offline
- Pridružio: 29 Dec 2011
- Poruke: 833
|
Citat:Kompletan intervju sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada za libanonsku TV kuću Al -Manar
Libanonski Al-Manar je u četvrtak, 30. svibnja, objavio opširni intervju sa sirijskim predsjednikom Basharom Al-Assadom u kojem se osvrnuo na novonastale okolnosti u Siriji. Budući da Sirijska Arapska Vojska nezaustavljivo napreduje još od veljače, kada je eliminirala sve pobunjeničke postrojbe u blizini Damaska, što je nedavno dovelo do oslobađanja Al-Qussayra, bitka za koju sirijski predsjednik tvrdi kako je 'bitka protiv Izraela koji pomaže pobunjenicima samo kako bi oslabio Siriju i Hezbollah', Bashar Al-Assad je izjavio kako je 'još od samog početka u borbi protiv strane agresije bio više nego uvjeren u konačnu pobjedu Sirije'. Na samom početku razgovora je izjavio 'kako su neprijatelji Sirije mislili da se revolucija može kupiti novcem, ali im to nije pošlo za rukom jer jednostavno ne razumiju sirijski narod'.
+ nastavi čitati...'Sirija će ostati ono što je i bila i još će odlučnije podupirati sve one koji diljem arapskog svijeta pružaju otpor Izraelu', izjavio je sirijski predsjednik.
Osvrnuo se i na nedavni posjet izraelskog premijera Benjamina Netanyahua Moskvi, te izjavio 'kako se trgovina oružjem između Sirije i Ruske Federacije nikada nije skrivala i kako je neupitna dogovorena isporuka sustava S-300', ali na pitanje da li već raspolaže sustavom S-300 nije htio dati konkretan dogovor osim 'da je u proteklom periodu došlo do nekih ranije dogovorenih isporuka'.
Novinarka Al-Manara, Sara Taha Moughnieh, podsjetila je predsjednika Assada na izjavu 'kako 23 milijuna Sirijaca ne treba ničiju pomoć', te ga upitala: 'Što radi Hezzbollah u Siriji?',na što je predsjednik Assad odgovorio 'kako Hezbollah pomaže sa stotinu, možda tisuću-dvije boraca, a kako se protiv terorista bori na stotine tisuća Sirijaca i kako nije slučajno da su arapski i zapadni mediji to počeli spominjati baš sad, za vrijeme bitke za Al-Qussayr'.
'Hezbollah je u Libanonu raspoređen na granici s Izraelom, te u Siriji jer vodimo zajedničku borbu protiv Izraela, a ne samo za Al-Qussayr', pojasnio je prisustvo Hezbollaha u Siriji Bashar Al-Assad.
U širem kontekstu se razgovaralo i o dugogodišnjem sukobu s Izraelom, kao i o mogućnosti vraćanja Golanske visorani, na što je Assad odgovorio 'kako se to može dogoditi samo ako narod odluči da je vrijeme za takvo što i kako je, zbog povjerenja prema Sirijskoj Arapskoj Vojsci, u javnosti taj osjećaj sve prisutniji u zadnje vrijeme'.
Kada je sirijski predsjednik objasnio kako se pobuna u Siriji, otpor Izraelu od strane Hazbollaha, Sirije i ostalih saveznika, kao i prodaja ruskog oružja ne mogu promatrati u odvojenom kontekstu i kako su to različiti aspekti jedne stvarnosti, tj. nastojanja Izraela da oslabi "osovinu otpora", novinarka Sara Taha Moughnieh je prešla na temu pregovora koji bi se uskoro trebali održati u Ženevi, no prije svega se osvrnula na "ponudu" Moaza Al-Khatiba, koji je kao čelnik oporbene koalicije ponudio sirijskom predsjedniku i vladinim dužnosnicima da mirno napuste zemlju i na taj način okončaju sirijsku krizu. Na (može se slobodno reći) smiješni prijedlog Moaza Al-Khatiba , Bashar Al-Assad je odgovorio "kako ga nije niti pročitao, no da je sretan što su mu dali 20 dana i da sa sobom povede 500 ljudi, ali da ne zna tko je to predložio, niti ga zanima".
Što se tiče konferencije u Ženevi, sirijski predsjednik je bio kratak i jasan: "Sve ono što se dogovori van granica Sirije, kao i u zemlji, mora potvrditi narod na općem referendumu".
