Rat u Siriji, 2011-2015. godina

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Rat ne dobijaju tenkovi i artiljerija. Nego pesadija. Gde pesakova noga nije stupila, to nije osvojeno.
Pa i tad ...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

dobri covek ::Rat ne dobijaju tenkovi i artiljerija. Nego pesadija. Gde pesakova noga nije stupila, to nije osvojeno.
Pa i tad ...
znam, bio sam sarkastican....ali i napad pesadijom je nesto zajebano...treba i to izvesti

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Treba stisnuti petlju.
Juce sam video na TV, amerikenjci izdvojili silne pare, da se nagrade prebeglice iz sirijske vojske. Klintonica zapenusila, hoce joj se, da ratuje mislim, jer je jedina u zadnjih dvadesetak godina koja nije povela ni jedan svoj rat ...

• 1Ovo se svidja korisniku: presetar
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

dobri covek ::Pa neka kupi vibrator, sargarepu, sremsku kobasicu, jetrenu pastetu u konzervi, bilo sta... neka ... a ne ceo svet da ....

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 02 Apr 2012 15:08

Profesionalna pobuna: arapske zemlje i SAD najavili isplate plaća sirijskim pobunjenicima


Nekoliko arapskih zemalja, zajedno sa SAD-om, obećale su kako će izdvojiti 100 milijuna USD kako bi direktno financirale komunikacijsku opremu, ali i plaće, za sirijske pobunjenike koji se bore protiv vlasti Bashar al-Assada, prenosi PRESS TV.
Najglasnije u implementaciju ovog plana bile su Saudijska Arabija, Katar i UAE. Opozicijski SNC najavio je kako će od sada pobunjenici biti plaćeni za borbu protiv aktualne vlade.
Novac će se također izdvajati i za svakog vojnika koji odluči dezertirati iz sirijske vojske, nadodali su predstavnici SNC-a. Ovi planovi za "profesionalnu pobunu" sklopljeni su jučer za vrijeme održavanja summita "Prijatelji Sirije" u Istanbulu.

The Wall Street Journal prenosi kako će u direktnom financiranju prisustvovati bar 3 arapske zemlje i kako će se time isplaćivati plaće dezerterima.
Po pitanju summita oglasilo se i rusko ministarstvo vanjskih poslova, glasnogovornik Aleksandar Lukašević rekao je kako "konferencija 'Prijatelji Sirije' nema za cilj rješavanje sirijske krize, već želi pripremiti tlo za potencijalnu intervenciju".

Sirijska vlada već niz mjeseci pobunjenike je okarakterizirala kao strane plaćenike - sudeći prema posljednjim informacijama koje dolaze iz redova anti-Assad koalicije - ta konstatacija sada je i legitimno točna.
Direktnim financiranjem pobunjenika u stilu novčanih inicijativa, zasigurno bi moglo donekle vratiti posrnuli momenat kojeg su imale pobunjeničke snage, no - s druge strane - jednostavno više nije moguće govoriti o nekakvoj "autentičnoj volji naroda".


Izvor: advance.hr

Dopuna: 02 Apr 2012 16:01

Sergej Lavrov - o uspješnosti plana Kofi Annana odlučivati će UN Vijeće Sigurnosti, a ne "Prijatelji Sirije"


Rusija je danas osudila pokušaj zapada i pojedinih arapskih zemalja da donose vlastite "ultimatume i umjetne rokove" po pitanju okončanja aktualne krize u Siriji, prenosi Reuters. Rusija je također istaknula kako o uspješnosti plana Kofi Annana neće odlučivati tzv. "Prijatelji Sirije".
U razgovoru za novinsku agenciju Interfax, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov uputio je kritike na račun održanog summita "Prijatelji Sirije"
"Kofi Annan ima mandat od generalnog tajnika UN-a i od UN-ovog Vijeća Sigurnosti. Vijeće Sigurnosti će prosuditi tko mora implementirati točke plana i kako", rekao je danas Sergej Lavrov koji se nalazi u službenom posjetu Armeniji.

