offline
- Pridružio: 26 Sep 2012
- Poruke: 304
- Gde živiš: Podgorica
|
Napisano: 04 Feb 2013 13:38
Nagorno Karabah i sirijske izbjeglice: Azerbejdžan i Armenija na rubu oružanog sukoba
N. Babićvrijeme objave: Nedjelja - 03. Veljača 2013 | 20:45
(4)
Sve je veći broj sirijskih Armenaca koji zbog sukoba u svojoj zemlji traže spas u Nagorno Karabahu, armenskoj enklavi u Azerbejdžanu. Njihovo prisustvo remeti ionako krhki mir između Armenije i Azerbejdžana, koji se godinama spore oko pitanja suverenosti armenske enklave.
Od početka krize, Armenija prihvaća članove svoje dijaspore koja stoljećima živi u Siriji. Većina sirijskih Armenaca se u protekle dvije godine, u potrazi za poslom, skrasila u glavnom gradu Armenije, Erevanu, ali je u proteklih par mjeseci nekoliko stotina izbjeglica spas potražilo u Nagorno Karabahu.
Nagorno Karabah na regionalnoj karti
Armenska vlada ne želi davati nikakve službene izjave glede njihovog smještaja, međutim, Azerbejdžan se oglasio upućujući oštre kritike Erevanu.
Nagorno Karabah je enklava smještena unutar Azerbejdžana. Većinu stanovništva u enklavi čine Armenci, a armenska vojska drži pod kontrolom veći dio teritirija koji je okružuju. Trenutno se i Armenija i Azerbejdžan pridržavaju krhkog primirja, koje je dogovoreno nakon oružanih sukoba početkom 90-ih.
"Ovdje se radi o čistoj provokaciji od strane armenskih vlasti. Armenija želi promijeniti etničku sliku u regiji", stoji u priopćenju Ministarstva vanjskih poslova Azerbejdžana.
"Naseljavanje sirijskih Armenaca na naš (azerbejdžanski op.a.) teritorij je čin okupacije naše zemlje. Vlada u Erevanu priznaje kako ona stoji iza toga i kako je upućivanje izbjeglica u Nagorno Karabah njihova službena politika", izjavio je Aydin Mirzazade, azerski parlamentarni zastupnik.
Vlada, nepriznate ali de-facto suverene države, Nagorno Karabaha odbacuje ove optužbe.
"Sirijski Armenci su prije svega izbjeglice, i dužnost svake civilizirane zemlje je da im pruži utočište, te da im pomogne", izjavio je David Babayan, glasnogovornik predsjednika armenske enklave.
New York Times piše kako je oko 6 000 sirijaca armenskih korijena zatražilo utočište u Armeniji. Najviše ih je iz Aleppa, grada u kojem je armenska zajednica prije početka sukoba brojala oko 80,000 stanovnika. Budući da je Aleppo od samog početka poprište žestokih sukoba između pobunjenika i vladinih snaga, armenska nacionalna avio-kompanija, Armavia, u srpnju 2012. je uvela izravnu liniju Alepo-Erevan, kako bi omogućila svojim sunarodnjacima da napuste zemlju.
Nagorno Karabah može rasplamsati sukobe širih razmjera
Žalosno je što svi mi čujemo za dramu cijelog jednog naroda tek onda kada dođe do oružanog sukoba i kada novinari potrče na lice mjesta kako bi imali ekskluzivne priče o žrtvama i stradanjima. Onda se, nakon određenog vremena sve zaboravi. Poznavati povijest ne znači samo odavati počast žrtvama, nego učiti kako je prijateljska suradnja među narodima i vladama jedna od najvažnih stvari civiliziranog svijeta. Skoro da nitko ne spominje sudbinu Nagorno Karabaha ili, kako ga Azeri nazivaju, Artsakha.
Nagorno Karabah ima sve predispozicije da bude priznata neovisna pokrajina. Dvoličan stav međunarodne zajednice, a posebice Vijeća sigurnosti UN-a, kao i tursko uplitanje, stvorili su stanje permanentnog sukoba između Armenije i Azerbejdžana. Međunarodna zajednica bi trebala ozbiljnije pristupiti problemu, budući da se primirje potpisano 1994. uvelike krši i postoji opasnost od eskalacije sukoba. Posljednji zabilježen slučaj kršenja primirja dogodio se 6. lipnja 2012., kada je u sukobu dvije vojske poginulo osam vojnika. Azerbejdžanski ministar obrane tvrdi kako su armenske snage započele sukob, dok međunarodni promatrači vjeruju u tvrdnje armenskih vlasti koje kažu kako su azerbejdžanski vojnici upali u selo u blizini granice i pritom ubili tri armenska vojnika.
