offline
- Iskander M
- Super građanin
- Pridružio: 05 Jul 2012
- Poruke: 1246
|
Napisano: 24 Okt 2013 22:09
Al Manar Sirijska vojska preuzela grad SADAD u provinciji HOMS
http://www.youtube.com/watch?v=s3czw_8qB5c&feature=youtu.be
ФБ
Dopuna: 24 Okt 2013 22:09
Obavještajno podzemlje Bliskog Istoka i nova pregrupiranja: veza između Ankare i Teherana kontra Mossada, novi katarski emir i odnos prema Damasku
Nakon masakra u kojemu su 31. srpnja 2010. na turskom brodu 'Mavi Marmara' koji je prevozio humanitarnu pomoć u Pojas Gaze pripadnici izraelskih snaga sigurnosti i Mossada ubili devet ljudi, od čega osam Turaka i jednog američkog državljanina turskog porijekla, diplomatski odnosi između Ankare i Tel Aviva su do te mjere zahladili da ih se moglo smatrati prekinutima. Nedugo nakon incidenta je tadašnji izraelski ministar obrane Ehud Barak izrazio je zabrinutost da bi Turska mogla početi surađivati s Iranom i odati im izraelske obavještajne tajne.
'Turci su upućeni u jedan dio naših povjerljivih podataka i sama pomisao da bi ih slijedećih nekoliko mjeseci mogli ustupiti Irancima je uznemirujuća', za Izraelski vojni radio je u kolovozu 2010. izjavio Ehud Barak, prenosi Reuters.
Washington Post u članku od prije nekoliko dana piše da su se tursko-izraelski odnosi dodatno zaoštrili jer je u travnju prošle godine vlada premijera Recepa Tayyipa Erdogana objavila identitet deset Iranaca koji su se u Turskoj sastajali s časnicima Mossada i odavali im povjerljive podatke koji se tiču iranske nacionalne sigurnosti.
'To je veliki udarac za Izraelce od strane Turske i značajan gubitak za njihovu obavještajnu zajednicu. Izraelu je cilj zaustaviti iranski nuklearni program, a incident oko odavanja identiteta upućuje da su u tijeku obavještajni ratovi koji se vode u više smjerova. Kompromitiranje Izraela od strane Turske se može protumačiti kao odgovor na odbijanje izraleskog premijera Benjamina Netanyahua da se ispriča za incident na brodu Mavi Marmara koji se dogodio u svibnju 2010.godine', piše David Ignatius za Washington Post.
Netanyahu se konačno u telefonskom razgovoru u ožujku ove godine ispričao Erdoganu i to na zamolbu američkog predsjednika Baracka Obame i američke državne tajnice Hillary Clinton.
Američki dnevni list navodi kako i pored isprike časnici Mossada drže kako su odnosi Turske i Izraela i dalje narušeni. Čelnog čovjeka turske obavještajne službe Hakana Fidana u Izraelu sumnjiče za pretjerano bliske odnose s Iranom. U američkim i izraelskim obavještajnim krugovima Hakana Fidana u šali nazivaju 'prvim čovjekom Iranskog ministarstva sigurnosti u Ankari', ali Amerika s njim svejedno surađuje i to u vrlo osjetljivim pitanjima kao što su sirijska kriza i iranski nuklearni program.
Američki dužnosnici navode kako ne znaju je li ovaj potez Turske osveta zbog incidenta od prije tri godine ili je dio pogoršanja tursko- izraelskih odnosa. U Washingtonu tvrde 'kako nakon 50 godina suradnje Turske i Izraela nisu mogli ni zamisliti da će Turci izraelske agente izdati neprijatelju'. Erdogana optužuju i da se od 2009. 'počeo na razne načine boriti za palestinske ciljeve, što je u suprotnosti s onim što su davne 1958. dogovorili tadašnji izraelski premijer David Ben-Gurion i turski premijer Adnan Menderes'.