"Ultimatumi i umjetni rokovi ne mogu pomoći u ovoj situaciji. Mi nastojima biti prijatelji svih Sirijaca, a ne samo određenog segmenta sirijskog naroda", istaknuo je Lavrov. Također je istaknuo kako Rusija nije prisustvovala konferenciji "Prijatelji Sirije" zbog toga što predstavnici vlasti Bashar al-Assada nisu pozvani.

Predvodnik UN-ovog mirovnog plana, Kofi Annan, trebao bi se kasnije tijekom dana očitati o aktualnom stanju i njegovim naporima da se stabilizira stanje u Siriji i konflikt privede kraju, stoji u izvještaju Reutersa.
The Associated Press prenosi kako je Lavrov poručio Assadu kako bi njegove trupe trebale učiniti prvi korak i povući se iz gradova. S druge strane, glasnogovornik sirijskog ministarstva vanjskih poslova, Dr. Jihad Maqdisi, rekao je kako je to nemoguće sve dok u gradovima ne zavlada mir i dok se "život ne vrati u normalu".

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Руски ратни брод креће ка Сирији
Citat:Патролни брод руске Црноморске флоте "Сметливый", који је током викенда напустио луку Севастопољ и направио курс ка Босфору и Дарданелима, обављаће послове у непосредној близини обале Сирије, рекао је извор у војним круговима.

http://serbian.ruvr.ru/2012_04_02/70377232/

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ruski razarač uputio se prema sirijskoj luci Tartus u sklopu najavljenih vojnih vježbi ispred sirijske obale





Prema ruskim vojnim dužnosnicima, ruski ratni brod uputio se ovog vikenda iz crnomorske baze u Sevastopolju prema Mediteranu i trebao bi uskoro stići u drugu sirijsku najveću morsku luku, grad Tartus.
Ruski dužnosnici navode kako će na brod biti ukrcane svježe namirnice, hrana i voda, prije pokretanja planiranih vojnih vježbi uz sirijsku obalu.
"Ovo će biti čisto tehnički pristanak u luku koji izvode svi brodovi ruske mornarice za vrijeme održavanja vježbi na Mediteranu", rekao je glasnogovornik ruske mornarice za novinsku agenciju Interfax, prenosi Press TV.
Izvor također navodi kako tim koji se nalazi na razaraču neće napuštati brod za vrijeme pristanka u luci.

Luka Tartus, koja se nalazi na zapadu Sirije, jedina je morska luka kojom se Rusija koristi na Mediteranu, prenosi Press TV.
AFP prenosi kako se radi o ruskom brodu "Smetlivy" (na slici gore). Brod je u funkciji još od 60-ih godina, iz vremena Sovjetskog Saveza. Brod je obnovljen 2009. i ponovno je u funkciji od sredine 2011. Prema službenim podacima sa stranica vojne baze u Sevastopolju, brod je danas naoružan modernim raketnim sustavom 'Uran' (8 Kh-35 / SS-N-25 'Switchblade'). Prema kronologiji broda, Smetlivy se nalazio u Splitu, za vrijeme tadašnje SFRJ, u periodu od 26.09. do 01.10.1973.


Izvor: advance.hr

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Џихад у Сирији
http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/2/%D0%A1%D.....D0%B8.html

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Potencijalni kraj sirijske krize: Kofi Annan dao rok za implementaciju plana - 10.4.2012, 200 do 250 UN promatrača stižu na teren


