tajnikom UN-a, Ban Ki Moonom, potvrdio i Sergej Lavrov.Rusija će Siriji isporučiti i P-800 Yakhont protubrodske krstareće projektile za obranu teritorijalnih voda na Mediteranu
Brojni analitičari tvrde kako Rusija pokušava povratiti utjecaj na Bliskom Istoku kojega je izgubila raspadom SSSR-a. Međutim, sve je više i onih koji tvrde kako baš Rusija već duže vrijeme igra presudnu ulogu na Bliskom Istoku, dok se utjecaj Sjedinjenih Država sve manje primjećuje. Osim odlučnog stava Moskve kada je u pitanju sirijska kriza postoji još niz pokazatelja koji potvrđuju ovu pretpostavku.
Mediteranska flota ruske mornarice trajno raspoređena nakon više od 20 godina
Ruska flota sa samostalnim vrhovnim stožerom je sada definitivno prisutna u Mediteranu i vratila se tamo gdje je od 1967. do svog raspuštanja 1992. bila raspoređena 5. Mediteranska flota SSSR-a. Odluka o premještanju samostalne ratne flote Ruske Federacije u Sredozemno more je donesena u travnju ove godine i postoje detaljne informacije o jačini snaga koje su tamo trajno raspoređene i najvjerojatnije će u svom sastavu imati i nuklearne borbene podmornice.
Ruski raketni razarač "Varyag" u Mediteranu
"U 2013. godini ćemo u Mediteranu rasporediti 5-6 ratnih i transportnih brodova koji će se izmjenjivati s onima iz crnomorske, baltičke i sjeverne flote, a u posebnim slučajevima i onima iz Pacifika. Ovisno o cilju i potrebama, broj brodova Mediteranske flote će se moći i povećati. Ruska ratna mornarica u Mediteranu bi, u slučaju potrebe, mogla rasporediti i nuklearne podmornice. O tome još moramo donijeti odluku, jer su nuklearne i dizelske podmornice već ranije bile u sastavu sovjetske 5. flote. Sve ovisi od okolnosti", za RIA Novosti je izjavio zapovjednik ruske ratne mornarice, admiral Viktor Chirkov
Ruska Federacija i odnosi s osovinom Teheran-Bagdad-Damask-Hezbollah
Jasno je da je nakon izraelskih zračnih napada na Siriju odluka Moskve da vladi u Damasku isporuči obrambeni protuzračni sustav S-300 definitivna potvrda prijateljskih odnosa između Ruske Federacije i Sirije.. Kao što smo već rekli, Sergej Lavrov je izjavio 'kako će Rusija u okviru međunarodnog prava ispoštovati sve ugovore o prodaji oružja koje je sklopila sa suverenim državama'. Sasvim je izvjesno da bi Rusija uskoro mogla jednako postupiti i s Iranom, s kojim je također potpisala kupoprodajni ugovor za sustav S-300, ali kojega sve do danas nije isporučila i to isključivo na upit SAD-a, Bruxellesa i (izravno ili neizravno) Tel Aviva. Nema nikakve sumnje kako se Netanyahu prije nekoliko dana u razgovoru s predsjednikom Putinom interesirao da li će i Teheran dobiti sustav S-300, a ne samo Sirija.
Rusija, nakon što je u travnju deblokiran unosan ugovor o isporuci velike količine oružja kojega je Bagdad svojevremeno naručio od Rusije, želi ubrzati i isporuku oružja Iraku.
Sasvim je jasno da se ovdje radi o otvorenom strateškom i prijateljskom odnosu između službene Moskve i osovine Teheran-Bagdad-Damask i koji zbog odlučnog stava ruskih dužnosnika u posljednje vrijeme ide uzlaznom putanjom.
Svemu tome moramo pridodati i Hezbollah. Libanonski novinar Jean Aziz, koji radi za Al Akhbar i postaju OTV, u Al-Monitoru Pulse od 12. svibnja 2013. piše o nedavno sklopljenim ugovorima između Rusije i Hezbollaha i kako se kroz njihovu suradnju bitno mijenjaju odnosi u regiji. Već duže vrijeme se spominje kako dvije strane pregovaraju o stvaranju jedne vrste ravnoteže u obrambenom sektoru koja će jamčiti stabilnost u regiji i Rusija je tu pozvana da odigra odlučujuću ulogu.