Izrael je u skladu s dogovorom iz 1958. odlučio ustrojiti dio protu-iranske špijunske mreže na teritoriju Turske preko koje se lako dolazi i odlazi do Irana. Kako moćna turska obavještajna služba 'Milli Istihbarat Teskilati' (MIT) unutar granica zemlje nadzire doslovno sve, nema nikakve sumnje da su bili upućeni u tajne izraelsko-iranske sastanke i navodno su odlučili reagirati u travnju 2012.
Za Hakana Fidana, koji od 2010. upravlja turskom obavještajnom službom i jedan je od ključnih savjetnika premijera Erdogana, Washington Post tvrdi 'kako Iranu prosljeđuje povjerljive podatke o Sjedinjenim Državama i Izraelu', dok ga u isto vrijeme Wall Street journal opisuje 'kao profesionalca koji je dao veliki doprinos u svrgavanju Gaddafija u Libiji, a sada vodi glavnu ulogu u naoružavanju sirijskih ekstremista, ali i ograničavanju utjecaja Hezbollaha u Libanonu, te PKK na sjeveru Iraka'. Iranski PressTV se suzdržao od komentara i ograničio se na to da prenese skraćenu verziju kolumne analitičara Washington Posta Davida Ignatiusa, što znači da u Teheranu s distance prate razvoj događaja.
Turska vlada i dužnosnici odbijaju optužbe objavljene u Washington Postu i negiraju da su objavili imena izraelskih agenata iz Irana, prenosi Hurriyet Daily News.
'U tijeku je kampanja protiv Turske na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Mnogi optužuju i pokušavaju diskreditirati vladu u Ankari koja od Turske želi učiniti zemlju koja će imati utjecaja na globalnoj razini', 17. listopada je izjavio turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu i navodi članke Washington posta i Wall Street Journala kao primjer.
Za Hakana Fidana tvrdi 'kako je uvijek radio u dogovoru sa saveznicima, te kako su tvrdnje o tome da radi za Iran neutemeljene i dio propagande protiv Turske'.
Mustafa Varank, jedan od premijerovih savjetnika, članak Washington Posta je nazvao 'nesuvislim' i 'kako se turska obavještajna služba ponaša prema potpisanim sporazumima'.
Turska ovisi o iranskim energentima koje kupuje uz blagoslov i pomoć svojih obavještajnih službi
Iako nije riječ o obavještajnom sektoru, reći da Turska i Iran ne surađuju bi bilo pogrešno. Turski dnevni list Hurriyet prenosi kako je turski ministar energetike Taner Yidiza prije nekoliko dana izjavio da 'Turska iz Irana uvozi 10 milijardi kubnih metara plina'.
'Turska će slijedeće godine iz Irana uvesti i najmanje 5 milijuna tona sirove nafte ili 100 000 tona dnevno, kako bi zadovoljila potrebe gospodarstva', izjavio je Yidiz i dodao 'kako nametanje sankcija Iranu turskom gospodarstvu uzrokuje goleme gubitke i ugrožava energetsku sigurnost zemlje čije su se potrebe udvostručile u posljednjih 10 godina'.
O izvozu iranske nafte i plina u Tursku smo pisali prije nešto manje od godinu dana i već tada se znalo da Turska zaobilazi sankcije plaćajući Iranu preko posrednika naftu i plin u zlatu. Znajući kako stoje stvari u Turskoj slobodno možemo tvrditi kako čitav taj posao ne bi bio moguć bez blagoslova turske obavještajne službe i samim tim se postavlja pitanje kakvu ulogu u svemu ima svemoćni Hakan Fidan. ("Put svile" 21.stoljeća i kako je Iran izbjegao klopku eksperimenta "petro dolar", lansirajući novi - "petro zlato")
Nakon odustajanja od vojne intervencije preispituju odnose i stvaraju nove saveze
Washington Post na kraju svoje optužbe na račun Turske završava ipak s točnom tvrdnjom, a ona glasi 'kako nema sumnje da SAD, Izrael, Iran, Katar, Saudijska Arabija i Egipat u novonastalim okolnostima istražuju nove saveze, te, otvoreno ili prikriveno, pokušavaju pronaći novu ravnotežu snaga'.
