offline
- Gospodin-BP
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Jan 2012
- Poruke: 640
- Gde živiš: Sever
|
Citat: Analiza: sirijski pobunjenici i libijsko kemijsko oružje
N. Babić
vrijeme objave: Nedjelja - 24. Ožujak 2013 | 20:00
(0)
Protekli tjedan su vijesti koje su stizale iz Sirije bile gotovo identične onima s početka prosinca kada je SAD optužio Siriju 'da priprema napad kemijskim oružjem i kako Amerika neće dozvoliti da Assad ubija nevine civile na tako strašan način'.
19. ožujka je u selu Khan al-Assalu, u blizini Aleppa, došlo do napada u kojemu je poginulo najmanje 25 ljudi. Istoga trenutka je sirijski Opservatorij za ljudska prava iz Londona optužio vladine snage za uporabu 'kemijskog oružja i strašan zločin'. Američki predsjednik Obama koji se nalazio u posjetu Izraelu već uvježbanom retorikom je izjavio kako je to "crvena linija koju Assad ne smije prijeći". Zapovjednik NATO saveza izjavljuje kako se priprema plan napada na Siriju (tko ozbiljan može povjerovati kako NATO na stolu već nema na desetke opcija, nego se pripremaju u zadnji tren op.a.), Ban Ki Moon osniva međunarodno istražno povjerenstvo kako bi se utvrdilo da li je u Khan al-Assalu korišteno kemijsko oružje i onda dolazi obrat.
U opširnoj reportaži, koju je 22. ožujka uz pomoć američkih vojnih eksperata i obavještajaca objavio CNN (dakle, samo tri dana nakon bjesomučne kampanje koja se vodila protiv vlasti u Damasku), navodi se kako 'nema nikakvih indicija da je u Khan al-Assalu došlo do napada kemijskim oružjem'.
Eksperti britanskog ministarstva obrane iz Porton Downa vode zasebnu istragu, te ispituju uzorke terena koje su iz Sirije navodno donijeli britanski obavještajci iz MI6, a za napad od 19. ožujka su izjavili kako se "analizirajući snimke ne može reći da je riječ o sarinu, ili bilo kojem drugom bojnom otrovu".
Postavlja se pitanje iz kojega bi razloga Sjedinjene Države na brzinu zataškale nešto za što su izjavile 'da je crvena linija preko koje neće prijeći'. Postoji samo jedno objašnjenje: ako je i bilo napada kemijskim oružjem u Khan al-Assalu, onda su ga upotrijebili pobunjenici, a ne vladine snage.
Skandalozno je i licemjerno optuživati zemlje da posjeduju 'oružje za masovno uništenje', a onda naoružavati, financirati i politički podržavati one koji su u stvari to oružje prije nekoliko dana upotrijebili protiv sirijskih civila. No, odakle pobunjenicima kemijsko oružje i sposobnost da se koriste njime?
Sirijski pobunjenici i libijsko kemijsko oružje
25 ljudi je poginulo u napadu u kojem su pobunjenici koristili kemijsko oružje protiv vladinih snaga u blizini Aleppa. Nakon neuspjelog pokušaja optuživanja Bashara Al-Assada za taj zločin, mediji na zapadu odjednom navode kako se radilo o 'suzavcu, kloru ili nekoj drugoj kemijskoj supstanci, ali ne i o otrovima'.
CNN je u prosincu 2012. objavio članak u kojem autor tvrdi kako 'oporbeni borci nisu u stanju rukovati kemijskim oružjem'.
'Američki vojnici obučavaju sirijske pobunjenike o načinu uporabe i mjerama sigurnosti glede kemijskog oružja…SAD i njeni europski saveznici koriste privatne zaštitarske tvrtke kako bi sirijski pobunjenici stekli potrebno znanje o mjerama zaštite skladišta kemijskog oružja u Siriji', navodi CNN.
