offline
- Gospodin-BP
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Jan 2012
- Poruke: 640
- Gde živiš: Sever
|
Kaćuša ::Može li netko kopirati tekst od advance.hr? Tekst je na pretplatu, tako da...
LADNO SAM TI MOGAO ZADNJA DVA PASUSA KOPIRATI SAMO, ALI AJ AKO I NEKOGA OVO DRUGO INTERESUJE. MOZDA JE MALO OPSIRNO, ALI AJDE:
Analiza stanja u Siriji: spekulacije oko broja mrtvih i šutnja SAD-a kao mogući znak popuštanja pred ruskom inicijativom
Kompilacija podataka o žrtvama sukoba u Siriji, temeljena gotovo u potpunosti na izvještajima oporbenih organizacija, govori o 59.648 ubijenih u razdoblju od 15. ožujka 2011. do 30. studenog 2012. godine, priopćila je u četvrtak Navi Pillay, Visoka predstavnica za ljudska prava Ujedinjenih naroda.
Ukupno je u obzir uzeto 147.349 izvještaja o poginulima, od kojih je tek 2539 od "Vlade Sirije", i to za razdoblje do ožujka 2012., kako piše u studiji, koju je za Ured Visoke predstavnice za ljudska prava izradila tvrtka Benetech, specijalizirana za statističke analize podataka s područja kršenja ljudskih prava. Metodom izbacivanja duplikata i usporedbe raznih izvještaja, došlo se do brojke od gotovo 60 tisuća ljudi.
Premda je kriterij vjerodostojnosti izvještaja naizgled visok - uzimali su se u obzir samo izvještaji u kojima je bilo navedeno puno ime i prezime žrtve, te datum i mjesto smrti, valja primijetiti kako u 75 posto izvještaja nije navedena dob žrtve, a u 16,4 posto slučajeva nije jasan ni spol žrtve.
Prema studiji, više od tri četvrtine, ili 76,1 posto poginulih su muškog spola, dok je pouzdano utvrđenih ženskih žrtava 7,5 posto.
Ono u čemu se slažu podaci iz svih šest oporbenih izvora s podacima vlade Sirije, jest da je najviše poginulih u dobi između 20 i 30 godina, koji, u prosjeku, čine oko jedne četvrtine ukupnih žrtava.
Prema izvještajima oporbenih organizacija, koje imaju samo oko 25 posto kompletnih podataka o dobi poginulih, veliki je udio djece uzrasta do 10 godina, oko 20 posto, kao i mladeži u uzrastu između 10 i 20 godina starosti, kojih je također oko 20 posto u ukupnom broju poginulih.
Međutim, nejasno je koliko je u toj skupini punoljetnih. Prema podacima sirijske vlade, koji se odnose najvećim dijelom samo na razdoblje od ožujka 2011. do ožujka 2012., gotovo svaki treći poginuli je u dobi između 20 i 30 godina, s tim da je sirijska vlada dostavila podatke u kojima je u 92,5 posto slučajeva navedena dob žrtava.
Preko pola poginulih muškarci u dobi između 20 i 40 godina
Statistika pokazuje kako je manje od deset posto poginulih u dobi iznad 50 godina.
Imajući u vidu mali postotak žena i ljudi u dobi iznad 50 godina među poginulima, te visok postotak žrtava u populaciji između 20 i 40 godina – oko 50 posto ukupnog broja, teško je ne zapitati se jesu li brojke o stradanju civilnog stanovništva, zbog napada "snaga Assadovog režima", možda preuveličane?
Visoki udio djece do 10 godina među poginulima, odnosi se samo na 25 posto izvještaja oporbenih organizacija u kojima je navedena točna ili približna dob stradalih. Tvorci studije misle kako je moguće da su svi poginuli koje oporbene organizacije navode bez podataka o dobi zapravo – odrasli (muškarci), što bi dovelo do približno sličnog omjera dobnih skupina koji pokazuju podaci sirijske vlade.
Kada su u pitanju djeca i stariji, u izvještajima su uobičajeni izrazi "bile su mu svega četiri godine", ili "imao je preko 70 godina", što navodi na zaključak kako oni poginuli za koje nema takvih primjedbi spadaju u skupinu odraslih, jer se u slučajevima smrti djece i staraca uglavnom na neki način naznačavala njihova posebna dob.