Al-Manar/Sara Taha Moughnieh - Intervju sa sirijskim predsjednikom Basharom Al-Assadom
Al-Manar: Gospodine predsjedniče, nakon dvije i pol godine kako traje sirijske kriza mi se nalazimo u Palači naroda u Damasku. Na početku krize su se mnogi kladili kako će režim pasti za nekoliko tjedana. Kako ste uspjeli osujetiti planove svojih protivnika i neprijatelja? Koja je tajna vašeg opstanka?
Bashar Al-Assad: Postoji niz čimbenika koji su utjecali na to. Jedan od njih je onaj unutarnji, koji je osujetio njihove planove, a drugi ima veze s onima koji su isplanirali ovaj scenarij, ali s kojim su, jer ne poznaju dobro Siriju i prilike u njoj, porazili same sebe. Započeli su pozivom na revoluciju, ali za svaku revoluciju su potrebne okolnosti nužne za njenu realizaciju i ona se ne može kupiti novcem. Kada im je taj pristup propao, počeli su sa sektaškim porukama s kojima su htjeli podijeliti naš narod. Iako su se uspjeli infiltrirati u jedan dio sirijskog društva i to ponajprije neobrazovani sloj stanovništva kojeg, naravno, još uvijek ima, ipak nisu uspjeli podijeliti zemlju na sektaškoj osnovi. Da im je to pošlo za rukom, Sirija bi bila podijeljena od samog početka. Kada su pokušali uvjeriti svijet da se ovdje radi o borbi za vlast, a ne o borbi za očuvanje suvereniteta, upali su u svoju vlastitu klopku. Nitko se ovdje ne bi borio i žrtvovao samo kako bi sačuvao nečiji položaj na vlasti.
Al-Manar: Izgleda da nakon dvije i pol godine sirijsko vodstvo u obrani zemlje ima velike napretke na bojnom polju. Ako vas mogu pitati, zašto ste odabrali da protivniku prepustite početnu prednost? Ne mislite li kako ste zakasnili s odlukom da pokrenete odlučujuću ofenzivu i da bi se time izbjegli veliki gubici? Uzmimo na primjer Al-Qussayr.
Bashar Al-Assad: Ovo nije pitanje napada ili obrane. Svaka bitka je bila posebna i imala je svoju taktiku. Od samog početka smo se suočavali sa situacijama koje su svaka za sebe, s vojne točke gledišta, bile zasebne. Morali smo obraćati pozornost na društveni i politički aspekt svake situacije zasebno. Mnogi Sirijci, ali i naši prijatelji u inozemstvu, nisu razumjeli dinamiku događaja. Akcije su bile različite zbog okolnosti u kojima su se morale odvijati. Nema sumnje da su ljudi u Siriji bolje razumjeli situaciju i što je odista u igri. To je pomoglo oružanim snagama da bolje obavljaju svoje zadaće i da postignu ove rezultate. Dakle, ovo što se sad događa nije nikakva promjena strategije i preuzimanje inicijative, nego je jednostavno odnos snaga sada u korist sirijske vojske.
Al-Manar: Kako je ta ravnoteža prevagnula u vašu korist, gospodine predsjedniče? Sirija je kritizirana da traži pomoć od stranih boraca i da budemo do kraja iskreni, borci Hezbollaha pomažu sirijskoj vojsci. U jednom intervjuu nedavno ste rekli kako 23 milijuna Sirijaca ne trebaju ničiju pomoć. Što radi Hezbollah u Siriji?
Bashar Al-Assad: Ravnoteža je prevagnula u našu korist jer je došlo do promjene razmišljanja među ljudima u zonama u kojima su pobunjenici imali potporu. Ti ljudi nisu pružali potporu pobunjenicima zbog manjka patriotizma, nego zato što su bili zavedeni. Njih se uvjerilo kako će doći do revolucije koja će ukloniti nedostatke koji su prisutni u sirijskoj državi. To se sad promijenilo, te mnogi napuštaju terorističke skupine i vraćaju se normalnom životu.
Što se tiče Hezbollaha i sudjelovanja stranih boraca koji pružaju pomoć sirijskoj vojsci, to je izuzetno važna činjenica iz više razloga, a svaki razlog traži da se analizira posebno. Hezbollah, bitka za Al-Qussayr i nedavni zračni napadi Izraela na Siriju se ne mogu promatrati odvojeno. To su tri aspekta jedne te iste stvarnosti. Pokušajmo biti iskreni. Proteklih tjedana, a pogotovo nakon govora gospodina Hasana Nasrallaha, arapski i strani mediji su govorili kako se Hezbollah bori u Siriji i kako brane sirijsku državu; ili bolje da koristimo njihovu terminologiju: 'režim'. Kada bi Hezbollah htio braniti Siriju šaljući svoje borce, koliko bi ih poslao? Nekoliko stotina; tisuću ili dvije? Ovdje govorimo o borbi u kojoj sudjeluju na stotine tisuća sirijskih vojnika, koji se bore protiv desetine tisuća terorista, ako ne i više jer neprestano pristižu iz susjednih i zemalja koje ih podržavaju.