I dok se na jednoj strani govori o 'načinu korištenja', na drugoj se priča o 'zalihama koje su nezaštićene, te o mjerama osiguranja takvih skladišta'. Međutim, kako pobunjenici nisu došli u posjed Assadovog kemijskog oružja (za koje on nikada nije negirao postojanje, ali da će ga koristiti samo u slučaju vanjske agresije op.a.), kako se ono našlo u rukama pobunjenika?
Kao što znamo, Aleppo se nalazi u blizini sirijsko-turske granice, a južni dio Turske je postao prihvatilište za islamske fundamentaliste iz svih dijelova svijeta, koji pristižu kako bi sudjelovali rušenju Bashara Al-Assada. Pod nadzorom američkih obavještajaca u tu zonu je pristiglo i na tisuće libijskih terorista, ali i velike količine oružja koje je u libijskim skladištima 'postalo višak' nakon ubojstva pukovnika Gaddafija. U tom kontigentu je navodno bilo i kemijskog oružja koje pobunjenici koriste u borbama na sjeveru Sirije.
To što se oružje protuzakonito dopremalo u Siriju i našlo u rukama pobunjenika, izravna je krivnja NATO saveza, jer je za taj propust odgovorna Turska koja je njegova članica, a što potvrđuju i agenti CIA-e koji duž granice surađuju sa sirijskim pobunjenicima.
Cjelokupni libijski arsenal je pao u ruke sektaških ekstremista zahvaljujući podršci koju im je 2011. pružio NATO u uništenju Gaddafijeve džamahirije. Od tada libijski militanti,predvođeni skupinom Al Qaeda’s Libyan Islamic Fighting Group, naoružavaju ekstremiste diljem svijeta (Mali, Sirija…). Osim lakog naoružanja, putem razgranate mreže uspijevaju slati i ono teško. Washington Post u svibnju 2012. piše:
'Dva bivša časnika antiterorističkog odsjeka CIA-e tvrde kako ekstremistima iz skupine Boko Haram isporučili jedan dio od 800 prenosivih protuzračnih sustava MANPADS, a kojima bi mogli oboriti putničke zrakoplove nad Nigerom, Čadom i (možda) Nigerijom'.
To oružje je upućeno u Niger, Čad ili Nigeriju, ali je sigurno, budući da se u Siriji nalaze brojni pripadnici LIFG-a, kako je ono dospjelo i na Bliski Istok.
U studenom 2011. Telegraph u svom članku navodi:
'Libijski islamisti su se susreli s liderima Slobodne sirijske vojske… Abdulhakim Belhadj, čelnik vojnog zapovjedništva u Tripoliju i bivši vođa libijskih pobunjenika, susreo se s vođama sirijskih pobunjenika u Istanbulu i na tursko-sirijskoj granici. Tamo ga je poslao (ad-interim) libijski predsjednik Mustafa Abdul Jalil'.
Ruta kojom je libijsko oružje isporučivano sirijskim pobunjenicima na sjeveru zemlje
U drugom članku Tefegraph navodi 'kako nove libijske vlasti nude oružje sirijskim pobunjenicima'.
'Sirijski pobunjenici su vodili tajne pregovore s novim libijskim vlastima kako bi si osigurali oružje i novac kojim žele srušiti vlasti u Damasku. Tijekom sastanka u Istanbulu, a koji se održao pod pokroviteljstvom Turske, sirijski pobunjenici su tražili pomoć, a libijske vlasti su im obećale i oružje, ali i pomoć u ljudstvu', piše Telegraph.
U roku niti mjesec dana, u Siriju je došao prvi kontingent od 600 libijskih terorista i od tada pristižu u kontinuitetu i na strani pobunjenika se bore sve do danas.