Prema najnovijim informacijama, možda po prvi puta nakon godinu dana sirijske krize, imamo i konkretan datum koji bi mogao označiti kraj nasilja i početak stabilizacije u zemlji.
Danas u popodnevnim satima UN-ov izaslanik za provođenje mirovnog plana u Siriji, Kofi Annan, održao je govor iza zatvorenih vrata pred UN-ovim Vijećem Sigurnosti.
Reuters saznaje detalje putem UN-ovih diplomata koji su željeli ostati anonimni. Prema prvim informacijama Kofi Annan je potvrdio kako će 10. travnja biti rok za "djelomičnu implementaciju mirovnog plana uz potpunu obustavu vatre u roku od 48 sati".
AP prenosi kako su na tom datumu inzistirale sirijske vlasti.
No, sirijski ambasador pri UN-u, Bashar Ja'fari, rekao je kako je datum zajednička odluka Kofi Annana i Sirije.

Podsjetimo, tzv. "plan od 6 točaka" kao glavni cilj ima zaustavljanje aktualnih sukoba na terenu i očito je kako se Annan referira na te detalje kada govori o datumskom roku. "Djelomična implementacija" najvjerojatnije se spominje zbog točaka plana kao što su potpuna sloboda kretanja i zaštita svih novinara, jer očito je kako je ona nemoguća dok na terenu traju sukobi (opširnije o točkama plana: Kofi Annan, sirijska kriza i plan od 6 točaka)
Rok koji je postavljen za 10. travnja, sudeći prema prvim neslužbenim informacijama, značio bi prestanak kretanja sirijske vojske prema gradovima, povlačenje teškog naoružanja i sporadično povlačenje trupa iz gradova. Neposredno nakon trebao bi uslijediti dijalog između vlasti i opozicije po pitanju pronalaženja političkog rješenja.
Jedan od diplomata koji je bio nazočan na sastanku tvrdi kako je Annan rekao da "za sada nema progresa na terenu".
Unatoč tim izjavama, izgleda kako Annan vjeruje da bi se uskoro kriza mogla okončati - predstavnicima UN-ovog Vijeća Sigurnosti rekao je da se počnu pripremati za formiranje promatračke misije.
UN-ova mirovna misija trebala bi se sastojati od 200 do 250 nenaoružanih promatrača. Dolazak misije na teren mora biti također odobren od strane UN-ovog Vijeća Sigurnosti, prenosi Reuters.


Analiza najnovijih informacija - promjena retorike kao nagovještavanje epiloga


Posljednjih dana informacije govore kako na terenu i dalje traju sukobi, unatoč činjenici da je Sirija formalno prihvatili Kofi Annanon plan.
Imajući u vidu da je Annan po prvi puta predstavio fiksni datum kada bi svi sukobi trebali prestati, za očekivati je kako će sirijska vojska taktički iskoristiti ovaj period od 8 do 10 dana i možda čak i povećati intenzitet sukoba na terenu. Podsjetimo, posljednjih tjedana sirijska vojska imala je brojne uspješne ofenzive na terenu - period nakon pada okupacije Homsa išao je uvelike na ruku sirijske vojske, barem ako stvari promatramo iz čistog vojnog aspekta.

Ipak, sve upućuje na to da će UN-ov plan odigrati najvažniju ulogu u razrješavanju ove krize. Konferencija "Prijatelji Sirije", održana jučer u Istanbulu, bila je poprilično slabija na "borbenoj retorici" od prethodnog summita u Tunisu. Turska, Katar i Saudijska Arabija dale su niz pompoznih izjava, pa čak i onu da će direktno isplaćivati plače svim dezerterima.
No, brojni analitičari danas su složni kako pobunjenički SNC nije dobio ni približno što je očekivao - a očekivali su zaista mnogo, od direktne vojne pomoći do međunarodnog priznanja - jučerašnji summit pokazao je kako od toga neće biti ništa.