U samo deset dana je glavni tajnik Hezbollaha, Hassan Nasrallah, održao dva govora koji su putem televizije popraćeni u cijelom svijetu. Govorio je o vjerskim principima, kao i o ideološkoj pozadini stava kojeg je Hezbollah zauzeo prema sirijskoj krizi. Nakon toga se osvrnuo na razvoj političkih prilika u Libanonu i regiji, ali i na posjetu zamjenika ministra vanjskih poslova Ruske Federacije, Mihaila Bogdanova,, koji je od. 26. do 28. travnja boravio u Beirutu. Posjet Bogdanova Libanonu, nakon što je prethodno posjetio Teheran i Damask, nikako se ne može smatrati beznačajnom. To dokazuje da Rusija, Iran, Sirija i Hezbollah na određenoj razini koordiniraju stavove i surađuju po svim pitanjima koja se tiču ovog trusnog područja. U međuvremenu su u javnost procurili detalji posjete Mihaila Bogdanova Libanonu i Al Monitor navodi kako se razgovaralo o ulozi Rusije u obrani interesa prijateljskih sila u regiji, ali i o važnosti uspostavljanja ravnoteže u odnosu na Washington i preuzimanja vodeće uloge na Bliskom Istoku.
"U otvorenom razgovoru su dvojica dužnosnika govorili o sličnostima i razlikama u stavovima i ciljevima, bili oni ideološki, gospodarski ili geostrateški, ali se na kraju došlo do zaključka kako je sigurnost Moskve i njezinih partnera u regiji ipak na prvom mjestu, te se raspravljalo kako postići zajedničke ciljeve", piše Jean Aziz u Al-Monitoru.
Zamjenik ministra VP Ruske Federacije Mihail Bogdanov i glavni tajnik Hezbollaha Hassan Nasrallah u Beirutu 28. travnja 2013.
Pomirenje Irana i Saudijske Arabije pod pokroviteljstvom Moskve?
Posljednji u nizu dokaza uloge koju Moskva ima na Bliskom Istoku je uloga u mogućem mirenju između Irana i Saudijske Arabije, što bi Rusiji, koja je u tradicionalno dobrim odnosima s Iranom, ali koja desetljećima surađuje i sa Saudijskom Arabijom, izuzetno odgovaralo. Ovu je vijest 13. svibnja prenio portal DEBKAfile, koji do u najsitnije detalje prati događaje koji upućuju na slabljenje utjecaja Washingtona na Bliskom Istoku.
"Saudijska Arabija je, kako bi se okončao sukob u Siriji, te zajamčila mirna budućnost Libanona, odlučila pregovarati sa svojim velikim regionalnim suparnikom Iranom", citirajući svoje izvore iz Perzijskog zaljeva prenosi DEBKAfile.
Vlasti u Riyadu su, kada su vidjeli da je podrška Moskve Basharu Al-Assadu neupitna, odustale od politike koju Sjedinjene Države vode prema Siriji. Razlog odustajanja od bezrezervne podrške pobunjenicima su i pobjede koje sirijska vojska, uz pomoć Hezbollaha i iranskih dobrovoljačkih postrojbi Basij, ostvaruje ne terenu, kao i ponašanje službene Ankare nakon terorističkog napada u Reyhanli, u kojem je život izgubilo 46 ljudi.
Saudijski ministar vanjskih poslova, Saud al-Faisal, iskoristio je priliku da na Organizaciji Islamske Konferencije (Organization of the Islamic Conference OIC), koja se zbog situacije u Maliju proteklih dana održala u Jeddahu, o sirijskoj krizi i mogućnosti njenog okončanja razgovara s iranskim ministrom vanjskih poslova Ali Akbarom Salehijem. Na margini sastanka u Jeddahu održan je i bilateralni susret dvojice ministara na kojem se raspravljalo o sigurnosnoj situaciji u regiji. DEBKAfile navodi 'kako je Riyadu apsolutni prioritet stabilnost Libanona i kako se to može postići samo ako se dogovore Saudijska Arabija i Iran'.
Iranski i saudijski ministri vanjskih poslova Ali Akbar Salehi i Saud al-Faisal u Riyadu 12. svibnja 2013.
Što se tiče sirijske krize, vlasti u Riyadu su se pokazale spremnima da i o tom pitanju otvoreno pregovaraju s Teheranom. Saudijska Arabija je došla do zaključka kako zapad i Izrael ne žele prihvatiti činjenicu da je zbog vojnog saveza Irana, Sirije i Hezbollaha pobjeda pobunjenika u Siriji gotovo nemoguća i kako bi bilo bolje da gleda svoje interese u Libanonu koji uvelike ovise o sunitskom klanu kojeg predvodi Saad Hariri. Prepuštajući stvari slučaju, Saudijska Arabija bi mogla svjedočiti preuzimanju vlasti u Libanonu od strane Hezbollaha, što im ni u kom slučaju ne bi odgovaralo. Ravnoteža snaga u stabilnom Libanonu je dakle najbolja opcija za regionalne sile kao što su Iran i Saudijska Arabija i sasvim je izvjesno kako se suradnja Teherana i Riyada prije može opisati kao 'real-politika', nego kao 'fantapolitika'.
