offline
- Pridružio: 29 Jun 2013
- Poruke: 138
- Gde živiš: Sarajevo, Jugoslavija
|
Analiza: ključan događaj pred Ženevu II - formiranje velike "legitimne" sirijske oporbene koalicije od 28 stranaka - "Nacionalni Demokratski Savez za Mirnu Promjenu"
Nakon što su Sjedinjene Države odustale od vojne kampanje protiv Sirije donesena je odluka da se krvoproliće u toj zemlji zaustavi političkim pregovorima u Ženevi. Specijalni mirovni izaslanik UN-a i Arapske lige za Siriju, Lakhdar Brahimi, prije nekoliko dana je izjavio "kako nije siguran da će se Ženeva II održati 23./24. studenog, ali se nada da bi se dugo odgađana mirovna konferencija ipak mogla održati u narednih nekoliko tjedana i to usprkos svim preprekama koje su mjesecima odgađale njen početak", prenosi Al Jazeera.
Mirovne pregovore u Ženevi već duže vrijeme opstruira tzv. "sirijska oporba", a lider SNC-a Ahmed Jarba je na novinskoj konferenciji održanoj 22. listopada poručio "kako SNC neće doći na nikakve pregovore ukoliko bude postojala mogućnost da Assad ostane na vlasti". Kasnije se u razgovoru a Lakhdarom Brahimiem usprotivio i bilo kakvoj mogućnosti sudjelovanja Irana u iznalaženju političkog rješenja za sirijsku krizu.
"Dolazak iranskih predstavnika u Ženevu bi bila čista provokacija", izjavio je čelnik SNC-a Ahmed Jarba.
Jarba je u svom obraćanju optužio vladu u Damasku "kako je dozvolila da u sirijskoj krizi sudjeluju Iran, milicije Hezbollaha, brigada Abu Al-Fadl Abbas i Revolucionarna Garda. Na službenoj stranici tzv. "sirijske oporbe" Ahmed Jarba zahtijeva "da svi teroristi, pripadnici skupine Hezbollah i brigade Abu al-Fadl Abbas, odmah napuste teritorij Sirije", kao da zaboravlja da glavnu riječ među pobunjenicima ne vodi FSA i Salim Idris, nego ekstremisti iz Al Nusra Fronta, ISIL-a i ostalih islamističkih brigada nad kojima SNC nema nikakvu kontrolu, a čiji se zločini ne mogu niti opisati i pored takvih "oporbenih boraca" nazivati Hezbollah, brigadu Al-Fadl Abbas ili Iransku Revolucionarnu Gardu "teroristima" je uvreda zdravom razumu.
Ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, koji ulaže maksimalne napore da se konferencija ipak održi, prije tri dana je izjavio "kako Iran zbog utjecaja kojeg ima mora sudjelovati na Ženevi 2", s čime se složio i novozelandski ministar vanjskih poslova Murray McCully, koji je u razgovoru s Lavrovom zahvalio Rusiji na naporima koje ulaže za okončanje sukoba u Siriji, prenosi Glas Rusije.
(Unatoč pritiscima Zapada, SNC odbija mirovne pregovore dok je Assad na vlasti)
Situacija oko stava SNC-a i mirovnih pregovora je jasna. Liderima takozvane oporbe koja djeluje iz inozemstva u ovim okolnostima jednostavno nije u cilju da se sukobi okončaju i još uvijek se nadaju kako će se ratna sreća okrenuti u njihovu korist i da će se, uz pomoć Saudijske Arabije i ostalih "Prijatelja Sirije" (kojih je svakim danom sve manje), ipak dokopati vlasti i pobjedonosno umarširati u Damask. Izvješća s ratišta govore da takva mogućnost gotovo da i ne postoji.