U isto vrijeme naglo se pojavljuju novinski napisi, u inače pretežno anti-Assad nastrojenim medijima, o kršenju ljudskih prava, smaknućima i ostalim zločinima počinjenima od strane sirijske pobunjeničke vojske.
Sve je započelo s izvještajima organizacija kao što su Human Rights Watch da bi se uskoro počele pojavljivati priče koje, doslovno, nisu mnogo drugačije od anti-Assad propagande koja je bila na snazi gotovo godinu dana.
Jedan od vodećih svjetskih medija, njemački Der Spiegel u roku od samo dva dana objavio je dva velika teksta u kojima se sirijske pobunjenike doslovno prikazuje kao nemilosrdne ubojice.

30. ožujka Der Spiegel je objavio tekst pod naslovom "Džihadisti proglasili Sveti Rat protiv Assadovog režima" u kojem citiraju veći broj, navodnih, pobunjenika koji iz Libanona odlaze boriti se u Siriji. "Izjave" koje navodno daju ovi pobunjenici su - možemo primijetiti - doslovno skovane da budu odbojne širokom zapadnom čitateljstvu, tako Der Spiegel prenosi kako je jedan od pobunjenika, Sheik Masen, rekao "dužnost je svih Muslimana i Arapa da vode rat protiv nevjernika".

Samo dan ranije, 29. ožujka, list Der Spiegel objavio je veliki intervju s, navodno, jednim od pripadnika tzv. "mrtvačke brigade" iz grada Homs pod naslovom "Pobunjenički krvnik priča svoju priču".

Osoba se predstavila po imenu Hussein. Mladi Hussein opisao je kako sirijski pobunjenici bez milosti likvidiraju zarobljenike, nevine civile, ali i vlastite "sunitske" izdajnike.
"Velik broj naših boraca zna mučiti, ali imaju problem s likvidacijima iz blizine. Neznam zašto, ali mene to uopće ne smeta. Zato su meni dali taj posao krvnika. To je nešto idealno za luđaka kao što sam ja", rekao je dotični Hussein, član pobunjeničke brigade iz Homsa, u razgovoru za Der Spiegel.
Tekst također opisuje kako Hussein s nožem "reže vratove ljudima koji kleče pred njime".

Da li su ove priče zaista istinite uopće nije važno - činjenica stoji kako je ovakvih priča bilo na tisuće, s obje međusobno suprotstavljene strane, no treba istaknuti kako je do sada - u zapadnim medijima - samo jedna strana bila sistematski optuživana za gotovo sve zločine u Siriji.
Svaki neprovjereni Youtube video zapis mogao je postati "udarna vijest" na brojnim vodećim medijima, svaki "Tweet" se mogao tretirati kao relevantno stanje na terenu - naravno, uz dodatak "navodno" ili "prema još neprovjerenim informacijama".

Određene promjene događaju se na medijskoj sceni i bilo bi naivno vjerovati kako one nisu direktno inducirane političkim kretanjima i približavanjem potencijalnog epiloga dugotrajne sirijske krize.


Izvor: advance.hr

• 2Ovo se svidja korisnicima: Kaćuša, despot07
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

HOĆE LI BITI RATA U SIRIJI?

Kako bi tekla dešavanja u najgoroj, dakle ratnoj, varijanti u Siriji

Još pre nego što je okončana okupacija Libije, počele su opklade, razglabanja i prognoze o narednom udaru na Siriju. O Siriji mudruju i intelektualci i kafanski stručnjaci, eksperti, dvorske lude i ostali. U tom moru razboritih i drugih glasova o najnovijoj epizodi prekomponovanja prostora od Maroka do Pakistana da kažemo i mi koju.

Niko zdrave pameti ne nada se ratu. Ipak, brzina kojom se nasilne i nenasilne promene vlasti dešavaju od 2000. godine omogućava nam da na osnovu javno dostupnih podataka pokušamo da predvidimo kako bi tekla dalja dešavanja u najgoroj, dakle ratnoj, varijanti.

