offline
- A1B2C3
- Građanin
- Pridružio: 08 Jun 2012
- Poruke: 44
|
Bivši diplomat iz Clintonove administracije bez zadrške otkriva: "Zašto SAD zaista želi pokrenuti rat protiv Sirije?"
Ako zaista i dođe do američkog napada na Siriju, što - ako sudimo prema sve žešćoj retorici zapada - je lako moguće, Sirija će doslovno biti napadnuta zbog dva, javna, razloga. Prvi razlog će biti tipično "Hollywoodski" - SAD po tko zna koji puta svojom vojskom spašava svijet od zlog tiranina - drugim riječima, ovo je "razlog za mase", ljude koji ne bi znali pronaći Siriju na karti svijeta, ali im se definitivno ne dopada kada im slike mrtve djece počnu dominirati vijestima.
S druge strane, doslovno podjednako javno, malo "ozbiljniji" mediji kao što su američki Foreign Policy iznose drugi razlog zašto SAD želi napasti Siriju, taj razlog je daleko konkretniji i definitivno nema nikakve veze s ljudskim pravima i humanitarnom agendom.
James P. Rubin je jedan od izvršnih urednika medijske korporacije Bloomberg i bivši diplomat u administraciji Billa Clintona. Svakako je bitno napomenuti kako je Rubinova supruga CNN-ova voditeljica Christiane Amanpour, jedna od možda najpoznatijih medijskih ratnih huškača.
Rubin je poprilično otvoreno i direktno izanalizirao zašto bi SAD trebao napasti Siriju i što sve strateški time može dobiti.
Iz njegovog utjecajnog osvrta sasvim je jasno da se SAD definitivno neće angažirati oko Sirije zbog humanitarnih razloga.
Cijeli tekst James P. Rubina na stranicama lista The Foreign Policy: foreignpolicy.com/articles/2012/06/04/
the_real_reason_to_intervene_in_syria
Christiane Amanpour i njezin suprug James P. Rubin
Njegov tekst, koji je objavljen u listu Foreign Policy analizirao je Michel Chossudovsky, redovni dopisnik portala globalresearch.ca.
Michel Chossudovsky: analiza teksta James P. Rubina po pitanju intervencije u Siriji
Državna tajnica Hillary Clinton poziva na humanitarnu vojnu intervenciju u Siriji kako bi se zaustavili masakri koje navodno čine sirijske vlasti i predsjednik Bashar a-Assad. Ovdje se radi o potpuno uvrnutoj logici - Clinton priznaje da su "opozicijske snage" infilitrirane s članovima terorističke Al Qaeda-e, no i dalje tvrdi kako su za masakr krive vlasti, ne teroristi - i to bez ijednog dokaza koji bi upućivao na takve zaključke.
Dokumentirano je kako su ove sektaške pokolje izvršili strani plaćenici i militanti koji su naoružavani od strane zapadnih vojnih alijansi. Ubojstva se izvršavaju namjerno, sve u sklopu dijabolične tajne operacije. Iza toga, neprijatelja se krivi za masakr. Cilj je pod svaku cijenu opravdati vojnu agendu na temelju humanitarne osnove.
U američkom vojnom žargonu to se naziva "čin s izazivanjem masovnih žrtava", povijesni temelji vezani su uz "Operaciju Northwoods" - plan Pentagona iz 1962. koji je uključivao ubijanje kubanskih civila u Miamiju kako bi se opravdao rat protiv Kube. U operaciji se planiralo ubiti kubanske emigrante, potopiti brodove izbjeglica, oteti zrakoplove, dići američki vojni brod u zrak, čak se spominje i orkestracije terorizma po američkim gradovima.
Plan je bio osigurati potporu domaće i strane javnosti za rušenje kubanskog režima i vođe Fidela Castra. Ovaj tajni Pentagonov dokument je deklasificiran i može ga se slobodno pregledati.
U istom stilu operacije Northwoods, ubijaju se civili u Siriji kako bi se stvorio "val osude" i kako bi javnost podržala u što većem postotku američku NATO vojnu operaciju protiv Sirije.
"Međunarodna zajednica ne može mirno sjediti sa strane, mi nećemo", izjavila je američka državna tajnica Hillary Clinton.
Što se zapravo stvarno krije iza ove humanitarne zabrinutosti od strane "međunarodne zajednice"? Da li SAD dolazi spašavati sirijski narod? Koji je pravi razlog zašto SAD želi ući u rat protiv Sirije?
Isto pitanje si postavlja glavni urednik Bloomberga i bivši dužnosnik State departmenta za vrijeme Clintonove administracije, James P. Rubin, u tekstu pod naslovom "Stvarni razlozi intervencije u Siriji" koji je objavljen u posljednjem izdanju lista Foreign Policy Magazine.
Zanimljivo, ali odgovor na pitanje iz naslova nudi se već u samome podnaslovu: "Presijecanje iranske veze prema Mediteranu je strateška nagrada vrijedna rizika".
Već taj detalj bi morao svim čitateljima biti sasvim dovoljan da se razbije iluzija o tome da SAD predvodi vanjsku politiku na temelju nekakvog "humanitarnog mandata". Dokumenti Pentagona i State department-a, potvrđuju kako su o vojnoj akciji protiv Sirije, Washington i Tel Aviv razmišljali preko 20 godina.
Ciljanje Irana - zaštita Izraela
Prema pisanju James P. Rubina, ratni planovi protiv Sirije direktno su vezani uz Iran. To je dio jedne te iste američko-izraelske vojne agende čiji je cilj oslabiti Iran s nominalnim ciljem "zaštite Izraela".
Prema Clifford D. Mayu, predsjedniku Fonda za zaštitu demokracija (politički institut s fokusom na terorizam i Islamizam), humanitarna briga nije primarni cilj već samo "povod": "Ako Arapsku Ligu ne dira masakr sirijskih žena i djece, pošto su im ljutiti pogledi uvijek fiksirani na Izrael, i ako OIC (Organization of Islamic Cooperation) ne mari za Muslimane koji ubijaju Muslimane, zašto bi Amerikanci trošili energiju uopće? Odgovor - Zato jer je Sirija, za diktature Assada, glavni iranski saveznik. A Iran je najveća prijetnja američkoj strategiji - tu nema nikakve dileme" (30.5.2012)
Vojni put do Teherana vodi preko Damaska. Cilj o kojem se ne govori je američka-NATO-izraelska destabilizacija Sirije kao države kako bi se smanjio utjecaj Irana u regiji (uključujući i njihovu potporu za Palestinski oslobodilački pokret i Hezbollah). Cilj je također eliminirati svaku formu otpora prema cionističkoj državi:
"Tu Sirija dolazi u igru, zbog strateške suradnje Assada s Iranom, Iran može ugroziti izraelsku sigurnost. Direktan konflikt između Irana i Izraela se nikad još nije desio, ali Iran može prijetiti Izraelu putem Hezbollaha u Libanonu. Kolaps Assadovog režima bi bio kraj ovoj alijansi. Izraelski ministar obrane, Ehud Barak - definitivno najvažnija osoba u donošenju odluka po ovim pitanjima, rekao je nedavno za CNN gostujući u emisiji Christiane Amanpour kako će pad Assada biti 'snažan udarac na radikalnu osovinu, snažan udarac za Iran... jer Sirija je jedino iransko uporište u arapskom svijetu. Drastično će se smanjiti i snaga Hezbollaha u Libanonu i Hamasa i Islamskog Džihada u Gazi'" (The Real Reason to Intervene in Syria - James P. Rubin | Foreign Policy, lipanj 2, 2012)
Američko-izraelski plan protiv Sirije
Rubin je oprezno dao neke konture američke vojne intervencije u Siriji, koja će biti odrađena uz suradnju s Izraelom. Diplomatsko rješenje neće funkcionirati, niti ekonomske sankcije: "samo direktna prijetnja ili uporaba sile može promjeniti stajalište sirijskog diktatora", kaže Rubin i pritom napominje: "Obamina administracija oprezno prilazi ideji zračne operacije po uzoru na Libiju iz 3 razloga. Za razliku od libijskih pobunjeničkih snaga, sirijski pobunjenici nisu udruženi i ne kontroliraju teritorij. Arapska Liga nije pozvala na vanjsku vojnu intervenciju kao što je bilo slučaj kod Libije. I Rusi, dugogodišnji patroni Assadovog režima, žestoko se protive"
Prema James P. Rubinu, prvi korak SAD-a je suradnja sa "saveznicima" - Katar, Saudijska Arabija i Turska, kako bi se "organizirali, trenirali i naoružali pobunjenici". Taj korak su već napravili, SAD i saveznici podržavaju terorističku Slobodnu Sirijsku Vojsku već preko godinu dana. Treniranje provode teroristi Salafisti i Al Qaeda, rame uz rame uz francuske, britanske, katarske i turske specijalne snage unutar Sirije. SAD- NATO plaćenici se regrutiraju u Saudijskoj Arabiji i Kataru.
