offline
- Kaćuša
- Super građanin
- Pridružio: 27 Okt 2011
- Poruke: 1286
|
Izvještaj Human Rights Watch-a: naoružane pobunjeničke skupine u Siriji vrše zločine
Organizacija Human Rights Watch objavila je izvještaj u kojem se dokumentiraju zločini počinjeni od strane naoružane opozicije u Siriji. HRW je također poslao otvoreno pismo opozicionom SNC-u i drugim opozicionim skupinama u kojem se navodi kako su oružane skupine opozicije počinile niz teških zločina.
Zločini kao što su egzekucije, otmice, zatočeništvo i tortura vršili su se nad pripadnicima sigurnosnih snaga, pristašama vlade i ljudima za koje se ustvrdilo da pripadaju vladinim skupinama. HRW također tvrdi kako imaju niz izvještaja o egzekucijama pripadnika sigurnosti, ali i civila.
HRW navodi kako vođe sirijske opozicije moraju "osuditi i zabraniti svojim članovima izvršenje takvih zločina". Iz prikupljenih informacija, tvrdi izvještaj, može se zaključiti kako su pojedini napadi naoružanih pobunjenika motivirani anti-šijitskim i anti-alawitskim sentimentima.
"Brutalna taktika sirijske vlade ne može biti opravdanje za zločine koje čine naoružane opozicione skupine", rekla je Sarah Leah Whitson, direktorica HRW-a za Bliski istok.
"Opozicijski vođe moraju jasno poručiti svojim članovima da ne smiju mučiti, otimati ili vršiti smaknuća u bilo kojem scenariju", navodi Whitson.
HRW također navodi kako je do sada sistematski dokumentirao i kršenje ljudskih prava od strane sirijske vlade - među tim činovima navode se nestanci, tortura, zatvaranja i prekomjerno granatiranje gradskih četvrti.
"Mnoge antivladine grupe koje vrše zločine nisu direktno vezane uz SNC, ali sirijska opozicija ima odgovornost osuditi takve zločine", tvrdi HRW.
Zanimljivo je da to ističe HRW, dok se opozicioni centar - Sirijsko Narodno Vijeće (SNC) nikada nije ogradilo od takvih skupina.
1. ožujka SNC je također formirao vojni biro pod čiji bi nadzor trebale spadati sve naoružane pobunjeničke skupine, uključujući i Slobodnu Sirijsku Vojsku (FSA) za koju se sumnjiči da je izvršila brojne zločine.
U ostatku izvještaju HRW navodi konkretne primjere zločina počinjenih od strane naoružanih pobunjenika. Spominje se tortura civila u gradu Saraqeb. U izvještaju također stoji kako naoružane skupine otimaju civile za otkupninu.
Nadalje, HRW navodi kako su analizirali barem 25 video snimaka na kojima pripadnici sirijske vojske priznaju zločine, no na snimkama je očito kako su te izjave date pod prisilom - osobe krvare ili su pretučene, piše HRW.
HRW navodi kako se u jednoj video snimci nalazi veći broj pretučenih i vezanih pro-vladinih pripadnika koji "priznaju" kako su ubijali mirne prosvjednike u gradu Homs. HRW tvrdi kako su te izjave očito dobivene torturom, na jednoj video snimci čak se čuje kako pripadnik Slobodne Sirijske Vojske kaže "donesite mi električni stroj" - očito kako se radi o napravi za mučenje.
Human Rights Watch također potvrđuje kako je na nekim snimkama prikazano smaknuće vladinih snaga, kao što je najnovija snimka vješanja.
Analiza Human Rights Watch izvještaja
Human Rights Watch danas po prvi puta žestoko progovara o brutalnosti s obje strane, a ne samo o jednoj kao što je to činio do sada.
Ipak, čak i u ovom pokušaju da se nametnu kao nepristran i objektivan izvor informacija, ponovno upadaju u klopku političke pristranosti koja je očito na snazi cijelo vrijeme, tako direktorica Whitson navodi:
"Imperativ je da oružana opozicija zaštiti ljudska prava  . Moraju napraviti sve da pokažu kako žele Siriju koja će okrenuti stranicu Assadove ere nasilja, Siriju koja će biti dobrodošla za svih - bez obzira na religijsku ili drugu pripadnost".
Drugim riječima, iz gornjeg navoda jasno se vidi čiju stranu "gura" Human Rights Watch - da su zaista nepristrani promatrač, kakvim se predstavljaju, pozvali bi obje strane na prekid sukoba i nasilja i urgirali prema nekoj vrsti političkog, a ne vojnog rješenja.
Svojim izjavama HRW jasno daje do znanja da ima i političku agendu u cijelom sukobu, a ona je doslovno preslika politike Washingtona koji i dalje drži kako je jedino rješenje za Siriju pad Assadove vlade.
Problem za HRW se nalazi u tome da moraju oprezno balansirati između političke podobnosti i konkretne funkcije zbog koje su stvoreni - dokumentiranje kršenja ljudskih prava.
Zašto HRW reagira tek sada? Prije svega zbog činjenice da dokazi o brutalnosti kojom operiraju naoružani pobunjenici "ispadaju" sa svih strana.
Kada u javnost procure video zapisi na kojima sirijska "opozicija" vješa ljude po ulicama, HRW mora reagirati - ne zato jer su stvarno objektivni, nisu - već prije svega da spriječe potpuno potonuće svog ugleda na međunarodnoj razini.
Nešto slično se ovih dana dešava i sa UN-om koji i dalje šuti na otvorene i javne izjave saudijskih i katarskih vlasti kako ilegalno dostavljaju oružje u Siriju. Da je UN zaista međunarodna "nepristrana" organizacija, već bi imali niz izjava u kojima se Katar i Saudijska Arabija prozivaju za kršenje međunarodnih zakona o suverenitetu druge zemlje.
