offline
- Pridružio: 26 Sep 2012
- Poruke: 304
- Gde živiš: Podgorica
|
- 21Ovo se svidja korisnicima: aljosa7, CyberWarrior, miodrag, mungus, _commandos_, babaroga, magna86, Klecaviks, StrikeFirst, fonspeakerfon, stalker, nizam, anbeast, Miškić, mirbat, deri3891, sasa76, respekt, spasa, uhogrlonos, BraneS
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
Ako dozvoli administracija, da pokušam malo dublje da zađem u problem ako odužim nećete zamjeriti. Cilj mi je da doprinesem razumijevanju šireg konteksta geopolitičke krize jer se na Sirijskom terenu lome koplja.
Očigledno su u Rusiji počeli čitati Buzana, Vivera i Vildea i konačno su shvatili da politika zapada funkcioniše po principu Kopenhaške škole. Shvatajući to praktično možete da predvidite određene poteze protivnika ali i ako ne predvidite, potezu se možete prilagoditi jer pada maska skrivene namjere tj. otkrivaju se tobožnje egzistencijalne prijetnje referentnim objektima na osnovu kojeg se zapad praktično ponaša ekspanzionistički.
O čemu se radi zapravo...
Sigurnost je povezana sa preživljavanjem. I to je ideja vodilja svih geopolitičkih takmaca. Riječ „preživljavanje“ nemojte usko tumačiti. Preživljavanje za Zapad znači održati i sačuvati postojeći način života , postojeći standard jer njime suzbijaju nezadovoljstvo svojih građana. To je jedan od razloga zbog kojeg često čujete analitičare koji kažu da se na Balkanu niko ne bi zamlaćivao ko je Crnogorac, Srbin, Hrvat, Bošnjak ... da se živi na visokoj nozi kao što je to u zemljama zapada.
Kao što vidite zapadna hemisfera sve više tone u probleme. Zaduživanje, sve veća energetska zavisnost, kriminal, terorizam, socijalna prava, deformacija moralnih i kulturnih vrijednosti, materijalističko doba, nijesu na nivou kao nekada niti ide onako kako su zamišljali. Neko je procijenio da će ekspanzionistička politika tačnije imperijalni pohodi riješiti te probleme a koliko je dobro analizirao porbleme sa kojima će se na tom putu susresti nijesam baš siguran. To i stavlja u ofanzivni tim. Ofanziva po logici stvari postoji samo ako ima neka defanziva. Defanziva istočnog svijeta je nužna jer na taj način i oni ulaze u koštac sa problemom „preživljavanja“ i odbrane njihovog sistema vrijednosti i standarda sobzirom da se na račun njihovog života želi poboljšati ovaj drugi. Dugogodišnja striktna defanziva Istoka, konkretno Rusije dovela je do toga da se konstatno igra na polovini Rusije. Za to je kriva sama Rusija koja je svoju bezbjednost i odbranu interpretirala usko, na bazi „vojne sigurnosti“. Zaboravili su na nevojne prijetnje.
Pored vojne, ostale nevojne prijetnje su : ekonomska, društvena, politička i ekološka.
Mukotrpnom i dugogodišnjom defanzivom provaljena je taktika ekipe sa zapada i težište igre se polako pomjera ka centru. Naravno, na terenu su dvije najače ekipe i dok se one „krljaju“ ona treća „čeka pobjednika“ i odmaranjem i posmatranjem sa strane postaje sve jača i u jednom trenutku sve tri ekipe biće izjednačene i tada stupamo na teren Multipolarnosti. Upravo se to dešava, samo, daleko od toga da se utakmica ljutih rivala završila.
Dakle, sekuritizacija je potez koji politiku vodi izvan ustaljenih pravila igre i koje neko pitanje označava kao posebnu vrstu politike ili kao pitanje iznad politike. Sekuritizacija je u stvari ekstremniji oblik politizacije. Desekuritizacija je obrnuti proces.
Iz gore napisanog imate primjera koliko hoćete.
SAD je kao što reče neko od kolega ranije povukao Crvenu liniju đe je neuspjelom sekurizicaijom pokušao izvršiti invaziju na Siriju po Libijskom šablonu. Tačnije, Rusija je zajedno sa Sirijom desekuritizirala problem razotkrivši manipulativne pokušaje da se režim Asada predstavi javnosti kao egzistencijalna prijetnja po referentne objekte a to ref.obj. je nešto što ima „legitimno pravo na opstnak.“ Prepoznajte li igru sada?
