offline
- Pridružio: 26 Jan 2013
- Poruke: 46
- Gde živiš: Near to Hell, near to Heaven, far away from all delusion!
|
Analiza Sukob unutar Islama - Rat vehabizma protiv sufizma
Citat:
Vehabizam
Arapsko proljeće dovelo je jačanja islamskog ekstremizma koji je politički zavladao ili pak ojačao diljem arapskog svijeta. Srodni pokreti poput vehabizma, salafizma i kutbizma (Qutbism) ističu se svojom netrpeljivošću prema drugim religijama i prema onim muslimanima koji slijede druge pokrete ili drugačije interpretacije.
Sirijski i irački mediji često koriste pojam 'takfiri' da opišu militante sa kojima se njihove snage sigurnosti sukobljavaju. Takfir bi bio onaj musliman koji drugom muslimanu osporava njegov Islam tj. proglašava ga nevjernikom. Vehabije i ostali spomenuti pokreti snažno su takfirskog karaktera. Osim šijita koje proglašavaju nevjernicima, vehabije kao relativno mlad izdanak sunitskog Islama teže sve ostale sunite prevesti na svoje vjersko-političke pozicije. Vehabije za sebe tvrde da su oni istinski suniti čime ostale sunite stavljaju u vjernike drugog reda.
Sljedbenici tradicionalnog sunizma smatraju pak vehabije pseudo-sunitskim pokretom.
Zubair Qamar koji se bavi istraživanjem fenomena vahabizma piše:'Iako mnogi misle da je vehabijski teror nedavna pojava koja cilja jedino nemuslimane, mnoge će iznenaditi kad saznaju da su ortodoksni sunitski muslimani bili prvi koje se u valovima poklalo vehabijskim masakrima u Arabiji prije više stotina godina.' Dakle, od uspostave Saudijske Arabije do današnjeg dana vehabije provode subverziju sunitskog Islama svojom novom - doslovnom metodom tumačenja islamskih spisa. Globalsecurity.org to opisuje ovako 'Vehabizam je reformistički pokret koji je započeo prije 200 godina s ciljem oslobođenja islamskih društava od kulturnih običaja i interpretacija stečenih kroz stoljeća.' Profesor sa Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, dr. Rešid Hafizović, ovako opisuje vehabizam: 'Vehabizam je, načelno govoreći, jedan, hajde da kažemo, interpretativni tok, iako je to za sami vehabizam prejak naslov. Njega je teško porediti sa drugim interpretativnim tradicijama Islama i drugim misaonim tokovima. Vehabizam ne može biti isto što i sunizam, još manje može biti isto što i sufizam, na kraju krajeva, što i šiizam…Vehabizam je redukcionizam.'
Iako se vehabizam predstavlja kao povratak korijenima on je u suštini anti-tradicionalan jer je neprijateljski raspoložen prema tradicionalnoj interpretaciji i prema islamskoj kulturnoj tradiciji. Vehabizam je reduciran na provedbu vjerskih rituala i rigidnu primjenu šerijata. U svojoj potrazi za korijenima on ne ide putem traženja duhovne prosvjećenosti i spoznaje već putem uspostave primitivnih društvenih odnosa.
Sufizam
Za razliku od vehabizma koji predstavlja relativno mlad pokret, sufizam je pokret koji postoji u islamskom svijetu od osmog ili devetog stoljeća. Sufizam je islamski pokret čiji sljedbenici teže pronaći božansku istinu i ljubav kroz spoznaju i osobni susret s Bogom. Sufije su asketski pokret koji teži skromnosti i odbijanju zemaljskih stvari.
Dr. Alan Godlas, University of Georgia, opisuje sufizam kao mističnu, psiho-spiritualnu dimenziju Islama. Neka od najpoznatijih književnih djela islamske kulture nastala su kao plod sufijskog djelovanja. Škola sufijskog učenja ovako opisuje sufizam: "Sufizam nije usmjeren samo na pročišćavanje pojedinca. Dok teži k nesebičnosti, 'salik' (spiritualni putnik) također posvećuje njegovo ili njezino shvaćanje k poboljšavanju društvenog i kulturnog stanja zajednice, nacije i čovječanstva u cjelini. Ova predanost službovanju čini sufizam dinamičnom, transformirajućom silom na svim razinama, od osobne do globalne."
