offline
- Pridružio: 29 Jun 2013
- Poruke: 138
- Gde živiš: Sarajevo, Jugoslavija
|
Analiza kaotične situacije na sjeveru Sirije: Na čijoj su strani sirijski Kurdi?
N. Babić 05. 10. 2013.
U mnoštvu sirijskih kurdskih političkih frakcija u teško je objasniti tko se s kim ili protiv koga bori. Kako bi se bolje razumjela situacija potrebno je izdvojiti tri strane od kojih svaka svoje ciljeve želi prikazati kao opći interes 40 milijuna Kurda naseljenih u četiri različite zemlje: Iraku, Turskoj, Siriji i Iranu.
S jedne strane imamo Kurdsko nacionalno vijeće (KNC)kojeg čini 16 kurdskih stranaka, od kojih je vrijedno spomenuti Stranku kurdskog jedinstva (Yekiti - Kurdish Union Party), Kurdsku demokratsku stranku u Siriji (KDPS), Kurdistansku stranku slobode (Azadi-Kurdistan Freedom Party) koje su u izravnoj vezi s Massoudom Barzanijem u Iraku, te Kurdska demokratko-progresivna stranka u Siriji, koja je opet povezana s čelnikom iračke Kurdistanske patriotske unije (Patriotic Union of Kurdistan PUK) Jalala Talabania. KNC je zaživio 2011. pod pokroviteljstvom Massouda Barzania i na političkoj razini od samog početka surađuje s tzv. 'Sirijskim nacionalnim vijećem (SNC)' i formalno se zalaže za ljudska i manjinska prava, demokratske standarde i poseban status Kurda na sjeveru (ali uvijek u granicama Sirije).
Jedna od najjačih, ujedno jedina stranka s izuzetno dobro naoružanim vojnim krilom (YPG), je Stranka demokratske zajednice (PYD), sestrinska stranka Radničke partije Kurdistana (PKK) iz Turske. Budući da nije dio Kurdskog nacionalnog vijeća, PYD na čelu sa Salihom Muslimom ne priznaje ništa što KNC i njegovi čelnici dogovore s takozvanom 'sirijskom oporbom'. Još od početka sirijske pobune traju napetosti između ove dvije strane, a u travnju ove godine su čak zabilježeni međusobni sukobi nakon što su pripadnici kurdskih Jedinica Narodne Obrane (YPG) zarobili 74 pripadnika KNC-a.
Na kraju se moraju spomenuti sirijski Kurdi koji kroz institucije kao legitimna oporba djeluju u Damasku, čime de-facto priznaju vladu Bashara Al-Assada.
Na čijoj su strani sirijski Kurdi?
Sve ovo je dovoljno da se mnogima zavrti u glavi od gomile stranaka, njihovih veza i sponzora u inozemstvu, simbola, zastava i političkih programa, no ipak ćemo pokušati riješiti nerješivu zagonetku, a ona glasi: 'Na čijoj su strani sirijski Kurdi?'.
Odgovor bi trebao biti kako 'gledaju svoje interese i ne žele se svrstati ni na jednu stranu u sukobu', što se nije moglo tvrditi ni prije dvije godine, kada je Kurde ponijela euforija i kada su podržavali 'demokratske promjene', a pogotovo danas, kada se situacija radikalno izmijenila i kada se protiv tih istih 'demokrata' bore za goli opstanak.
Već nekoliko mjeseci sirijski Kurdi (uglavnom borci iz YPG-a) na sjeveru zemlje vode teške borbe s pobunjenicima iz tzv. 'Slobodne sirijske vojske' (FSA) i boraca globalnog džihada iz Al Nusra Fronta i Islamske države Iraka i Sirije/Levanta (ISIL), koji ih vide kao 'loše muslimane', te je za njih u ovom trenutku najvažnije definirati odnos prema vladi u Damasku. Iako se može reći kako ne gaje puno simpatija prema vladi Bashara Al-Assada, Kurdi su uvijek izbjegavali sukob sa sirijskom vojskom jer bi to bilo ravno samouništenju. Dokaz kako 'oporbeni' SNC nikada nije imao iskrene namjere prema sirijskim Kurdima je eskalacija sukoba u proteklom periodu na gotovo svim bojišnicama i napadi pobunjenika na kurdska sela i gradove od Efrina na sjeverozapadu, do pokrajine Hassakah na krajnjem sjeveroistoku Sirije.
Bez obzira na nepobitne dokaze o namjerama 'oporbe', Kurdsko nacionalno vijeće i dalje uporno pregovara sa Sirijskim nacionalnim vijećem i u Istanbulu pokušava postići nekakav sporazum, što se zbog utjecaja Muslimanskog bratstva i radikalnih struja unutar SNC-a pokazalo nemogućom misijom. Analitičari također upozoravaju kako SNC uopće ne razmišlja o pravima sirijskih Kurda i da KNC čini kardinalnu grešku što se uopće upušta u bilo kakve pregovore s onima kojima su, ako se izuzmu prijepori proteklih dana, na bojnom polju saveznici fanatici iz salafističkih brigada i ogranci Al Qaede.
