offline
- Iskander M
- Super građanin
- Pridružio: 05 Jul 2012
- Poruke: 1246
|
Haskić Senad i Bumerang zaista
Spašavanje Hrišćanstva
Prostor Sirije nalazi se na razmeđu civilizacija i stoga je redovito kroz istoriju bio poprište sukoba. Sirija je bila središte jedne od najstarijih poznatih civilizacija, Eble.. Na ovom su se prostoru izmjenjivali Feničani, Egipćani, Hetiti, Aramejci, Asirci, Babilonci, Perzijanci te na kraju Aleksandar Makedonski. Tada helenizam prodire u Siriju sa Seleukidskom dinastijom.
Zemlju kasnije osvajaju Rimljani i u tom je razdoblju jedna od najrazvijenijih provincija. Bila je prva kristijanizirana pokrajina u Carstvu. Pri podjeli Carstva pripala je Bizantu.
U 7. je stoljeću osvajaju i Arapi koji šire islam. Damask je tada bio prijestolnica Omejidskog Carstva (660. - 750.). U srednjem je vijeku poprište borbi između Bizanta, Arapa, križara i Turaka Seldžuka. U tom razdoblju zemlja je uglavnom razjedinjena, a najvažniji arapski vladar je Saladin. Od 16. st. zemljom vladaju Turci Osmanlije i provode daljnju islamizaciju.
Nakon prvog svjetskog rata postaje francuska kolonija, a protufrancuski je ustanak (1925.-1927.) krvavo ugušen, ali Francuzi pristaju na neke uvjete.
Godine 1941. proglašena je nezavisnost koja je ostvarena tek 1946.
Borbe s Izraelom, vojni udari i neuspješno ujedinjenje 1958. s Egiptom u UAR, miješanje u prilike u Libanonu te Zaljevski rat obilježile su modernu Siriju.
Po vjerskom pitanju Sirija je relativno homogena zemlja za razliku od susjednog Libanona, no i ovdje postoje značajne vjerske manjine. Većina Sirijaca su sunitski muslimani (74%). Slijedeća su vjerska skupina šijitski muslimani (12%), kršćana (armenskih pravoslavaca, maronita, grčkih pravoslavaca i katolika) ima oko 9-10%. U Siriji još djeluju zajednice Druga.(vjera povezana s islamom, ali i s kršćanstvom i judaizmom), Alavita (vjerske šizme šijita) i oko 1000 Židova.
Glavni grad Damask, broji preko 2.000.000 stanovnika i sigurno po kulturnim i istorijskim spomenicima spada u uži krug najljepših gradova svijeta i za njega postoji legenda da su upravo na tom prostoru živjeli Adam i Eva nakon progona iz raja, a sam grad star je nekoliko hiljada godina.
U Damasku postoje 42 džamije i 12 crkvi,što je jedan od pokazatelja istorijskih promjena koje su se dešavle na prostoru ove države i njenu viševjekovnu religijsku različitost i zajednički suživot,što je impresionirajuće , s obzirom na sve dogadjaje u povijesti ove države.
Putevi Hrišćanstva ne samo da su polazili iz Damaska, već su u njemu i sačuvane, do dana današnjeg, hrišćanske svetinje i relikvije i one predstavljaju sliku moderne Sirije i njenih naroda, kao i istančanost i osjećajnost vlasti prema pripadnicima ove religije.
30-tak kilometara od glavnog grada ,nalazi se selo Malolua i u njemu se nalazi jedna od najvećih hrišćanskih svetinja, prvi i najstariji oltar na svijetu,koji datira iz I vijeka n.e.
U samom mjestu nalazi se oko 30 crkvi i gdje je monaški život prisutan oko 2000.godina, a jezik kojim se govori je armejski,jezik kojim je govorio i sam Isus i kojim govore samo nekoliko zajednica na cijeloj zemaljskoj kugli.
Zanimljivo je, da su u ovo svetište dolazili i muslimani ,jer se pretpostavlja da dolazak na ovu svetu zemlju ima zdravstvenu i cijelotvornu moć,koja pomaže svim ljudima.
Sirija je jedina zemlja na B.Istoku u kojoj hrišćani žive ravnopravno sa drugim religijama uz svo poštivanje religijskih običaja i praznika,a najbolji pokazatelj stanja je da se u Siriji Božić i Uskrs-Vaskrs slave na državnom nivou.
