offline
- Kaćuša
- Super građanin
- Pridružio: 27 Okt 2011
- Poruke: 1286
|
Napisano: 28 Jun 2012 13:01
Nema šanse da se Turska samostalno upusti u rat s Sirijom. Ne znam kakva je situacija u Turskoj, ali čisto sumnjam da je narod ratoborno raspoložen, željan pokrenuti rat protiv susjeda. Turska bi se našla u veoma nezahvalnoj poziciji kad bi krenula u rat. Tako da je sve ovo smišljeno provociranje i dizanje tenzija.
Dopuna: 28 Jun 2012 13:34
Analiza informacija ruskog lista Vedomosti: Rusija odustaje od isporuke S-300 sistema Siriji
Prema pisanju ruske novinske agencije Vedomosti, Rusija je odustala od isporuke raketnog sistema S-300 Siriji. Kao izvor navode neimenovane izvore unutar vojno-industrijskog kompleksa. O ugovoru se ništa nije znalo do prošlog tjedna kada je objavljen na stranicama proizvođača S-300 sustava, ruske kompanije Almaz-Antey. U konkretnom ugovoru je istaknuto kako su najveći kupci Alžir (39 milijuna USD) i Sirija (105 milijuna USD).
Izvori za list Vedomosti navode kako su sustavi trebali biti dostavljeni u Siriju u periodu 2012-13, no, cijeli proces je zaustavljen kada je navodno došla "uputa s vrha".
Analiza
Očekivano, ova vijest je izazvala buru emocija s raznih strana koje tumače ovaj detalj kao rusko odustajanje od potpore sirijskom predsjedniku. Štoviše, vijest dolazi svega nekoliko dana nakon što se ruski predsjednik Vladimir Putin sastao s američkim predsjednikom Obamom i nakon što je službeno posjetio Izrael.
Da li je sama vijest točna, još uvijek nije potvrđeno iz nijednog službenog izvora.
No, indikativno je kako je vijest prenijela upravo ruska kuća RT, za koju se smatra da je izravno glasilo ruske Vlade. Za pretpostaviti je kako vjerojatno ima istine u konkretnim navodima.
Ipak, stvari nisu nimalo crno-bijele, tragom "neimenovanih izvora" nailazimo na pregršt informacija. Tako, dok ovdje imamo detalj da Rusija odustaje od isporuke S-300 sustava, također imamo i navode kako Rusija u isto vrijeme sprema specijalne trupe za ulazak u Siriju.
Činjenica je kako je situacija vezana uz Siriju izuzetno nestalna, stavovi se mijenjaju iz dana u dana, možda i više puta u jednom danu. Ovog vikenda se održava važan sastanak u Ženevi kada će pod pokroviteljstvom UN-a o razrješenju sirijske krize direktno svoje argumente iznijeti američka državna tajnica Hillary Clinton i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov - dvije osobe koje su možda i ključni glasnogovornici sirijske krize.
Popuštanje ili taktiziranje Rusije
Nadalje, Rusiju se u već puno navrata optuživalo kako će popustiti pod pritiskom. Činjenica je kako Rusija svo ovo vrijeme polako popušta i - taktički ili iz slabosti - dopušta ucjenjivanje zapada u manjim segmentima. Primjerice, kada je američka administracija upozorila Rusiju na prodaju vojnih helikoptera Siriji, Rusija se odmah povukla i počela pravdati izjavama poput "dostavljamo samo oružje koje neće biti korišteno protiv civila".
No, i u tom detalju imamo dvije sasvim suprotne interpretacije - naime, jedna strana će konkretnu izjavu vidjeti kao "popuštanje" Rusije, dok će druga ustvrditi kako je Lavrov zapravo poručio - "dostavljamo im samo oružje s kojim će se boriti protiv vas ako napadnete".
Situacija je kompleksna i Rusija, uz sve nedostatke, za sada itekako dobro balansira cjelokupnom situacijom. Nemojmo se zavarati - bez taktičke podrške Rusije, Sirija bi već bila u plamenu savezničkog bombardiranja.
Svima je jasno da to Rusija ne čini iz ljubavi prema sirijskom narodu. Nažalost, Rusija jednostavno nema dovoljno suvereniteta da bi nastupala po osjećaju pravde, ona trenutačno nastupa primarno po osjećaju vlastitog interesa. No, činjenica je da time u isto vrijeme spašavaju jednu zemlju od toga da postane još jedna u nizu žrtava imperijalističke agresije.
Da li možemo očekivati da će Rusija dići ruke od Sirije i stvoriti tajni pakt sa zapadom? Ni to nije isključeno, makar je teško za povjerovati. Već su preduboko zagazili u unutarnje pitanje Sirije da bi sada odustali od svojih stavova. Rusija je najveća svjetska sila koja je pravično priznala da predsjednik Assad ime neosporivu podršku većine stanovnika Sirije. Izjave iz Moskve su sve do sada bile odmjerene i korektne. U više navrata su jasno pokazali da nisu nikakvi fanatični obožavatelji stranke Baath niti Assada, već da to uopće nije njihov problem - o tome mora odlučiti sirijski narod.