RATNI PLANOVI Postoje dva najverovatnija scenarija za napad na Siriju i ulazak Irana u rat. U oba scenarija rat počinje turska vojska. U prvoj varijanti turska vojska upada u Siriju navodno goneću kurdske teroriste iz PKK. Poslednjih godinu dana napadi Kurdskih terorista na tursku vojsku i policiju postali su izuzetno žestoki. U poslednjem velikom napadu 19. oktobra 2011. ubijena su 24 turska vojnika, posle čega su Turci još jednom upali u severni Irak, malo bombardovali i granatirali, pa se povukli. Predsednik Turske je ovakav scenario najavio još u decembru prošle godine a ovih dana je Turska ponovila ovu varijantu, tvrdeći da je PKK ponovo Asadov saveznik (kao tokom 90-tih). Tada bi, goneći Kurde, Turci ušli u Siriju, što bi, naravno, bio akt agresije, pa bi sirijska vojska morala da brani zemlju i eto rata.

Drugi scenario, koji je turski premijer Tajip Erdogan ovih dana najavio, jeste uspostavljanje zaštitne zone u Siriji za dostavu humanitarne pomoći i omogućavanje izvlačenja civila koji beže od sukoba. Turska će se verovatno pozivati i na Ananov plan koji traži svakodnevno dvočasovno primirje za dostavu humanitarne pomoći iako je Sirija najavila da prihvata ovaj plan. Takozvanu zaštitnu zonu, naravno, uspostaviće turska vojska na teritoriji Sirije. Znači opet vojna agresija, kojoj se Sirija vojno suprotstavlja.

U oba slučaja, kojima se – ponavljam – ne nadamo NATO bi morao da se umeša na strani svoje članice Turske. Tada se budi i Iran, koji ulazi u rat na osnovu sporazuma sa Sirijom i gađa NATO instalacje u Turskoj (radar i avio bazu Indžirlik). Sada Amerika i Velika Britanija, ali i Sarkozi, imaju povod da bombarduju ciljeve u Iranu. Iran tada pojačava dejstva i upada u Avganistan i eventualno na sever Iraka, gde kopneno može da se sukobi sa NATO. U slučaju dejstva Amera i inih iz Kuvajta i iz drugih zemalja Persijskog zaliva, moguće je i raketiranje baza u ovim zemljama. Iran bi, naravno, gađao i zapadne vojne brodove u zalivu.

O eventualnom daljem širenju rata zastrašujuće je i misliti.

Kada će sve (ne daj Bože) početi? Nismo proroci da bi tako nešto znali. Ali, imajući u vidu da sankcije EU protiv iranske nafte stupaju na snagu 1 jula, možemo pretpostaviti da se nesrećna dešavanja mogu očekivati od početka tog meseca. Do tada će saveznici napraviti zalihe a socijalne napetosti će u pojedinim zapadnim zemljama biti pojačane, što će se kontrolisati uz pojačane mere nadzora opravdane (ne)mogućim terorističkim napadima.

ZAŠTO BI TURSKA ULAZILA U OVAJ RAT? Posle diplomatskog snaženja Turske, Amerika je podstakla Ankaru da se prenapregne i usmeri i ka Balkanu i ka širem Bliskom Istoku (u manjoj meri ka Kavkazu). Pošto su Turci to sanjali decenijama, nije ih trebalo mnogo ubeđivati. Ekonomski rast Turske, čija je privreda izbila na 17. mesto u svetu polako dolazi do kraja, štaviše do kolapsa. Naime, od 2000. godine Turska beleži stalan i rastući spoljnotrgovinski deficit, koji je 2011. godine porastao za 47 odsto u odnosu na 2010. i iznosio je 105,8 milijardi dolara. Ovakav konstantno nepovoljan i rastući bilans robne razmene neodrživ je i Turska mora ili da reformiše svoju privatizovanu ekonomiju (Turska je svetski šampion privatizacije, pa se sada raspravlja o privatizaciji reka i jezera) ili da krene u rat koji misli da dobije i promeni stanje u uslovima ratne privrede.

