offline
- Gospodin-BP
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Jan 2012
- Poruke: 640
- Gde živiš: Sever
|
Napisano: 14 Feb 2013 20:56
Analiza stanja u Siriji: SAD sve spremniji na popuštanje, pobunjenici nastoje ostvariti dodatne napretke prije pregovora
Nakon relativno kratkog zatišja koje se počelo pretvarati u pat poziciju na terenu, sukobi između sirijske vojske i pobunjenika intenzivirali su se neposredno nakon što je vođa pro-američke sirijske oporbene koalicije (formirane u Dohi na nagovor tadašnje američke državne tajnice Hillary Clitnon), Moaz al-Khatib, predložio da se počne s pregovorima.
Prvo se moramo osvrnuti na indicije da bi se s pregovorima moglo početi uskoro. Zašto sada? Pobunjenici nisu ostvarili nikakav znatan vojni uspjeh na terenu. Da, činjenica je da imaju kontrolu nad ruralnim prostorima sjeverne Sirije, ali ta kontrola može se jako lako izgubiti, naročito kada se u obzir uzme nedostatak potpore lokalnog stanovništva.
Približavanje pregovoru je primarno evolucija američkog stajališta prema sirijskom sukobu. Khatib je postavljen na čelu oporbene koalicije kao američka marioneta i njegove izjava dolazi samo uz odobrenje Washingtona. SAD je već izgubio konflikt u Siriji. Njihove optimistične procjene predviđale su "promjenu režima" u roku od 2 mjeseca, donja linija možda je bila 6 mjeseci. No, prošle su već 2 godine i unatoč pojačanom intenzitetu borbi zadnjih dana, nema govora o skorašnjem padu sirijske vlasti.
Početkom krize u Siriji, pobunjenici su dobili svu medijsku naklonost koju su mogli dobiti. Dok su uvelike trajale žestoke borbe s obje strane, zapadni mediji još uvijek su ih nazivali pro-demokratskim aktivistima. No, sami su sebe potkopali putem i izgubili ovu snažnu potporu koja se više nije mogla održati. Najveća pogreška pobunjenika bio je teroristički bombaški napad u Damasku kada su uspjeli ubiti ministra obrane i još nekoliko dužnosnika. U svega nekoliko dana izabran je novi ministar obrane, a pobunjenici su trajno izgubili svoj "pro-demokratski" - nikad zasluženi - pridjev.
Kako je vrijeme prolazilo pobunjenici dolaze na sve lošiji glas, čak do te točke da SAD više nema izbora nego njihovu ključnu borbenu skupinu, Al-Nusra Front, staviti na listu terorističkih organizacija. Unatoč svoj organiziranoj propagandnoj naklonosti, pobunjenici čine toliko ekscesa da gube svoje najznačajnije uporište, medijsko uporište. Naime, da je sirijska vlast zaista pala u roku 2 mjeseca, povijest bi pisala kako su Assada srušile pro-demokratske skupine sirijskih aktivista. "Takve" skupine već dugo nismo vidjeli u Siriji, ako su ikada i postojale bilo ih je u postotku znatno manje nego primjerice u Tunisu, Egiptu ili Bahrainu.
Gubitkom potpune medijske pristranosti polako u pitanje dolazi i pristranost pojedinih zemalja. Zanimljivo je primijetiti kako velike sile, kako ne bi zastrašile svoje strane investitore, moraju paziti na svoj "imidž". Tako se primjerice SAD stalno zalaže za "ljudska prava, demokraciju" i slične dobro-zvučeće riječi koje nikako ne asociraju na imperijalističke tendencije. S druge strane Rusija sporadično mora izlaziti u javnost s izjavama kako Moskva "ne podržava Assadov režim" već "sirijski narod". Drugim riječima, Moskva se fiktivno udaljava od Assada, dok Washington radi to isto s radikalnim skupinama kao što je Nusra. U stvarnosti, iza zatvorenih vrata, stavovi ovih sila daleko su konkretniji i lakše razumljivi. Izjave koje izlaze u javnost proizvod su tih razgovora i stoga se cjelokupna situacija stalno mora pratiti "između redaka".
Tako je primjerice pred neki dan ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio kako Rusija "nikada neće ponoviti Afganistan" - referirajući se na ulaz sovjetskih trupa u Afganistan 80-ih na poziv tamošnje vlade. Inače na taj rat se danas gleda kao na neku vrstu "crvenog sovjetskog imperijalizma", no u stvarnosti identičnu situaciju danas imamo u afričkoj državi Mali gdje je Francuska došla na poziv tamošnje Vlade. Socijalistička republika Afganistan je tada uništena, ponajviše zbog milijardi dolara od strane SAD-a, Britanije i Saudijske Arabije Mudžahedinima, a u konačnici - prema mnogima - poraz u Afganistanu srušio je i SSSR.
Iste sile koje su tada instalirale nazadni mudžahedinski režim u Afganistanu, sada financiraju sličan kadar u borbi protiv sekularnih vlasti u Damasku. Rusija zasigurno neće "ponoviti Afganistan" i to je ujedno odgovor na pitanja mnogih koji misle da Rusija griješi što se vojno ne zauzme za svoje interese. Recimo samo to da ulazak Rusije u Siriju danas ne bi bio ni približno isto što i ulazak sovjetskih trupa u Afganistan u prosincu 1979-e. Takav scenarij danas ne odgovara nikome, naročito ne Rusiji koja se nada slabljenju jednopolarnog svijeta. S druge strane, SAD nije spreman na invaziju zbog prevelikih ekonomskih problema kod kuće.
Prije dva dana američki predsjednik Barack Obama održao je govor povodom godišnjeg obraćanja naciji. U cijelom govoru koji je potrajao dulje od sata, Sirija je spomenuta u samo jednoj rečenici, samo kao podsjetnik da "Bashar al-Assad ubija svoje ljude" - izuzev ove nimalo diplomatske izjave, nije bilo nikakvih američkih bombastičnih militarističkih izjava. Primjerice, za razliku od prošle godine, ove godine nije bilo niti spomena militarizaciji Pacifika. Neki će reći da SAD planira bez da javno iznosi svoje planove, to je itekako moguće, ali ako se vodimo samo izrečenim, sve upućuje na to kako Obama želi svoj drugi mandat posvetiti domaćim temama. Odlazak uvijek ratoborne državne tajnice Hillary Clinton svakako je važan korak u tom pravcu (opširnije: Hillary Clinton odlazi, posljednji intervju iskoristila za napad na Siriju, Iran i Rusiju).
Ako SAD daje signale da bi možda bilo najbolje da se sirijska kriza okonča dijalogom, zašto onda eskalacija sukoba na terenu? Prije svega zbog činjenice da naoružani militanti nisu pretjerano odani pro-američkim oporbenim alijansama, ako su odani uopće. U svakom slučaju, pobunjenička strana nastojati će za pregovarački stol donijeti što veće uspjehe sa svoje strane, čisto da bi pregovore maksimalno "izravnali" s vlastima koje su i dalje u kontroli najvećih gradova.
Primjerice, posljednjih dana na istoku Damaska pobunjenici jurišaju na vojne punktove. Ponekad pokoji i zauzmu, ali uz ogromne žrtve na svojoj strani. U svakom slučaju, stvaraju određeni postotak "kaosa" u glavnom gradu i sve dok je tako imati će neku vrstu pregovaračke poluge mada su svi složni kako jednostavno nema šanse da bi pobunjenici mogli zauzeti centar grada, mogu biti itekako neugodni sa svojim infiltracijama i bombaškim napadima.
Reuters-ov izvor iz Damaska izvještava o "dva grada" - u jednom dijelu sve je mirno, rade dućani, restorani, tržnica, djeca idu svakodnevno u školu. Svega nekoliko kilometara dalje, na istočnom dijelu, sirijska vojska zračnim napadima tuče pobunjenička uporišta, dok se na terenu širi isti kaos kao i u Aleppu - nestašica namirnica i masovne otmice od strane militantnih skupina.
Otmičari ne mare o tome koju sektu pogađaju, već im je primarno bitno hoće li roditelji imati dovoljno novca za plaćanje otkupnine za oteto dijete. Ovo je još jedan razlog zašto pobunjenicima drastično opada potpora u narodu.
"Svatko vam može doći usred bijelog dana, predstaviti se kao pripadnik snaga sigurnosti, i oteti vas u automobilu. Nitko se neće usuditi pomoći vam", rekla je Lama Zayyat, 42
"Režim neće uspjeti uništiti pobunjenike, a pobunjenici neće moći srušiti režim", rekao je jedan od vodećih članova opozicije, Hassan Abdel-Azim. "Nastavak nasilja neće dovesti do pada režima nego će dovesti do preuzimanja zemlje od strane naoružanih bandi koje su opasnost ne samo za Siriju, nego i za susjedne države", tvrdi Azim.
Diplomati u Damasku ističu u razgovoru za Reuters kako SAD i njihovi saveznici gube volju za naoružavanjem pobunjenika, strahujući od utjecaja radikalnih Islamista. Teško je povjerovati da baš "strahuju", SAD i saveznici znali su od samog početka koga podržavaju i s kojim ciljem. Znali su to 80-ih u Afganistanu, znali su to 2011 u Libiji, znaju i sada u slučaju Sirije. SAD nema ništa protiv radikalnog Islama, štoviše, radikalni Islamisti često su najveći partneri SAD-a u regiji. "Borba protiv terorizma" pokazala se velika laž već puno puta, to je zapravo borba za utjecaj na teritoriju koji je bogatim resursima, a radikalni Islamisti odlično služe američkim interesima.
Tako da SAD nije "zastrašen" Al-Nusra Frontom i drugim skupinama, već osjeća da je nemoguće srušiti Assada bez vanjske vojne intervencije. Rusija poručuje da neće ponoviti Afganistan, no Rusija još nikada nije rekla kako bi reagirala u slučaju da SAD izvrši agresiju na Siriju bez dozvole UN-a, a dozvolu od Moskve i Pekinga dobiti neće.