Zaobilaženje UN-a
Rubin navodi kako je drugi korak "osigurati međunarodnu potporu za koalicijski zračni napad izvan mandata Ujedinjenih Naroda". "Rusija nikada neće prihvatiti takvu misiju, tako da nema smisla operirati putem UN Vijeća Sigurnosti", ističe Rubin.
Američka ambasadorica pri UN-u, Susan Rice, potvrdila je krajem prošlog mjeseca kako je "najgori i najvjerojatniji scenarij" za Siriju operacija izvan "autoriteta UN Vijeća Sigurnosti".
U svojoj analizi Rubin također ističe kako postoji "nedoumica pojedinih europskih država" po tome da li žele sudjelovati u operaciji protiv Sirije, no, ne ističe o kojim se to točno državama radi.
"Ova vojna operacija morati će biti unikatna kombinacija zapadnih i bliskoistočnih zemalja. Ako se uzme u obzir esktremna izolacija Sirije u Arapskoj Ligi, trebali bi biti moguće osigurati potporu Saudijske Arabije i Turske. Vodstvo SAD-a je najvažnije, jer druge ključne zemlje će se uključiti samo ukoliko Washington povede", ističe Rubin.
I dalje će se nastaviti naoružavanje Slobodne Sirijske Vojske dok će se u isto vrijeme vršiti zračni napadi protiv Sirije. Nisu predviđene kopnene operacije. Zračna kampanja će se koristiti kao i u Libiji, kao direktna potpora FSA vojnicima među kojima su i Al Qaeda brigade.
"Sve dok Washington čvrsto stoji pri planu da neće koristiti kopnene trupe, cijena će biti ograničena. Pobjeda možda neće doći brzo ili lako, ali će doći. A nagrada će biti značajna. Iran će biti strateški izoliran, bez utjecaja na Bliski istok. Novi sirijski režim će zasigurno SAD smatrati više kao prijatelja, a ne kao neprijatelja. Washington bi dobio veliko priznanje, boreći se na strani arapskog naroda, a ne na strani koruptivnih režima.
Iran više ne bi imao vrata prema arapskom svijetu. Novi sirijski režim bi čak mogao pokrenuti mirovne pregovore oko Golanske Visoravni. U Libanonu, Hezbollah bi izgubio iranskog sponzora, jer Sirija više ne bi bila tranzit putem kojeg Iran šalje asistencju i rakete. Kada zbrojimo sve ove strateške beneficije, kao i moralni cilj da smo spasili na desetke tisuća civila od ubojice Assada... intervencija u Siriji je kalkulirani rizik, ali ipak rizik kojeg se isplati poduzeti."
Ratni zločini u ime ljudskih prava: ono što nam zaista treba je "promjena režima" u SAD-u i Izraelu"
Michel Chossudovsky
Izvor: Link
|
