offline
- Pridružio: 26 Sep 2012
- Poruke: 304
- Gde živiš: Podgorica
|
Analiza: najveća pomorska vježba ruske ratne flote kao prevencija zapadnog vojnog napada na Siriju
2. siječnja je ruska agencija RIA Novosti najavila najveće pomorske vojne vježbe ruske ratne mornarice u posljednjih nekoliko desetljeća. Vježba bi se, krajem siječnja, trebala održati u istočnom Mediteranu i u njoj će sudjelovati dijelovi svake od ruskih pomorskih flota: crnomorske, baltičke, iz Sjevernog ledenog mora, te pacifičke.
Nikada, čak ni za vrijeme hladnog rata, u Sredozemnom moru nije održana vježba koja obuhvaća sve dijelove ruske ratne mornarice. Za nadzor Mediterana je uvijek bila zadužena Crnomorska flota, uz rijetke iznimke učešća dijela flote iz Baltičkog mora.
Slijedećih tjedana ćemo svjedočiti prisustvu u vodama Mediterana ruskih desantnih postrojbi mornaričkog pješaštva, podmornica, postrojbi za lansiranje balističkih projektila, jedinica za protupodmorničku obranu, te zajedničkog zapovjedništva sve četiri flote.
Rusko ministarstvo obrane je najavilo kako će se na brodovima nalaziti amfibijske desantne postrojbe ruskog mornaričkog pješaštva i to navodi na razmišljanje kako je ovo puno više od obične vojne vježbe.
Trupe će se ukrcati na obalama Kavkaza, u Crnom moru, i biti će transportirane u istočni Mediteran već u prvoj fazi vježbe, prenosi RIA Novosti.
Pojedini izvori, kao talijanski Geopolitical Center, govore i o iskrcavanju trupa u Tartusu, no te informacije nisu službeno potvrđene.
U spomenutom izvoru stoji:
"Potom će se amfibijskim brodicama, prema dogovorenom planu, iskrcati na obale Sirije. Za mjesto "desanta" su izabrani dijelovi obale napučeni alavitima. Iskrcavanje mornaričkog pješaštva, koje će podržavati najjača ruska ratna flota ikada okupljena od kraja Drugog svjetskog rata, mora imati neki razlog. Moglo bi se raditi o pripremi evakuacije ruskih državljana, koji žive u zoni. No, moglo bi se raditi i o nečemu sasvim drugom.
Kopnene postrojbe, podržane od ovako moćne flote, a kojoj bi se mogao pridružiti i jedini nosač aviona kojeg ruska mornarica posjeduje, bi se prema nekim vojnim analitičarima mogle uključiti u izravnu obranu ruske ratne luke Tartus i na taj način se aktivno uključiti u sirijski sukob.
Specijalne ruske postrojbe su, već duže vremena prisutne u Siriji. Proteklih tjedana su izravno sudjelovale u premještanju oružja iz jedne baze u blizini Alepa, čija je obrana popuštala pred navalom pobunjeničkih snaga. To je bila prva intervencija ruske vojske van granica bivšeg Sovjetskog Saveza od povlačenja iz Afganistana."
Koliko su ove informacije točne, nije moguće provjeriti, no mnogi smatraju kako je priča o "evakuaciji ruskih državljana" samo priča za javnost. Ipak, čak da ove informacije i jesu točne, jasno je kako Rusija neće izaći sa službenom potvrdom.
Sve ovo što se upravo događa jasan je znak Rusije koja ovim putem poručuje kako se od obrane Sirije neće odustati. Naravno, kada govorimo o "obrani" onda u prvom redu mislimo na "prevenciju" od eventualnog stranog napada na Siriju. Zapadne sile povukle su svoj potez postavljajući Patriot rakete u Tursku, dok je ovo - jedan od - odgovora Rusije.
U cijelom ovom kontekstu svakako je važan i jučerašnji govor sirijskog predsjednika Bashara al-Assada (vidi: Predsjednik Bashar al-Assad održao govor: "Sirija je bila i ostati će suverena zemlja, nećemo se pokoriti ničijim diktatima"), koji je svakako tempiran i na temelju aktualnih događaja. Kao što smo čuli i od njega, Sirija je spremna na političko rješenje i okončanje sukoba.
Bez obzira što su pobunjenici odmah odbacili njegovu ponudu, postavlja se pitanje - što mogu učiniti u ovom trenutku ukoliko se zaista ispostavi da strana intervencija ipak ne dolazi? Nemojmo zaboraviti - Siriju se nastoji srušiti po "libijskom modelu", a on nužno uključuje stranu intervenciju. Bilo bi naivno vjerovati da pobunjeničke snage, uzevši u obzir kako nemaju potporu naroda, mogu zaista srušiti sirijsku vlast sami bez direktne vanjske vojne pomoći.
