offline
- Gospodin-BP
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Jan 2012
- Poruke: 640
- Gde živiš: Sever
|
Evo da postavim posto vidim da do sada nije niko postavio. Advance.hr pise o Kurdima i njihovim borcima i dogovoru o vlastima u Damasku:
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
Posto ne znam da li clanak mogu svi da procitaju, meni otvara sve, prekopiracu ga:
U obrani svoje autonomije i egzistencije: žestoki sukobi Kurda s pobunjenicima na sjeveru Sirije i bitka za Ras al-Ain
Žestoki sukobi izbili su ovih dana na prostoru većinski kurdskog grada Ras al-Ain u blizini sirijsko-turske granice. Informacije s terena govore kako su pobunjenici iz pravca Turske krenuli na grad te naišli na žestok otpor.
Sukobi se događaju oko 6 mjeseci nakon što su vladine trupe napustile ovaj prostor u sklopu, zasad još uvijek ne javnog, dogovora između vlasti u Damasku i kurdske manjine na sjeveru Sirije.
Prema mišljenju analitičara Radwana Rizka, napadi na Kurde od strane militanata ujedno su i osveta za "neutralan" stav Kurda u Siriji i njihovo odbijanje da se priklone pobunjenicima.
U razgovoru za Press TV Rizk je istaknuo: "Ono što se sada događa Kurdima u Siriji nije ništa drugo nego kažnjavanje kurdskog naroda zato što nisu podržali "revoluciju" ili Slobodnu Sirijsku Vojsku. Sada kada je na terenu glavne vojne operacije je preuzela al-Nusra front.
Ista stvar se događa i Aleppu, grad plaća cijenu i kažnjen je zato što se nije uključio u pobunu. U Aleppu je život bio normalan i živjelo se mirno dok u njega nisu upale bande koje predvode Turska, Katar i Saudijska Arabija.
Sada će ta ista sudbina zadesiti Kurde, jer militanti su računali na njih, da im se pridruže protiv Bashara al-Assada. No ono što se zapravo dogodilo je da su Kurdi bili skroz lojalni, preuzeli su kontrolu nad pojedinim dijelovima zemlje i nisu dopustili da tamo krenu problemi.
Grad Ras al-Ain se nalazi pod opsadom već skoro 3 mjeseca i najžešći napadi se događaju upravo sada. Podsjetimo kako je Bashar al-Assad u svojem posljednjem govoru pozdravio upravo Ras al-Ain i istaknuo ga kao primjer odanosti naroda koji odbija pokleknuti pred islamističkim fundamentalistima koji ubijaju civile i uništavaju Siriju."
Ras al-Ain
Za grad Ras al-Ain, u blizini granice s Turskom, mnogi kažu da je "star kao i sama povijest". Grad je poznat još iz drevnih vremena. Pojedini kipovi i nalazišta datiraju još iz 11-og stoljeća prije naše ere. Grad je bio dio Bizanstskog carstva sve do 640 kada ga zauzimaju Arapi. Kasnije će u žestokim borbama još dva puta doći pod Bizant, 942. i 1129.
Grad je poznat po tome što se u njemu nalazi preko 100 prirodnih izvora koji su izuzetno bogati mineralima. Grad danas ima oko 60,000 stanovnika, većina su Kurdi, Arapi i Armenci.
Pozicija grada Ras al-Ain na karti, nalazi se namoj tursko-sirijskoj granici:
Slike grada:
Ras al-Ain je grad s preko 100 prirodnih izvora
Kurdi i militanti
Ove subote koalicija kurdskih političkih stranaka u Siriji pozvala je militante da prekinu s opsadom i granatiranjem grada Ras al-Ain. Ističu kako je ovo napad na nenaoružane civile te kako je grad žestoko granatiran.
U isto vrijeme, na prostoru tursko-sirijske granice, izbili su žestoki sukobi između pobunjenika i sirijskih Kurda. Informacije govore kako su pobunjenici stigli iz Turske u 3 tenka s ciljem zauzimanja grada.
Već gotovo 6 mjeseci, od kada se vojska povukla, pobunjenici nastoje zauzeti ovaj strateški izuzetno važan grad. Do sada je znatan broj civila u ovom većinski kurdskom gradu pobjegao.
