offline
- Pridružio: 29 Dec 2011
- Poruke: 835
|
Citat:Bandar Bin Sultan - saudijski "princ džihada", pravi zapovjednik sirijskih ekstremista i moćni akter koji iz sjene nastoji krojiti budućnost Sirije
Jedan od najvažnijih događaja u proteklih nekoliko mjeseci je svakako abdikacija katarskog emira, šeika Hamada Al-Thania, čije je mjesto preuzeo sin Tamim, nakon čega se situacija u sjevernoj Africi i na Bliskom mjenjala iz sata u sat. Na iznenađenje Washingtona svrgnut je egipatski predsjednik Morsi, rastu napetosti u Tunisu, Libiji i Gazi. Poznato je da Bijela kuća nije bila zadovoljna bivšim katarskim emirom, zbog čega su ga i prisilili na abdikaciju, a u princu Tamimu ne vidi saveznika koji bi mogao bitno utjecati na zbivanja u regiji. U novonastalim okolnostima američka administracija donosi odluku kako bi najbolje bilo da prazninu na međunarodnoj sceni, koja je nastala odlaskom Katara kao ključnog igrača u regiji, popuni Saudijskom Arabijom.
John Kerry princu Bandaru Bin Sultanu dao zadaću "da u šest mjeseci sredi situaciju u regiji"
Tijekom posjete Bliskom Istoku polovinom srpnja, američki državni tajnik John Kerry uspijeva nagovoriti lidere Palestinske samouprave i Izraela da sjednu za pregovarački stol, a Saudijcima daje šest mjeseci vremena za 'rješavanje regionalnih problema'. Međutim, ta delikatna zadaća nije povjerena kralju Abdullahu, niti nekom drugom, nego prvom čovjeku obavještajnih službi, princu Bandar Bin Sultanu.
George W. Bush i Bandar Bin Sultan
Kako bi opravdao povjerenje koje mu je ukazao State Department, princ Bandar Bin Sultan je odmah po odlasku Johna Kerrya otputovao u Moskvu gdje je o gorućim problemima u regiji razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a da se razgovaralo isključivo o sirijskoj krizi i situaciji u Egiptu, Tunisu i Libiji, za agencije je potvrdio i glasnogovornik ureda ruskog predsjednika, Dimitrij Peskov.
Dakle, sirijska 'oporba' sada ima novog i jedinog šefa u regiji kome mora polagati račune, šefa saudijskih obavještajnih službi, princa Bandara Bin Sultana. Bivši diplomata kojega prate brojne kontroverze , odjednom postaje alfa i omega tzv. 'sirijske oporbe', koja nikada i nije smjela donositi odluke bez zelenog svijetla svojih sponzora. Bez obzira na brojne diplomatske i vojne poraze u svom životu, analitičari tvrde kako Bandar Bin Sultan ovog puta želi svima dokazati da se na njega još uvijek može računati.
Bandar Bin Sultan i Ronald Reagan
Nema sumnje kako je 'legendarni' saudijski diplomata dobio ovu ulogu jer nitko od kraljevske obitelji ne ulijeva povjerenje. Prema mišljenju mnogih; članovi kraljevske obitelji su ili pasivni po prirodi, ili bolesni, a samim tim nesposobni da donose važne odluke. Između kralja Abdullaha, vječnog ministra vanjskih poslova Sauda Al-Faisala, sve do prijestolonasljednika Salmana Bin Abdul-Aziza i zamjenika premijera Muqrina Bin Abdul-Aziza, Bandar Bin Sultan je jedini član kraljevske obitelji koji ima proaktivan diplomatski pristup i čest je gost svjetskih prijestolnica.
Al-Akhbar navodi 'kako je Bandar Bin Sultan u Moskvu otputovao kao princ boraca globalnog džihada', a ne samo takozvane 'oporbe'. On je s Putinom pregovarao i u ime stranih plaćenika koji su u Siriju došli iz Čečenije, Dagestana, te s Kavkaza, što Moskvu posebno interesira. Samo se iz Dagestana više od stotinu boraca pridružilo Al-Qaedinom ogranku u na sjeveru Sirije – brigadi Jaish Al-Muhajireen Wal-Ansar.
Dakle, većina ruskih državljana i njihovih sirijskih suboraca su (teoretski) pod zapovjedništvom jednog čovjeka: Bandara Bin Sultana. Čelni čovjek saudijskih obavještajnih službi je njihov glavni financijer, opskrbljivač oružjem, glasnogovornik; bilo izravno, kao za vrijeme pregovora s ruskim predsjednikom, bilo preko svog poslušnika, čelnika Sirijske Nacionalne Koalicije, Ahmada Al-Jarbe.