Nije jasno zašto je OHCHR od "sirijske vlade" dobio samo podatke do ožujka 2012. godine. Teško je vjerovati da vlasti u Siriji ne bi htjele UN-u dostaviti sve podatke o žrtvama kojima raspolažu.
Osim toga, na internetu su dostupni podaci Sirijskog centra za dokumentaciju (SCD) iz Damaska, prema kojima je u Siriji poginulo 2350 civila i 3518 pripadnika oružanih snaga i policije. Kako je navedeno na njihovim stranicama, SCD je "nezavisni medijski projekt mladeži", čiji su sudionici "sirijski novinari i predstavnici medija koji prikupljaju informacije iz raznih izvora" i uspoređuju ih s izvještajima svojih izvjestitelja na terenu.
Na stranicama Sirijskog centra za dokumentaciju u 90 posto slučajeva navedeni su svi relevantni podaci, kao što su dob, spol i mjesto smrti poginulih. Dakle, OHCHR je vrlo jednosatavno mogao doći i do podataka iz pro-vladinih izvora, koji navode čak šest puta manje žrtava rata u Siriji nego oporbene organizacije.
Golemi nesrazmjeri u podacima o broju poginulih
Otkud takvi nesrazmjeri? Čak i između brojki oporbenih organizacija i studije OHCHR postoje goleme razlike. Primjerice, VDC - Centar za dokumentiranje prekršaja (ljudskih prava) u Siriji, statistički odjel oporbenih Lokalnih koordinacijskih odbora (LCC), koji na svojim popisima ima najviše imena, zabilježio je oko 38 tisuća poginulih, 21 tisuću manje nego što navodi Benetech, u ime OHCHR.
Kako je u studiji objasnio Benetech, podaci oporbenih organizacija i krajnja brojka od 59.648 poginulih ne poklapaju se jer "svaki od skupova podataka sadrži zapise koje nijedna druga skupina nije dokumentirala".
No, podaci oporbenih skupina VDC, SOHR (Sirijski opservatorij za ljudska prava), SNHR (Sirijska mreža za ljudska prava) i Syrian Shuhada web-sajta međusobno se podudaraju u procjeni broja poginulih. Tako SOHR ima oko 30 tisuća podataka o smrtima koje OHCHR smatra vjerodostojnima, Shuhada i SNHR po 33 tisuće, a VDC 38 tisuća, što u prosjeku iznosi nešto manje od 34 tisuće.
Da ne bude zabune, čak i da su najtočniji podaci pro-vladinog Sirijskog centra za dokumentaciju o 5800 poginulih, bilo bi to dovoljno strašno, a kamoli 34 tisuće, ili čak 60 tisuća poginulih prema OHCHR. Ali podacima o poginulim civilima se manipulira, redovito u svrhu ocrnjivanja sirijske vlasti. Oporbene skupine sve poginule trpaju u "civile", kao što je bio nedavni slučaj s eksplozijom kod nepostojeće "pekare" u Halfayi kod Hame, kada se na snimkama blizu mjesta eksplozije vidjelo nekoliko tijela muškaraca koji su imali na sebi vojnu odjeću, a SOHR i zapadne i zaljevske medijske kuće proglasili su to zrakoplovnim napadom u kojemu je poginulo "preko 100 civila dok su čekali u redu za kruh". Niti ih je bilo 100, niti su bili civili, niti su čekali u redu za kruh.
Benetech priznaje kako njihov izračun ne može biti uzet kao pouzdan broj ubijenih u ratu u Siriji, jer stvarni broj ubijenih može biti još i veći, ali i manji, iako im ne pada na pamet da su neke žrtve možda izmišljene.
"Statistika može uključivati mali broj neotkrivenih duplikata među jedinstvenim ubojstvima, pa, prema tome, brojka može biti malo previsoka. Još važnije, postoji nepoznat broj ubojstava koja nisu dokumentirana ni u jednom od sedam projekata", tako da bi "statistika predstavljena u ovoj studiji trebala biti smatrana minimalnim okvirom", piše u Benetechovoj studiji.
Kako se podaci sirijske vlade do ožujka 2012. gotovo uopće ne poklapaju s imenima poginulih u izvještajima oporbenih skupina, Benetech primjećuje kako se može raditi o dva razloga.