Budući da je u ovim okolnostima nemoguće ostati "neopredijeljen“, za sirijske Kurde su dvije stvari koje su se dogodile tijekom rujna od posebne važnosti za donošenje konačne odluke.
Prva je saznanje da su Sjedinjene Države u planu za agresiju na Siriju, pored Assadovih vojnih kapaciteta, na listu ciljeva uvrstili baze Al Nusra Fronta i ostalih ogranaka Al Qaede u Siriji, ali i uporišta sirijskih Kurda. Među vojnim ciljevima se našla zračna luka u najvećem kurdskom gradu na sjeveru Sirije, Qamishliu, za koju Pentagon tvrdi da je 'kamp za obuku i glavni zapovjedni stožer združenih Assadovih snaga i YPG-a'.
Druga vijest važna za sirijske Kurde (iako ne baš u pozitivnom smislu) je ostanak Massouda Barzania na vlasti u iračkom Kurdistanu, koji je 21. rujna ponovo dobio izbore u kojima je porazio Patriotsku uniju (PUK) Jalala Talabania, te "Gorran Movement" koji je s 446 095 osvojenih glasova postao druga po jačini kurdska stranka u Iraku. Po svemu sudeći sirijskim Kurdima iz Iraka ne dolazi ništa novo. Prije više od godinu dana su mediji pisali kako je Barzani "ujedinio sirijske Kurde protiv Assada", a sada je izvjesno da će i dalje pomagati Kurdsko nacionalno vijeće koje radi sve osim onoga što je u ovom trenutku prijeko potrebno, a to je pružanje oružanog otpora islamskim ekstremistima. Treba priznati kako postoje jedinice stranaka iz KNC-a koje oružjem brane svoja područja i to su one koje zbog zastava sirijske 'oporbe' na fotografijama znaju zbuniti čitatelje.
Sirijski Kurdi započeli pregovore s vladom u Damasku
Kurdi su dugo govorili o potrebi rušenja Bashara Al-Assada, čak se sporadično i sukobljavali s vladinim snagama, no sada se situacija promijenila i zahvaljujući diplomaciji sirijske vlade Kurdi su napokon shvatili kako je Assad za njih ipak bolje rješenje od tzv. 'Sirijskog nacionalnog vijeća'. Upravo zbog toga je početkom ovog mjeseca došlo do posjete izaslanstva sirijskih Kurda Damasku, a delegaciju su činili predstavnici stranke PYD, te izaslanici PKK. U Damasku je s njima o zajedničkoj suradnji pregovarao Cemal Baqi iz Sirijske demokratske stranke (legitimne oporbe Assadovoj stranci Baath). Baqi je za Kurdpess izjavio kako su pregovori bili 'pozitivni i konstruktivni'.
U isto vrijeme kada je PYD donio odluku da se za pregovore u Ženevi pripremi zajedno s ostalim legitimnim oporbenim strankama iz Damaska, predstavnici KNC-a su po tko zna koji put otputovali u Istanbul na sastanak sa Sirijskim nacionalnim vijećem. Nije im smetalo što oni koje navodno predstavljaju baš u to vrijeme protiv pobunjenika i ekstremista vode teške borbe u blizini gradova Atma, Jindaris i Hassakah.
Tijekom dvodnevnih žestokih sukoba prije tjedan dana je ubijeno preko 30 ekstremista, a navodno je likvidiran i zapovjednik Al Qaede na sjeveru Sirije, Abu Omar Al-Chechen, što pobunjenici negiraju, iako Kurdi tvrde kako imaju njegovo mrtvo tijelo. U borbama koje od prije dva dana traju u Efrinu, sjeverozapadno od Aleppa, dosad je ubijeno 12 pripadnika Al-Nusra Fronta i 6 boraca YPG- čija su tijela kasnije pronađena potpuno spaljena.
Kurdski izvori citiraju svjedoke iz Efrina i ukoliko se njihova svjedočenja pokažu točnima, to će biti nepobitni dokaz kako na sjeveru Sirije vlada pravi kaos.
'Bježeći pred ekstremistima iz Al Nusra Fronta borci Slobodne sirijske vojske iz Azaza se predaju jedinicama YPG-a u Efrinu i traže sigurno utočište na područjima pod kontrolom sirijskih Kurda', u petak 4. listopada piše Firat News.