Dakle, jasno je da borci Hezbollaha mogu doprinijeti našoj borbi, ali to je ipak kap u moru u odnosu na broj sirijskih vojnika koji se bore protiv terorista. Ako uzmemo u obzir veličinu teritorija, ti ljudi ne brane ni državu, ni 'režim'. To je jedna točka gledišta, a s druge strane postoje oni koji tvrde 'kako Hezbollah brani sirijski režim'.
Zašto se to dogodilo baš sad? Borbe su počele nakon Ramazana 2011. i eskalirale u ljeto 2012. Pobunjenici su tada započeli s 'bitkom za oslobođenje Damaska' i ubili četiri generala. Mnogi su pobjegli iz Sirije i ljudi su mislili kako će država propasti, ali to se nije dogodilo. Svo to vrijeme se Hezbollah držao po strani i nije intervenirao i zašto bi sada morao intervenirati? I što je još važnije: zašto Hezbollah nije prisutan u Damasku ili Aleppu? Najvažnije bitke su one za Damask i Allep, a ne za Al-Qussayr. Al-Qussayr je malo mjesto u blizini Homsa. Zašto Hezbollaha nema ni u Homsu? Kažu kako je Al-Qussayr strateški važno mjesto uz granicu preko koje teroristi krijumčare oružje. Sve su granice strateški važne i preko svih se krijumčari oružje i teroristi ulaze u zemlju.
Dakle, sve ovo nema nikakve veze s Hezbollahom. Ako uzmemo u obzir ono što pišu arapski mediji i izjave stranih dužnosnika, pa i Ban Ki Moona koji je izrazio zabrinutost zbog Hezbollaha u Al-Qussayru, jedini cilj svega toga je ugušiti otpor sirijskog naroda. Sirijska vojska je ostvarila značajne pobjede u Damasku, Aleppu, u okolici Damaska i na mnogim drugim bojištima i nigdje nismo čuli optužbe kakve smo čuli za Al-Qussayr.
Al-Manar: Po prirodi bitke koju Hezbollah vodi u Al-Qussayru izgleda da se pokušava stvoriti sigurnosni kordon koji će povezivati obalu sa zaleđem i Damaskom. Slijedom toga, ukoliko bi došlo do podjele Sirije i promjena na geografskoj mapi, to bi otvorilo put stvaranju alavitske države. Dakle, koja je priroda ove bitke i kakve veze ona ima sa sukobom s Izraleom?
Bashar Al-Assad: Kao prvo, sirijske i libanonske obalne zone nisu povezane preko Al-Qussayra; to je geografski nemoguće, a drugo; nitko se ne bi borio ako bi cilj bio podjela zemlje. Kada bi odabrali razdvajanje, ne bi se borili u cijeloj zemlji, a s ciljem da nas se potisne u jedan poseban dijelić teritorija. Iz naše se borbe vidi da nam cilj nije podjela. Upravo suprotno, mi ostvarujemo preduvjete za jedinstvo zemlje. Naši su preci odbili ideju podjele još kada su Francuzi za vrijeme okupacije to predlagali. Oni su tada bili svjesni posljedica takve odluke. Da li je moguće da su današnje generacije manje svjesne toga od naših predaka?
I da ponovim, bitka za Al-Qussayr i sve što se govori o njoj je povezana s Izraelom. U vrijeme bitke za Al-Qussayr se dogodio koordinirani napad izraelskog zrakoplovstva. Njihov je cilj bio oslabiti naš otpor. Dakle, nije bitan grad sam po sebi koliko granica. Izrael želi oslabiti našu poziciju sa zemlje i s mora. Izrael je još 2008. u Libanonu pokušao onemogućiti komunikacijski sustav, jer su smatrali kako će se njima pružati otpor oružjem.. Tako su pokušali i sa sirijskom vojskom, koju su pokušali uvući u sukobe na izraelskoj granici. Međutim, mi smo rekli kako ćemo se boriti svugdje gdje postoji neprijatelj. Ako je neprijatelj na sjeveru, mi ćemo ići na sjever i isto vrijedi i za istok ili zapad. Ovim se objašnjava prisustvo Hezbollaha i zašto je Hezbollah raspoređen na granicama Libanona s Izraelom ili unutar Sirije? Naša borba je zajednička borba protiv Izraela i njihovih saveznika unutar Sirije i Libanona.