Isti izvor Reutersa ističe kako se među diplomatskim krugovima u Damasku stalno ponavlja jedna te ista rečenica: "Možda će ipak ostati na vlasti", ali i "Tko je uopće alternativa za Assada?". U tom aspektu postoji i jedna velika opasnost po Siriju - da SAD možda zapravo ni ne žele rušenje Assada, već kontinuirani kaos na terenu. Ako je tako, to su jako loše vijesti za sirijski narod koji bi u tom slučaju mogao patiti još godinama. Jednoj državi ovakav scenarij svakako odgovara - Izraelu. No, pitanje je da li je i SAD na istom planu.
U svakom slučaju, sukobi na terenu traju i dalje. Sirijska vojska vodi borbe s pobunjenicima na prostoru istočne gradske četvrti Damaska, Jobar te na prostoru glavne prometnice koja vodi za Jordan. Upravo je ovo "ranjiv" prostor grada i pojedini vojni stručnjaci slažu se da ako bi ikada došlo do strane kopnene invazije na Siriju, vjerojatno bi se radilo o snagama koje bi iz Jordana upravo ovom rutom krenule na Damask.
Službena sirijska novinska agencija SANA govori o naprecima vojske na svim stranama, od Aleppa, Damaska, do Deir Ezzor i Homsa. Unatoč ovim, poprilično optimističnim, napisima, postaje jasno kako obje strane jako teško ostvaruju napredak na terenu. U takvoj poziciji, pregovori su jedina opcija, jer i ono što se zauzme ne traje dugo. Tako je primjerice jučer glavna vijest bila kako su pobunjenici "zauzeli" najveću branu u zemlji, no već danas su prisiljeni na povlačenje nakon zračnih napada.
Ujedinjeni Narodi ističu kako se broj ubijenih u Siriji približava brojci od 70,000, no sudeći prema okršajima na terenu, znznatan broj ubijenih su pripadnici pobunjenika.
Željnih rata u Siriji ne nedostaje, radikali iz cijelog svijeta vide upravo Siriju kao aktualnu priliku za ratovanje. Najveći broj dolazi ih iz Libije, susjednih zemalja, Pakistana, Čečenije, ali iz Europe - primjerice Britanije, Belgije i Nizozemske. Na terenu ne nedostaje ni "boraca" iz SAD-a, kao što pokazuju ove nove snimke:
Informacije također govore kako su pobunjenici zauzeli jednu manju bazu u blizini Aleppa te kako se spremaju na napad na glavnu zračnu luku u tom gradu. No najveće probleme, po svemu sudeći, sirijska vojska će imati na istoku zemlje, u provinciji Deir El-Zour. Posljednje informacije AP-a prenose kako su pobunjenici preuzeli kontrolu nad vojnom bazom Mayadeen te kako su se domogli veće količine streljiva. Ako se ispostavi da su ove informacije točne, to bi bi opasan udarac za sirijsku vojsku jer baza Mayadeen navodno je zadnje veće uporište vojske u provinciji.
Mnogo informacija upućuje na to da su iračka sunitska plemena prešla granicu i bore se na strani sirijskih pobunjenika na istoku zemlje. Ovi napreci, ako zaista jesu, sigurno će odgoditi sve pregovore jer će pobunjenicima biti u interesu zauzeti što više prije sjedanja za pregovarački stol.
U Damasku na političkom planu sve se doima normalno. Bashar al-Assad je imenovao novu skupinu ministara, a ministar vanjskih poslova Walid al-Moallem jučer je po prvi puta izjavio kako su sirijske vlasti spremne na pregovore. Ruski zamjenik ministra vanjskih poslova, Mikhail Bogdanov, rekao je kako će Moallem do kraja veljače posjetiti Moskvu, isto će učiniti i vođa opozicije, Moaz al-Khatib.
U predsjedničkoj palači u Damasku, 12.2.2013
U svakom slučaju, dan pregovora sve je bliži, ali to mnogim pobunjenicima na terenu neće odgovarati. Da pregovori počnu danas, pitanje je koliko dugo bi još sukobi trajali na terenu. Pitanje je i što se pregovorima nastoji postići, jer ako Khatib ustraje na ideji da su pregovori "pronalazak načina kako da Assad odstupi", teško da će isti voditi negdje.
Siriji treba što brži prestanak oružanih sukoba i organizacija izbora, uključujući i predsjedničkih, no za tako nešto bila bi potrebna suglasnost svih upletenih sila. Ako predstavimo da SAD zaista nastoji odstupiti od sirijske krize, koliko će to utjecati na Tursku, Saudijsku Arabiju i Katar? Postoje neke indicije da bi Saudijska Arabija i Katar čak i mogli smanjiti intenzitet potpore sukobu, no takvih signala za sada nema iz Ankare.
U isto vrijeme, diljem svijeta sirijska dijaspora organizirala je skupove u znak potpore vlastima u Damasku:
http://www.advance.hr/vijesti/analiza-stanja-u-sir.....pregovora/
Dopuna: 14 Feb 2013 21:56
Pobunjenici zauzeli naftna polja:
http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/2/С&.....1072;.html
|