Na Balkanu sufije su poznate pod nazivom derviši dok je elemente njihovog svjetonazora i filozofije opisao Meša Selimović u klasiku jugoslavenske književnosti 'Derviš i smrt'. Turski autor Henry Bayman, inače sljedbenik sufizma, opisuje kako sve religije imaju svoju egzoterijsku tj. vanjsku i ezoterijsku tj. unutrašnju razinu. Vanjski tj. egzoterijski aspekti Islama poznati su kao Sveti zakon ili Šerijat, dok su spiritualni ili ezoterijski aspekti poznati pod nazivom sufizam. Ta dva aspekta bi trebalo kombinirati pošto se nalaze u međuovisnosti. Očito je da kod vehabizma i njegovog tumačenja postoji nedostatak ili čak potpuno izuzeće ezoterijskih aspekata Islama. Za razliku od vehabizma koji je po karakteru isključiv, sufizam je tolerantan i prihvaća tuđa uvjerenja. Za razliku od vehabizma koji teži snažnom izražavanju kroz politiku, sufizam je umnogome apolitičan što mu trenutno predstavlja najveći nedostatak da se obrani i da se transformira u političku silu.
Vehabizam protiv sufizma
Egipat – Nakon dolaska Muslimanskog bratstva na vlast i političkog jačanja militantnog salafizma, sufijski redovi u Egiptu počeli su osnivati popularne odbore kako bi zaštitili svoja svetišta i džamije od 'radikalnih salafita'“, prenosi Ahram online u travnju ove godine. Ta vijest je objavljena nakon što su salafitski ekstremisti zapalili sufijska svetišta i džamije u gradu Tala u delti Nila. U članku stoji da 'salafiti osuđuju sufizam i smatraju sufijska svetišta formom idolpoklonstva'. U Egiptu živi najmanje 6 milijuna sljedbenika sufizma, gornja procjena ide do 15 milijuna.
U kolovozu 2012. skupina egipatskih sufija zajedno sa ugroženim koptskim kršćanima osnovala je Egipatsku ligu da se zajedno zaštite od napada ekstremista. Šejk Aboul Azayem to prigodom izjavio:'Ideja o osnivanju (zajedničke) struje uslijedila je nakon napada pokrenutog od brojnih pripadnika Muslimanskog bratstva i salafita na neka svetišta i crkve, a otkrili smo da tvrdolinijaške…islamističke struje ciljaju nas sufije i kršćane.'
U travnju 2011. godine sufijski lideri zatražili su zaštitu države nakon prepada na sufijsku džamiju u Aleksandriji. Džamija El-Mursi Abul Abbas najpoznatija je džamija u Aleksandriji. The Guardian je tada prenio da salafiti smatraju sufije agentima Zapada i hereticima. Iako zapadni mediji često opisuju sufije kao umjerene muslimane naspram ekstremnih salafita i vehabija, upravo ovi potonji predstavljaju zapadne marionete u geopolitičkom preslagivanju Bliskog istoka. Iako je sufizam utjecao na neke od osnivača Muslimanskog bratstva, npr. na Hassana al-Bannu, to očito danas ne pomaže ugroženim sufijama u Egiptu.
Libija – U kolovozu prošle godine salafiti su djelomično uništili sufijsko svetište u libijskom glavnom gradu Tripoliju. Stanovnici Tripolija spomenuli su muškarce s buldožerima koji su napali svetište al-Shaab al-Dahmani neometani od strane policije. BBC je tada pisao da su salafiti također dijelili letke izdane od strane saudijskog muftije. Nove libijske vlasti osudile su divljaštvo, no sa žaljenjem objavile kako su u tom činu sudjelovali pripadnici snaga sigurnosti i revolucionari. Spomenuti incident nije bio jedini.
Tunis - početkom ove godine zabilježen je 35-ti napad na sufijska svetišta u Tunisu u proteklih sedam mjeseci. Mazen Sherif, zamjenik sufijskog saveza izjavio je:'Ljudi iza svih napada su vehabije.' Tuniski sud ovaj je mjesec osudio šestoricu ekstremista na pet godina zatvora zbog spaljivanja sufijskog svetišta.
Mali – teroristička organizacija 'Ansar Dina' koju čine salafijski militanti uništila je dva sufijska svetišta u Timbuktuu. Jedno od svetišta podignuto je u 15. stoljeću. Glasnogovornik terorističke organizacije najavio je rušenje svih sličnih svetišta u Maliju. Napad se dogodio nedugo nakon što je UNESCO prošle godine proglasio Timbuktu spomenikom Svjetske kulturne baštine.
