offline
- Pridružio: 29 Dec 2011
- Poruke: 833
|
Citat:Izvor: Advance.hr
Analiza: "Ženeva 2", sirijski mirovni proces u kontesktu aktualnih borbi i nove prijetnje SAD-a vlastima u Damasku
Američki državni tajnik John Kerry rekao je kako su "Zapadne vlade spremne povećati potporu za pobunjenike ako predsjednik Bashar al-Assad odbije političko rješenje za okončanje sukoba". Ovo jesu prijetnje, no ipak se može primijetiti kako je stav SAD-a donekle drugačiji danas no što je bio pred nekoliko mjeseci kada su Sirija, i njihovi saveznici, pozivali na pokretanje političkog rješenja, dok je SAD bio više koncentriran na mogućnosti vojnog rješenja.
Očito je kako aktualni napredak sirijske vojske ima snažan utjecaj na razvoj političkog pitanja. Očekivano, Damask je znatno manje zainteresiran za što bržim pokretanjem političkog rješenja sada kada se glavno uporište pobunjenika na zapadu zemlje, Qusayr, nalazi pred padom.
Toga su itekako svjesni i u Washingtonu, štoviše, američki državni tajnik ističe: "Aktualni napredak Assadove vojske je samo privremen i ako sirijski vođa smatra da će ova protuofenziva protiv pobunjenika biti konačna, onda je krivo procijenio". Kerry ima argument - potencijalno pokretanje strane vojne intervencije brzo bi anuliralo sve teško izborene pobjede sirijske vojske proteklih tjedana. No, direktna vojna intervencija nije jedino oružje koje Washington i pobunjenici imaju na svojoj strani - svijet je pun siromašnih fanatika koji su spremni doći na sirijski front te dati život vjerujući kako se bore za neke uzvišene ideale.
No u slučaju Sirije čak ni to nije slučaj - strani militanti, svjesni toga ili ne, primarno se bore za šire geopolitičke interese imperijalističkih sila zapadnog svijeta i direktne regionalne interese lokalnih sila kao što su Turska i Izrael. Oni možda toga nisu svjesni, no situaciju jako dobro razumije John Kerry i drugi sponzori militanata u Siriji.
Američki predsjednik Barack Obama još uvijek nije stavio potpis na novi zakonski akt kojime se odobrava direktno naoružavanje sirijskih pobunjenika, no taj detalj sada će iskoristiti za snažan pritisak na Damask. Aktualne prijetnje ne dolaze slučajno baš sada u ovom obliku - ovo je jasna poruka sirijskim vlastima i sirijskoj vojsci da odustanu od aktualne ofenzive kao i od opsade Qusayra. Strani vojni stratezi shvaćaju da sirijska vojska, ukoliko dođe do pada Qusayra, ima priliku osloboditi cijeli prostor provincije Homs što bi značilo da bi pobunjeničke snage držale još samo rubne prostore oko granica s Turskom na sjeveru u Jordanom na jugu.
Ovisno iz koje perspektive gledamo, moglo bi se reći da je i to znatan uspjeh opozicionih snaga, no podsjetimo - konačan cilj nikada nije bio držati naselja uz granicu, već srušiti vlast u Damasku te provesti instalaciju slabe pro-zapadne vlasti po uzoru na današnju Libiju. Ovaj plan već je skoro propao i služiti će kao trajni podsjetnik svim "analitičarima" koji su uvjeravali svjetsku javnost još 2011. kako će "Assadov režim pasti za nekoliko tjedana".
John Kerry je svoje aktualne komentare iznio za vrijeme posjete glavnom gradu Jordana neposredno pred održavanje još jednog summita anti-sirijske koalicije, poznatijeg pod nazivom "Prijatelji Sirije". Članice ove koalicije prihvaćaju početak mirovnih pregovora - koji bi se prema posljednjim informacijama trebali održati sredinom idućeg mjeseca u Ženevi - no jasno je kako ne žele da pobunjenici dođu za taj stol u trenutku kada im se nanose brojni porazi diljem zemlje. "Zemlje Prijatelji Sirije napraviti će sve u našoj mogućnosti da pomognu opoziciji da dođe za pregovarački stol u snažnom stajalištu kako bi mogli efikasno pregovarati, dok u isto vrijeme surađujemo s drugim stranama da se i režim dovede za stol", rekao je Kerry.
"U slučaju da ne možemo pronaći put naprijed, ili ako Assadov režim ne bude bio spreman pregovarati, razgovarati ćemo o nastavku naše rastuće potpore za opoziciju s ciljem da im se omogući nastavak borbe za oslobođenje njihove zemlje", zaključio je Kerry.
Ako jedan od zahtjeva ove skupine bude da Assad mora odstupiti s funkcije, onda unaprijed možemo sa sigurnošću predvidjeti kako će "Ženeva 2" biti još veći promašaj od sastanka u Ženevi prošle godine.
Sirijski premijer Wael al-Halki predvoditi će delegaciju sirijskih vlasti na konferenciji u Ženevi
Što se tiče sirijske strane, u Damasku su već istaknuli imena osoba koje će sudjelovati na konferenciji u Ženevi, tako da tu nema nikakvih dilema. Iz Damaska se navodi kako će na konferenciji biti prisutan premijer Wael al-Halki, zamjenik premijera Qadri Jamil, ministar informacija Omran Zoabi i drugi.