Al-Manar: Mogu li vas pitati kakve veze ima izraelski zračni napad na Damask sa sirijskom krizom? Izrael je odmah nakon napada poručio kako ne želi eskalaciju sukoba u regiji i kako se ne želi uplitati u unutarnje probleme Sirije. Pitanje je: što uopće želi Izrael i kakav utjecaj ima na zbivanja u Siriji?
Bashar Al-Assad: To je upravo ono što sam govorio. Sve se ovo događa jer se u prvom redu želi slomiti naš otpor Izraelu. Podrška Izraela teroristima ima dva cilja. Prvi je da se oslabi naš otpor, a drugi da se uništi sirijska protuzračna obrana. Izrael nije zainteresiran ni za što drugo.
Al-Manar: Od trenutka kada ste postali metom izraelskog napada, sirijska država je kritizirana zbog mlakog "odgovora". Svi su očekivali kako će Sirija odgovoriti na napad, ali je sirijska vlada izjavila kako će odgovoriti u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Zašto odmah niste ogovorili na napad? Da li je bilo dovoljno izjaviti kako su projektili usmjereni na Izrael i kako će na slijedeći napad odgovoriti bez posebnog odobrenja vojnog zapovjedništva?
Bashar Al-Assad: Obavjestili smo sve arapske i strane zemlje, iako više strane koje su nas kontaktirale, kako ćemo slijedeći put odgovoriti na napad. Naravno, bilo je više od jednog odgovora. Dosad smo u više navrata odmah odgovorili na izraelske provokacije. No ti odgovori nisu imali nikakav konkretan vojni učinak. Oni su bili više političke prirode. Ako budemo odogovorili Izraelu, to mora imati stratešku važnost.
Al-Manar: Otvarajući bojišnicu na Golanu, na primjer?
Bashar Al-Assad: To ovisi o javnom mnijenju i da li imate u narodu konsenzus za pružanje otpora ili ne. O tom je riječ.
Al-Manar: Kakava je trenutna situacija u Siriji?
Bashar Al-Assad: U narodu postoji volja da se otvori front na Golanu, a taj entuzijazam dijeli i ostatak apapskog svijeta. Primili smo brojne delegacije iz arapskih zemalja koje su nas pitale na koji se način mogu javiti dobrovoljci koji bi se borili protiv Izraela. Naravno, taj otpor ne bi bilo lagan. Ne radi se samo o geografskom otvaranju fronta. To je prije svega političko, ideološko i društveno pitanje kojem bi uslijedila vojna akcija.
Al-Manar: Ako uzmemo u obzir incidente na Golanskoj visoravni i odgovor sirijske vojske protiv izraelskog vojnog vozila koje je prešlo liniju razdvajanja, znači da se pravila mijenjaju? Dakle, ako su se pravila promijenila, kako ih sad tumačiti; da se tako izrazim?
Bashar Al-Assad: Pravila se mijenjaju kada narod bude taj koji od vlade zahtjeva da pruži otpor neprijatelju. Sve ostalo su kratkoročna rješenja, osim ako se ne nalazimo u ratu. Prave promjene nastupaju onda kada se ljudi odluče boriti i te promjene mogu biti dramatične.
Al-Manar: Ne mislite li da je malo kasno? Nakon 40 godina primirja na Golanu, sada se opet počelo govoriti o tom frontu i to prema nekim novim pravilima igre?
Bashar Al-Assad: Uvijek se govori o Siriji: hoće li otvoriti ili zatvoriti front? Nije država ta koja odlučuje da li će se boriti ili ne. Otpor se ne može stvoriti tek tako, jer on je moguć samo kao spontana reakcija naroda. Država može podržati ili opstruirati taj proces, kao što je slučaj u nekim arapskim zemljama. Nije se Sirija kao država nakon 40 godina odlučila kretati u tom smjeru, nego narod i vojska koji žele osloboditi zemlju. Da nije bilo vojske, kao što je bio slučaj u Libanonu za vrijeme građanskog rata, kakva bi bila situacija. Prije mnogo godina ne bi bilo nikakvog otpora Izraelskoj agresiji. Danas, u ovim okolnostima, postoji niz činjenica koji nas navode da razmišljamo u tom smjeru. Na prvom mjestu su stalni izraelski napadi koji su uvjetovali ovakvo raspoloženje u narodu, ali i sirijska vojska koja se bori diljem zemlje u narodu je stvorila osjećaj kako je njegova dužnost na kraju podržati vojsku i na Golanu.
Al-Manar: Benjamin Netanyahu je izjavio kako ne bi nimalo oklijevao napasti Siriju u slučaju da se dokaže da Sirija šalje oružje Hezbollahu u Libanon. Ako Izrael ostvari svoje prijetnje, želim da mi odgovorite izravno: što bi u tom slučaju učinila Sirija?
Bashar Al-Assad: Kao što rekoh, obavijestili smo sve zainteresirane zemlje što se toga tiče. Naravno, teško je reći kojom bi žestinom i vojnom taktikom odgovorili. Mislim da bi to odlučilo naše vrhovno zapovjedništvo. Imamo planove za različite scenarije i ovisno o okolnostima bi se odlučilo na koji način i kojim bi se sredstvima odgovorilo.
Al-Manar: Nakon zračnog napada na Damask se govorilo o sustavu S-300 i kako bi taj raketni sustav uspostavio ravnotežu u regiji. Zbog toga je Netanyahu i posjetio Moskvu, pa vas pitam izravno: da li su ti projektili već u Siriji?
Bashar Al-Assad: Naša politika je da se ne govori javno o tako važnim vojnim pitanjima i da li nešto posjedujemo ili ne posjedujemo. Što se tiče Rusije, naši ugovori nemaju veze sa sirijskom krizom. Mi godinama dogovaramo kupoprodaju različitog naoružanja i Rusija je uvijek ispoštovala sve ugovore. Ono što želim reći to je da ni Netanyahu, ni sirijska kriza, niti okolnosti neće imati nikakvog utjecaja na isporuku oružja. Svi ugovori s Rusijom će biti ispoštovani, a neki od njih i tijekom proteklog vremena, a tako će biti i u budućnosti.
Al-Manar: Gospodine predsjedniče, govorili smo otvoreno o sirijskom vodstvu i sirijskoj državi. Pričali smo o napretku kojeg ostvaruje SAA na bojnom polju i jačanju odnosa između Sirije i osovine otpora Izraelu. Sve su to stvari koje su međusobno povezane. S druge točke gledišta, u posljednje vrijeme su se pojačale diplomatske aktivnosti oko situacije koja se nije mijenjala skoro dvije i pol godine. Prije no što počnemo govoriti o pregovorima u Ženevi, spomenula bi prijedlog kojega je uputio bivši čelnik oporbene koalicije, Moaz Al-Khatib. On je izjavio "kako bi vama, te za još pet stotina vladinih dužnosnika, trebalo omogućiti da mirno napustite zemlju i kriza bi završila za 20 dana". Zašto niste prihvatili taj prijedlog i na taj način okončali sirijsku krizu?
Bashar Al-Assad: Od početka sam govorio o temeljnim principima naše borbe, a to je da samo sirijski narod ima pravo odlučiti da li će predsjednik ostati na vlasti ili ne. Kada neko govori u tom smislu, mora prvo naglasiti koji dio sirijskog naroda predstavlja i tko mu je dao za pravo da govori u njegovo ime. Što se tiče tog prijedloga, nisam ga niti pročitao, no sretan sam da su mi dali 20 dana i da sa sobom povedem 500 ljudi! Ne znam tko je to predložio i ne zanima me.
Al-Manar: Khatib je u stvari rekao kako bi vam dao 20 dana, 500 ljudi i nikakva jamstva. Bilo bi vam dopušteno da napustite zemlju, ali bez ikakvog jamstva da se protiv vas neće pokrenuti kazneni progon. Nakon toga smo došli do pregovora 'Ženeva 2'. Sirijska vlada i vodstvo su najavili kako će sudjelovati u pregovorima. Ako se ta konferencija bude održala, na jednoj će strani biti sirijska zastava,a na drugoj zastava oporbenih skupina. Kako ćete objasniti sirijskom narodu da ćete nakon dvije i pol godine krize sjesti za pregovarački stol s ljudima iz tih skupina?
Bashar Al-Assad: Prije svega; što se tiče zastava, one nemaju smisla ako ne predstavljaju ljude. Kada se stavi na stol, ili na bilo koje drugo mjesto neka zastava, ona mora nekoga predstavljati. Takvo pitanje sebi mogu postaviti oni koji mašu zastavama za koje tvrde da su sirijske, ali službena sirijska zastava je drugačija. Dakle, ta zastava nema nikakvu vrijednost, budući da ne predstavlja sirijski narod. Mi ćemo sudjelovati u radu konferencije kao službena delegacija i legitimni predstavnici sirijskog naroda.
Oni, koga predstavljaju? Kada se konferencija završi mi se vraćamo u Siriju, među naše ljude i našim kućama. Oni koji se ne vrate, kamo idu? U hotele s pet zvijezdica ili u razna ministarstva zemalja koje predstavljaju, među kojima naravno nije Sirija, kako bi podnijeli izvješća o onome što su 'uspjeli učiniti'. Hoće li otići k tajnim službama tih zemalja?
Dakle, kada se pojavimo na konferenciji, mi moramo jasno znati koji je status sudionika konferencije i to vam kažem zato što još nije jasno kako će se gledati na patriotsku sirijsku oporbu i ostale stranke u Siriji. Što se tiče oporbenih skupina iz inozemstva i njihove zastave, znamo da će biti na konferenciji, ali s njima nećemo pregovarati. Mi ćemo pregovarati sa zemljama koje će po drugi put biti tamo, a ne da ispadne kako pregovaramo s njihovim slugama. Doduše, pregovarati ćemo s njihovim gazdama. To je istina i ne treba gajiti iluzije.
Al-Manar: U sirijskom vodstvu su sigurni kako će se pregovori održati u lipnju?
Bashar Al-Assad: Mi čekamo da se to dogodi. Jedino su moguće opstrukcije s nečije strane. Što se tiče Sirije, mi smo prije nekoliko dana izjavili kako smo u biti suglasni da sudjelujemo u radu konferencije.
Al-Manar: Kada kažete 'u biti', izgleda kao da razmatrate i druge opcije?
Bashar Al-Assad: U biti podržavamo konferenciju, ali još nemamo nikakve detalje o njoj. Na primjer, da li će nam postavljati bilo kakve uvjete prije početka konferencije? Ako tako bude, možda uvjeti budu neprihvatljivi i mi nećemo sudjelovati. Tako da samu ideju o konferenciji kao kompromisnog rješenja zajedničkog susreta smatramo prihvatljivom. Moramo još malo pričekati i vidjeti što će se dogoditi.
Al-Manar: Razgovarajmo o preduvjetima koje postavlja sirijska vlada. Postoje li takvi uvjeti i koji su?
Bashar Al-Assad: Ukratko, sve ono što se dogovori van granica Sirije, kao i u zemlji, mora potvrditi narod na referendumu. To je jedini preduvjet i sve ostalo nema nikakvu vrijednost. Zbog toga i idemo na konferenciju, jer nemamo nikakvih problema. I jedna i druga strana su u stanju predložiti bilo što, ali ništa se ne može provesti u djelo bez pristanka sirijskog naroda. Dok smo mi legitimni predstavnici naroda, mi se ničega ne bojimo.
Al-Manar: Pokušajmo pojasniti, gospodine predsjedniče. Brojne su razlike između 'Ženeve 1' i 'Ženeve 2', a najviše oko nejasne situacije u tranzicijskom periodu i ulogu predsjednika Bashara Al-Assada u njemu. Da li ste spremni predati vlast tranzicijskoj vladi i kako se to može pojasniti?
Bashar Al-Assad: Na tu sam inicijativu već odgovorio u siječnju ove godine. Oni kažu kako žele tranzicijsku vladu u kojoj predsjednik neće imati nikakve ovlasti. U Siriji imamo predsjednički sustav u kojem je predsjednik šef države i nalazi se na čelu vlade. Oni žele nekakvu vladu s širokim ovlastima, a predsjednik je vrhovni zapovjednik oružanih snaga i na čelu Vrhovnog pravosudnog vijeća. Sve ostale institucije pripadaju vladi. Ako mijenjamo predsjedničke ovlasti, moramo mijenjati ustav. Ne može se predsjednik samo tako odreći svojih ovlasti i na to po ustavu nema pravo. Za promjenu ustava je potrebno provesti opći referendum. Kada budu htjeli raspravljati o tome, a moglo bi se dogoditi da se tijekom konferencije to i dogodi, te ako se dogovorimo, mi ćemo se vratiti kući i na referendumu odlučiti da li će se to moći provesti. Međutim, zahtijevati od nas da unaprijed mijenjamo ustav, to ne može učiniti ni vlada ni predsjednik.
Al-Manar: Svi međunarodni čimbenici koji su protiv vas govore kako u budućnosti ne žele Siriju s vama na čelu. To je izjavio i saudijski ministar vanjskih poslova, Saud Al-Faisal, isto tako i Turska i Katar, pa čak i sirijska oporba. Da li će se predsjednik Assad kandidirati na predsjedničkim izborima 2014?
