offline
- Pridružio: 29 Dec 2011
- Poruke: 835
|
Citat:Stanje u Siriji: situacija u Latakiji stabilna, fokus sukoba postaje uloga Kurda na sjeveru zemlje - Assad dao "zeleno svijetlo" za ulazak kurdskih "Peshmarga" postrojbi iz Iraka
Nakon što je polovinom srpnja američki državni tajnik John Kerry saudijskom princu Bandar Bin Sultanu dao zadaću 'da u šest mjeseci riješi probleme u regiji', šef saudijskih obavještajnih službi je zapovjedio sirijskim pobunjenicima da pokrenu ofenzivu na četiri različita fronta – Aleppu, Raqqi, Latakiji i istočno od Hame. U svojoj je misiji princ Bandar pokušao uvjeriti i ruskog predsjednika Vladimira Putina da prestane davati podršku Basharu Al-Assadu, zbog čega je u ime Saudijske Arabije ponudio kupnju ruskog oružja u vrijednosti od čak 15 milijardi USD, što je Rusija bez razmišljanja odbila. (Bandar Bin Sultan - saudijski "princ džihada", pravi zapovjednik sirijskih ekstremista i moćni akter koji iz sjene nastoji krojiti budućnost Sirije)
Nakon zapovjedi novog sponzora situacija na bojištu se nije drastično promijenila. Na jugu Sirije vladine snage uglavnom bez većih problema čiste teren, što se vidi i po brojnim reportažama sirijske televizije, te ruskih medijskih kuća i PressTV-a koji imaju dopuštenje za izvještavanje iz Sirije. Na sjeveru zemlje bi se zato situacija više mogla opisati kao pat-pozicija u kojoj su pobunjenici uspjeli zauzeti zrakoplovnu bazu Menagh i pokrenuti napad na sjever Latakije. Napad na Latakiju nije odabran slučajno, jer je tom operacijom rat trebao izravno 'ući i u Assadovu kuću', što bi za pobunjenike više imalo simboličnu nego stratešku važnost. Početkom kolovoza je deset brigada islamističkih ekstremista napalo Qardahu, gradić u kojem se nalazi mauzolej Hafeza Al-Assada, pokojnog oca predsjednika Bashara. U žestokom naletu su ekstremisti zauzeli nekoliko alavitskih sela u planinama iznad Qardahe, a svo civilno stanovništvo je na vrijeme izbjeglo prema obali. Pobunjenici su slavodobitno izjavili 'kako im je nakon Qardahe cilj Latakija', no to je za Bashara Al-Assada već bilo previše.
Vladine snage su uz pomoć jedinica ili 'Sirijske narodne obrane' i milicije 'Muqawama Suriya' (Sirijski otpor), kojom zapovijeda turski ljevičar Mihraç Ural, krenule u protunapad i oslobodile na kratko izgubljena područja što dokazuju i snimci (1) (2), a koje je na svojoj stranici objavila 'Sirijska narodna obrana'.
Sirijski Kurdi u središtu pozornosti susjednih zemalja - Assad dao zeleno svjetlo za ulazak "Peshmarga" postrojbi na sirijski teritorij da zaštite kurdske civile
Situacija u Latakiji je prilično jasna. Assadove trupe, jedinice Nacionalne obrane i Uralova milicija su uspješno odbile iznenadni napad ekstremista i sada u kontraofenzivi čiste teren, a vladina glasila navode 'kako će ići i do Aleppa', iako to treba uzeti s rezervom. Duž granice s Libanonom, gdje vladinim snagama podršku pruža Hezbollah, jednako kao i na jugu zemlje, također nije upitan ishod sukoba s pobunjeničkim postrojbama. Međutim na sjeveru u Aleppu i duž turske granice u područjima naseljenim Kurdima, stvari nisu posve jasne. Ofenziva na Aleppo je u početku davala dobre rezultate, no u posljednje vrijeme su se pobunjeničke trupe konsolidirale i nema većih pomaka na bojišnici. Ono što je važno to je uloga sirijskih Kurda u sirijskom sukobu.
Poznato je da Kurdi nisu baš bili oduševljeni Assadovom vladavinom i u početku su čak pružali političku podršku tzv. 'revoluciji', misleći da je riječ o demokratskim reformama. Nakon određenog vremena držanja po strani ipak se dogodilo neminovno i ekstremisti koji vode glavnu riječ na sjeveru Sirije objavili su rat do istrebljenja sirijskim Kurdima i potpuno marginalizirali miljenika Washingtona i Bruxellesa generalčića Salima Idrissa i njegovu tzv. "Slobodnu sirijsku vojsku".
Međutim, Kurdima kao da je suđeno da se u prijelomnim trenucima njihove povijesti razjedine u više frakcija, od kojih u Siriji imamo Kurdsku demokratsku uniju u (PYD) koju predstavlja Salih Muslim i Kurdsko nacionalno vijeće (ENKS)odano čelniku iračkog Kurdistana, Massoud Barzaniu. Poznato je da su PYD i njegovo vojno krilo YPG, koje bez pretjerivanja pruža herojski otpor navali islamističkih ekstremista iz redova Al-Nusra-Fronta i još jednog Al-Qaedinog ogranka u Siriji – ISIS, bliski su turskom PKK i zbog toga su u stalnom sukobu s pripadnicima ENKS-a.