Libijac Mahdi al-Harati, iz skupine Al Qaeda’s Libyan Islamic Fighting Group (LIFG) sa svojim ljudima u Siriji
Libijac Mahdi al-Harati, iz skupine Al Qaeda’s Libyan Islamic Fighting Group (LIFG), koja je prema prosudbi State Departmenta, UN-a i Velike Britanije teroristička skupina, trenutno se nalazi na čelu libijske brigade i surađuje sa svim pobunjeničkim skupinama u Siriji. Do sada su brojni mediji izvještavali o ulozi Libije u sirijskom sukobu i o ulozi LIFG-a, koji u Siriju izvozi 'revoluciju', oružje i ljudstvo.
Nije tajna ni da se to sve odvija preko tursko-sirijske granice, i to sve pod budnim okom NATO saveza. Međutim, da se vratimo na kemijsko oružje. The Guardian je još 2011. pisao 'kako su skladišta kemijskog oružja u Libiji pod nadzorom inspekcije, i kako u njima ništa ne nedostaje'.
'Zalihe iperita i ostalih kemijskih supstanci koje se koriste za proizvodnju kemijskog naoružanja, za vrijeme pobune protiv Muammara Gaddafija su ostale na svom mjestu. Ako se dogodi da nestane jedan dio libijskog arsenala, to bi predstavljalo veliku opasnost za sigurnost u regiji, pa i šire. Glavni tajnik Ban Ki Moon je zahtijevao da se pojača osiguranje i kako bi UN trebao poslati svoje eksperte u Libiju, kako nuklearno i(ili kemijsko oružje ne bi palo u pogrešne ruke', navodi Guardian.
Tvrdnja inspektora 'kako se kemijsko oružje u Libiji nalazi u rukama vlasti u Tripoliju, a ne u rukama ekstremista', nema nikakvog smisla jer, kada je u pitanju sirijski sukob, oni zajedno u suradnji s NATO savezom šalju oružje i ljudstvo kako bi pokušali srušiti vladu u Damasku.
Kako bi se izbjegli igrokazi kao ovaj u Khan al-Assalu, ostaje samo da se utvrdi o kojem se oružju točno radi. Već dvije godine smo svjedoci jednog te istog scenarija, bilo da se radi o napadu kemijskim oružjem, bilo da je riječ o strašnim zločinima nad civilima. Pobunjenici počine zločin, optuže se vladine snage, a SAD i njeni saveznici u Vijeću sigurnosti kao da se nadaju kako će Rusija i Kina zaboraviti koristiti pravo veta, kako bi napokon mogli pokrenuti vojnu kampanju protiv Sirije.
O prepucavanju Velike Britanije i Francuske s ostatkom zemalja članica Europske Unije na summitu u Dublinu, u kojem su London i Pariz tražili da se ukine embargo na isporuku oružja pobunjenicima, ali su se tome usprotivili ponajprije Njemačka i Austrija,te Irska i Belgija , ne treba trošiti riječi. Embargo koji je uvela EU ionako ne služi ničemu, budući da svo potrebito naoružanje ionako pod pokroviteljstvom NATO saveza za sirijske pobunjenike stiže iz Libije preko Turske.
Vlasti u Tripoliju, koje ne uspijevaju držati pod nadzorom ni glavni grad Tripoli, a kamoli ostatak zemlje, nisu nikakvo jamstvo da je kemijsko oružje koje je u skladištima držao bivši libijski predsjednik Gaddafi tamo gdje bi trebalo i biti. Po svemu sudeći s teroristima iz LIFG-a, teškim, protuoklopnim te pješačkim naoružanjem, jedan dio bojnih otrova je dospio i u ruke sirijskih terorista koji bi se njime trebali poslužiti isključivo iz razloga kako bi delegitimirali predsjednika Bashara Al-Assada. Dosada im to nije pošlo za rukom. Ostaje da vidimo da li će tako ostati do izbora 2014., na kojima se Basar Al-Assad želi kandidirati iz predsjedničke palače.
Ne treba posebno napominjati kako je, prema napisima zapadnih medija, predsjednik Assad do danas barem pedesetak puta u protekle dvije godine bio 'pred slomom'.
No, to se još nije dogodilo.
|
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