Važno je napomenuti kako američki dnevni list 'tursku izdaju' u središte pozornosti vraća nakon američkog odustajanja od vojne intervencije protiv Sirije, a dokaz da je došlo do preispitivanja odnosa u regiji vidi se i iz pisma koje je Basharu Al-Assadu uputio novi katarski emir Tamim Bin Hamad Al Thani.
Citirajući libanonski As Safir ruske RIA Novosti navode 'kako je katarski emir Tamim Bin Hamad Al Thani poručio sirijskom predsjedniku da želi poboljšati odnose s vladom u Damasku'. Pismo je 7. listopada sirijskom predsjedniku uručio visoki dužnosnik Al Fataha, Abbas Zaki, koji je zbog pregovora s Assadom osobno boravio u Damasku.
Nakon ovog poteza dolazi do niza drugih kontakata na obavještajnoj razini koji su rezultirali oslobađanjem talaca i zarobljenika među sukobljenim stranama u Siriji. Uspješna suradnja tajnih službi, koje sigurno ne vuku poteze bez znanja svojih lidera, može se protumačiti i kao znak dobre volje Turske, Katara, Hezbollaha koji je izravno povezan s Iranom i na kraju Sirije.
Zapovjednik libanonske obavještajne službe Abbas Ibrahim je prije deset mjeseci posjetio turskog premijera Erdogana i čelnika turskog MIT-a, Hakana Fidana, te od njih tražio da se oslobode libanonski hodočasnici koje su sirijski pobunjenici oteli na sjeveru Sirije u blizini turske granice. Iako je turski premijer Hakanu Fidanu zapovjedio da učini sve kako bi se ti ljudi oslobodili, niti je taj susret urodio plodom, kao ni sve što je učinjeno u narednih deset mjeseci.
'Imaš najviše dva tjedna da uzmeš libanonske zatočenike i predaš ih generalu Ibrahimu', tada je Hakanu Fidanu zapovjedio turski premijer Erdogan, no sve je ostalo na obećanju.
Al Akhbar piše kako je Abbas Ibrahim znao koliki utjecaj Turci imaju na otmičare i zbog toga je skoro deset mjeseci pregovarao u prvom redu s Ankarom, ali i s Katarom, Francuzima, a paralelno i sa sirijskom obavještajnom službom. U izravnim pregovorima Abbasa Ibrahima s otmičarima su sudjelovali turski i katarski obavještajci. Nakon deset mjeseci pregovora s pripadnicima brigade Tawhid u Azazu, na kraju uz posredovanje kataraskog emira, ali i isplaćenu otkupninu od devet milijuna dolara, devet libanonskih hodočasnika je u srijedu 16. listopada prebačeno na turski teritorij, odakle su katarskim zrakoplovom prebačeni u Beirut.
Abbas Ibrahim nije ostao dužan ni katarskom emiru, ni Hakanu Fidanu i učinio je sve da se gotovo istovremeno oslobode dva turska pilota nedavno oteta u zračnoj luci u Beirutu u Libanonu. Otmicu je navodno organizirao rođak jednog od otetih libanonskih šiita i ne zna se točno jesu li Turci posredovali, nagovorili sirijske pobunjenike da uz otkupninu oslobode libanonske šiite ili su jednostavno iz Azaza preuzeli taoce i prebacili ih na turski teritorij, što u ovom trenutku za devetoricu libanonskih šiita i nije važno.