Pakistan – većinu pakistanskih muslimana čini Barelvi struja koja je naslijedila tradicionalnu sufijsku interpretaciju Islama. 15%- 20% otpada na Deobandije koje su izvana financirane saudijskim novcem. Iako Deobandi Islam slijedi 15-20% pakistanske populacije oni drže 64% svih pakistanskih škola, dok većinski Barelvi pokret drže samo 13%. "Deobandi pokret je svrstan uz vehabizam i slijedi jednako grubo, puritansko tumačenje Islama. Barelvi pokret, za razliku, brani više tradicionalnu južno-azijsku verziju vjere usmjerenu na praksu sufijskog misticizma", opisuje GeoCurennts u rubrici kulturne geografije Južne Azije. Pakistan je trenutno primjer kako tradicionalni sufijski Islam zbog saudijskog utjecaja polagano gubi bitku protiv islamskog fundamentalizma saudijskog tipa.
Rusija – Islam je druga najraširenija religija u Rusiji. Prema pisanju Alikbera Alikberova: "Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Islam u Rusiji podijeljen u dva neprijateljska tabora. S jedne strane, tradicionalni Islam u Rusiji predstavlja konkretne regionalne oblike sufizma, takozvani 'popularni' Islam, koji je u suprotnosti s 'čistim' Islamom, ili islamski fundamentalizam." Ova podjela najbolje se može objasniti na primjeru sukoba u Čečeniji. Nakon penetracije političkog islamskog fundamentalizma u Rusiju tj. saudijske verzije Islama, bilo je potrebno određeno vrijeme da se narodni tj. 'tradicionalni čečenski Islam' konsolidira i suprotstavi uvozu stranih interpretacija koje nisu postojale u čečenskoj kulturi i povijesti. Sufizam je bio dominantna interpretacija Islama u Čečeniji već gotovo dva stoljeća prije no što je izguran na margine uspostavom sovjetskog sustava. Čečenski muftija Sultan Mirzajev tvrdi da 'Vehabije nisu ponudile ništa osim smrti i razaranja'. Sufije u Čečeniji učinile su zaokret pod vodstvom sufijskog muftije Ahmada Kadirova odbacivši saudijski vehabizam što je omogućilo završetak sukoba. Sadašnji čečenski predsjednik Ramzan Kadirov ustraje u obrani tradicionalnog čečenskog Islama.
Sirija – situacija sa sufizmom u Siriji dosta je komplicirana. Sirija je većinski sunitska zemlja s nekoliko velikih sufijskih zajednica. Sufizam je osim toga dobrim dijelom utjecao na razvoj sirijskog sunizma. Nir Rosen u analizi 'Islamizam i sirijski ustanak prenosi':'Sirijski Islam je umjeren i sufijski…Sufizam je vrlo mainstream u Siriji, budući da je većina islamskih učenjaka primila sufijsku obuku te se često specijaliziraju kao sufijski šejci.' Neki zbog toga smatraju Siriju većinski sufijskom zemljom. U vrijeme prošlog islamskog ustanka u Siriji (1979.-1982.) mnoge sufije su bile protiv vlasti. Nakon toga došlo je do mirenja između vlasti i sufija. Često se piše da Baas partija čak i promovirala sufizam kako bi spriječila širenje saudijskih i egipatskih oblika islamskog fundamentalizma u Siriji. Bernard Haykel, profesor sa Sveučilišta New York, ovako opisuje situaciju u Siriji:'Ne bih se složio da su svi sirijski suniti danas sufije, niti da su svi ili čak 50% njih salafiti…'
Slabija potpora sirijskih sunita ekstremnim pobunjeničkim grupacijama može se objašnjavati upravo snažnim sufijskim utjecajem na Islam u Siriji i neprijateljstvom vehabija prema sufizmu. No, usprkos tome ne treba zaboraviti da se dio sufija svrstao uz pobunjenike u vrijeme prve pobune prije trideset godina. Nedavno je u 'Sirijsku nacionalnu koaliciju' (političko krilo sirijske pobune pod kontrolom Zapada) izabran prvi sufija - šejk Mohammad al-Yaqoubi. Cilj ovoga je prikazati pobunjenike prihvatljivijim vjersko-političkim konglomeratom koji unutar sebe ima umjerenu, tolerantnu i autohtonu islamsku struju.
Advance.hr, Alen Horvat
vrijeme objave: Nedjelja - 30. 06. 2013 | 20:30
|
Pa pogledajte molim vas Egipat:
