offline
- Irbis
- Legendarni građanin
- Pridružio: 10 Avg 2014
- Poruke: 3556
|
Velika reportaža iz Damaska: Bitke za drevnu prijestolnicu Sirije
Nakon skoro dvogodišnje pat pozicije, proljeće i ljeto 2016. vidjelo je značajne vojne pomake u glavnom gradu Damasku. Pobunjenička predgrađa koja su se održala, sada su u konačnoj opasnosti da budu osvojena. Prva na redu je Darayya. To je možda i recept za Aleppo i cijelu Siriju.
Svaka prijestolnica je od izuzetne važnosti i za predsjednika Assada je bilo od životne važnosti održati kontrolu nad Damaskom. S druge strane, osvajanje Damaska za pobunjenike značilo bi knockout iz kojeg se vladavina Assada možda nikad ne bi oporavila.
Slika: Ratni Damask: http://www.advance.hr/…/damask-bitke-za-drevnu-prijestolnic…
Damask, kojeg stanovnici zovu i ash-Sham (kao uostalom i negdašnju povijesnu Siriju) je za razliku od razrušenih Aleppa ili Homsa sačuvao svoju staru jezgru, sa središnjom Umajadskom džamijom u kojoj je i pokopan Ivan Krstitelj, rimskim zidinama, starom tržnicom soukom, povijesnim kršćanskim četvrtima Bab Sharqi i Bab Tuma... Kršćani čine čak 10% ove metropole i za njih je to još uvijek sigurna zona. Iako ne u velikoj ljubavi, Šiiti, Suniti ,Kršćani, Židovi su oduvijek trgovali, radili i živjeli zajedno, stvarajući kozmopolitansku dušu Damaska. Općenito, u gradu (pod nadzorom vladinih snaga) vlada relativna sigurnost, čak i za strance koji se slobodno kreću, doduše uz sve potrebne dozvole (autor teksta boravio je u Siriji početkom 2016.). Kad ne bi bilo vojnih barikada na svakom iole važnijem križanju ili ispred važnije zgrade, čovjek ne bi uopće pomislio da se vodi rat. Muškarci provode vrijeme u kavanama u dimu nargila, društvenih igara i Interneta, a žene se slobodno i većina tek s maramom, kreću ulicama. No, iako stanovnici glavnog grada gotovo uopće više ni ne okreću glavu na glasne detonacije topništva, kao i djelovanje zrakoplova, anestetizirani nakon pet godina rata, smrt je svega nekoliko blokova blizu. Prve linije u istočnom predgrađu Jobar svega su dva kilometra od povijesne jezgre, a razaranja nisu nimalo daleko od ova dva spomenuta grada.
Slika: Tržnica Souk u Starom gradu: http://www.advance.hr/…/damask-bitke-za-drevnu-prijestolnic…
Damask je imao sreću da se pobunjenici nisu od prve domogli, a potom ukorijenili u samoj gradskoj jezgri, zbog izuzetne koncentracije policije i vojske, inače bi se desio slučaj Homsa i Aleppa. Ovako su borbe zaobišle centar grada, no to ne znači da situacija nije bila nimalo ozbiljna. Štoviše, još 2013. bilo je upitno hoće li se održati pred naletom pobunjenika.
Početak rata
Sirija je krajem 2011. već bila debelo u valu protesta, ali i otvorene pobune. Diktatura Assada, zastrašujuća birokracija, korupcija i nepotizam, teror tajnih službi i surovost zatvora, a pogotovo dominacija alavita je konačno povukla ljude na ulice, a nasilni odgovor snaga sigurnosti, i na oružje. Sukob je buknuo i infiltracijom naoružanih islamista koji su se usmjerili na policiju i vojsku. Slobodna sirijska vojska (FSA) je osnovana još u srpnju 2011. iz koje su prelazili dezerteri Sirijske vojske. Najviše su se pobuni pridružili suniti iz ruralnih, više tradicionalnih krajeva i radničkih predgrađa. Srednja klasa užeg centra uživala je više blagodati modernog života te iako većinom ne iz privrženosti Assadu, ipak se suzdržala. Protesti su postali sve nasilniji, kako sa strane snaga vladinih sigurnosti, al i pobunjenika koji su se infiltrirali u protestante.
Već 2011. na jugu se pobuna proširila na Hajar al-Aswad i Yarmouk. Ovaj posljednji je negdašnji palestinski kamp, pretvoren u stalno naselje, odnosno predgrađe. Zapadna Guta s Darayyom i susjednom Moadmiyom također su postali jezgra otpora, doslovno na minobacačkom dometu vojnog aerodroma Mezze i predsjedničke palače. Istočna Guta, povijesno područje oaze koju čini rijeka Barada uvijek je bilo zelenilo farmi. Zadnjih desetljeća, to je bio i centar otpora prema diktaturi Assada. Istočna predgrađa Damaska Adra, Douma, Harasta, Qaboun, Jobar, and Barzeh uz autocestu M5, urbana predgrađa Zamalka, Irbeen i Ain Tarma također bili su poprišta protesta.
Slika: Vojnik Sirijske vojske na položaju kod Doume: http://www.advance.hr/…/damask-bitke-za-drevnu-prijestolnic…
Prva krv se uskoro prolila po drevnom gradu. U studenom su grad potresle i prve eksplozije, a spirala nasilja se nemilice bespovratno otvarala, na očaj stanovnika metropole. Nesigurnost i kaos uvukli su se u ulice užeg grada, a pogotovo van njega. Časnik sirijske vojske izjavio je da njegovi vojnici kontroliraju doslovno samo tlo pod kojim stoje. Žrtve su se počele brojati u desecima. Četvoro ljudi je ubijeno 29. prosinca prilikom protesta čak 20 000 ljudi pored džamije u Doumi. S druge strane, ciljevi bombaša bile su policijske postaje i vojne instalacije, vladini uredi i oni stranke Baas. Pomalo, predgrađa, okolni gradići, sela i farme oteli su se iz stiska države, a svaka uniformirana osoba ili vladin automobil postali su moguća žrtva.