Priča o uzajamnim tajnim pregovorima i oslobađanju otetih civila i zarobljenika ne prestaje ovdje. Nakon devet šiitskih hodočasnika iz Libanona i dva turska pilota, na red je došla vlada u Damasku. Kako prenosi The Guardian vlasti u Damasku su odlučile osloboditi svih 126 žena koje su zarobljene dok su pomagale pobunjenicima u borbi protiv vladinih snaga. U utorak je oslobođeno prvih deset žena, a budući da je razmjena zarobljenika i bezuvjetno puštanje civila na slobodu jedan od preduvjeta za pokretanje pregovora u Ženevi i Sirija se sa svoje strane odlučila držati dogovorenog, sve ostale će također biti puštene na slobodu. Sirija se drži dogovora, isto tako i Turska i Libanon, Katar se pojavljuje u ulozi posrednika kako bi sve teklo u najboljem redu, a u cijeloj priči oko oslobađanja otetih civila i zarobljenika pripadnika suprotne strane u sirijskom sukobu novac zgrće samo 'sirijska demokratska oporba', koja eto u našem glavnom gradu ima ured kao legitimni predstavnik sirijskog naroda.
Mediji su ova zbivanja uglavnom popratili naslovima o dogovorima između raznih bliskoistočnih prijestolnica u svim mogućim varijantama. Jedini koji, samo naizgled, nema nikakvu korist i javlja se u ulozi posrednika je Katar. Saudijski princ Bandar Bin Sultan, kojega Wall Street Journal uz Hakana Fidana i čelnika iranskih obavještajnih službi, general-majora Qassema Suleimania navodi kao jednog od tri čovjeka koji imaju najveći utjecaj na Bliskom Istoku, nakon što nije ispunio zadaću koju mu je povjerio Washington nigdje se ne spominje.
To naravno ne znači da 'princ džihada' Bandar Bin Sultan stoji po strani i ne čini ništa, ali je teško procijeniti kakvu će odluku, sada kada svi procjenjuju i isprobavaju nova savezništva koja bi im dugoročno mogla donijeti najveću korist, donijeti Saudijska Arabija. O zbližavanju na relaciji Turska - Iran, te Katar – Sirija postoje jasne naznake, a što se o tome šuti posve je razumljivo. Rat u Siriji još uvijek nije gotov, Izrael je bez obzira na sve ipak regionalna sila i dojučerašnji saveznici, a koji to već sutra ne moraju biti, dobro paze na koji će način slati signale mogućim novim partnerima.
Iran i Sirija u ovom trenutku sebi mogu dozvoliti luksuz da pričekaju s odgovorom na ponudu o jačanju energetske suradnje (Turska-Iran) i diplomatskih odnosa (Katar-Sirija), Budući da Teheran s Rohaniem na čelu svijetu ulijeva sigurnost i sve je više onih koji vjeruju da je iranski nuklearni program ipak u civilne svrhe, dok se u sirijskom slučaju vjeruje UN-ovim ekspertima koji navode kako vlada u Damasku u potpunosti surađuje oko programa uništavanja kemijskog arsenala.
Onim što su do sada činile zapadne obavještajne službe i Izrael, koji gotovo opsesivno želi cijeli svijet uvjeriti kako je Teheran na korak do atomske bombe, sami su sebi izbili i zadnje adute koje su imali u rukama. Sirijsko nacionalno vijeće, koje s FSA u Siriji praktično i nema vojsku na terenu, kao da živi u nekom drugom vremenu i usuđuje se postavljati preduvjete uoči pregovora "Ženeva 2". U svakom slučaju se ulazi u razdoblje gdje su moguća svakojaka iznenađenja, kao npr. ono od jučer kada je turski premijer Erdogan potvrdio nabavu kineskih sustava FD-2000 "jer je presudila niska cijena" i to od kompanije koja je pod američkim sankcijama. Turska je po svemu sudeći ipak odlučila postati globalni igrač, kao što tvrdi Ahmet Davutoglu i ako treba ulaziti će u saveze s dojučerašnjim "neprijateljima" da to i ostvari.
http://www.advance.hr/vijesti/obavjestajno-podzeml.....a-damasku/
Dopuna: 24 Okt 2013 22:39
Војска је данас имала две акције у Латакији где је убила неколико терориста уништила два магацина једа је био пун муниције,а други ракетама,уништено је укупно 8 аутомобила.
ФБ(HNN)
|