Nakon što su lideri 13 pobunjeničkih frakcija odbacili program SNC-a došlo do raskola kojem su uslijedili međusobni obračuni i sada je jasno kako pobunjenici imaju sve manje izgleda za rušenje sirijskog predsjednika. (Analiza: Kraj SNC-a i FSA? "Pobuna pobunjenika" i prekretnica u sirijskom konfliktu - vodeće brigade raskidaju s pro-zapadnom koalicijom SNC i prelaze u islamistički front)
Salih Muslim i PYD su svjesni kako je za sirijske Kurde ipak bolje biti u dobrim odnosima s vladom u Damasku, a sve je iznenadio i dogovor s iranskim predsjednikom Hassanom Rohaniem da Islamska Republika od siječnja 2014. otvori svoj ured u Qamishliu, a PYD u Teheranu, na što je odmah oštro reagirao Massoud Barzani. Sve ovo govori kako su šanse za 'uspješno privođenje kraju revolucije u Siriji' svedene gotovo na minimum, ali i da Kurdi u tome ne žele sudjelovati.
Za ovakav rasplet su 'odgovorni' u prvom redu Saudijska Arabija, koja je na kurdskim područjima u Siriji namjeravala stvoriti veliki emirat pod pokroviteljstvom kraljevske obitelji Riyadha, ali i Turska, koja je pomažući islamske ekstremiste sirijske Kurde gurnula ravno u ruke Bashara Al-Assada, ali ovog puta kao saveznike. Sirijski predsjednik ostaje pri obećanju iz 2011. i dalje Kurdima na sjeveru Sirije nakon rata jamči autonomiju. (Opasno ponašanje Ankare ugrožava cijelu regiju: Al-Qaedom protiv Kurda u Siriji)
Čak i unutar Kurdskog nacionalnog vijeća pojedini čelnici od okupljenih 16 stranaka uviđaju grešku koju čine.
'Ekstremisti iz islamističkih skupina su gori od Assadovog režima i nema nikakvog opravdanja za daljnje pružanje podrške', za Reuters je priznao Ibrahim Bahzad, jedan od lidera KNC-a.
Salih Muslim iz PYD-a optužuje Tursku za pomoć skupinama koje je sama proglasila teroristima, a ne želi čuti ni za suradnju sa "Slobodnom sirijskom vojskom" i tvrdi "kako su pripadnici FSA, koje zapad uporno naziva umjerenima, 80% ekstremisti".
'Ankara koristi ove bande kako bi se borila protiv nas i daje im oružje i streljivo. To možemo i dokazati. Turci su razminirali cijeli prostor duž granice istočno od Serekaniye, a sve kako bi se osigurao siguran prolaz ekstemistima iz Al Nusra Fronta i drugih skupina', rekao je Mislim za turski dnevni list Taraf.
Sirijska vlada 'kurdsko pitanje' vidi kao prioritet i Bashar Al-Assad je iz tog razloga u rujnu u Erbil na pregovore s Barzaniem poslao svog osobnog izaslanika Omara Osea.
'Bashar Al Assad poručuje Kurdima kako nije protiv njihovih težnji i da znaju da se borimo na istoj strani. U interesu Kurda za Assada da ostane na vlasti, jer, ako padne Sirija, slijedeći na meti je Iran, a u tom slučaju je upitan i opstanak iračkog Kurdistana. Sirijska vlada neće sprečavati kretanje iračkih snaga na teritoriju Sirije u slučaju da ih Massoud Barzani kao pomoć pošalje sirijskim Kurdima. Naravno, to se mora učiniti koordinirano s našim snagama', početkom rujna je za dnevni list Rudaw izjavio Omar Ose.
Analitičar Lyuba Lulko za rusku Pravdu piše 'kako Assad treba jedinstvo s Kurdima ukoliko se želi uspješno suprotstaviti Turskoj', no istina je i da Kurdi jednako tako trebaju Assada kako bi se uspješno suprotstavili islamskim ekstremistima koji ih doslovno žele uništiti.
U iračkom Kurdistanu Masooud Barzani, koji ima veliki utjecaj na zbivanja na sjeveru Sirije, ovih dana je zaokupljen sastavljanjem koalicije i tek kada oformi vladu znati će se što kani učiniti u novonastaloj situaciji.
Moskva, koja mjesecima ukazuje na zločine koje sirijski pobunjenici čine nad kurdskim civilima, sada inzistira da Kurdi dobiju ono što su tražili početkom rujna i da na pregovorima 'Ženeva 2' sudjeluju kao ravnopravni partneri. Problem naravno opet pravi dio čelnika iz Kurdskog nacionalnog vijeća koji u Ženevu kane ići zajedno sa "oporbenim" SNC-om i to kada je većina sirijskih Kurda pravo na dostojan život prisiljena braniti s oružjem u ruci.
Advance.hr
|
. Isti su političari u svim zemljama (uključujući i Rusiju), meni npr. povremeno budu smešne kolege koje to gube iz vida.