Kada je riječ o opoziciji, najvažniji je ipak stav SAD-a, no druge sile - naročito Britanija i Francuska - aktivno rade na potkopavanju potencijalnog mirovnog pregovora u Ženevi. To je i razumljivo, London i Pariz znaju da bi u slučaju vojne intervencije najveći trošak snosio SAD, baš kao i u slučaju rata protiv Libije, dok bi se oni podjednako okoristili novom situacijom na terenu imajući primarno u fokusu ekonomske interese.
"Sasvim je jasno da je glavni cilj ove potencijalne konferencije dovesti tranzicijsku vladu u Siriji koja bi imala potpunu izvršnu vlast", rekao je francuski ministar vanjskih poslova, Laurent Fabius, sugerirajući kako bi Assad trebao sići s vlasti, tj. predati svu vlast u zemlji toj novoj tranzicijskoj vladi.
"Stajalište Francuske je da tranzicijsko tijelo mora imati izvršnu vlast. To znači da vlasti koje danas ima predsjednik moraju biti predane tranzicijskom tijelu. To je sasvim jasno", rekao je Fabius te također naglasio kako se protivi sudjelovanju Irana na konferenciji. "Među sudionicima ne mogu biti zemlje koje su protiv uspjeha ove konferencije", rekao je.
Stav francuskog ministra je i više nego apsurdan. Koje su to zapravo zemlje koje bi, prema Fabiusu, trebale sudjelovati na konferenciji u Ženevi? Vjerojatno SAD, Britanija, Francuska, Turska, Jordan, Egipat, Saudijska Arabija i Katar - uz, povrh svega, Rusiju i sirijske vlasti. Ovdje govorimo o diplomaciji, a diplomacija koja počinje s rasporedom snaga 8:2 nije ništa drugo no glumljenje većine i korištenje takvog ishoda za stvaranje dodatnog pritiska. Stav Pariza valjalo bi u ovom slučaju sasvim zanemariti jer on nije ni diplomatski ni razuman. Na konferenciji bi trebale biti nazočne i zemlje koje nisu striktno vezane uz tzv. "Prijatelje Sirije", Iran svakako mora biti prisutan, no za stolom bi trebao biti i Irak, Libanon, Kina, Alžir, po mogućnosti i Venezuela - koja je već ranije istaknula da je spremna sudjelovati na bilo kojem sastanku s ciljem okončanja sukoba u Siriji.
Prisjetimo se sastanka Kerry-Lavrov u Moskvi, na kojem je i pokrenuta ideja o održavanju skupa "Ženeva 2". Tada je bilo istaknuto da se konferencija treba održati do kraja ovog mjeseca, što očito neće biti slučaj. Zašto? Zaista nije toliki problem okupiti sve zainteresirane strane i dovesti za stol, naročito kada takav plan podržavaju i Moskva i Washington. Stoga izgleda kako SAD želi odgoditi sastanak u Ženevi za sredinu idućeg mjeseca jer su svjesni da se pobunjenici u ovom trenutku nalazi u prelošem položaju da mogu adekvatno iznositi zahtjeve kao ravnopravna strana u pregovorima.
To znači da SAD i njihovi saveznici očekuju, ili pak pripremaju, neki novi preokret na terenu. Teško je reći od kuda bi taj preokret mogao doći, najvjerojatnije ne iz same Sirije jer pobunjenici nisu u borbenom stanju da bi mogli krenuti u kontraofenzivu, bez obzira koliko im stranih boraca stiglo u pomoć. Retorika oko kemijskog oružja je splasnula i nije za očekivati da bi se moglo opet prijetiti napadom na temelju tih izjava. Kerry je žestoko kritizirao prisutnost Hezbollah boraca na sirijskom frontu te izgleda kako se nešto nastoji "složiti" oko te priče, no takav medijski spin teško može doći jer ako se krene u isticanje Hezbollaha kao "stranih boraca" - što je zaista kompleksna konstatacija, jer Hezbollah primarno nastoje sačuvati sigurnost za svoja naselja koja se nalaze svega nekoliko kilometara od Qusayra, preko libanonske granice - onda se odmah može potegnuti tema o "stranim borcima" u redovima sirijske opozicije, kojih je daleko više.
Izrael je i dalje bitan faktor u ovoj priči. Iz Tel Aviva ovih dana dolaze svakojake informacije, pa tako i one da je Izrael spreman krenuti u rat u Siriji ukoliko dođe do pada vlasti u Damasku. Spomenimo i to kako ove informacije zadnjih nekoliko dana intenzivno koriste Salafisti i druge fundamentalističke skupine ističući kako je "Izrael na strani Assada" tako da se ne može isključiti ni mogućnost da se ove informacije plasiraju sasvim smisleno kako bi se proizveo upravo ovakav rezultat. Sirijska opozicija uvelike ovisi o stranim borcima koji iz svih krajeva svijeta pristižu u Siriju, da bi priliv bio konstantan trebaju im davati redovnu motivaciju.
Jer i najvećim fundamentalistima potrebno je dati neku nadu za uspjehom, u protivnom će teško krenuti u misiju koja će ih najvjerojatnije stajati života. Zato se stalno i spominje kako bi Assad mogao pasti. Stranci stoga stižu u Siriju očekujući vojni uspjeh, a mnogi su i plaćeni da se bore, no iste ne vidimo kako jurišaju na, prema njihovim riječima, "najvećeg neprijatelja" Izrael, jer znaju da bi njihov pohod bio izuzetno kratkoga vijeka.
|