Možda će neki reći da idem u krajnost ali analitika je takva. „Teorije zavjere“ su realnost i upravo se ogledaju kroz ovo što pričam. Sama riječ „teroija zavjere“ ima za shodno da brani politiku onih koji je sprovode davajući joj taj posprdački i ludački prizvuk sa ciljem da vas odbiju da mislite nešto što ima uporište u logici.
Zato, po meni, teroristički napad na Pariz trebao je biti neka vrsta ujdurme i sigurno je za cilj imao neku akciju. Još uvijek je to u toku i ubrzo ćemo viđeti rezultate. Mnogo je diskutabilnih činjenica koje pristižu a koje ne mogu ići samo na konto „lošeg rada slubi“. Ja tu maglu ne kupujem.
Sve ide ka tome da se sekuritizira problem migranata jer su stvorili problem Evropi đe se ujedno pravi poveznica sa Sirijcima, pasošima i terorizmom i stvoriti klimu za neku vrstu akcije u Siriji. Sjetite se pasoša Iračana milijardu kilometara ispod ruševina tornejva 11/9 koji su pronađeni neoštećni.
Vidite i sami, Evropa je počela da odbija i vraća dio izbjeglica, podižu se ograde, suspenduje se Šengen, Britanski parlament će podleći Kameronovoj sekuritizaciji i Britaniju uključiti u Sirijski problem, Njemci simbolično uključeni u problem, očekuje se i neki francuski Patriot act itd. Zar ne liči na kopiju pokušaja sekuritizacije Buša problemom terorizma i potrebom da se izvrši invazija na Irak. To su sve isti šabloni. Jedina razlika je što je Buševa sekuritizacija o WMD-u Iraka propala kod javnog mjenja, mada to ga nije spriječilo da udari. Dok se u Evropi ustoličila islamofobija i sada vlasti imaju moć u rukama da djeluju.
Šta je problem?
Problem je Rusija koja svaki pokušaj sekuritizacije zapada zadnjih godina odmah desekuritizira tako što nekom pitanju oduzimaju oznaku „egzistencijalne prijetnje“.
(oprostite na forsiranju ove riječi, dosadi, znam)
Ne ja, nego nauka kaže da, onaj ko sprovodi sekuritizaciju koristi jezik sigurnosti a to je GOVORNI ČIN čime se publika uvjerava u egzistencijalnu prijetnju. Publika je javno mjenje, političari, vojni časnici, elite, itd.) Dakle, vanredne mjese se samo tako mogu nametnuti javnosti koja će usled „posijanog straha“ da toleriše sva djelovanja izvan normalnih političkih procedura. Sam govorni čin mora biti oblikovan na način da publici bude uvjerljiv. E sad se zapitajte. Kako bi javnost Francuske reagovala na Olandovu objavu rata terorizmu i govorni čin prije ili poslije terorističkog napada :
„Ono što se juče desilo u Parizu je čin rata i lice rata. Francuska mora da donese odgovarajuće odluke. Ovo delo počinjeno je od strane terorističke vojske džihadista protiv slobodne zemlje. Ovaj čin rata bio je planiran, priprema i imao je saučasnike spolja“
Sekuritizacija dakle određenom pitanju daje hitnost i vodi do stalne mobilizacije političke potpore i upotrebe sredstava. Rusija je, što god Zapad da je planirao, neutralisao time što je konstatno nudio saradnju za borbu protiv terorizma, i što je na vrijeme vojno ušla u Siriju. Kako vrijeme odmiče tako zapad gubi Siriju stoga se potegle vanredne mjere i tenzije.
Nažalost, moramo čekati da određene stvari isplivaju na površinu da bi shvatili šta je zapravo bio za cilj rušenje ovog aviona i ovih terorističkih napada. Ono što je vidljivo jeste da ne uspijevaju da isplivaju na površinu namjere jer ih je Rusija osujetila. S 400 doveo Zapad pred rizičnu odluku „Da li ići u veliki rat ili ne“? Naravno da ne. Za to moraju da se stvore uslovi tzv „sa dna kace“ kada Zapad posrne i pribjegne na kartu „sve ili ništa“. Do tog stadijuma još nijesmo došli tako da ne brinite. Rata neće biti. Ali biće izgubljena bitka Sirije, što ne znači da nema još poligona za nadmetanje i pokušaj vraćanja Sirije u teren.
Kad budem imao kad pokušaću još malo da razradim ovu tematiku sve zavisi koliko će kod vas naići na razumijevanje i odobravanje
Opraštajte na iscrpnim postovima ali ja kad se javim ovđe onda gledam da mi primarno bude kvalitet a ne kvanitet.
|