Potvrda da se doista radi o realnoj opciji stiže upravo iz Moskve i to iz ureda ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. Naime, on inzistira da na konferenciji o Siriji koja će se početkom lipnja održati u Ženevi sudjeluje i Iran, kao i svi oni koji mogu doprinijeti okončanju sukoba u Siriji.
"Među nekim zapadnim kolegama postoji želja da se suzi krug sudionika i da proces krene iz vrlo male skupine zemalja u okviru koji bi unaprijed odredio pregovaračke timove, dnevni red, pa možda čak i ishod razgovora", rekao je Lavrov u intervjuu objavljenom na internetskim stranicama njegova ministarstva.
Ukoliko bi se dogodilo da Iran i Saudijska Arabija sudjeluju u pregovorima u Ženevi, znatno bi se smanjila mogućnost neuspjeha same konferencije i Moskva će učiniti sve da se to dogodi. Otpor Washingtona i nepristajanje na sudjelovanje Irana ili nekog trećeg na konferenciji o Siriji, dokaz je da je američka administracija poticanjem pobune u Siriji napravila pogrešnu procjenu što bi Ameriku moglo koštati gubljenjem utjecaja na Bliskom Istoku. To i jest cilj Kremlja i ovo je samo nekoliko argumenata koji ukazuju da je tomu tako.
http://www.advance.hr/vijesti/utjecaj-sirijske-kri.....om-istoku/
Пошто кажеш да за лупање глупости треба увести полубан,а пошто видимо да нисам лупао глупости треба за овакво вређање увести забарну писања од месец дана и за оне које имају и 10 000 порука.
Dopuna: 22 Jun 2013 23:08
Putin: "najmanje 600 Rusa i Europljana bori se na strani opozicije u Siriji"
Za vrijeme održavanja Međunarodnog Ekonomskog Foruma u Sankt Petersburgu, ruski predsjednik Vladimir Putin istaknuo je kako se "najmanje 600 Rusa i Europljana bori na strani pobunjenika u Siriji". Također je naglasio kako je slanje oružja pobunjenicima kršenje međunarodnog prava te kako će taj potez dodatno destabilizirati zemlju.
"Zašto slati oružje militantima u Siriju kada nismo sigurni o kompoziciji njihovih skupina?", rekao je Putin te naglasio kako se ne zna gdje bi to oružje završilo. "Ako SAD prepoznaje jednu od ključnih organizacija sirijske opozicije, al-Nusra Front, kao terorističku organizaciju... kako se može oružje dostavljati takvim opozicionim pojedincima? Gdje će to oružje završiti? Kakvu ulogu će imati?", rekao je.
Ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavorv, također je kritičan prema ideji slanja oružja sirijskim pobunjenicima. "Problem je u tome što ionako oružje stiže u regiju", rekao je. "Ako pogledate oružje koje koristi opozicija naći ćete dosta oružja koje je dostavljeno sa Zapada, uključujući SAD, pa sve do zaljevskih zemalja i zemalja regije. Ovo krijumčarenje oružja se nastavlja i to je jako opasno, jer vodeća opozicija na terenu je izuzetno ekstremistička", rekao je ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov.
Dopuna: 22 Jun 2013 23:12
vrabac ::1.Rusija je potpuno nesposobna da naoruža bilo koga u Turskoj pa time i neke nazovi pobunjenike.
2. Kada bi Rusija tražila od Turske da izađe iz NATO zato što to Rusija hoće to bi dovelo do smrti turskih učesnika u tom razgovoru. Ali od smeha.
3. Konstantinograd - Istan-bul, Rusija ne bi uzela ni kada bi joj ga poklonili. Šta da radi sa 20 (slovima dvadeset) miliona Turaka u njemu. I to bez Jedrena. Aman, to i Turska jedva podnosi ...
Erdoganova izjava je pretnja. Preti onome koji ga pritiska, čisto da pokaže da je moguć i kontrasmer ako budu nastavili da ga stiskaju, tj. da je Turska dovoljno velika i snažna da može da ima i kotrasmer i da više nije pion u pratiji šaha nego teška figura.
Неразумем ово понижавање Русије и ФСБ-а,зашто ниису способни да наоружају Турке. То могу урадити преко Ирана, Сирије и још неколико земаља,мислим да стварно није уреду вређати инталигенцију Руса који су наоружали и Вијетнам који је много даљи од Турске.
|