Ako je Rusija, u prvom redu sama sa sobom, odlučila da se Siriju neće pustiti, onda pred nama stoje samo dva moguća scenarija: ili će se ovaj konflikt relativno brzo završiti političkim rješenjem, ili će zapadne sile napraviti najveću pogrešku unatrag nekoliko desetljeća - krenuti u napad na Siriju i riskirati otvoreni rat s Rusijom. Ne treba ni napominjati kako drugi scenarij ima nesagledive posljedice, ne samo na Bliski istok, već i cijeli naš svijet.
Stoga od ključne je važnosti pratiti slijedeće korake koje će poduzeti pomorske snage NATO saveza, kao i razmještanje njegovog strateškog oružja u regiji (protuzračni raketni sustav Patriot u Turskoj), kao i pokrete ruskog ratnog zrakoplovstva.
Prvo što bi trebalo upasti u oči bi bilo isplovljavanje američkih nosača zrakoplova iz pomorske luke u Norfolku, najveće ratne luke NATO saveza za misije na Atlantiku i Mediteranu.
Analitičari tvrde kako Rusija ne misli napustiti Siriju i kako se priprema na sve načine da obrani svoju ratnu luku u Tartusu, a zajedno s njom i svoju premoć u istočnom Mediteranu. Štoviše, neimenovani ruski dužnosnici potvrdili su ovaj stav u razgovoru za britanske medije (vidi: Ruski ratni brodovi stigli u Siriju - britanski The Sunday Times u razgovoru s ruskim dužnosnikom: "Rusija je spremna za svaki razvoj situacije").
Za tu regiju se predviđa kako će u budućnosti biti od ključne geostrateške važnosti. Kroz nju će prolaziti najveći dio energenata (nafte i plina) iz Afrike, Azije i same Ruske Federacije. Ukoliko bi Rusija odustala od kontrole tog dijela Mediterana, izgubila bi kontrolu nad plinovodima i naftovodima kojima, zaobilazeći "problematične zemlje" (Tursku i Ukrajinu), isporučuje svoje energente Europi.
Situacija na Mediteranu je napetija danas nego za vrijeme najvećih hladnoratovskih kriza, 70-ih i 80-ih.
Slijedećih mjesec-dva će istočni Mediteran i sirijska kriza biti u centru pozornosti svih analitičara u svijetu i moguće je da se sirijska agonija završi zbog odluke Ruske Federacije da pokaže kako ne namjerava olako prepustiti nadzor nad ovako strateški važnim područjem. Već nekoliko tjedana iz američke strane vlada misteriozna "šutnja" po pitanju sirijskog konflikta (vidi: Analiza stanja u Siriji: spekulacije oko broja mrtvih i šutnja SAD-a kao mogući znak popuštanja pred ruskom inicijativom).
U svim ovim događanjima nužno je osvrnuti se i na stanje na terenu. Pošto je većina zapadnih medija u ovom sukobu zauzela vojno-propagandni stav, očekivano gotovo nikada ne izvještavaju o gubitcima na strani pobunjenika. No, izvori skloni sirijskim vlastima govore o znatnom broju ubijenih pobunjenika proteklih dana diljem Sirije.
U današnjem izvještaju Press TV-a ističe se kako je sirijska vojska napravila napad na nekoliko pobunjeničkih skrovišta u mjestima Kafr Batna, al-Meleiha i Sha'aba. Također se spominju operacije oko Damaska, Daraye i drugih gradova. Izvori ističu "stotine ubijenih" naoružanih pobunjenika. Izgleda kako je proteklih dana, uz ostale aktualne događaje, na snazi velika ofenziva sirijske vojske koja je svakako koordinirana kako bi se još više "stvorili" uvjeti za pokretanje pregovora i političko rješenje krize.
I po tom pitanju nužno je izvršiti analizu - "politički pregovori", ako do njih dođe, vjerojatno će se voditi na relaciji sirijske vlasti - interna opozicija. Nemojmo zaboraviti kako je interna opozicija, barem većina nje, pasivna u ovom konfliktu i ne zagovara oružanu borbu. Tako da ako do pregovora i dođe, oni bi mogli ubrzati reforme, pa i oslabiti vlast stranke Baath, ali oni će ujedno biti i potpuni poraz za zapadne sile koje su od početka svoju agendu vezale isključivo uz naoružane militante.
Da je tako, vidimo i iz činjenice da se unutarnja politička oporba u Siriji gotovo nikada ne spominje u zapadnim medijima, izvještavanje je potpuno suprotno - nastoji se stvoriti lažna slika da je kompletna oporba pod oružjem, te da ista ima potporu naroda. U stvarnosti radi se o dvije notorne laži skovane u propagandne svrhe, no kako vrijeme odmiče, i propaganda će sve teže uspijevati u održavanju svoje neistinite konstrukcije.
|