Početkom 2012., FSA je iz gerilskog ratovanja krenula u zauzimanje teritorija. Potpuno preuzimaju kontrolu nad gradom Zabadani na padinama planine Antilibanon (Qalamon) da bi ga SAA s tenkovima, topništvom i zrakoplovstvom vratila u veljači. Eskalacija se desila i mnogo bliže Damasku u sjeveroistočnom naselju Douma, koja je i danas najžešći centar pobunjenika. Ovo veliko naselje nastanjuju i mnogi povratnici iz Saudijske Arabije gdje su radili, ali i prikupili vehabijske ideje koje su između ostalog bile i katalizator sirijskog islamizma. Pobunjenici su Doumu zauzeli 22. siječnja, a vladine snage na nju uputile naoružane konvoje. No, što su više vojske slali, to je više vojnika dezertiralo i prelazilo na drugu stranu. U to vrijeme, pretpostavlja se da je širom zemlje već 40 000 pobunjenika pod zastavom FSA. Krajem siječnja, SAA je povratila Doumu i neka predgrađa i počela s valom uhićenja i pretresa kuća za skladištima oružja te ćelijama pobunjenika. No, pobuna nije skršena, a situacija nesigurna, slično kao što su srpske snage bile na Kosovu. Držali su važne checkpointe, no ne i cijeli teritorij. Sljedećih mjeseci, nastavio se u zaleđu Damaska takav poluotvoreni, gerilski rat. Dok je u to vrijeme već trajala surova opsada i brutalno rušenje Homsa, uže područje Damaska je osim koje eksplozije i rafala, ostalo pošteđeno većih sukoba.
Srpanj 2012: FSA i islamisti jurišaju na centar Damaska
No, u srpnju je situacija izmakla kontroli, odnosno počeo je totalni rat. Pobunjenici iz Doume, ali i ostalih suburbanih i ruralnih područja su na vrlo koordiniran način prelili rat duboko u grad, pregazivši brojne vojne barikade. Počela je operacija Vulkan Damask. Uz FSA u ofenzivi su sudjelovali i islamisti iz Liwa al-Islam i drugih odreda. Napad je počeo u južnom predgrađu Hajar al-Aswad, da bi se proširili na još nekoliko poput Barzeha i Qabouna na sjeveru te doprli do središnjeg sektora (Midan). Prvi put su ulicama užeg centra probrujali tenkovi uz nadlijetanje helikoptera, a mrtvi se na obje strane počeli brojati u desecima. Pucnjava je počela u središnjih ulicama i trgovima, na mjestima kod Središnje banke. U još nerazjašnjenoj eksploziji improvizirane naprave, poginulo je četiri visoko rangiranih ministara. Ipak, sirijska vojska nije dopustila scenarij centra Homsa i Aleppa gdje je pobuna pustila korijenje. Nakon trotjednih borbi, ofenziva pobunjenika je stala, a napadači odbačeni iz većine zaposjednutih dijelova grada, zadržavajući se djelomično jedino u Tadamonu. Pretpostavlja se da su vladine snage imale dojavu o napadu te da su na nekim mjestima djelovale preventivno te potakli pobunjenike da preuranjeno krenu u napad. Pobunjenici su računali i na masovno dezertiranje vojske kao i pomoć građana, kao što se desilo u Doumi, no to se uvelike nije dogodilo.
Pobunjenici su potom nastavili gerilski rat. Da bi ugušili i to, SAA je u kolovozu pokrenula opću ofenzivu. Prvo je napadnut i osvojen al Tal gdje su se sklonili pobunjenici nakon propasti njihovog napada na Damask. Nakon toga, SAA se usredotočila na jug Damaska, posebno centar pobune Hajar al Aswad. Krajem kolovoza pale su prve granate na Darayyu uz rub važnog vojnog aerodroma Mezze, a grad je uskoro očišćen. No, za nekoliko dana se na ulicama Darayye otkrilo gotovo 400 mrtvih, događaj poznat kao Masakr u Darrayi. To su, osim poginulih u borbama, bile i žrtve egzekucije od strane vojske te provladine paravojne milicije Shabiha, ali i od strane FSA koji su pobili provladino osoblje i vojnike van dužnosti. Slično, iako manjeg obima, se desilo u obližnjoj Mouadamiyi. Izgleda da je brutalnost, posebno vladinih snaga, bila ciljana strategija gušenja pobune i zastrašivanja stanovništva koji su gajili simpatije prema pobuni. Čišćenje terena i osvetnički pohod proširio se zatim na istočnu Gutu, ali je otpor ovdje bio tvrdokorniji. Štoviše, već u studenom su pobunjenici poduzeli novu ofenzivu.
Novi pokušaji osvajanja Damaska
Nakon kraha direktnog juriša, glavni cilj nove ofenzive pobunjenika krajem 2012. bile su vojne baze, pogotovo aerodromi otkuda su lansirani devastirajući napadi. Osvojili su zračne baze obrane kod Hajar al Aswada te helikoptersku bazu Marj al-Sultan, a počeli su i pokušaj osvajanja međunarodnog aerodroma. Suspendirani su međunarodni letovi, a u jednom trenutku je i blokirana jedina prilazna cesta. Palestinski kamp Yarmouk se podijelio na provladine i propobunjeničke snage od kojih su ovi drugi prevladali tako da je cijeli kamp pao u ruke pobunjenika. