offline
- Pridružio: 29 Dec 2011
- Poruke: 833
|
Citat:
Saudijski poraz u Siriji donosi velike promjene u regiji - monarhija sada traži bolje odnose i suradnju s Iranom, MVP Zarif pozvan u Rijad
Vojne vježbe Saudijske Arabije krajem prošlog mjeseca u kojima je sudjelovalo 130 000 vojnika i sva moguća ratna tehnika analitičari arapskih zemalja su ocijenili kao demonstraciju sile u odvraćanju iranske prijetnje. Prethodno je zapovjednik stožera saudijske vojske, general-pukovnik Hussian Al Qabeel, posjetio Tursku gdje je dogovarao kupnju najnovijih turskih tenkova, a na vojnoj paradi nakon vježbi su pokazani novi projektili dometa 2 500 kilometara, koji mogu nositi konvencionalne i nuklearne bojeve glave, što je bio znak da Saudijci zemljama u okruženju žele pokazati da su spremni uzvratiti na svaku prijetnju.
Osim što bi ovo mogla biti poruka Saudijske Arabije Iranu, posebno je važno naglasiti da su vojne vježbe i parada održani uoči parlamentarnih izbora u Iraku, u blizini iračko-saudijske granice, što su mnogi procijenili kao poruku saudijske kraljevske obitelji vladi u Bagdadu i premijeru Nouriu Al-Malikiu s kojim Saudijci nikada nisu bili u osobito dobrim vezama.
Irački premijer u jeku predizborne kampanje dao je niz ljutitih izjava upućenih osobno saudijskoj kraljevskoj obitelji i otvoreno je optužio čuvare dvije islamske svetinje, Meke i Medine, za uplitanje u unutarnje stvari suverenih država.
Saudijci ne stoje najbolje ni sa svojim bivšim partnerima iz Zaljevskog vijeća za suradnju (GCC), prije svega s Katarom s kojim su na rubu prekida svih diplomatskih odnosa, stoga su vojne vježbe i pokazivanje novog oružja po svemu sudeći bili više nego jasan znak zemljama u regiji da je Saudijska Arabija spremna na sve izazove u ratom zahvaćenoj regiji.
Ne treba zaboraviti ni energetske razloge demonstracije vojne sile kraljevske obitelji Al-Saud. Portal Iran News piše kako je njihovo blagostanje i postojanje kao vladajućeg klana u tijesnoj vezi sa svjetskim tržištem "crnog zlata", a predviđa se da će naftno svjetsko tržište i čelna zemlja skupine OPEC ovog ljeta prolaziti kroz vrlo teško razdoblje. Sezonski porast domaće potražnje u Saudijskoj Arabiji i gotovo ratno stanje u Libiji će prisiliti Saudijce da podignu proizvodnju iznad 10 milijuna barela dnevno i držati je na toj razini tijekom ljetnih mjeseci. Kako bi zaštitili svoje bušotine u regiji, potrebno im je i odgovarajuće moderno oružje i vojna oprema, kao i vrhunska borbena obuka saudijskih vojnika koja je u proteklih nekoliko godina u primjetnom opadanju.
Načelnik glavnog stožera vojske Saudijske Arabije, general-pukovnik Hussian Al Qabeel, izjavio je da "kako vojne aktivnosti nemaju izravne veze isključivo s Iranom i da su bile test razine sposobnosti saudijskih oružanih snaga u odvraćanju bilo kakvog napada".
Složit ćemo se kako nitko već duže vrijeme ne vidi ništa neobično u izravnim ili neizravnim prijetnjama Rijada Teheranu, a sada i novom neprijatelju – Kataru, međutim, odmah nakon vježbi, točnije 13. svibnja, stiže vijest koja je iznenadila lidere svih zemalja u regiji, pa i šire.
Naime, ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije, kraljevski princ Saud Al-Faisal, šalje pomirljive poruke Teheranu i izražava spremnost za bilateralnu suradnju.
14. svibnja iz Teherana stiže odgovor "kako Islamska Republika uvijek na dnevnom redu ima susrete na najvišoj razini sa saudijskim dužnosnicima i to neovisno o tome što nije zaprimila pisani zahtjev iz Rijada", što bi, ako uzmemo povijest odnosa dvije zemlje, bile dvije prilično neočekivane poruke u samo dva dana.
Dnevni list Asharq Al-Awsat piše "kako je zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova, Hossein Amir Abdollahian, potvrdio da Teheran nije dobio pisani poziv za svog ministra vanjskih poslova da posjeti Saudijsku Arabiju, ali je taj posjet već duže vrijeme na dnevnom redu ministarstva".
"Pozdravljamo pregovore i posjete ove vrste, jer je njihov cilj rješavanje regionalnih problema, da se pojasne međusobni nesporazumi i proširenje bilateralne suradnje", poručio je Hossein Amir Abdollahian.
Kao što smo rekli, u prošli utorak je Saudijska Arabija preko svog ministra vanjskih poslova, princa Sauda Al-Faisala, pozvala iranskog ministra vanjskih poslova Mohameda Javada Zarifa da posjeti kraljevinu, prenosi Reuters.
"Onoga trenutka kada Zarif bude htio doći, mi smo ga spremni primiti. Iran je naš susjed i imamo diplomatske odnose s njima, stoga ćemo i pregovarati i razgovarati s Irancima", izjavio je princ Saud Al-Faisal.
Našim čitateljima ne treba posebno napominjati kako Saudijska Arabija daje najveću potporu pobunjenicima koji se bore protiv sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada, jednog od najvećih saveznika glavnog suparnika Saudijaca u islamskom svijetu - Irana.
Međutim, treba reći i da je, od kada je prošle godine stupio na dužnost, iranski predsjednik Hassan Rohani uglavnom imao pomirljiviji ton prema svim susjednim zemljama, pa i Saudijskoj Arabiji. S druge strane, iranski ministar vanjskih poslova Mohamed Zarif je posjetio sve arapske zemlje u Perzijskom zaljevu, samo još nije bio u Saudijskoj Arabiji.
Približavanje dviju zemalja će bez ikakve sumnje imati dalekosežne posljedice diljem Bliskog Istoka, potencijalno i na gašenje političkih i vojnih sukoba u Siriji, Iraku, Libanonu, Bahreinu i Jemenu.
Iransko ministarstvo vanjskih poslova je u travnju poručilo "kako se nadaju da će najdalje kroz mjesec dana imati razgovore sa svim zemljama u okruženju, sa Saudijskom Arabijom također, a sve kako bi se napokon prevladali različiti stavovi oko problema Bliskog Istoka".
Mediji, zapadni mediji kao što su Financial Times ili The Daily Star , da navedemo samo neke, uglavnom pišu kako treba pozdraviti inicijativu Saudijske Arabije, koja je usmjerena na smirivanje napetosti u prvom redu Iraku, Libanonu i Siriji, zemljama koje, u većem ili manjem omjeru, razdiru sektaški sukobi i da je Iran jedini istinski sugovornik, ali u tom smislu i krivac, za postizanje konkretnih pomaka u tom smislu.
Moguća suradnja dvije regionalne sile će voditi ka smirivanju napetosti, tu nema nikakve sumnje, ali britanski znanstvenik, novinar i politički analitičar Finian Cunninghan tvrdi "kako je saudijski poziv Iranu u stvari priznanje poraza".
Isto tako treba reći da je usmeni poziv princa Sauda Al-Faisala vješt diplomatski trik, kao i sama poruka "da je on uvijek spreman dočekati svog iranskog kolegu iz ministarstva vanjskih poslova", međutim, iako u prvom trenutku nije bilo pisanog poziva, svi znaju važnost izgovorene riječi u islamskom svijetu i koliko često lideri i dužnosnici islamskih zemalja "preskaču" nepotrebnu diplomatsku birokraciju na kakvu smo navikli na Zapadu.
PressTV prenosi osvrt Finiana Cunninghana, koji također tvrdi da je poziv saudijskog ministra vanjskih poslova Sauda Al-Faisala bin Abdulaziza "veliko iznenađenje i najava koja ukazuje da je naftom bogato arapsko kraljevstvo spremno poboljšati odnose s Iranom".
Zapadni mediji navode "kako saudijski vladari slanjem prijateljskih poruka Iranu pripremaju teren za ublažavanje regionalnih napetosti".
"Već desetljećima, još od iranske revolucije 1979., vahabitska kraljevska kuća Al-Saud sa svojim ekstremnim takfirističkim vjerskim uvjerenjima i represivnim monarhističkim sustavom šiite u Iranu gleda kao svog glavnog suparnika. Saudijska Arabija je, primjerice, dala punu podršku Sjedinjenim Državama kada je Washington pomagao iračkog diktatora Sadama Husseina u pokretanju bezrazložnog rata protiv Irana između 1980. i 1988., kojem je jedini cilj bio uništenje iranske revolucije. Posljedice tog krvavog sukoba su bile više od milijun mrtvih. Saudijski vladari uvijek optužuju Iran za tajnu destabilizaciju autokratske monarhije ili njihovih arapskih saveznika. Iako nemaju nikakvih dokaza, u Rijadu tvrde da je iranska ruka umješana u nemire u Bahreinu, Jemenu i na naftom bogatim istočnim provincijama samog kraljevstva, gdje uglavnom žive šiitski muslimani", piše Cunninghan.
Ova nova mirovna inicijativa je sve iznenadila, a PressTV piše "kako će Saud Al-Faisal slijedeći tjedan poslati i službenu pozivnicu iranskom kolegi Mohammadu Javadu Zarifu".
Izjave saudijskog ministra su znatan pomak u dosadašnjem stavu prema Iranu. Krajem prošle godine, nakon privremenog nuklearnog sporazuma između Irana i predstavnika međunarodne zajednice, prijedlog iranskog ministra vanjskih poslova da u sklopu službene turneje u zemljama Perzijskog zaljeva posjeti i Saudijsku Arabiju od kraljevske obitelji u Rijadu je bio ignoriran.
Saudijski vladari su, pored izostanka američke vojne intervencije u Siriji, bili izrazito ljuti i zbog uspjeha iranske diplomacije koja uklanja prepreke u razvoju iranskog civilnog nuklearnog programa. Dogovor između Irana i međunarodne zajednice bi uvelike unaprijedio odnose i regionalnu suradnju sa susjedima i jedina zemlja (uz Izrael, naravno op.a.) koja bi odbila tu suradnju bi bila Saudijska Arabija.
Dakle, što se promijenilo? Jedan od ključnih razloga je neuspjeh Saudijske Arabije u Siriji, što je dovelo do oštrog preispitivanja stavova Rijada.
Početkom ovog mjeseca se počeo nazirati kraj pobune kojom su Zapad i Saudijska Arabija protekle tri godine pokušavali svrgnuti vladu i sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada. U otvorenoj terorističkoj agresiji na tu zemlju u tri godine je poginulo oko 150 000 ljudi. Saudijski vladari su potrošili milijarde dolara na financiranje takfirističkih ekstremističkih skupina, koje na kraju nisu uspjele ispuniti svoju zadaću i ukloniti s vlasti iranskog saveznika u Siriji.
"Ključna sirijska pobjeda je bilo potpuno oslobađanje Homsa i taj grad se više ne bi trebao zvati "kolijevkom revolucije", nego "grobljem izvana sponzorirane terorističke agresije", piše Finian Cunninghan.
Nakon gubitka Homsa plaćeničke skupine pred ofenzivom sirijske vojske gube i posljednja preostala područja, najviše oko sjevernog grada Aleppa, te u provinciji Idlib.
Dakle, u ovom kontekstu treba promatrati i poziv saudijskog ministra vanjskih poslova Iranu. Još krajem travnja je Saudijska Arabija vojnim vježbama demonstrirala silu i na paradi prikazivala nove balističke projektile, da bi samo nekoliko dana, nakon što je svima bilo jasno da u Homsu više nema nikakvog otpora, Irance nazivao "susjedima s kojima se mora razgovarati i pregovarati".
Sirija polako, ali sigurno izlazi iz noćne more u koju je "zaslugom" Saudijske Arabije, Sjedinjenih Država, Turske i Katara, a potom i svih ostalih, utonula u ožujku 2011. Prizori pobjede i slavlja sirijskog naroda su razbili mit zapadne propagande o "demokratskom ustanku". U evakuaciji posljednjih nekoliko stotina pobunjenika iz Homsa su posredovali Rusija i Iran što je još jedan od neuspjeha saudijske politike u pokušaju da uništi Siriju.
"Saudijski ministar je prošli tjedan zvučao kao da s Iranom pokušava dogovoriti uvjete predaje, ali je, naravno, strogo pazio da ne izgovori riječ – predaja. Rekao je da će "pregovarati s Iranom", kao da je sam čin diplomatskih razgovora "veliki ustupak neprijatelju", piše Finian Cunningham.
Drugim riječima, saudijski vladari se ne približavaju Iranu iz iskrenih razloga zbog kojih žele pomirbu. Oni očajnički pokušavaju ograničiti štetu koja proizlazi iz njihovih terorističkih ratova koje su potaknuli u Siriji, Iraku, Jemenu i Libanonu. Sada žele da im Iran nekako pomogne i olakša ovaj proces "redukcije štete".
"Naša želja je da se Iran uključi u političke procese i poduzme sve napore kako bi ova regija bila što više sigurnija", rekao je Saud Al-Faisal
Ova izjava se može tumačiti na način kao da je Iran zemlja je koja je poticala nasilje i sukobe, a svima je poznato da su Saudijci ti koji su sijali kaos u cijeloj regiji s ciljem fizičke eliminacije šiita, "krivovjernih" sunita, alavita, kršćana, Armenaca i svih drugih koji su hrabro stali na put takfirističkom totalitarizmu. Sada Saudijci žele da Iran svojim odlukama "regiju učini sigurnom što je više moguće".
Osim što u posljednjih nekoliko dana saudijska Al-Arabiya nije napisala nijedan članak u kojem se oštro kritizira Iran, zanimljivo je i kako je ta medijska kuća popratila poraz pobunjenika u Homsu i poziv iranskom ministru da posjeti Rijad.
Jedan od najutjecajnijih saudijskih novinara i političkih analitičara i generalni direktor televizijskog kanala Al-Arabiya News Channel, Abdulrahman Al-Rashed, 14. svibnja piše "kako je saudijski ministar vanjskih poslova, princ Saud Al-Faisal, napravio važnu obavijest kada je rekao da je pozvao svog iranskog kolegu i da je spreman pregovarati s njim".
"Ova najava signalizira promjenu u politici Saudijske Arabije prema Iranu i znakovito je da je došla usred posjete Rijadu američkog ministra obrane Chucka Hagela, koji u saudijskoj prijestolnici na rasporedu ima susrete sa šest ministara vanjskih poslova zaljevskih monarhija. Ministarstvo vanjskih poslova tvrdi da je Al-Faisal najava bila "samo" odgovor na prethodni poziv Irana, stoga njegov poziv iranskom kolegi Mohammadu Javadu Zarifu nije nešto novo", piše Abdulrahman Al-Rashed i jasno je da predstojeći susret pokušava opisati kao "iransku inicijativu".
"Poziv princa Sauda Al-Faisala je bio jasan i on je bio otvoren i upućen prijateljskim jezikom. Poznajemo princa Sauda Al-Faisala kao vrsnog diplomata koji je precizan čak i kada su u pitanju najsitniji detalji. Ne znamo da li je ovaj poziv doista samo odgovor na upit Irana ili je riječ o novoj saudijskoj politici? Moj kolega Tarad Al-Omari je jednom napisao zanimljivu kolumnu u dnevnom listu Al-Hayat, kada je pozivao na saudijsko-iranski konsenzus. Trebamo li mi sada stvarno ovo razumijevanje s Iranom?
Nije lako suditi međunarodne odnose isključivo na temelju javno objavljenih izvještaja. Međutim, saudijsko-iranski odnosi su sada najgori u posljednjih 30 godina i obje zemlje se neizravno bore u Siriji, Iraku, Jemenu, Sudanu, Bahreinu i Libanonu. Mislim da Iran još nije spreman za bilo kakvo pomirenje. Dio problema leži i u kontradiktornim izjavama iranskih čelnika.
Drugi dio problema, a on je još opasniji, je iransko uvjerenje da su ojačali zbog pobjeda na terenu uslijed američkog povlačenja (u Siriji op.a.), djelomičnog ukidanja gospodarskih sankcija i svog oslanjanja na pregovore oko njihovog nuklearnog programa. Saudijska Arabija će iz tih razloga biti slabija strana za pregovaračkim stolom. Pregovori će dati krila jastrebovima u Iranu, a to će poslati krivu poruku nizu arapskih zemalja. Još gore je što će kod nekih američkih dužnosnika ojačati uvjerenje o važnosti suradnje s Iranom.
Mislim da je vrlo malo vjerojatno da će Rijad mijenjati svoju politiku samo zato što neki istaknuti iranski političari kažu da su spremni na suradnju. Ukoliko se promijeni iransko ponašanje i odnos snaga na terenu, pregovori s Iranom samo mogu pogoršati stvari", za Al-Arabiyu piše Abdulrahman Al-Rashed.
Kao svjetski priznati novinar i politički analitičar Abdulrahman Al-Rashed ne piše ništa slučajno i priznaje da je Iran u ovom trenutku u povoljnijoj situaciji zbog pobjeda u zemljama u kojima se Iran i Saudijska Arabija "neizravno sukobljavaju", ukidanja sankcija i gospodarskog otvaranja svijetu i dobre pozicije u pregovorima oko svog nuklearnog programa. Stoga će "Saudijska Arabija u pregovorima biti u nepovoljnijem položaju". Međutim, Al-Rashed polaže sve nade u princa Sauda Al-Faisala "kao vrsnog diplomata koji je precizan čak i kada su u pitanju najsitniji detalji". U samom početku je u svom osvrtu podsjetio "kako je ovo samo odgovor na raniji poziv Mohammada Zarifa na pregovore", kojeg je, kao što smo rekli, Saudijska Arabija u nekoliko navrata ignorirala.
Kraljevska obitelj Al-Saud očigledno ne shvaća da oni koji su poraženi nisu u poziciji da diktiraju uvjete, a pogotovo kada su kao poražena strana krivi za nezapamćene zločine protiv čovječnosti.
Poznato je da saudijski narod ne daje previše pozornosti vanjskopolitičkim aktivnostima kraljevske obitelji i svi napisi na ovu temu se više mogu tumačiti kao prikriveni obračun između različitih frakcija unutar kuće Al-Saud u kojoj će stari kralj Abdullah uskoro morati prepustiti prijestolje jednom od kraljevskih prinčeva.
Istovremeno dok Abdulrahman Al-Rashed upozorava "na iskrene namjere Teherana" i računa na "diplomatsko iskustvo princa Al-Faisala", Al-Arabiya danas objavljuje članak u kojem piše "kako Bashar Al-Assad polako, ali sigurno oslobađa ulicu po ulicu i širi svoju moć u Siriji", što je i konačno priznanje poraza politike bivšeg šefa obavještajnih službi Saudijske Arabije, svrgnutog "princa džihada" Bandara Bin Sultana.
Al-Arabiya: "Bashar Al Assad iz središta Sirije ulicu po ulicu širi svoju moć u cijeloj zemlji"
Iznenada, kao grom iz vedra neba, saudijska Al-Arabiya danas piše "kako iz svoje baze u Damasku Bashar Al-Assad zadovoljno može promatrati kako u Siriji bježe oni koji su jednom zaprijetili da će ga otjerati".
"Glavni grad je pun plakatima koji Sirijce pozivaju da Assada opet izaberu za predsjednika. Snažni strani saveznici su pomogli Assadu da izdrži i ponovno zauzme niz gradova na okosnici sjever-jug, zadrži nadzor nad mediteranskom obalom i vrati kontrolu nad libanonskom granicom.
Kulminacija sporog, ali oštrog vojnog preokreta se dogodila konačnim povlačenjem pobunjeničkih boraca iz grada Homsa, mjesec dana prije predsjedničkih izbora u kojima Assadu ne prijeti ozbiljna konkurencija. Iako njegovi neprijatelji izbore 3. lipnja odbacuju kao farsu i tvrde da su ogromna područja još uvijek izvan njegove naredbe, činjenica je vlasti u Damasku teoretski mogu održati izbore širom zemlje i tako zadobiti legitimitet.
Jedan od dvojice kandidata protiv Assada je rekao da će ogromna većina Sirijaca moći glasovati, iako i dalje gine oko 200 ljudi dnevno, a gotovo tri milijuna Sirijaca je izbjeglo", piše Al Arabiya, čime priznaje poraz i samo nedostaje da otvoreno predstojeće izbore proglasi legitimnima.
"U središtu zemlje je situacija savršena za izbore. Na obali je situacija jako dobra. U južnom dijelu Sirije situacija ide na bolje", rekao je Hassan Al-Nouri, jedan od Assadovih protivnika na izborima 3. lipnja. (Analiza: Tko je glavni Assadov predsjednički rival, Hassan al-Nouri? Podržava borbu protiv terorista, želi dobre odnose sa Zapadom, ljuti i zbunjuje CNN-ovu voditeljicu Amanpour)
Naravno, da saudijski dnevni list nije zaboravio spomenuti Hezbollah i Iran, pripisujući njima sve zasluge za izvojevane pobjede, što svatko tko prati situaciju zna da nije istina. Sirijska vojska je bila ta koja je zajedno s borcima libanonskog šiitskog pokreta Hezbollah, te humanitarnu, vojnu i diplomatsku podršku Irana, i u određenoj mjeri Rusije, bila ta koja je sudjelovala u svim operacijama i prva ulazila u oslobođena sela i gradove. Ovdje ne treba biti nikakav ekspert, obzirom da se na internetu može naći obilje materijala koji dokazuju ovu tvrdnju.
"Vojna pomoć je isplatila. Assadovi inozemni šiitski pristaše su često preuzimali vodstvo u borbi, dok je on ostavljao svoje snage da igraju perifernu ulogu. Tko ,dugoročno vuče konce, odmah je jasno", piše Al-Arabiya, koja se jednostavno ne može pomiriti s činjenicom da se pobuni u Siriji nije priključila sunitska većina u Siriji, što arhitekti terorističke agresije na Siriju ni u snu nisu pomišljali da će se dogoditi.
"Pobunjenici iz Homsa do prije godinu dana su držali teritorij duž glavne autoceste od Homsa do Damaska i kontrolirali istočna i južna predgrađa prijestolnice. Sada kada su se povukli iz trećeg najvećeg sirijskog grada, Assad drži srce zemlje i jači je nego što je ikada bio. Pobunjenici i dalje predstavljaju smrtonosni izazov za režim u Damasku u dijelovima Aleppa i Dara'ai. Većina sjeverne granice s Turskom je u rukama pobunjenika, ako i neka od istočnih naftnih polja, te južna područja u blizini jordanske granice i na Golanskoj visoravni. Ovaj trogodišnji sukob koji je odnio najmanje 150 000 ljudi je obilježilo nepostojanje jedinstvenog fronta. Treba spomenuti i razjedinjenost pobunjeničkih skupina, što je Assada dovelo u poziciju da preokrene ratnu sreću", nastavlja saudijski dnevni list, čime ukazuje da nikada i nije postojalo čvrsto jezgro pobune, nego se već tri godine vode sektaški sukobi, koji su na kraju eskalirali u međusobne obračune pobunjeničkih skupina.
"Borci na prvoj crti su razbojnici i trgovci koji su sve spremni prodati i kupiti. Ponekad se dogovaraju s Assadovim snagama, a ponekad se protiv njih bore", za Al Aarabiyu je rekao jedan pripadnik terorističke skupine Al Nusra Front.
Posebno važan je članak kojeg isti list objavljuje samo dan prije no što će princ Saud Al-Faisal pozvati iranskog ministra Mohammada Zarifa u posjet Saudijskoj Arabiji, a u kojem se pojašnjava, i ujedno priznaje da je Assad dobio ovaj rat.
"Prije dvije godine se svrgavanje sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada činilo gotovo neizbježno. Zapadni čelnici su predviđali da će Assad pasti za nekoliko mjeseci, što sada nitko razuman ne misli. On se čak priprema za izbore koji će mu osigurati još jedan sedmogodišnji mandat", za saudijski dnevni list piše novinarka Zeina Karam iz Beiruta.
Poslušajmo kako je uoči poziva kraljevskog princa Sauda Al-Faisala Iranu novinarka Zeina Karam priznala "kako je Assad ipak uspio pobijediti u građanskom ratu i na koji način":
Hezbollah se pridružuje borbi
Libanonska militantna skupina Hezbollah se u sukobe u Siriji izravno uključuje sredinom 2013 . S tisuće iskusnih gerilaca i eksperata ova skupina je odigrala ključnu ulogu u pomaganju Assadovim preopterećenim snagama oko glavnoga grada Damaska , te u strateškim sirijskim gradovima i selima u nepristupačnim planinama u blizini granice s Libanonom.
Jedinstvo vojske
Unatoč velikim potresima unutar sirijske vojske u početku sukoba, sirijska vojska ostaje moćna sila. Ne postoji znak značajnijeg raskola među Assadovim časnicima, a njegov najuži krug ostao je čvrst i ujedinjen. Assad je također svoju vojsku tijekom protekle godine ojačao stvaranjem paravojnih postrojbi, uključujući i "Nacionalne obrambene snage", provladine milicije u koje se mahom uključuju pripadnici manjinskih zajednica, a obuku, navodno, dobivaju od iranskih instruktora.
Neravnomjerna borba
Sirijska vlada se mogla nesmetano koristiti borbenim zrakoplovima i gađati područja pod nadzorom pobunjenika. Oporba je više od dvije godine međunarodnu zajednicu molila da im osigura oružje kojim će obarati sirijske zrakoplove, međutim, Zapad je duboko zabrinut da bi ta pomoć mogla završiti u rukama ekstremista. S druge strane, američki predsjednik Barack Obama je nakon više od desetljeća borbi u Afganistanu i Iraku očajnički nastojao izbjeći uvlačenje Sjedinjenih Država u još jedan rat.
Sporazum o kemijskom oružju
U kolovozu 2013. sirijski ključni saveznik Rusija zaustavlja američke vojne napade na ciljeve režima i zaključuje se sporazum kojim se Sirija obvezala da će uništiti svoje zalihe kemijskog oružja. Obama je ranije rekao da bi uporaba kemijskog oružja bila "crvena crta" koja će izazvati oštre reakcije. Njegova promjena kursa je razbjesnila sirijsku oporbu i ohrabrila Assada.
"Džihadisti" protiv "umjerenjaka"
Već podijeljena krovna skupina pobunjeničkih frakcija financiranih od strane Zapada, Slobodna sirijska vojska, proteklih godinu dana tone još dublje, a razlog je jačanje ekstremističkih militantnih skupina i Al Qaede. Od početka godine, dvije strane su okrenule oružje jedna protiv druge i u sukobima je ubijeno više tisuća boraca. Umjereno vodstvo je izgubilo povjerenje Washingtona i njegovih saveznika, pogotovo nakon što su islamski ekstremisti oteli pošiljku oružja prošle godine, što je dovelo do privremene obustave isporuke američke pomoći. Strani borci iz svih dijelova svijeta su pohrlili u Siriju, što je dovelo do sve veće radikalizacije na terenu i to je za Zapad bio znak za uzbunu.
Opsada i pomirenje
Izlaskom stotina pobunjenika iz grada Homsa početkom ovog mjeseca je Assad udario temelje u središnjoj Siriji, odakle može započeti ofenzivu prema pobunjeničkom teritoriju na sjeveru zemlje. Sporazum o prekidu vatre ističe novu taktiku sirijske vlade. Umornim pobunjenicima se nudi da predaju svoje oružje u zamjenu za ublažavanje blokade i dostavu hrane, lijekova i druge pomoći. To je omogućilo Assadovim trupama da se prebace na druge bojišnice u zemlji, a vladi da se u svijetu predstavi kao odgovorni akter koji aktivno pokušava sklopiti mir kod kuće.
Pobunjenički sponzori
Svi su se arapski sponzori sukobili oko toga kakvu pomoć treba pružiti sirijskim pobunjenicima. Raskol u onome što je nekoć bila solidna arapska podrška pobunjenicima potvrđuje otvoreni sukob između Saudijske Arabije i Katara. Saudijska Arabija i njezini saveznici optužuju Katar za slanje oružja islamskim militantima koji se sukobljavaju s umjerenijim pobunjeničkim frakcijma.
Dakle, ovo bi bio cjeloviti opis Aasadove pobjede koju objavljuje najutjecajniji saudijski i jedan od vodećih svjetskih medija, a koji je u potpunosti u rukama saudijske kraljevske obitelji.
Posljednja tvrdnja da je Katar izravni krivac za naoružavanje najekstremnijih islamističkih skupina bi mogla biti i istinita, budući da je skupina ISIL, koji je zbog okrutnosti prema drugim muslimanima izopćio i sam vođa Al Qaede, Ayman Al-Zawahiri, zaprijetila da će "pokrenuti borbene aktivnosti i na teritoriju Saudijske Arabije i Kuvajta", ali ne i Katara.
Saudijska Arabija s razlogom može strahovati, budući da je 9. svibnja saudijska obavještajna služba u kraljevini otkrila ćeliju ISIL-a koja je tu prijetnju trebala i realizirati.
U samoj Siriji, osim napredovanja sirijske vojske na svim bojišnicama, bijesne sukobi između ISIL-a, Al Nusra Fronta i tzv. Slobodne sirijske vojske u kojima se svi bore protiv svih, a koalicije na terenu svih mogućih vrsta se stvaraju ovisno o volji lokalnih zapovjednika.
Izgleda da u ovim okolnostima opstanak Kraljevine Saudijske Arabije ovisi isključivo o dogovoru s Teheranom, međutim, kao što smo već rekli, Saudijci očigledno ne shvaćaju da oni koji su poraženi nisu u poziciji da diktiraju uvjete, a pogotovo kada su kao poražena strana krivi za onakve zločine kakve su u Siriji počinili njihovi "borci za demokraciju".
Za kraj samo recimo da Bashar Al-Assad može biti više nego zadovoljan izvješćima saudijskih medija sa sirijskog bojišta, jer izgledaju kao da su, uz manje ispravke, sastavljeni u uredništvu sirijske državne novinske agencije SANA. S druge strane se ipak treba uzdati u, do sada neupitne, diplomatske vještine iranskog ministra vanjskih poslova Mohammada Javada Zarifa i da aktualnu iransku nadmoć neće koristiti za ponižavanje Saudijaca, jer oni na takav scenarij nikada neće pristati.
Kako god bilo, ovo je jedinstvena prilika za smirivanje Bliskog Istoka i gašenje ratnih požara u Siriji i Iraku, kao i sprečavanje eskalacije oružanih sukoba u Libanonu, Jemenu, Bahreinu i drugim zemljama koje mogu biti pogođene terorističkim aktivnostima skupina koje su očigledno izmakle kontroli svojih sponzora.
|