Nagorno Karabah je regija u južnom Kavkazu, koja se za vrijeme Sovjetskog Saveza nalazila u sastavu Sovjetske Republike Azerbejdžan. Međutim, kada se prije više od 20 godina SSSR raspao, većinsko armensko stanovništvo se odlučilo za neovisnost. Nagorno Karabah se prostire na 11,000 km2 i kroz svoju povijest je uvijek bilo mjesto velikih stradanja. Dvadesetih godina prošlog stoljeća, tadašnju regiju Transkavkaziju su vlasti u Moskvi obećali Armencima. Staljin je, međutim, promijenio mišljenje i kao znak zahvalnosti Turskoj, kamo je želio "izvesti" revoluciju, stvorio autonomnu oblast Nagorno Karabah u okviru SR Azerbejdžan, što je razočaralo armensko stanovništvo.
Možda i nije od posebne važnosti, ali spomenuti ćemo kako su Armenci u N.Karabahu kršćani, dok je Azerbejdžan tradicionalno islamska zemlja. Krajem osamdesetih, kada je došlo do raspada SSSR-a, Armenci su se odlučili na prekid svih veza s Azerbejdžanom. Parlament N. Karabaha je još 1988. proglasio neovisnost, no Azerbejdžaci su se obratili, tada još uvijek funkcionalnim, središnjim vlastima u Moskvi i zatražili da zaustave proces otcijepljenja, no u Moskvi nisu učinili ništa po tom pitanju. 30. kolovoza 1991. Azerbejdžan proglašava neovisnost od SSSR-a, a tri dana poslije je isto učinio i Sovjet Karabaha. Tim datumom i službeno počinje rat između Azerbejdžana i N.Karabaha, koji je trajao do 1994., kada je u Biškeku, glavni grad Kirgistana, potpisano primirje.
Turska u ovom scenariju predstavlja faktor nestabilnosti, zbog svog izravnog uplitanja u aremnsko-azerski spor. Azerbejdžan je povijesno vezan za Tursku, koja u znak solidarnosti od 1993. drži zatvorenu granicu s Armenijom. Međunarodna zajednica, koja se boji vršiti veći pritisak na Ankaru glede masakra (prema mnogima - genocida) kojeg su Turci počinili 1915. nad Armencima, na isti način se ponaša kada je u pitanju status Nagorno Karbaha.
Sukob u Siriji koji, kako se čuje iz izjava državnih dužnosnika obje zemlje, diže tenzije između Armenije i Azerbejdžana, mogao bi iznova rasplamsati oružane sukobe širih razmjera. Međutim, u ovom slučaju bi se mogla umiješati i Rusija (kao što je učinila braneći separatističke gruzijske pokrajine Južnu Osetiju i Abhaziju), koja ne gleda blagonaklono prepotentan stav azerskih državnih dužnosnika, a vjerojatno ni Iran ne bi ostao po strani, zbog svog dugogodišnjeg sukoba s Azerbejdžanom.
Podsjetimo, na prostoru N. Karabaha živi oko 140,000 ljudi. Dolazak potencijalno tisuća Armenaca iz Sirije, znatno bi povećao tamošnju populaciju. Neki vjeruju kako je ovo za Erevan izuzetno važan potez te kako će nastojati Armence koji stižu iz Sirije, dugotrajno zadržati na ovom prostoru.
Nadalje, jedna od ključnih osoba koja je vodila rat ranih 90-ih je Serzh Sargsyan - a on je danas predsjednik Armenije. U više navrata Sargsyan je upozorio kako je azerbajdžansko gomilanje vojske oko N. Karabaha opasno te kako bi moglo dovesti do novih sukoba.
izvor(i): Assadakah | Osservatorioiraq | EurasiaNet | NYT |
Dopuna: 04 Feb 2013 13:43
Imala je tema odvojeno sto se tice relacije Jermenija vs Azerbejdzan koja oslikava danasnje indirektno ratovanje velikih sila u ovom slucaju Rusije i SAD-a. Veoma osjetljivo pitanje i veoma opasno. Azerbejdzan je SAD-ov veoma vazan strateski partner!!! I nece ga dati nipokoju cijenu a Rusija cini sve da preko Jermenije na slican nacin kao sa Gruzijom zbaci sa vlasti americke poslusnike i tako izbaci i SAD sa Kaspijskog mora oko kojeg se i vrte interesi SAD. Nego skrenuh sa teme.
|