Ovih dana pokrenut je do sada najveći napad na grad, vode ga radikalne skupine Al-Nusra Front i Ghuraba al-Sham.
Jedan od stanovnika, koji se predstavio samo kao Mohammed, rekao je ovog četvrtka u razgovoru za AFP: "Borbe su postajale intenzivnije u večernjim satima nakon što su kurdski borci dobili informaciju kako se sprema najveći pobunjenički udar na grad do sada." Drugi sugovornik, po imenu Havidar, tvrdi kako su kurdski borci uspjeli zarobiti jedan tenk.
Turskoj naravno odgovara slabljenje Kurda na prostorima uz svoju granicu i idealan ishod za vlast u Ankari bi bio kada bi naoružani džihadisti preuzeli Ras al-Ain i protjerali Kurde. Štoviše, znajući kako Ankara na razne načine sudjeluje u podupiranju pobunjenika u Siriji, ovo je sigurno pitanje o kojem se vodi računa. Zadnju stvar koju Turska želi je neka vrsta kurdske autonomije na sjeveru Sirije, a upravo to bi se moglo dogoditi ukoliko naoružani pobunjenici izgube sukob.
VIDEO: kurdski borci u Ras al-Ainu (izvor: LiveLeak)
Mnogi ovih dana progovaraju u ime Kurda u Siriji. Tako primjerice LA Times piše kako Kurdi podržavaju pad Assada, ali - eto - slučajno ih teroristi iz Al-Nusra Fronta žele zbog nekog razloga istrijebiti. Naravno, pro-pobunjenički izvori nastojati će svim snagama prikazati kao da su svi unutar Sirije protiv vlasti u Damasku, no baš u slučaju Kurda to vjerojatno nije tako.
Između Kurda i sirijskih vlasti nikada nije bilo previše simpatija, to je činjenica. Kurdi su najveća manjina u Siriji, ima ih 1,7 milijuna. Prostor sjeverne Sirije često se naziva i Zapadni Kurdistan.
Stajalište Kurda prema aktualnom konfliktu
U mirnija vremena, teško se može reći kako su Kurdi bili zadovoljni životom u Siriji, mnogi ističu diskriminaciju, stoga ni ne čudi kako postoji velika želja za odcjepljenjem ili barem proglašenjem autonomije. Ova aktualna kriza mogla bi uprovo biti prvi korak prema gotovo tisućljetnom snu o stvaranju ujedinjene države Kurdistan (opširnije o Kurdima: Kurdistan - priča o zemlji koje nema i borbi koja se za nju vodi).
No, pošto je poznato kako Kurdi streme ka autonomiji, zar ne bi onda iz strateških razloga trebali biti usredotočeni na tektonske promjene u zemlji i priželjkivati pad Assada? Nekima je to očito sasvim logičan stav pa zato i čitamo tolike informacije o tome kako Kurdi žele pad vlasti u Damasku. No to ipak nije tako i to baš radi strategije. Činjenica da se već danima vode žestoke borbe između kurdskih boraca i pripadnika najekstremnijih pobunjeničkih skupina u Siriji, svakako je podatak koji ide toj teoriji u prilog. Prvoj sasvim nedostaje kontekst i proizlazi iz propagandnog stava kako su "svi protiv Assada", izuzev sićušne alawitske elite.
Prva stvar koju treba uočiti jest da su Kurdi sekularan narod, možda i najsekularnija skupina na cijelom Bliskom istoku. Kao takvi nikako se ne uklapaju u planove pobunjenika. Kada već govorimo o propagandi bez konteksta, onda se mora nešto spomenuti i kada je riječ o religioznosti i sektaštvu u Siriji. Već dugo vremena ponavlja se kako postoje "sekularni" dio opozicije te se među njih svrstava FSA i "religiozniji" dio, u koji spada Al-Nusra Front i slični. No to i nije zapravo baš tako - FSA je itekako religijski orijentirana i njene redove čine brojni militanti "džihadisti" iz stranih država.