Lekcije iz povijesti
No, kada bi sada ipak napravili potpuni zaokret i odlučili uskratiti svoju potporu, to bi uništilo Siriju, ali ni oni ne bi bili pošteđeni. U prvom redu potpuno bi kolapsirao ugled ruske vanjske politike u svijetu. Nemojmo zaboraviti ni činjenicu da milijuni diljem svijeta gledaju ruski angažman kao svojevrsni "popravni ispit" nakon što su bez protivljenja dopustili invaziju na Libiju.
Popuštanje bi bilo ponavljanje povijesne pogreške. Teško je ne prisjetiti se jedne od najkatastrofalnijih pogrešaka u povijesti ruskog naroda - pakta Ribbentrop-Molotov. Sovjetski vođa Jozif Staljin 1941. bio je toliko uvjeren u svoj tajni sporazum s nacističkom Njemačkom da nije ni slutio da bi ga druga strana mogla prekršiti. No, znamo što se dogodilo 22. lipnja iste godine i koliko je milijuna sovjetskih stanovnika izginulo radi, naprosto luđačke ideje da takav pakt može opstati.
Situacija, naravno, nije istih magnituda, ali princip je isti. Tu temu možda je i najbolje opisao sam predsjednik Assad u posljednjem javnom obraćanju kada je istaknuo "desetljećima smo nastojali izgraditi dobre odnose s onima koji su nas kolonizirali, direktno ili indirektno".
Putina su pred zadnje izbore zapadne sile, putem svojih medija, nazivale diktatorom i tiraninom - stvaranje tajnog anti-sirijskog sporazuma s istima bio bi kraj svake njegove državničke uloge.
Kompleksna situacija ne vodi ka jednostavnim ishodima
To su neki od direktnih ishoda - Rusija će ustrajati ili će popustiti. No, činjenica je kako konačan ishod, kakav god bio, sigurno neće biti tako jednostavan. U ovoj kompleksnoj situaciji mogući su brojni drugi ishodi. Primjerice, možda sam Assad odluči napustiti funkciju i sukladno tome Rusija više ne bi imala što puno za reći.
Unatoč pojedinim optužbama, činjenica je kako je sirijski predsjednik poprilično autonoman u svojim odlukama i nije običan "ruski pijun" na Bliskom istoku. To se dalo zaključiti i iz njegovog intervjua u kojem jasno priznaje da ga Rusija i Kina podržavaju primarno zbog vlastitih interesa.
Što se tiče same teme, sustava S-300, i taj detalj je poprilično nepoznat. Naime, mnogi izvori ističu kako Sirija već ima ruske S-300 sustave u punom kapacitetu. Iz te perspektive, ova odluka - ako je točna - o prekidu dostave je možda više simbolična i još jedan ruski strateški pokušaj da se u ovom konfliktu nametnu kao racionalna diplomacija, vršeći time i suptilni pritisak na SAD koji nastoji na sve moguće načine Rusiju prikazati kao najvećeg krivca za krvoproliće u Siriji.
Zaključak
Sirijska kriza još je daleko od završetka. Najnovije tenzije vezane uz rušenje turskog zrakoplova također su indikativan primjer kako zapad stalno pronalazi nove ideje kako isforsirati agresiju na Siriju, no, nikako ne uspijevaju u tome. Ruska novinska agencija RIA Novosti prenosi kako su Putin i Erdogan jučer telefonski razgovarali o tom incidentu. Detalji razgovora nisu poznati, no, ako se Turska danas povuče sa svojim prijetnjama, možemo pretpostaviti o čemu je bila riječ.
Ruski interesi duboko su isprepleteni s interesima zapada, zbog toga Rusija ne ostavlja - niti nikada neće - dojam čvrste sile koja bi do kraja ustrajala na svojim stavovima. Barem je tako bilo do sada. No, istaknimo još jednom, ruski otpor - u kojem zasigurno postoji i unutarnji pod-otpor - za sada još uvijek igra ulogu najvažnije kočnice od strane vojne invazije na Siriju.
Ta važnost prevazilazi geopolitička i ideološka stajališta, jer koliko god nam se Sirija još uvijek činila daleka, a njena kriza tek regionalni problem, zapadna invazija na Siriju vjerojatno bi zapalila i Iran, Irak, Libanon, Tursku, Izrael, Egipat - takav rat, tolikih magnituda, u ovako kriznom ekonomskom vremenu, samo je mali korak od Svjetskog rata.
Izvor: advance.hr
|
eh, nije lako s tim bespilotnim avionima...