Bashar Al-Assad: Ono što znam, to je da je Saud Al-Faisal stručnjak za američku vanjsku politiku, ali ne znam koliko se razumije u sirijsku. Ako želi nešto naučiti; dobro! Što se tiče želja ostalih, ponavljam ono što sam već ranije rekao, a to je kako ću jedino poštovati volju sirijskog naroda. Što se tiče kandidature, pojedine stranke su izjavile kako bi bilo bolje da se ne kandidiram 2014. Taj će se problem riješiti kada za to bude vrijeme i sad je još prerano da o tome govorimo. Kada dođe trenutak za to i kada kroz susrete i kontakte s predstavnicima naroda budem saznao da narod želi da se kandidiram, neću oklijevati. Ako se dogodi suprotno i sirijski narod odluči da ne želi da ga ja više vodim, neću se nametati. Svi oni nepotrebno gube vrijeme s tim temama.
Al-Manar: Spomenuli ste saudijskog ministra vanjskih poslova, Sauda Al-Faisala. Čini mi se da su se odnosi između Sirije i Saudijske Arabije, Turske i Katara, a pogotovu nakon nedavne konferencije ministara vanjskih poslova arapskih zemalja, relativno izmijenili. Oni nisu javno, kao prije, zahtijevali odlazak Assada. Osjetite li kakvu promjenu ili čak podršku od strane tih zemalja glede sirijske krize i da li se Sirija pripremila da zajedno s Arapskom ligom raspravi o svemu tome, uzevši u obzir da je Sirija od Arapske lige zatražila ispriku za sve što je učinila?
Bashar Al-Assad: Što se tiče arapskih zemalja, vidimo promjenu u retorici, ali ne i u djelima. Zemlje koje podržavaju teroriste se nisu promijenile i to čine u istoj mjeri kao i ranije. Turska nije učinila nikakav pozitivni pomak. Kao i Katar, čija je uloga da financira teroriste preko Turske. Dakle, ako gledamo uopćeno, ništa se nije promijenilo. Što se tiče Arapske lige, mi u Siriji nismo dobili ono što smo očekivali. Posljednjih desetljaća smo jedva uklanjali brojne prepreke tijekom susreta na vrhu i konferenciji ministara vanjskih poslova. Dakle, u svijetlu tih odnosa i poteza Arapske lige u proteklih dvije godine, možemo li išta očekivati? Mi smo otvoreni prema svima i nikome nismo zatvorili vrata, ali moramo biti realisti i suočiti se s istinom kako oni nisu u stanju ništa ponuditi jer brojne arapske zemlje uopće nisu neovisne. Dobivaju zapovijedi iz inozemstva. Neke od njih su intimno solidarne s nama, ali ne mogu odlučivati na temelju osjećaja jer nisu u stanju donositi odluke. Dakle, ne gajimo neke velike nade kada je u pitanju Arapska liga.
Al-Manar: Tada se moramo zapitati: ako je arapski svijet takav kakav jest i gledajući razvoj situacije na terenu, te na konferenciju u Ženevi; što će se dogoditi ako politički pregovori propadnu? Kakve će biti posljedice, ukoliko se to dogodi?
Bashar Al-Assad: I to je moguće, jer je bilo opstrukcije od samog početka jer se neki ne žele suočiti s istinom. Oni ne žele dijalog, bilo unutar Sirije , bilo izvan granica zemlje. Čak su i Rusi u različitim izjavama potvrdili da ne očekuju previše od konferencije. No mi moramo otići kako bi pojasnili naše stavove, a pogotovo ono što se događa na terenu. Većina njih koji govore o budućnosti Sirije nemaju nikakvog utjecaja u zemlji i čak nemaju izravne odnose s teroristima. U nekim su slučajevima teroristi izravno povezani sa zemljama koje ih podržavaju, a u drugim se radi o običnim bandama, plaćenima da provode u djelo terorističke napade. Tako da eventualna propast konferencije neće bitno promijeniti unutarnje prilike u Siriji. Te zemlje ionako neće prestati podržavati teroriste, sa konferencijom ili bez nje, a bande neće prestati sa svojim subverzivnim aktivnostima. Dakle, nikakvog učinka neće biti u tom smislu.
Al-Manar: Događaji u Siriji se osjete i u susjednim zemljama. Vidimo što se događa u Iraku, eksplozija u Rihaniyeu u Turskoj, pa čak i u Libanonu i to pogotovo u Ersalu i Tripoliju. Hezbollah sudjeluje u borbama u Al-Qussayru. Na koji se način Sirija misli suočiti sa situacijom u Libanonu i mislite li da je libanonska politika "nemiješanja" ili "odmaka" još uvijek moguća i prihvatljiva?