Mass-mediji uporno iznose netočne podatke kako je "jedina oporba vladi u Damasku SNC"
Ono što se cijelo vrijeme izostavlja kada se govori o mirovnim pregovorima jest da "Sirijsko nacionalno vijeće" nije jedina oporbena skupina koja bi trebala pregovarati s predstavnicima vlade iz Damaska. Mass-mediji u svojim napisima uglavnom spominju "režim u Damasku", SNC i, zbog pobjeda koje u posljednje vrijeme jedinice sirijskih Kurda ostvaruju na sjeveru zemlje, napokon se spominje lider sirijskih Kurda i čelnik "Kurdske demokratske stranke jedinstva" (PYD) - Salih Muslim. Podsjetimo kako ostale kurdske političke stranke okupljene u "Kurdsko nacionalno vijeće" djeluju u okviru SNC-a, ali je njihova zastupljenost gotovo neznatna, jednako kao i popularnost u narodu. Iako se čelnici KNC-a zbog povezanosti s liderom iračkih Kurda Massoudom Barzaniem znaju nametnuti kao "nezaobilazni čimbenik", istina je posve drukčija i zbog suradnje sa SNC-om u većini kurdskih sela i gradova na sjeveru Sirije nemaju pravo pristupa, niti djelovanja.
Tjednima već slušamo o "stavovima Sirijskog nacionalnog vijeća", a od nedavno i za Saliha Muslima, koji je prije nekoliko dana boravio u Moskvi, gdje je iznio svoje stavove oko Ženeve II i tražio rusku humanitarnu pomoć, a nigdje se ne spominje sirijska legitimna oporba, na koju je predsjednik Assad u svojim brojnim intervjuima toliko puta ukazivao.
Za unutarnju oporbu smo čuli u nekoliko navrata, a posljednji put kada je Bashar Al-Assad razriješio dužnosti Qadria Jamila, zamjenika premijera iz redova oporbenog Narodnog fronta za promjene i oslobođenje koji je na izborima održanim u svibnju 2012. izgubio izbore od Assadove koalicije Nacionalnog progresivnog fronta kojeg predvodi vladajuća Arapska socijalistička stranka Ba'ath.
Qadri Jamil je razriješen s dužnosti jer se sredinom listopada sastao s predstavnicima Rusije i Sjedinjenih Država i kao zamjenik premijera iznosio stavove koje prethodno nije usuglasio s uredom predsjednika. Iako je u izjavi za Itar-Tass dao punu podršku politici predsjedničkog ureda, predsjednik Assad je navodno smatrao kako Jamil nije smio samoinicijativno razgovarati s američkim predstavnicima i iznositi zahtjeve koji bi mogli štetiti nacionalnim interesima zemlje. (Assad razriješio dužnosti utjecajnog zamjenika premijera, Qadria Jamila, nakon njegovog sastanka s američkim dužnosnicima - poruka Washingtonu i Moskvi?)
Manje je važno to što je Jamil smijenjen, koliko činjenica da u Siriji postoji legitimna oporba koja ima svoje predstavnike u parlamentu, a cijelo vrijeme nas uvjeravaju kako je "jedina oporba Sirijsko nacionalno vijeće" za koje se ne zna koga u domovini uopće predstavlja. Podsjetimo kako su prvi višestranački izbori u Siriji održani 07. svibnja 2012. i to nakon što je na referendumu 26. veljače 2012. usvojen novi sirijski ustav. Sve to, kao i brojne započete reforme, nije bilo dovoljno i mediji na zapadu su tada svejedno pisali kako su parlamentarni izbori u Siriji izlika da se održi "režim" na vlasti. Kada se sagleda način na koji je vlada u Damasku na zahtjev naroda pokrenula reforme i promjenu političkog ustroja u zemlji, logično je da se svako razuman zapita o kakvom je dakle "režimu" ovdje riječ?
Oporbena galaksija u Siriji prema pisanju zapadnih medija
Krajem 2012. Middle East Issues objavljuje članak "Tko bi mogao naslijediti Assada" i kao sirijsku oporbu navodi "Sirijsko nacionalno vijeće" koje je zagovornik strane intervencije i nasilnog svrgavanja vlade u Damasku, te sirijsko "Muslimansko bratstvo" koje je "povijesni neprijatelj stranke Ba'ath i koje predstavlja umjerene islamiste". Kao unutarnju oporbu navodi Nacionalni komitet za demokratske promjene (National Coordinating Committee for Democratic Change/NCC), , Lokalnu koordinaciju komiteta (Local Coordinating Committees/ LCC) Glavno sirijsko revolucionarno povjerenstvo (Syrian Revolution General Commission) i na kraju sirijske Kurde o kojima smo već govorili. Od ove četiri skupine, koje objedinjuju političke stranke, nevladine udruge, razne sekularne i vjerske organizacije, pojedince i aktiviste, jedino NCC ne želi nikakvu suradnju sa SNC-om, kojeg optužuju "za suradnju sa stranim silama", zalaže se obranu suvereniteta, te multietničke i multikonfesionalne Sirije. To što se dijelom ne slaže s politikom stranke Ba'ath, NCC nije natjeralo da se okrenu Washingtonu, Dohi, Riyadhu, Istanbulu ili nekoj drugoj prijestolnici koja ima interese na Bliskom Istoku. LCC se može opisati kao neovisna sekluarna skupina, dok u Revolucionanom povjerenstvu glavnu riječ vode islamisti.
Middle East Issues je pogrešno naveo "kako Kurdsko nacionalno vijeće zastupa sirijske Kurde", iako se takav navod može razumjeti jer je članak pisan u prosincu 2012. kada je najjača kurdska stranka PYD još stajala po strani, te surađivala i s predstavnicima Kurda u parlamentu u Damasku i s KNC koje se kasnije otvoreno svrstalo na stranu SNC, no sada kada su i njihova sela na meti ekstremnista i oni preispituju svoje stavove, jednako kao što su se kasnije "umjereni islamisti" i oni iz Revolucionarnog povjerenstva priklonili naoružanim islamističkim skupinama koje su, kako to znaju tvrditi na zapadu - "preotele pobunu".
Za "naoružanu oporbu", za koju Assad tvrdi da je besmislica, jer "ako je oporba, onda nije naoružana", Middle East Issues navodi tzv. "Slobodnu sirijsku vojsku" i "Al Nusra Front", što se također pokazalo netočnim, ali je više od dvije i pol godine je dobar dio svjetske javnosti svejedno vjerovao u laž kako "postoje umjereni pobunjenici" i "ekstremisti koji imaju veze s Al-Qaedom".
Carnegie Middle East Center za sirijsku "Nacionalnu demokratsku partiju solidarnosti", koju predvodi Salim Abdul-Wahab Al-Kharat, tvrdi da je "pseudo-opozocija koju je stvorio režim". Politička platforma Al-Kharrattove stranke je "oštro protivljenje stranoj vojnoj intervenciji i suradnji s naoružanom oporbom, podrška dijalogu s režimom i uspostava demokratskog poretka koji će poštovati slobodno volju građana, kao i slobodu izražavanja, mišljenja, te liberalizacija gospodarstva i razvoj privatnog sektora kojeg Ba'ath i ostale vladajuće stranke ljevice drže pod strogom kontrolom".
Moglo bi se reći da je riječ o oporbenoj stranci koja se programski djelomično razlikuje od Assadove koalicije, no postoji nešto mnogo važnije za što je zaslužan lider Salim Abdul-Wahab Al-Kharat koji je i sam zahtijevao reforme , ali se još od prvih prosvjeda oštro protivio pobuni i uplitanju zapada u unutarnja pitanja suverene Sirije. Već tada se tzv. "Treća struja" zalagala za "mirne demokratske promjene kroz dijalog s postojećom vlasti i bez svrgavanja režima, kojeg u isto vrijeme smatraju dijelom problema, ali i rješenja za demokratske promjene i sigurnost svih Sirijaca". U tom smislu sve inicijative u zemlji i inozemstvu morale su imati cilj rješavanja nacionalne krize u Siriji i prijelaz na demokratski državnu pluralizma, zadržavajući strukturu države i sirijskog suvereniteta, neovisnost i jedinstvo zemlje i naroda. U dijalogu, kako stoji na njihovoj službenoj stranici moraju sudjelovati sve strane u krizi, uključujući i sirijsku vladu, bez obzira na njihov politički stav. Kako je SNC, koji je primao izdašna finacijska sredstva od zapada, Katara, Saudijske Arabije i Turske uvijek bio u prvom planu, konstruktivne prijedloge lidera oporbenih skupina koji nisu insistirali na ostanku Assada na vlasti, ali u isto vrijeme i zahtijevali da do promjena mora doći na miran i demokratski način, te kroz dijalog s vladom u Damasku, nikada nisu uzeti u obzir i zemlja se sve više gurala u krvavu spiralu nasilja i razaranja.
Salim Al-Kharat osniva sirijsku oporbenu koaliciju koja će biti protuteža pro-zapadnom SNC-u
Uoči mirovne konferencije u Ženevi, uvidjevši monopol koji kao "oporba" na pregovore ima "Sirijsko nacionalno vijeće", Salim Al-Kharat se odlučio oformiti koaliciju "Nacionalni demokratski savez za mirnu promjenu" u kojem je više od 28 sirijskih oporbenih stranaka iz svih krajeva Sirije. Osim politički, koalicija je heterogena etnički i konfesionalno, tako da u njoj imamo Kurde, kršćane, alavite, druze i sunite, a cilj im je dobiti mogućnost da na pregovorima u Ženevi nastupe kao jedinstvena oporbena skupina i protuteža pro-zapadnom SNC-u Ahmeda Jarbe.
Salim Al-Kharat se do sada u više navrata susreo s Lakhdarom Brahimiem, a krajem 2012., kako prenosi SANA, u Damasku se s njim sastao kako bi specijalni izaslanik čuo što ima za reći legitimna oporba Assadovoj vladi i kakvi su prijedlozi oporbenih lidera za okončanje sirijske krize. Novoosnovana šira oporbena koalicija je zasad najjača oporbena skupina koja djeluje unutar Sirije i već je obavijestila specijalnog izaslanika Lakhdara Brahimia kako želi sudjelovati na pregovorima u Ženevi, što je on pozdravio.
Hrvatski novinar sirijskog porijekla, Hassan Haidar Diab, koji je u više navrata regularno boravio u Siriji i posjetio borce sirijske vojske na prvim crtama bojišnice, razgovarao je sa suosnivačem novoosnovane oporbene koalicije, Sirijcem s njemačkom putovnicom, šeikom Faresom Al-Salamom Al-Tayyem, koji je zadužen za rad oporbene koalicije u Europi. Šeik Fares Al-Tayy nije političar, ali je pozitivno odgovorio na zahtjev Salima Al-Kharata i odlučio doprinijeti političkom rješenju sirijske krize.
"Gotovo tri godine od izbijanja sukoba u svojoj se domovini nisam htio miješati u politiku jer nisam političar, ali kada me nazvao sadašnji predsjednik koalicije Selim Abdul-Wahab Al-Kharratta i zamolio da mu pomognem spasiti Siriju te mi iznio svoje prijedloge, naravno da sam prihvatio", izjavio je Al-Kharat u razgovoru za Večernji List i dodao kako je "koalicija okupila velik broj doktora, pisaca, akademika kojima je jedini cilj spasiti Siriju".
Ovakve se vijesti sustavno prešućuju i u prvi plan guraju "disidenti" za koje se govori da su "proganjani intelektualci ili političari koji svojoj zemlji žele dobro", ali koje, eto, "proganja okrutni režim". To što su isti ti "disidenti" zazivali NATO projektile da sa zemljom sravne i "režim" i narod, to je za naše "demokrate" sporedno. Sada imamo drugu oporbenu skupinu i njenog predstavnika u Europi (koji uzgred rečeno povremeno živi u Hrvatskoj), šeika Faresa Al-Tayya koji će sigurno doprinijeti razbijanju mita o "jedinoj istinskoj oporbi" okupljenoj oko "Sirijskog nacionalnog vijeća".
Ukoliko koalicija Salima Al-Kharata postane nezaobilazan oporbeni politički čimbenik u Siriji i uspije se afirmirati na međunarodnom planu, to bi svakako izbilo posljednji adut kojeg misle da u rukavu imaju "Prijatelji Sirije", a to je da u Siriji ne postoji nikakva oporba i da postoji samo "jedna stranka", "jedan vođa" i "okrutni režim", što sudeći prema slobodi političkog organiziranja apsolutno nije točno.
|