"Moguće je kako podaci uključeni u izvještaje sirijske vlade nisu točni, iako nema razloga vjerovati da je to slučaj. No, ako su podaci točni, a nemamo razloga vjerovati da nisu, čini se kako pokrivaju različit "svemir" nego drugi izvori podataka", pišu Benetechovi stručnjaci.
"To može biti stoga što sirijska vlada ima pristup drugim izvorima, ili ima različite kriterije bilježenja smrti, ili na neki drugi način dokumentira različit svijet nasilja nego ostalih pet skupova podataka", zaključuje Benetech.
Najviše poginulih u Homsu, slažu se vladini i oporbeni izvori
Ipak, osim što se približno podudaraju u prosječnoj dobi poginulih, oporbeni i pro-vladini izvori slažu se, prema svojim podacima, da je najviše ubijanja bilo u Homsu.
Prema Benetechovoj studiji, najviše je poginulih u provinciji Homs – 12.560, zatim u okružju Damaska – 10.862, pa Idlibu - 7686, Alepu - 6188, Daraai - 6034, te Hami – 5080 ubijenih.
Pro-vladin Sirijski centar za dokumentaciju također navodi kako je najviše poginulih u Homsu - 1115, zatim u Hami - 742, gradu Damasku - 598, okružju Damaska - 586, pa Alepu - 584, te Idlibu, gdje SCD navodi 512 poginulih.
Zanimljivo je da SDC za neke dijelove Sirije iznosi podatke o više poginulih pripadnika službi sigurnosti, negoli civila. U Alepu je tako, prema SDC-u, ubijeno 388 pripadnika sigurnosnih službi, a 196 civila, dok su u Hami poginuli 471 vojnik i policajac i 271 civil. U oba slučaja omjer poginulih vojnika i civila je dva prema jedan, dok je za grad Damask navedeno kako je omjer šest prema jedan, s 518 poginulih vojnika i policajaca i 80 civila.
Imajući u vidu tako malu brojku zabilježenih smrti civila Damasku, valja primijetiti kako je toliko žrtava bilo samo u tri najveća bombaška napada, a izvedeno je na desetke napada auto-bombama u sirijskoj prijestolnici, pa je sigurno kako su ti podaci daleko ispod pune brojke. Za pretpostaviti je kako su SDC-ovi podaci puno kompletniji kad su u pitanju poginuli među pripadnicima sirijskih oružanih snaga.
Visoka predstavnica rekla je kako je "broj poginulih veći nego smo očekivali i uistinu je šokantan". Međutim, požurila je odgovornost, kao i obično u svojim istupima, svaliti na sirijsku vlast.
"Ovaj masovan gubitak života mogao je biti izbjegnut da je sirijska vlada izabrala različit pristup nego nemilosrdnu represiju onoga što su ispočetka bili mirni i legitimni prosvjedi nenaoružanih civila", ustvrdila je Navi Pillay.
Ali, onda je proturječila sama sebi, rekavši kako je, s pogoršavanjem situacije, "povećan broj (ljudi) ubijen od strane protuvladinih naoružanih skupina i došlo je do širenja ozbiljnih zločina, uključujući ratne zločine, i, najvjerojatnije, zločine protiv čovječnosti, na obje strane".
Kako je onda moguće da su "mirni i legitimni prosvjedi nenaoružanih civila" doveli do prosječno 1000 žrtava dnevno u 2011., prema studiji koju je naručio OHCHR, među kojima su stotine poubijanih pripadnika sirijske vojske i policije u prvih nekoliko mjeseci pobune? Tko je njih ubijao? Sirijska arapska vojska, po logici Visoke predstavnice za ljudska prava i njenih zapadnih pokrovitelja, bila bi prva vojska u povijesti kojoj su značajne gubitke uspjeli nanijeti "nenaoružani civili".
Brahimi podigao ljestvicu na 100 tisuća mrtvih u 2013.
Licitiranje brojkama poginulih u Siriji redovito nađe mjesto u naslovnim vijestima najutjecajnijih svjetskih medija. Tako je pred-novogodišnji hit bila izjava posebnog izaslanika UN i Arapske lige za Siriju, Lakhdara Brahimija, koji je rekao kako bi u Siriji u 2013. moglo biti još 100 tisuća mrtvih, ukoliko ne dođe do političkog dogovora u sljedećih nekoliko mjeseci.