Naime, Massoud Barzani ne skriva težnje o ujedinjenju svih kurdskih zemalja i tvrdi kako je potrebno stvoriti zajedničku strategiju u borbi na Bliskom istoku, te zaboraviti na međusobne sukobe. Možemo mu dati za pravo, ali treba napomenuti kako njegova vizija Kurdistana podrazumijeva irački Kurdistan i Erbil kao sjedište svih Kurda, s čim se sirijski Kurdi i Salih Muslim nikako ne slažu.
Vođa PYD-a, a samim tim i sirijskih Kurda, Salih Muslimn, čija se četiri sina Amad, Sharwan, Parviz i Tirizh u redovima YPG-a bore protiv sirijskih pobunjenika, 22. srpnja je sudjelovao na sastanku u Erbilu na kojem su predstavnici političkih stranaka iz kurdskih regija iz četiri zemlje (Turska, Irak, Sirija i Iran) raspravljali o utemeljenju "Kurdskog nacionalnog kongresa", što je san kurdskog naroda u protekla tri desetljeća. Organizacijski odbor je odlučio da se trodnevna konferencija kongresa održi 24. kolovoza u Erbilu, a na njemu će sudjelovati 500 do 600 delegata iz svih kurdskih regija. Već na sastanku u srpnju se osjetila napetost zbog različitog pogleda o budućnosti Kurdistana između Massouda Barzania i Abdullaha Ocalana, zatočenog čelnika PKK kojemu su odani sirijski Kurdi, prenosi Al-Monitor.
Nakon sastanka u Erbilu, Salih Muslim je otputovao za Tursku gdje je od turskih vlasti tražio da prestanu s pomaganjem ekstremista u Siriji koji vrše nezapamćene zločine nad kurdskim stanovništvom. Turska je zainteresirana da sirijski Kurdi ne poduzimaju ništa što bi vodilo ka otcjepljenju sjevera Sirije, jer bi po njima to izazvalo lančanu reakciju i u regijama na jugu Turske u kojima Kurdi čine većinu, te su službeno izjavili 'kako oni ne podržavaju teroriste nego demokratsku oporbu'. Istina je, međutim, da je Turska itekako aktivna u pružanju podrške Al-Nusra Frontu i ostalim ekstremističkim skupinama u Siriji.
Po povratku iz Turske je bilo pokušaja da se "Sirijskom nacionalnom koalicijom" sklopi dogovor o nenapadanju i napravljen je nacrt od 12. točaka koji predviđa suradnju između Kurda i tzv. 'sirijske oporbe'. Treba podsjetiti kako je FSA u travnju ove godine Kurde jednako napadala FSA, kao što to sad čine esktremisti i strani plaćenici iz raznih frakcija bliskih Al-Qaedi. Salih Muslim je izjavio 'kako je dogovor moguć samo ako FSA iz svojih redova udalji ekstremiste iz Al Nusra-Fronta', što i sam zna da je neizvedivo budući da i nema neke razlike između jednih i drugih, jer svi zajedno imaju jednog vrhovnog zapovjednika koji im preko svog glasnogovornika na terenu, saudijskog princa Bandara Bin Sultana, poručuje što im je činiti.
Nakon toga, Salih Muslim još jednom odlazi u Tursku gdje po tko zna koji put uvjerava predstavnike vlade u Ankari 'kako sirijski Kurdi ne žele neovisnu državu, nego klasičnu autonomiju u budućoj Siriji', prenosi Kurdnet. Tijekom posjeta Turskoj je za istanbulski dnevni list Taraf izjavio 'kako je žalosno znati da dok on u Istanbulu razgovara s turskim dužnosnicima, u Gaziantepu na jugu Turske Al-Nusra Front i FSA kuju planove za uništenje Kurda u Siriji'.
Što se tiče vlade u Damasku i predsjednika Assada njihov je stav jasan; Kurdima će biti zajamčena autonomija unutar Sirije. Poznato je kako su se i irački Kurdi koji su oformili svoje oružane snage - Peshmarga i iranski Kurdi iz PJAK-a ponudili da se pridruže otporu sirijskih Kurda u borbama protiv islamističkih ekstremista i na granici sa Sirijom već čekaju postrojbe spremne da se uključe u borbu. Pojedini predstavnici iračkih vlasti upozoravaju 'kako je uplitanje u sirijski sukob protivno ustavu i međunarodnom pravu', no Barzani tvrdi kako se radi o obrani civilnog stanovništva od napada terorista. Agencija Kurdpress navodi kako je sirijski predsjednik Assad dao zeleno svjetlo za ulazak na sirijski teritorij i to je najjasnija poruka sirijskim Kurdima od vlasti u Damasku.
U svakom slučaju je potrebno pričekati kraj kolovoza i summit svih kurdskih stranaka u Erbilu kako bi stvari bile makar malo jasnije, a do tada nema nikakve sumnje da će sukobi trajati jednakom žestinom. Vijest koja još više obeshrabruje je odgađanje konferencije u Ženevi ne prije listopada ove godine, što znači da predstoji još dva mjeseca stradanja i patnje nedužnog stanovništva.
|