Bashar Al-Assad: Htio bih nešto reći o odnosima Sirije i Libanona i politike nemiješanja, a da to ne bude protumačeno kao ocjena da li je ta politika pogrešna ili ne. Krenimo od proste činjenice i zapitajmo se da li je Libanon na bilo koji način mogao utjecati na uplitanje u događaje u Siriji? Da li je mogao spriječiti krijumčarenje oružja i ulazak terorista na sirijski teritorij ili spriječiti teroriste da nađu sigurno utočište preko granice, u Libanonu? Nije i svi znamo da je Libanon imao negativan utjecaj na sirijsku krizu. Da li se nedavno Libanon uspio obraniti od posljedica sirijske krize u Tripoliju, kada je nekoliko je projektila palo na Beirut i okolicu? Nije. Dakle o kakvoj politici 'nemješanja' ili 'odmaka' govorimo? Libanonski narod koji se ograđuje od krize je jedno, ali kada je riječ o libanonskoj vladi onda je to nešto sasvim drugo. Kada se vlada ogradi i ne želi se miješati u stvari koje se tiču njenog naroda, onda se ta vlada ograđuje od svog naroda. Ne kritiziram libanonsku vladu, nego govorim o temeljnim principima. Ne želim da se priča kako kritiziram vladu, no kada bi se sirijska vlada morala ograditi od problema koji se tiču sirijskog naroda, propala bi. Dakle, da odgovorim na pitanje o politici 'nemiješanja' ili 'odmaka' Libanona. Mi mislimo da je to jednostavno nemoguće. Kada kuća mog susjeda gori, ne mogu reći kako se to mene ne tiče jer će se prije ili poslije požar preseliti u na moju kuću.
Al-Manar: Što kažete na one koji podržavaju osovinu otpora Izraelu? Mi u Libanonu slavimo obljetnicu pobjede i oslobođenja juga zemlje i u ozračju pobjede je govorio i gospodin Hasan Nasrallah. Vi kažete kako ste uvjereni da ćete izaći kao pobjednik iz ove krize. Što želite poručiti našoj publici? Da se vidi svijetlo na kraju ovog mračnog tunela?
Bashar Al-Assad: Osobno držim kako je u proteklih nekoliko desetljeća najveća pobjeda pokreta arapske osovine otpora ona intelektualna. Ovaj pokret otpora ne bi bio u stanju izvojevati vojne pobjede, a da se nije bio u stanju suprotstaviti kampanji koja se protiv njega vodila u regiji. Prije građanskog rata u Libanonu su neki govorili kako je snaga Libanona u njegovoj slabosti. To je isto kao da kažete kako je inteligencija nekog čovjeka posljedica njegove gluposti ili kako je čast u uskoj vezi s korupcijom. Radi se u logičnom proturječju. Pobjede osovine otpora Izraelu na različitim poljima su pokazale da je taj koncept pogrešan. Snaga Libanona stoji u njegovom otporu i to se odnosi na borce tog otpora. Danas, više no ikada prije, imamo potrebu za takvim mentalitetom, idejama, koji će za posljedicu imati odlučnost boraca koji pružaju otpor. Događaji u arapskom svijetu u proteklih nekoliko godina su izmijenili način promišljanja do te mjere da su neki Arapi zaboravili da im je pravi neprijatelj još uvijek Izrael. Umjesto toga su stvorili unutarnje neprijatelje na sektaškoj, nacionalnoj i regionalnoj osnovi.Mi računamo na one koji još uvijek pružaju otpor u arapskom svijetu i na njihove uspjehe protiv našeg neprijatelja, koji je uvijek isti. Što se tiče moje vjere u pobjedu, da nismo tako sigurni, ne bi bili ovdje nakon dvije i pol godine i vodili ovu borbu. Ovo nije rat kao onaj što je bio 1956. Ovo je globalni rat protiv Sirije i otpora kojeg pružamo zajedničkom neprijatelju. Apsolutno vjerujemo u našu pobjedu i uvjeravam vas kako će Sirija ostati i opstati kakva je i bila. Štoviše, biti će jača i pomagati će sve one u arapskom svijetu koji pružaju otpor zajedničkom neprijatelju.
Al-Manar: Na kraju, gospodine predsjedniče, bila mi je velika čast voditi ovaj intervju s njegovom ekselencijom, predsjednikom Sirije, Basharom Al-Assadom. Puno vam hvala.
Bashar Al-Assad: Uvijek ste dobrodošli i zahvaljujem vašoj kući, Al-Manaru, televiziji otpora, a za godišnjicu oslobođenja želim poslati nasrdačnije čestitke libanonskom narodu i svakom borcu pokreta otpora u Libanonu.
|