Ankara se barem nekoliko godina sprema za rat. Ona je još 2009. godine osnovala istraživački centar ORSAM, koji se bavi praćenjem događaja na Bliskom istoku i u Severnoj Africi. Ljudi iz turskih bezbednosnih i obaveštajnih krugova, tradicionalno povezani sa angloameričkim službama, rukovode radom ove organizacije koja pravi konferencije, okrugle stolove, posete državnika iz regiona kojima se bavi i sl. ORSAM je okupio sirijske opozicionare i organizovao im prvu veliku konferenciju još polovinom 2011. godine. Samoproglašena „Slobodna sirijska vojska“ oformljena je u Turskoj i turska država im je napravila kampove a ovih dana je uspela da objedini mnoge frakcije pojedinaca željnih plena, slave i druge dobiti u slučaju Asadovog pada. Iste godine kada je osnovan ORSAM, Turska je, tada veliki prijatelj Sirije, potpisala sa ovom zemljom bezvizni režim. Bezvizni režim je, osim trgovine, verovatno pospešio i infiltraciju agenata koji su vrbovali saradnike i spremali logistiku za pobunu. Tako nešto se da zaključiti i na osnovu u Ankare negiranog izveštaja izraelskog „Haareca“ o 40 turskih agenata uhapšenih u Siriji sredinom februara 2012.

RUSKA ULOGA Prošlo je više od 12 meseci od početka protesta u jednom gradu na jugu Sirije protiv poslednjeg arapskog sekularističkog režima – sirijskog. Novinari, običan svet, samozvani i od drugih proglašeni stručnjaci pa i veliki znalci postavljaju ista pitanja: „Kada će napasti Siriju” i „Zašto ih već nisu napali?” Naravno, kao razloge zašto do napada još nije došlo možemo navesti da Sirija ipak ima ozbiljniju vojsku, ima i odbrambeni sporazum sa Iranom, koji ugovorne strane obavezuje na svaku vrstu pomoći u slučaju da je jedna od njih napadnuta. Najviše se pominje ruski vojni dok u Tarsu, koji treba da preraste u vojnu luku, što je garancija za Asadovu vlast.

Svaka priča o tome kako Rusija samo što nije prodala ili već jeste Siriju – kao što je, uslovno rečeno, bilo sa Libijom – suočavaju se sačinjenicom da su Ruska Federacija i Kina dva puta uložile veto na žešće sankcije i odluke Saveta bezbednosti UN protiv sirijskih vlasti.

Bivši Generalni sekretar UN Kofi Anan je zbog nedostatka dogovora na svetskom vrhu ovih dana poslužio kao kurir koji je poslao umerenu ponudu o uspostavljanju mira i dijaloga u Siriji. Takav plan je, naravno, prihvatila Sirija. Međutim, ovde se radi o kupovini vremena.

Dobro, hoće li Rusi biti odlučniji? Teško je tako nešto pretpostaviti iako su svesni da su i Sirija i Iran uvod za njih. Ruska strategija bila je i ostala ukazivati Zapadu da nije fer jer oni samo žele da ravnopravno sarađuju i da za njih važe ista pravila, a baš nije lepo što Zapad uporno ide đonom. Naravno, osim ako se ne radi o prostoru bivšeg SSSR. Kinezi su nam u tom smislu nepoznanica.

Američki ambasador u Turskoj Frensis Ričardone, bivši hipik, mirovni aktivista i diplomata koji je bio savetnik američkim i turskim vojnim snagama u operacijama na severu Iraka 1991. godine, ovih dana je rekao da bi vojna intervencija (rat) u Siriji bila poslednje rešenje. Pošto je u novom svetskom poretku sve preokrenuto, tako treba shvatiti i ovu izjavu američkog ambasadora – mirovnjaka u ulozi savetnika za vojnu intervenciju. Rat je prvo rešenje koje im pada na pamet.
http://www.standard.rs/slobodan-jankovic-hoce-li-biti-rata-u-siriji.html