Da se zaista radi o sekularnoj pobuni, velika je vjerojatnost da bi se pridružili i Kurdi, štoviše, pridružili bi se i Kršćani. No stvarnost na terenu u Siriji sasvim je drugačija. Prava je istina ta da su i Kršćani i svi drugi, uključujući i Kurde, progonjeni od strane militanata koji su često zapravo vjerski fanatici.
Da li to znači da u Siriji ne postoji sekularna oporba? Postoji, ali ona se ne nalazi u redovima naoružanih militanata, njoj nitko oružje ne bi dao čak i da ga traži. Istina je ta da interna oporba nikada ni nije planirala oružani ustanak, oružani ustanak u Siriji se desio zato što ga je netko pokrenuo izvana, a danas više nije tajna koje su to točno snage inzistirale na oružanom sukobu - iste one koje su to organizirale i u Libiji.
U slučaju da je sirijska situacija ostavljena samo Siriji, stvari bi danas izgledale zasigurno sasvim drugačije. Jer svi veliki propagatori "Arapskog proljeća" ne usude se postaviti ključno pitanje - zašto mirni prosvjedi u Egiptu, Tunisu, Jemenu, Iraku, Bahrainu, a baš ne u Libiji i Siriji? Očito je kako oružani ustanak izbija tamo gdje kritična masa nedostaje. Mirni prosvjedi u Siriji početkom 2011-e nikada nisu bili toliko veliki kao u Egiptu i Tunisu. Da je vlast nastojala silom ugušiti prosvjede, jeste, ali nastojali su i u Tunisu i Egiptu, no zbog masovnosti tamošnjih prosvjeda to nisu mogli dugo provoditi.
Današnji naoružani pobunjenici imaju "sekularni karakter" samo u zapadnoj štampi, jer to odgovara publici u zapadnim zemljama. Zbog toga nema nikakve šanse da bi Kurdi s ovom skupinom mogli ići zajedno protiv vlasti u Damasku.
Zanimljivo je istaknuti kako vojni zapovjednik kurdskog PKK-a (Kurdistanska Radnička Partija), Murat Karayilan, u razgovoru za BBC ističe kako PKK ne dobiva nikakvu potporu u oružju od Sirije. Ipak, očito je kako su napadi PKK-a na tursku vojsku posljednjih mjeseci snažniji nego već duži niz godina. To nikako nije slučajnost.
Nadalje, vjeruje se kako su određene kurdske skupine u Siriji usko povezane s PKK-om što znači da vjerojatno imaju i adekvatno oružje, ali i obuku, a to će im biti neophodno pošto protiv sebe sada imaju Al-Nusra Front koja je daleko bolje opremljena i trenirana organizacija u usporedbi s "običnim" pobunjenicima iz redova FSA koji uvelike služe kao topovsko meso za sirijsku vojsku. Činjenica je kako su sve veće uspješne operacije protiv sirijske vojske izveli upravo pripadnici Al-Nusre, stoga će aktualna bitka za grad Ras al-Ain biti od iznimne važnosti.
Očito postojeći, ali tajni, sporazum između sirijske vlasti i Kurda na sjeveru zemlje, podrazumijeva da su Kurdi prepušteni sami sebi i da će svoju novostečenu autonomiju morati krvavo braniti što već i čine. Za sirijsku vojsku ovo je tek jedna u nizu bitaka i bez obzira na ishod, njihov rat odlučivati će se na ulicama Aleppa, no kada je riječ o Kurdima, njihovom povijesnom opstanku na sjeveru Sirije - tj. zapadnom Kurdistanu - za njih ova bitka znači sve.
Gotovo svi se slažu da Sirija nakon ovog sukoba, koji jednom ipak mora završiti, više nikada neće biti ista. To je istina, no možda te konotacije mogu imati i potencijalno pozitivna značenja. Ukoliko Kurdi uspiju obraniti sjever zemlje, vlasti u Damasku bile bi izuzetno licemjerne kada bi im pokušali osporiti tu autonomiju, jer za nju se upravo krvavo bore. Ako Kurdi u tome uspiju, to je će za njih biti velika pobjeda, u isto vrijeme i noćna mora za turske vlasti.
|