Međutim, Bandar je problem za Saudijsku Arabiju jer ne uspijeva, makar površno, voditi 'mirnu diplomaciju' kakvu želi službeni Riyad i često ima nerealna očekivanja. Al-Alam javlja kako bi njegove ambicije zbog uloge koju mu je dodijelio John Kerry mogle stvoriti velike probleme službenom Riyadhu. Možda je zbog toga kralj Abdullah promptno reagirao i danas, kako bi imao potpuni uvid u situaciju, za zamjenika ministra obrane postavio Bandaraovog mlađeg brata, princa Salmana Bin Sultana.
Svi se sjećaju njegove avanture u Libanonu 2006., kada je princ Bandar uvjerio saudijskog kralja da podrži miliciju Saada Haririja. Tada je Saudijska Arabija potrošila 200 milijuna dolara da opremi paravojne Haririjeve postrojbe, a koje su u svibnju 2008. pretrpjele katastrofalni poraz u samo 20 sati oružanih sukoba.
Sirijskoj krizi je princ Bandar pristupio kao što je njemu svojstveno . Imao je velika očekivanja, čak i sad, tvrde ljudi koji su mu bliski, nijedan mu problem nije važniji od Sirije. Bandar Bin Sultan u svojim javnim istupima rijetko spominje Jemen, Irak, ili Libanon, koji mu je bitan isključivo radi eliminacije Hezbollaha i to opet u kontekstu sirijskog sukoba.
Al-Akhbar dalje navodi kako je princ Bandar 'optimističan i kako mu treba osam mjeseci da naoruža i konsolidira pobunjenike i uspostavi ravnotežu snaga na sirijskom bojištu'. On nije izjavio kako želi radikalno preokrenuti taj odnos snaga, nego isključivo 'promijeniti odnos snaga prije no što započnu politički pregovori u Ženevi'.
Budući da ono što su neprijatelji Sirije učinili u protekle dvije godine nije bilo dovoljno da se sruši predsjednik Bashar Al-Assad, sad je na čelo pobunjenika i ekstremista stao Bandar Bin Sultan koji tvrdi 'kako će se već za dva mjeseca vidjeti rezultati napora Saudijske Arabije u obuci i naoružavanju pobunjeničkih skupina'.
Prvi čovjek saudijskih obavještajnih službi govorio je i o teškoćama s kojima se suočava. Riječ je o mnogobrojnim frakcijama u pobunjeničkim redovima, ali i nemogućnost Saudijske Arabije da obuči i opremi više od 300 boraca mjesečno. Što se tiče oružja, Bandar je "vrlo zabrinut" što ono skoro po pravilu završava u rukama skupina bliskih Al-Qaedi, ali ga to svejedno nije spriječilo da izjavi 'kako će do pozitivnih rezultata doći u idućih nekoliko mjeseci'.
Pripadnici dijela "Multinacionalne korporacije globalnog džihada" koja je zauzela zrakoplovnu bazu Menegh iz Čečenije, Pakistana, Tunisa, Afganistana, Sudana, Saudijske Arabije, itd..., kojima zapovijeda Bandar Bin Sultan
Saudijski princ je zapovjedio pobunjenicima 'da želi vidjeti pomake na bojnom polju na sjeveru Sirije, prije svega u Aleppu, ali i na jugu gdje će pokušati uvjeriti jordanski režim da omogući slanje boraca i oružja skupinama koje se bore u Dara'ai i Golanu'.
Princ Bandar je uvjeren 'kako bi eventualne pobjede na bojnom polju uvjerile Moskvu da budućnost Sirije vidi bez predsjednika Bashara Al-Assada'. Mađutim, on kao da ignorira činjenicu da je vlada u Damasku svjesna novih okolnosti i da slijedom toga vuče poteze kojima nastoji onemogućiti novog 'princa od džihada'.
U Damasku, u sjedištu Hezbollaha u južnom predgrađu Bejruta, Teheranu i Moskvi čini se sve kako bi se osujetili Bandarovi planovi. Prema arapskim izvorima, Hezbollah, Iran i Rusija su suglasni da Siriji pošalju svu potrebnu pomoć; onu u oružju, novcu, logističkoj i obavještajnoj podršci, pa čak i u ljudstvu.
Mediji naklonjeni vladi u Damsku tvrde kako je trenutno promjena ravnoteže snaga na terenu u Siriji, na način kako to misli učiniti saudijski princ, nemoguća misija i da će Bandar Bin Sultanova sirijska avantura završiti jednako kao ona u Libanonu 2008. Vlada u Damasku vjeruje kako će nakon potpunog oslobođenja i čišćenja od ostataka pobunjeničkih frakcija središnjeg dijela zemlje vjeruje kako će dobiti punu potporu svojih saveznika.
