offline
- Gospodin-BP
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Jan 2012
- Poruke: 640
- Gde živiš: Sever
|
Evo jedna analiza o Tursko-Sirijskom odnosu:
Citat:Zašto je Turska ostala sama?
Zašto je Turska ostala sama?
Vanjska politika Turske danas je u teškoj krizi i u jednoj vrlo nepovoljnoj situaciji, posebno na Bliskom istoku.
Turska, kao zemlja u strašnoj ekonomskoj ekspanziji i jedna od rijetkih zemalja koja nije ni centa dužna toj megalomanskoj pijavici MMF, nastojala je iskoristiti početak sirijskog sukoba, za dalje širenje svog uticaja na ovo područje.
Sami početak ove takozvane "revolucije", turskoj vladajućoj strukturi na čelu sa Tayipom Erdoganom, davao je povoda da svoje tajne zamisli počne sprovoditi u djelo.
Turska politika prema Siriji negdje u aprilu 2011. godine, počela se naglo mijenjati i od dugogodišnjih jako prijateljskih veza, postaje izrazito konfrontalna spram sirijske vlade.
Turska vlada u svojoj neprijateljskoj politici prema Siriji dolazi u vrijeme kada mnogi analitičari smatraju da je rat za političare Stranke pravde i razvoja prikrivanje poraza njihove domaće i regionalne politike.
Erdoganove i Davutogluove avanture u Libiji, Tunisu, Egiptu i Siriji, te podrša Ankare Al-Kaidi, malo po malo pokazuje svoje tragove na domaćoj kao i ekonomskoj slici u ovoj zemlji. Turski stavovi prema državnom udaru u Egiptu dovelo je odnose ove zemlje s Kairom u nezavidan položaj i najbolji je pokazatelj izgubljenosti premijera Erdogana u ovakvom vrtlogu dogadjanja.
Međutim, Turska se ipak u toj svojoj suludoj vanjskoj politici, igrom slučaja uspijela spasiti uloge koju joj je odredila izraelsko-američka koalicija i koja je ustvari trebala da bude vojna mašinerija u samoj Siriji, i neposredni izvršioc finalnih radova na obaranju legalne sirijske vlasti.
Svojom podrškom pristalicama ortodoksne verzije sunitskog islama turske vlasti su doprinjele da se značajne grupe sopstvenog stanovništva otuđe, među kojima su i svjetovno orijentisani dijelovi gradske srednje klase, aleviti kojih u zemlji ima između 10 i 20 procenata, Kurdi i ostali. Međutim, demonstrativna antiizraelska retorika turskog premijera praćena je njegovim stvarnim zbližavanjem sa Izraelom. Ipak je naivno da se pomisli da će šefovi jevrejske države dozvoliti Erdoganu da ide putem obnove Otomanske imperije. Jednostavno, Izrael, ambicije turskih političara koristi za sebe.
Kolika je infiltriranost izraelskih obavještajnih operativaca na tlu ove nekada najmoćnije države na svijetu najbolji je pokazatelj i slijedeći primjer.
Turski premijer Erdogan je u februaru 2012. godine, dobio prijedlog od američke i izraelske administracije, da se turske oružane trupe ubace u Siriju i konačno riješe Kurdsko pitanje i opasnost za Tursku državu.
Naivnost turskog premijera može se vidjeti upravo na ovom slučaju jer je u suštini i sam bio za ovakvu soluciju, pogotovu što su se Kurdska naselja nalazila na naftom bogatom području i sama intervencija bi Turskoj obezbijedila nekakav povlašteni položaj i konačno posjedovanje naftnih polja koja su ovoj zemlji neophodna.
Međutim nakon upozorenja generalštaba Turskih oružanih snaga da bi sam ulazak u Siriju mogao da izazove niz teških posljedica i po samu zemlju i po tursku vojsku, Erdogan je teška srca morao od svog nauma odustati.
Kao kaznu za ovakvo ponašanje turski premijer je od strane Mosada i CIA-e dobio u dešavanjima oko "Geza" parka, koja su prijetila i išla pravcem opšteg bunta u ovoj zemlji.
Za ova dešavanja, turske sigurnosne službe su upravo ovih dana utvrdile da su bile, planirane i vođene od strane izraelskih agenata, koji su svoju central imali u Ankari.