Brahimi je, nakon sastanka sa šefom arapske lige, Nabilom el-Arabijem u Kairu, pretposljednjeg dana prošle godine, rekao "Sirija će se pretvoriti u pakao", ukoliko se ne postigne političko rješenje "koje će prihvatiti sirijski narod i koje će zadovoljiti njegove legitimne težnje i prava". Brahimi je tko zna koji put pozvao države koje podupiru jednu ili drugu stranu da ih pritisnu na pregovore.
"Ljudi govore o Siriji podijeljenoj u puno manjih država, kao Jugoslavija. Apsolutno ne! To nije ono što će se dogoditi. Ono što će se dogoditi je "somalizacija" – gospodari rata i sirijski narod progonjen od ljudi koji su preuzeli njihovu sudbinu", izjavio je Brahimi u Kairu.
Svatko, očito, tumači činjenice prema svojim političkim preferencijama, pa je tako i plan Lakhdara Brahimija za završetak rata zapeo već na prvoj točki: kakav će biti status predsjednika Sirije, Bashara al-Assada. Zapadni mediji naglasak stavljaju na Brahimijev prijedlog "prijelazne vlade s punim ovlastima" za vođenje države, dok sirijski pro-vladini mediji ističu kako reaktivirani Ženevski plan ne predviđa Assadovu ostavku, nego zadržavanje predsjedničkog mandata do njegova isteka, 2014. godine.
Brahimi mudro zadržava odmak: "Nisam rekao da predsjednik treba ostati. Apsolutno ne. Istina je da nisam rekao kako treba otići sutra, ali nikad nisam rekao ni izravno, ni neizravno, da treba ostati. I nikad nisam rekao da vlada, o kojoj govorim, treba biti formirana nakon isteka njegova mandata 2014. godine", rekao je UN-ov izaslanik, napominjući da do rješenja treba doći u prvim mjesecima 2013. godine, prema transkriptu tiskovne konferencije koji se pojavio na internetu.
"Mir i sigurnost u svijetu bit će izravno ugroženi" zbog situacije u Siriji, upozorio je Brahimi, ne bude li rješenja u sljedećih nekoliko mjeseci, dodavši kako je moguće i "potpuno urušavanje sirijske države".
Oporba smještena u inozemstvu ne želi pregovarati, misle da mogu dobiti rat
Na pitanje ima li kod oporbe imalo volje da se uključi u politički proces, Brahimi je rekao: "Ne, nema. To je problem".
Prvi čovjek oporbene Sirijske nacionalne koalicije stvorene u Dohi, Moaz al-Khatib, odbacio je pozive Rusije za razgovor, rekavši kako žele "ispriku od Lavrova, jer je govorio kako će narod odlučiti o svojoj sudbini, bez strane intervencije", optuživši Rusiju da je već intervenirala na strani sirijske vlasti. Istaknuo je kako sigurno neće ići u Moskvu, ali bi došao u obzir sastanak u nekoj od arapskih zemalja, "ako bi bio jasan predmet sastanka".
Ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, rekao je kako je Khatibova izjava za njega bila "prilično iznenađenje", pripisavši je Khatibovu neiskustvu u politici.
"Razumijem kako gospodin Khatib vjerojatno nije jako vješt u politici. Ako teži biti vjerodostojan političar, trebao bi shvatiti da je u njegovu najboljem interesu da čuje našu analizu izravno od nas", a ne preko medija, rekao je Lavrov.
Lavrov je ipak pomirljivo nakon sastanka s Lakhdarom Brahimijem prošlu subotu poručio sirijskoj oporbi koja djeluje iz inozemstva da se mogu sastati i u Ženevi, ili bilo kojem drugom "neutralnom terenu".
Dakle, ista ona oporba koja se mjesecima žalila na "brutalnu represiju režima", sada vjeruje u mogućnost vojne pobjede. Postavljaju za pregovore uvjete za koje znaju da ih nitko neće ispuniti, kao što je ostavka predsjednika Assada, te su se rastrčali svijetom tražiti oružje, kao što je to opet prošli petak u Istambulu učinio George Sabra, kršćansko ime na čelu Sirijskog nacionalnog vijeća, kojim dominira Muslimansko bratstvo.