Sirijski pobunjenici se trenutno bore na četiri fronta; sjevernom u Aleppu, gdje su pobunjenici preuzeli nadzor nad zrakoplovnom bazom u Menaghu, Raqqi u kojoj ekstremisti iz Al-Nusra Fronta i fanatici iz ISIS-a, pokušavaju zauzeti bazu 17. Brigade sirijske vojske, sjevernim selima u Latakiji, te istočno od Hame.
Situacija na bojnom polju 31. srpnja 2013 - na dan kada je John Kerry princu Bandaru Bin Sultanu 'poklonio' zapovjedništvo nad svim pobunjeničkim frakcijama u Siriji
Visoki dužnosnici sirijske vojske tvrde kako je u ovom trenutku bilo teško braniti bazu u Menaghu, kao i onu 17. Brigade u Raqqi, ali u Latakiji i u Salmiyahu, istočno od Hame, jedino što ekstremisti čine su masakri nad civilima, a pri tom trpe teške gubitke u ljudstvu u sukobu s vladinim snagama. U Damasku tvrde kako je cilj ovih pobunjeničkih ofenziva 'pokazati svijetu da su kao ozbiljna oružana formacija još uvijek prisutni na bojnom polju, a simboličnim pobjedama žele nadomjestiti gubitak Qussayra, Homsa i cijele regije Damaska i to predstaviti kao vojne pobjede koje će odrediti ishod političkih pregovora koje pripremaju Moskva i Washington'.
Tajna oko sadržaja razgovora s Vladimirom Putinom
Kao što smo već rekli, nakon što mu je od strane Bijele kuće povjerena zadaća da 'uspostavi ravnotežu snaga, ali ne u takvoj mjeri da bi bilo koja strana vojnim pobjedama mogla uvjetovati ishod političkih pregovora', princ džihada odmah leti u Moskvu gdje se sastaje s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Na službenoj stranici ruskog predsjednika stoji kratko priopćenje o sadržaju razgovora i nema zajedničke fotografije sa saudijskim princem. Slika obavljena u medijima je jedna od starijih fotografija na kojoj se vidi Bandar Bin Sultan u društvu Vladimira Putina. Nakon što je na njega izvršen atentat u srpnju 2012., saudijski princ je nepristupačan javnosti.
Bandar Bin Sultan i Vladimir Putin, datum fotografije: 9.4.2008.
S druge strane, pojedini analitičari nagađaju kako je princ Bandar Putinu obećao kako će prihvatiti ostanak Assada na vlasti u Damasku, ali da se zato u Libanonu mora vratiti Saad Hariri, koji bi bio na čelu vlade nacionalnog jedinstva u kojoj bi bilo i 'političko krilo' Hezbollaha, no to već spada u sferu nagađanja o sadržaju razgovora iza zatvorenih vrata. Čak je i članak koji je o posjeti princa Bandara Moskvi objavila saudijska Al-Arabiya odmah uklonjen.
Nitko ovog trenutka sa sigurnošću ne može tvrditi da li su uopće išta dogovorili Vladimir Putin i princ Bandar Bin Sultan. Međutim, stav ruskog predsjednika je poznat, a razvoj situacije na bojištu upućuje kako su pobunjenici i frakcije Al-Qaede u Siriji poslušali zapovijed Bandara i pokrenuli žestoku ofenzivu, ali im je zasad jedini 'uspjeh' zauzimanje nekoliko sela, baze Menagh i stravični masakri nad sirijskim Kurdima. (Pokolj kurdskih civila u Tal Abyadu od strane Al-Qaede, ubijeno 450, od toga 120 djece - ruski MVP Lavrov traži reakciju UNVS-a, iranski Kurdi spremni doći u Siriju i uključiti se u borbe)
Dodatak: novi detalji oko susreta Putin-Bandar
Neposredno nakon završetka gornjeg teksta u javnosti su procurili dodatni detalji vezani uz sastanak između ruskog predsjednika i utjecajnog saudijskog princa. Naime, prema pisanju RT-a, Bandar je u ime Saudijske Arabije Putinu ponudio kupnju ruskog oružja u vrijednosti od čak 15 milijardi USD. Zauzvrat od Kremlja se traži da "popusti" u svom stavu oko Sirije. Činjenica da ovu vijest prenosi jedan ruski državni medij (RT) pokazuje što zapravo ruska vlada misli o ovoj nemoralnoj ponudi.