Da bi smirila situaciju između dva svoja najvjernija "prijatelja", amerikanci obećavaju Turskoj da će dobiti ono što je i zaslužila na svesrdnoj pomoći u obučavanju, podršci, slobodnom protoku "revolucionarnih vojnika" i da će Turska biti učesnica združenih vojski koje će u avgustu izvršiti udare na Siriju.
Laičko ponašanje u vanjskoj politici od strane Turske države je upravo u tom momentu i najizraženije jer se politička garniture još svesrdnije angažuje na pomoći ovim izrodima ljudske vrste i dovodi svoju državu u vrlo izolovan status.
I naravno poslije još jedne laži od strane Obamine aparature, Turska država i njena vlada našli su se na pustom otoku, svoje nerezonske megalomanske i tehnokratske politike zaslijepljene naftnim poljima susjedne joj zemlje.
Danas turski eksperti priznaju da je Ankara očekivala da se u Siriji ponovi libijski scenario, ali, kako je vlada Bašara Asada demonstrirala snagu svojih pozicija i široku javnu podršku, takva računica je zaprijtila Turskoj potresima na njenom tlu. Vrlo je moguće da pritisak opozicione Narodno-republikanske partije i drugih grupa, kao i nesuglasice između Erdogana i ministra inostranih poslova Ahmeta Davutoglua, o kojima se sve češće čuje, postepeno mogu da dovedu do toga da Ankara dođe do izbalansiranije pozicije u odnosu na Siriju. Takva pozicija ne može, a da ne uzme u obzir dogovore sa Iranom i Rusijom.
Ovu konstataciju najbolje dokazuje i nedavno dostavljanje, turskih obavještajnih agencija Iranskim vlastima, imena 10 izraelskih agenata na teritoriji ove zemlje Perzijskog zaljeva.
Izgradnja zida na granici sa Sirijom, postepeno obustavljanje prolaska ove maškarade od "velikih boraca islama", pretresi ustanova, koji su ustvari leglo "vođa revolucije" i niz drugih aktivnost,su dovoljan dokaz u koliki je živi pijesak upala turska diplomatija.
Naravno da sve ovo što se trenutno dešava u samoj Turskoj, pali vatru nezadovoljstva i na ekonomskom planu, tako da već ova godina pokazuje nagli pad u ekonomskoj sferi i nakon dugog niza godina,pojavljuju se prvi znaci negativnog poslovanja i negativnog odnosa izvoza i uvoza.
Turska je u ovom trenutku u jako nezavidnoj i ekonomskoj i geopolitičkoj situaciji, što u stvari i pokazuje kako samo jedna loša procjena, kako pohlepljivost, zavist, megalomanske želje mogu uništiti doslovce sve.
To zaista pokazuje, da bogaćenje na nesreći nekog naroda ne može viječno trajati i da vam se vrlo brzo može vratiti sa nesagledivim posljedicama.
Turska na svjetskoj političkoj pozornici je sada sama, bez prijatelja, bez saradnika, bez ikakvog uticaja, jednostavno, ono što se godinama gradilo srušeno je za kratko vrijeme zahvaljujući bezumlju jednog političkog mišljenja i pohlepe.
Jedini izlaz za ovu zemlju bi možda bio, da vladajuća struktura podnese ostavku, da se raspišu vanredni izbori i da nova vlast prizna grešku spram Sirije i ponudi ratnu odštetu, kao i da čvrsto i dosljedno učestvuje u obnovi susjedne joj države, u čijem su razaranju sami učestvovali.
Sigurno je da to ne bi ni približno moglo da opera obraz nekadašnjoj najvećoj svjetskoj sili, ali bi bilo bar moralno, upravo ono što ova trenutna garnitura vlasti nema.
Sirijski narod je i na primjeru ovog slučaja dokazao da samo pravilan odnos, vanzemaljska hrabrost u odbrani svoje domovine čini jedini put u slobodu i prosperitet Sirije, jer ipak je istina izašla na vidjelo i pobijedila sve laži i namjere njenih dušmana koji su pokušali napisati novu istoriju po njihovim zamislima i nahodjenjima, uz uživanje "demokratskih načela" koje se na krvlju tog istog naroda instaliraju.
Po meni ova analiza je malo pristrasna. Ne vidim kako je to Turska ostala sama na svetskoj sceni, ali dobro.. Vredi procitati.
|