Ova idealna slika,medjukonfesionalnog respekta i zajedništva naglo je narušena negdje od sredine 2011.godine,nekih pola godine od početka takozvane „pobune“ protiv omražene diktature Bashara all Assada,kada počinje sve veća infiltracija ovih bjelosvjetskih terorista koji pod maskom Jihada,ubijaju,pale.protjeruju,uništavaju, narode ove prelijepe zemlje.
Jedna od prvih meta ,ovih ljudskih nakaza upravo su bili hrišćani, koji su primorani napuštati svoja ognjišta i zapućivati se u veliku neizvjesnost ,sa svojim porodicama na sve načine nastojeći se dočepati područja koja kontrolišu vladine snage.
Stanje za pripadnike hrišćanske vjeroispovjesti,koji se nalaze na područijima pod kontrolom „pobunjenika“ je katastrofalno,nasilno se tjeraju na prelazak na Islam,guraju se kao živi štit ispred ovih krvnika,sva imovina je opljačkana,vrlo česta su javna pogubljenja,posebno za ljude koji ne žele promjeniti svoju vjeru i ne žele se borit protiv regularnih snaga svoje države.
Sav ovaj užas, dešava se pred očima svjetske javnosti i što je posebno deprimirajuće pred očima zapadnih zemalja u kojima je hrišćanstvo većinska religija i osim Rusije koja sa vladom Sirije nastoji zaštititi ove narode i nevjerovatnog pape Fransiska,koji je pozivom prema svim religijam,da se stupi u post kao svjetski odgovor NE , napadima na Siriju i moleći da se sirijski hrišćani pod hitno zaštite od njihovog mogućeg nestanka i uništenja,a i ponavljanja Iračkog scenarija gdje je praktično njihov broj sveden na minimum,minimuma.
Teške su ispovijesti sirijskih hrišćana,koji su uspijeli pobijeći sa tih područja kojim vladaju izvršioci zla ,a kojim su potpora neke hrišćanske zemlje i koje te iste ubice naoružavaju i obučavaju za ta čudovišna zlodjela gdje su najviše izloženi upravo sami hrišćani na teritoriji nekadašnje Mesopotamije.
Ispovijesti tih ljudi i bol na licima,tjeraju na plač,tjeraju na razumijevanje patnje kroz šta obični čovjek mora proći,tjeraju da se stisnu zubi i pokaže snaga tim jadnicima koji kroz ovaj odnos prema pripadnicima drugih religija kaljaju i sam Islam,za koji se navodno bore , jer sve ovo što rade suprostavlja se upravo svetoj islamskoj knjizi Kuranu.
Shodno tome,gledajući borbu za Malalou,morate shvatiti da to nije borba za neko geo-strategijsko mjesto,selo ili područje,već bitka za Malalou je bitka za opstanak hrišćanstva na svom viševjekovnom ognjištu i najbolja slika Sirije i njenog predsjednika države Bashara all Assada.
Potvrdu ,toga dobijemo,kada slušamo izjave običnih ljudi,sveštenstva ,djece i starih,koji su jedinstveni u jednom, a to je „ako padne Assad,nas će nestati sa lica zemlje“.
To je toliko tačna konstatacija, da mogućnost Obaminih napada na Siriju ,ne bi bio samo akt svrgavanja predsjednika Assada,već i akt svjetskog zločina prema svim narodima ove države.
Medjutim,upravo ta vlada i njena oslobodilačka narodna vojska vode presudne bitke,za nešto što bi cijelom svjetu trebalo dati potvrdu da veliko Mesopotamijsko carstvo sa svojom kulturom i civilizacijom nije bez razloga bilo na ovom području i da sirijski narod kao legitimni nasljednik i baštenik,svega onog što je iz te civilizacije proteklo,upravo ovim djelima pokazuje tu razliku ljudskog uma i ovih svjetskih policajaca koji su od tog istog uma operisani, a o dodirnim tačkam kulture,humanosti i civilizacijskog ponašanja ne možemo ni pričati.
Zato,bitka za Malalou mora svijetu otvoriti oči i spriječiti višestruki genocid koji bi nastupio nad hrišćanima i koji bi ovu zemlju gurnuo u ambis i vrtlog neprestanog proljevanja krvi,zarad interesa ljudi zaslijepljenih bogatstvima Sirije i njenih resursa.
Napitak,za besmrtnost nije niko još izumio,zato prestanite proljevati nevinu krv,zarad svojih interesa, jer vam ti interesi neće moći pomoći, kad kod istog boga budete polagali račune za bol i patnju naroda svih konfesija i dok mračne sila zla budu trljale zadovoljno ruke čekajući vaš dolazak.
ФБ
|