Informaciju o ovoj ponudi potvrdilo je niz diplomata iz Zaljevskih zemalja kao i pripadnici sirijske opozicije. "Bandar je ponudio intenzivniju energetsku, vojnu i ekonomsku suradnju s Moskvom", rekao je jedan neimenovani visoki predstavnik sirijske opozicije u razgovoru za Reuters. Iz istih izvora dolazi i podatak o 15 milijardi USD.
Činjenica jest kako Moskva i Rijad imaju jedan veliki vojni ugovor u planu o kojem se počelo pregovarati još 2008., no do sada nije realiziran te je, prema pojedinim izvorima, "zamrznut". Radi se o masovnoj kupnji ruskog naoružanja - navodno je Saudijska Arabija planirala, između ostalog, kupiti 150 T-90 tenkova i više od 100 ruskih helikoptera.
Navodno je Bandar ponudio realizaciju ovog ugovora pod uvjetom da Rusija prestane blokirati anti-sirijske rezolucije u UN Vijeću Sigurnosti. Podsjetimo, činjenica da je Rusija - zajedno s Kinom - do sada blokirala pojedine UN rezolucije protiv Sirije rezultirala je time da protiv Sirije još uvijek nije pokrenuta strana vojna agresija jer za istu bi se prihvaćena rezolucija koristila kao legitimitet.
Izvori ističu kako vojni ugovor nije sve što Rijad nudi Moskvi. Navodno Saudijska Arabija također obećava Rusiji kako će zadržati "dominantnu poziciju na europskom tržištu plina", no ni to nije sve. Također se obećava kako ekstremne islamističke sile u Siriji neće "monopolizirati vlast" u "budućoj Siriji".
Ovi podaci otkrivaju kako Saudijska Arabija ima ogroman utjecaj na aktualan sukob u Siriji, naročito kada je riječ o ekstremističkim organizacijama za koje se već duže vrijeme vjeruje kako primaju novac i oružje upravo od Saudijske Arabije. Baš kao i u slučaju Egipta (vidi: Analiza: kriza u Egiptu otkriva rivalstvo Katara i Saudijske Arabije), Saudijska Arabija i Katar ovdje su na istoj strani što se protivnika tiče, zajedno žele srušiti sirijske vlasti, no jedno prema drugome ostaju veliki rivali. Jačanje ekstremista u Siriji, naročito onih direktno povezanih s Al-Qaedom, ujedno je i jačanje saudijskog utjecaja nad katarskim.
Gledajući s financijske i ekonomske strane, nije tajna da bogata Saudijska Arabija može Rusiji ponuditi ovakve velike ustupke u zamjenu za "popuštanje oko Sirije". No, može se pretpostaviti da ovo nije prvi put da se Rusiji obećava jako puno kako bi ustuknula i "predala" Assada na milost i nemilost imperijalističkim silama i njihovim regionalnim satelitima. Ipak, Rusija ovu ponudu neće prihvatiti - ne zato što je ona "loša" (Rijad može ponuditi i bolje ako želi), već zato što Rusija ovdje traži nešto što je dugoročno daleko vrijednije od svih saudijskih petro-dolara: obnovu međunarodnog prestiža i pozicioniranje sebe kao ozbiljne svjetske sile koja će danas, a naročito sutra, moći ponuditi manjim zemljama svoju zaštitu pred nezaustavljivim ratnim strojem čiji mehanizam počinje u SAD-u te se nastavlja preko Europe, Ankare, Rijada do Dohe.
U geopolitici neke stvari su daleko važnije od novca, a ruska vlada toga je svjesna. To nam pokazuje i držanje u aferi Snowden (vidi: Analiza: Snowdenov azil je udarac kakav Washington još nikada nije pretrpio) kada su se odlučili za azil unatoč shvaćanju da će ta odluka imati snažne posljedice, pa i one ekonomske. Štoviše, mogli bismo reći kako je Edward Snowden bio neka vrsta "testa" odlučnosti ove ruske administracije po pitanju ključnih vanjskopolitičkih pitanja. Taj test uspješno je položen. A Sirija... Sirija će biti test svih testova, no u njemu ne sudjeluje samo Rusija, već - kako i vidimo - sve utjecajne sile svijeta. Nalazimo se u fazi kada će Saudijska Arabija, vjerojatno i druge sile anti-sirijske osovine, početi Rusiji nuditi velike ustupke što nam pokazuje koliko je za njih zapravo važan "njihov ishod" u Siriji.
Prema zadnjim informacijama koje prenosi AFP - na temelju diplomatskih izvora - Rusija je "odbila saudijsku ponudu" oko Sirije.
Popuštanja gotovo sigurno neće biti niti s jedne niti s druge strane te je to jedan od najvećih razloga zašto je sirijska kriza tako opasna za cijeli svijet.
|
