offline
- Kaćuša
- Super građanin
- Pridružio: 27 Okt 2011
- Poruke: 1286
|
Pozicioniranje američkih brodova za napad na Siriju – Harmerova revizija prvotnog plana
'Nikada nisam namjeravao da moja analiza udara krstarećim projektilima bude propagiranje, mada su je neki ljudi uzeli kao da jest', izjavio je Chris Harmer koga su zbog objavljene analize udara po Siriji već nazvali 'arhitektom ratnog plana za Siriju'.
U posljednjih nekoliko dana američki dužnosnici su u više navrata pozivali na 'kirurške udare' na sirijske vojne instalacije što je Harmer predložio prije gotovo mjesec dana. 'Harmerova 'low-cost' strategija , koja je prvi put izložena u detalje u studiji koju je objavio Institut za istraživanje rata, čini se da je izazvala veliko zanimanje kod grabežljivih zastupnika na Capitol Hillu', zaključuje iranski Press TV. Sažetak Harmerovog plana advance.hr objavio je u subotu (Američki "Institut za istraživanje rata": Harmerov plan napada na Siriju). Pošto se našao u poziciji da su ga američki jastrebi željni sukoba iskoristili kao argument za napad, Chris Harmer objavio je reviziju svog plana na devet stranica. Harmer piše s pozicije umirovljenog vojnog planera, oslanjajući se na vlastito iskustvo u američkoj vojsci i zaključke američkih obavještajnih službi.
Nedostatak strateškog cilja
Prije svega, Harmer je potvrdio pozicioniranje američkih brodova za napad. 'Sjedinjene Države čini se da pripremaju izravnu vojnu akciju u Siriji.' Takav napad može izazvati 'različite stupnjeve ograničenog oštećenja na sposobnost Assadovog režima…da nastavi učinkovite operacije protiv opozicije.' Harmer piše da napad ne može eliminirati vojnu sposobnost sirijskih vlasti 'niti uzrokovati više od privremene degradacije režimskih operacija'. Ono što je ključno za istaknuti: 'Takav udar biti će neučinkovit osim ako je dio koherentnog, ispravno podržanog napora prema postizanju jasno artikuliranog američkog strateškog cilja u Siriji'
Taktički cilj prvotnog Harmerovog plana bilo je trajno oštećenje sirijskih zračnih snaga i njihove infrastrukture, što bi u teoriji strateški trebalo dati pobunjenicima prednost na terenu. Očito da se Harmer boji da bi Sjedinjene Američke Države mogle pokrenuti napad bez jasno definiranih strateških ciljeva i bez preciznih udara na odabranu infrastrukturu, te da bi jedini stvarni cilj bilo pokazivanje odvažnosti što bi u praksi svelo udare na pražnjenja brodskih spremišta od projektila tipa Tomahawk. Zato Harmer piše:'Udar poduzet da se kazne (sirijski) vođe ne predstavlja strategiju, čak niti zvučan vojni cilj.'
Harmer opravdava udar na Siriju, no traži od predsjednika Obame da jasno i uvjerljivo objasni što želi učiniti, dakle on je više nezadovoljan odsustvom jasno definirane pozadine mogućeg napada, nego samom mogućnošću napada. 'Poduzimanje vojne akcije kako bi se dokazalo da Amerika neće lijeno stajati po strani također ne predstavlja strategiju. To čak nije dobra smjernica za operacijsko planiranje jer ne nudi vojnim planerima završno stanje kojem oni mogu težiti' tumači Harmer.
Snage na poziciji i snage u blizini
Četiri američka razarača trenutno se nalaze u poziciji za napad na Siriju. 'Iako mornarica ne otkriva točan miks projektila utovarenih na razmještene brodove, s obzirom da američka mornarica ispucava tomahavke na redovnoj osnovi, razumno je pretpostaviti da kod četiri razarača klase Arleigh Burke u istočnom Mediteranu, vjerojatno polovicu od njihovih 90-96 ćelija vertikalnih lansirnih sustava, čine tomahavci. Ako je ta pretpostavka točna, svaki od četiri američka površinska ratna broda, trenutno bi imao oko 45 tomahavka na brodu, što ukupno čini njih 180.' On pretpostavlja da su razarači upareni s dvije napadne podmornice od kojih svaka nosi 12 tomahavka ili pak s jednom podmornicom Ohio klase specijaliziranom za napad krstarećim projektilima koja može nositi 154 projektila tipa tomahavk.
U prvom slučaju ukupno bi bila dostupna 204 krstareća projektila za napad. Za usporedbu, u raketiranju SR Jugoslavije ispaljena su 238 projektila tipa tomahavk. Harmer piše: 'Ovaj broj je više nego dovoljan za izvedbu napada srednjeg intenziteta protiv različitih ciljeva. Brodovi se mogu povući u luku dok se nalaze u ratnom teatru da uzmu dodatne zalihe krstarećih projektila/brodskog streljiva…S mogućnošću da ponovno puni krstareće projektile na ratištu, mornarica također može provesti kampanju, ako joj je naređeno da to učini, da drži 2-3 razarača/podmornice na vatrenoj liniji nasuprot sirijske obale, dok će 1-2 ići u luku po streljivo.' S obzirom na malu udaljenost ratnog teatra od dostupnih luka 'mornarica bi mogla držati kontinuiranu kampanju niskog intenziteta od 20-25 udara krstarećim projektilima dnevno kroz nekoliko tjedana, bez bilo kakvih dodatnih brodova koji se rotiraju u ratnoj zoni'.
Naravno, sve ovo treba izvesti iz dovoljne udaljenosti pošto protubrodski sustav P-800 Yakhont kog Sirija ima na raspolaganju ima domet od 180 nautičkih milja, tako da američka mornarica treba pomaknuti vatrenu liniju izvan te opasne zone. Cijeli napad se bazira na ogromnom dometu tomahavk projektila od 1000 nautičkih milja. S druge strane to Sirijcima daje vrijeme i mogućnost za bolju reakciju pri otkrivanju i rušenju projektila.
Uz spomenute snage koje se nalaze u Mediteranu, američka mornarica u Crvenom moru ima nosač zrakoplova USS Harry Truman sa dvije prateće krstarice i dva razarača. Ove snage također su opremljene projektilima tomahavk i mogu ih lansirati iz Crvenog mora - ako SAD za to dobiju dopuštenje - preko zračnog prostora Saudijske Arabije i Jordana. Po potrebi ove snage mogu zajedno s nosačem zrakoplova ući u Mediteran. U prvoj analizi Harmer je spomenuo mogućnost udara iz pravca Perzijskog zaljeva u čijoj se blizini nalazi američki nosač zrakoplova USS Nimitz.
Potencijalni ciljevi
U prvoj analizi Harmer je odredio infrastrukturu sirijskog zrakoplovstva kao primarni cilj. U nedostatku službenih izjava od američke administracije oko mogućih ciljeva napada Harmer razrađuje i druge opcije. Pošto Sjedinjene Države misle napasti Siriju pod izgovorom da je Assad počinio kemijski napad, moguće opravdanje za taj napad bilo bi ciljanje sirijskih skladišta kemijskog oružja, kažnjavanje Assada, gađanje raketa i zrakoplova koje mogu nositi kemijsko oružje itd.
'Mete izabrane jednostavno da se kazni Assadov režim imati će mali utjecaj na strateški ishod', piše Harmer. 'Assadov režim je pokazao sposobnost da izdrži ogromnu količinu kažnjavanja bez vidljive promjene politike ili postupaka.' Pod izgovorom da uništavaju kemijsko oružje u Siriji Amerikanci bi zapravo napali sirijsku vojsku s ciljem njezinog slabljenja i degradiranja njezinih vojnih sposobnosti.
'Ako je željeni cilj smanjiti sposobnost Assadovog režima da nastavi borbu protiv pobunjenika, taj efekt može se djelomično postići sa spremnim tomahavcima, a koji su trenutno u postavljenoj poziciji protiv postrojba sirijske vojske, opreme i opskrbnih skladišta. Potpuno uništenje konvencionalnih vojnih sposobnosti sirijskih vlasti bi zahtijevalo veće zalaganje od korištenja tomahavka, uključujući značajne obavještajne operacije za lociranje vojnih formacija, vozila itd., kao i mnoštvo letova s ljudskom posadom.'
Isto tako, to bi zahtijevalo i degradaciju sirijske protuzračne obrane koju Harmer nije originalno predlagao, a za što, kako kaže, ima dovoljno krstarećih projektila, iako bi za potpuno uništenje sirijske protuzračne obrane trebale dodatne snage i dodatni napori. Svaki napad s ciljem degradacije konvencionalnih snaga sirijskih vlasti 'imao bi mnogo više smisla ako je usko koordiniran sa operacijama sirijskih pobunjenika (i stranih džihadista) koji se bore protiv vlasti na terenu', piše Harmer, te dodaje: 'Ali čak i nekoordinirani veliki poremećaj u sposobnosti sirijske vojske da funkcionira, stvoriti će mogućnosti koje bi pobunjenici mogli iskoristiti, moguće da ostvare strateški značajne učinke.'
Stvarni razlozi zbog kojih bi SAD intervenirale u Siriji prema Harmeru su jačanje Iranaca i Hezbollaha s jedne, te Al-Qaide i sličnih organizacija s druge strane. 'Onemogućavanje sigurnih utočišta Iranu, libanonskom Hezbollahu, Al-Qaedi, Al-Nusra frontu i ISIS-u u Siriji i njihovih utjecaja na budućnost Sirije jest, ili bi trebao biti , strateški cilj SAD-a. Svaka akcija u Siriji od strane američkih snaga trebala bi služiti ovom strateškom cilju, a ne simboličkom cilju kažnjavanja Assadovog režima zbog korištenja kemijskog oružja.“
Harmer s jedne strane zagovara koordinaciju s 'pobunjenicima' dok s druge strane predstavlja njihove udarne trupe kao neprijatelje zbog kojih su Sjedinjene Američke Države zabrinute. Imamo živi primjer Libije gdje je svrgnut Gaddafi i gdje Al-Qaida i slične džihadističke organizacije upravljaju zemljom i Sjedinjene Američke Države ni ne pomišljaju na napad krstarećim projektilima. S druge strane dostupno je na stotine izvještaja o tome kako džihadističke organizacije ulaze u Siriju iz okolnih zemalja koje su ne samo u prijateljskim odnosima s SAD-om, već su američki protektorati. Moguće da Harmer i ljudi iz američke vojske zaista vide džihadiste kao neprijatelje zato jer je američka vojska institucija koja je bila u izravnim okršajima s njima, jednako tako očito je da džihadisti služe američkim sigurnosno-obavještajnim službama za postizanje njihovih ciljeva, u ovom konkretnom slučaju za rušenje Assada.
advance.hr
|