Hoće li se UN direktno očitati po tim stvarima? Hoće, u to nema sumnje, ali to očitovanje nastoje odgoditi što je god duže moguće - iz njihove perspektive, po mogućnosti nakon što padne Assad.
Ipak, organizacija Human Rights Watch danas je objavila detaljan izvještaj u kojem se navodi kako pobunjenička naoružane skupine u Sirije vrše zločine i zlostavljanje.
Iz retrospektive, pogotovo ako u obzir uzmemo rat u Libiji, organizacija HRW u svojim izvještajima u konačnici nudi i konkretnu potvrdu situacije koja je već duže vremena poznata, no također ima tendenciju svoja saznanja objavljivati često prekasno za formiranje objektivne slike.
Njihovi izvještaji o brutalnosti libijskih pobunjenika počeli su masovno pristizati tek nakon što je završilo NATO bombardiranje, unatoč brojnim i neospornim dokazima s terena.
Slično je i sada po pitanju Sirije - mirni prosvjednici već su davno potisnuti od strane naoružanih skupina, često iz redova ekstremističkih organizacija čiji članovi nerijetko dolaze iz drugih zemalja, a oružje se već mjesecima javno dostavlja ilegalno.
Da je HRW reagirao na vrijeme mogla se zaustaviti potpuno pristrana kampanja koja se vodila u medijima. Ovo se naročito odnosi na oslobađanje grada Homs i druge intervencije sirijske vojske.
Ponovimo još jednom - Human Rights Watch potvrđuje kako pripadnici pobunjeničkih skupina otimaju civile, traže otkupnine, vrše torturu i egzekucije nad državnim dužnosnicima i prisiljavaju zarobljene pripadnike sirijske vojske da pod torturom "priznaju" kako Assad ubija mirne prosvjednike. Povrh svega vrši se teror nad pripadnicima šijita i alavita.
Te iste skupine, naoružane modernim oružjem koje stiže iz Francuske i drugih zemalja - uz pripadnike stranih plaćenika - zauzmu cijelu jednu gradsku četvrt, Bab Amr u gradu Homs.
Što je međunarodna zajednica zapravo očekivala da će se nakon toga desiti? Da će Assad jednostavno pustiti Homs da ostane u rukama ovih skupina?
Kritizirati oslobođenje Homsa od strane sirijske vojske je apsurdno.
Ako je u tom procesu došlo do prekomjernog granatiranja, to moraju ustanoviti stručne službe - koliko je poznato još nijedna organizacija nije odradila temeljitu istragu i sve se svodi na pretpostavke.
Nakon ulaska sirijske vojske u Homs u svijet su plasirane slike temeljito razorenog grada. Povezujući te slike s navodima kako je sirijska opozicija sastavljena od "pro-demokratskih aktivista" dobivamo poprilično iskrivljenu verziju stvarnost.
Stav bi bio znatno drugačiji da je široka publika na vrijeme imala informaciju s kojim skupinama se vojska zapravo sukobljava i što je možda još i važnije - s kakvim oružjem opozicija raspolaže.
Iz te neobjektivnosti proizlazi niz krivih zaključaka o obje strane.
Nema sumnje kako je sirijska vojska silovito reagirala prema naoružanim pobunjeničkim elementima i kako je pritom stradao veći broj civila.
Pozivanje na dvostruke standarde može biti potencijalno "skliski teren" jer se takav navod može pogrešno protumačiti kao opravdanje jedne strane - ipak, u slučajevima ove vrste ratovanja nužno je stvari staviti u pravi kontekst.
Za vrijeme NATO bombardiranja Libije stradale su tisuće civila - koji je tada bio odgovor NATO dužnosnika? "Pokušali smo maksimalno paziti da ne dođe do civilnih žrtava, no uvijek postoje kolateralne žrtve" - da li su NATO napadi smisleno ciljali civilne mete je još uvijek predmet žestoke debate, ali jedan segment je, iz vojne perspektive, razumljiv - u borbi protiv vojnih položaja unutar gradova, civilna stradavanja su neizbježna.
NATO savez to otvoreno priznaje i ista stradavanja stavlja u kategoriju "kolateralne žrtve" - no, kada imamo oružanu okupaciju u gradu Homs, tada civilne žrtve nisu "kolateralne", nego ih sirijska vojska, iz pojedinih medija bi se dalo isčitati - ubija iz čistog užitka.
To su dvostruki standardi koji u potpunosti izokreću stvarno stanje na terenu.
Činjenica je kako je u oslobađanju grada Homs stradao znatan broj civila, ali postavlja se važno pitanje - da li postoji ijedna država ili vojska na svijetu koja je mogla vratiti nadzor nad tim gradom na bilo koji drugi način?
Što je zapravo bio savjet zapadnih sila? Ignorirati Homs? Ostaviti grad na miru?
Hipotetički - što bi se desilo da se primjerice Occupy prosvjednici u Oaklandu naoružaju i zauzmu grad? Da li bi američka vojska jednostavno pustila Oakland da nastavi miran život kao pobunjena enklava? Jako teško.
Oslobađanje Homsa i drugih okupiranih gradova je proces kakav bi izvršila svaka država na svijetu. Ako se Assadu išta može zamjeriti, to je navodna brutalnost prema zaista mirnim prosvjednicima. Kada je došlo do mirnih prosvjeda prošle godine u Damasku policija je reagirala žestoko i priveden je velik broj ljudi - to su autentični primjeri režimske brutalnosti. Oslobođenje stanovnika koji se nalaze pod oružanom okupacijom sasvim je druga stvar.
Izvor: advance.hr
|
