Brahimi navodi kako je njegova misija možda "nemoguća", Clinton Rusiji: "Nema smisla donositi rezoluciju koja nema zube"
Lakhdar Brahimi, novi izaslanik UN-a i Arapske Lige za Siriju, započeo je svoj rad sastankom u Kairu. U glavni grad Egipta stigao je jučer te se danas sastao s egipatskim predsjednikom Mohamedom Morsijem, ministrom vanjskih poslova Mohammedom Kamel Amrom i generalnim tajnikom Arapske Lige, Nabilom al-Arabijem.
Brahimi je zamijenio na ovoj funkciji Kofi Annana koji je podnio ostavku nakon neuspjeha njegovog "Plana od 6 točaka". Annan je istaknuo "neslaganje u UN Vijeću Sigurnosti" kao primarni razlog zbog kojega je podnio ostavku. Njegov plan je imao za cilj pokrenuti dijalog između međusobno suprotstavljenih strana unutar Sirije, sirijske vlade i pobunjenika. Sirijske vlasti izrazile su želju za pokretanjem dijaloga, no, pobunjenici odbijaju svaki sastanak dok se na čelu države nalazi predsjednik Bashar al-Assad.
Nakon posjete Kairu, očekuje se kako će Brahimi krenuti za Damask gdje bi se trebao sastati sa sirijskim predsjednikom. Brahimi je bio alžirski ministar vanjskih poslova u periodu 1991-1993, 2000-ih obnašao je funkciju UN predstavnika u Afganistanu i Iraku.
Koliko Brahimi u ovoj situaciju zaista može napraviti, teško je reći. Sam je istaknuo kako je njegova misija možda "nemoguća". Ukoliko njegov odnos prema samom konfliktu bude onakav kao i za vrijeme njegova prethodnika, onda je već sada sasvim jasno da Brahimi neće uspjeti pokrenuti proces koji bi eventualno zasutavio nasilje koje je do sada, prema riječima UN-a, odnijelo preko 20,000 života.
Za vrijeme svog mandata, Kofi Annan ni jednom prilikom nije skupio dovoljno hrabrosti da progovori o tome od kuda velike količine oružja ulaze u Siriju. Sve dok taj podatak bude "javna tajna" i ne počne se uzimati u obzir kao jedan od ključnih faktora, svaki pokušaj diplomacije biti će vjerojatno osuđen na propast.
U isto vrijeme američka državna tajnica Hillary Clinton i dalje ponavlja jednu te istu agendu - na prijedlog Rusije da se dogovor sa sastanka u Ženevi predstavi u obliku UN rezolucije pri Vijeću Sigurnosti, Clinton je danas izjavila kako nema smisla donositi rezoluciju "bez zubi" - "Poručili smo gospodinu Lavrovu kako bi UN akcija u Siriji bila efektna samo ukoliko bi uključivala konzekvence u slučaju neispunjavanja. Nema smisla donositi rezoluciju koja nema zube, jer vidjeli smo kako Assad kontinuirano sve ignorira i dalje napada vlastiti narod", izjavila je američka državna tajnica Clinton.
Posve je jasno kako Clinton ovim komentarom daje Rusiji do znanja kako će prijedlog njihove rezolucije biti odbačen, kao i svaki prijedlog koji ne uključuje neku vrstu vojnog angažmana u Siriji. Situacija oko Sirije i dalje ostaje ekstremno napeta, jutros je nekoliko raketa iz Sirije palo na prostor Iraka što je rezultiralo i civilnim žrtvama. Iračka vojska spekulira kako su rakete lansirali pobunjenici, ali taj podatak nije potvrđen. Ovaj primjer pokazuje koliko je u ovom trenutku lako podići razinu konflikta s građanskog na regionalni rat. Dovoljno je da svega nekoliko raketa padne primjerice na teritorij Turske pa da sirijska kriza preraste u daleko veći konflikt.
Sirijska situacija je do te mjere nestabilna da sada već postoji niz mogućnosti koje bi mogle razbuktati sukob bez imalo šansi da se tako nešto spriječi. Hillary Clinton javno konstatira kako "Assad napada vlastiti narod" i u ovome trenutku ne postoji nijedna visokorangirana osoba u cijeloj svjetskoj diplomaciji koja bi se usudila demantirati takve tvrdnje. Rusija je već u više navrata pokazala da ne želi diplomatski rat sa SAD-om oko Sirije, no, takav diplomatski rat nije niti nužno potreban - u sklopu sirijske krize bitno je da Rusija i Kina još uvijek čvrsto onemogućavaju bilo kakav direktan strani vojni angažman protiv Sirije.
Što se tiče samog konflikta unutar zemlje, on se produžio i više od očekivanja. Bitke u Aleppu traju već tjednima i očito je kako niti jedna strana još uvijek nije u poziciji ostvariti znatan napredak. Sirijska vojska već neko vrijeme tvrdi kako kontroliraju ključnu gradsku četvrt Salahadin na jugozapadu grada, no, pošto pred sobom nemaju konvencionalnu vojsku, konstatirati tako nešto je jako teško jer sporadični sukobi se nastavljaju i u toj četvrti.
Iz strateške perspektive i dalje najveći problem ostaju granice. Informacija iz redova iračke vojske govori kako su se iračke snage sukobile prije dva dana s pobunjenicima na granici sa Sirijom, jer oružje i strani borci u Siriju sada ulaze doslovno sa svih strana. No, ključni problem nije iračka granica, već one prema Jordanu, Turskoj i Libanonu. Po pitanju Turske i Jordanu, nema se što spekulirati, te dvije države neće zaustaviti protok oružja i militanata, štoviše, obje podržavaju ovu strategiju. Libanon je već kompleksnije pitanje, predsjednik Michel Sulaiman svjestan je kako će njegova zemlja biti iduća meta nasilja odmah nakon Sirije, sporadični sukobi već se i vode. No, pitanje je u kolikoj je mjeri Sulaiman sposoban utjecati na aktualna događanja. U Libanonu su aktivne brojne političke stranke koje podržavaju pobunjenike u Siriji i direktno im pomažu.
Podršku sirijskom predsjedniku sigurno daje vojno-politička organizacija Hezbollah, ali njihov "teritorij" je južni Libanon, na granicama s Izraelom, dok nemaju realnog utjecaja na situaciju na sjeveru, od kuda oružje i strani borci ulaze u Siriju.
|