Amerikanci šutnjom podupiru Brahimijevu inicijativu i ruski angažman
Znakovita je šutnja Sjedinjenih Država posljednjih dana, kojoj nije razlog samo bolest državne tajnice Hillary Clinton i angažman predsjednika Baracka Obame u spašavanju državnog proračuna. SAD nisu istupile ni sa kakvom izjavom u vezi nove Brahimijeve inicijative, niti su proturječile ruskim pozivima sirijskoj oporbi za pregovore. A Amerikanci su poznati po tome da ne čekaju dugo da kažu kako se protive nečemu.
Ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, i američka državna tajnica, Hillary Clinton, već su se početkom prosinca zajednički sastali s Brahimijem, a to su poslije učinili i njihovi zamjenici, Mikhail Bogdanov i William Burns. Bogdanov i Burns opet će se sastati s Brahimijem u siječnju. Očito i kod Amerikanaca i kod Rusa sazrijeva uvjerenje kako, na koncu, ni pobunjenici ni sirijska vojska neće moći u potpunosti dobiti rat, bar ne tako skoro, pa su odlučili pokušati iznaći rješenje u kojemu nitko neće biti gubitnik, ali ni pobjednik.
Koliko god Turska, monarhije iz Perzijskog zaljeva, Britanija i Francuska gurale svrgavanje predsjednika Assada silom, jasno je kako se bez makar prešutne potpore SAD pobunjenici ne bi mogli suprotstaviti sirijskoj vojsci, jer s izostankom potpore SAD utanjila bi se i potpora američkih satelita. Uvrštavanje džihadističke skupine Jabhat al-Nusra na američki popis terorističkih organizacija, čemu se sirijska oporba u egzilu oštro usprotivila, jedan je od pokazatelja da SAD imaju i ponešto drugačija viđenja situacije u Siriji nego ostali pobunjenički sponzori.
No, dvije najveće svjetske sile, kao što su SAD i Rusija, ne mogu si dopustiti potpuni poraz. SAD neće pristati na rješenja u kojima nije osigurana zaštita njihovih interesa i zajamčeno sudjelovanje njihovih igrača u vlasti, kao što se ni Rusija neće pridružiti onima koji nastoje oružano srušiti postojeću vlast i izbaciti Rusiju iz igre.
Brahimi upravo računa na potporu Rusije i SAD, jer je nagovijestio kako bi Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda moglo nametnuti svim stranama provedbu mirovnog plana, u slučaju nepostizanja dogovora sirijske vlasti i oporbe. To bi moglo upaliti, jer kao što pobunjenici, bez obzira na kočoperne i ratoborne izjave, ne mogu sebi dopustiti da ostanu bez potpore SAD, tako ni Sirija ne smije izgubiti potporu Rusije, za kojom bi pošla Kina, te bi joj ostao samo Iran i možda neke latinskoameričke države.
Rusija je u posljednje vrijeme pokazala kako je spremna surađivati i sa sirijskom oporbom i sa Zapadom na postizanju završetka rata, čak i izvršiti pritisak na Siriju za prihvaćanje nekog oblika međunarodnog mirovnog sporazuma, na temelju Ženevskog plana iz lipnja prošle godine. Amerikanci su, u suradnji sa svojim saveznicima Turskom, Katarom i Saudijskom Arabijom, stvorili u Dohi Sirijsku nacionalnu koaliciju oporbe i revolucionarnih snaga i poduprle tajno naoružavanje pobunjenika, i to uglavnom islamista, kako se svakim danom sve više pokazuje. Potez je na Sjedinjenim Državama, koje bi bez sumnje vrlo brzo mogle zaustaviti pobunu i natjerati inozemnu sirijsku oporbu na pregovore.
U protivnom, Siriji predstoji dugi rat, u kojemu pobjednik dobiva sve: spaljenu i potpuno uništenu zemlju. Ruševine bez ljudi.
A svijet će dobiti nove statistike u kojima se više neće brojati tisuće, nego milijuni poginulih. Uz krokodilske suze Zapada zbog istrijebljenja Alavita, kršćana, Druza, Kurda, šijita i sekularnih sunita u Siriji.
|
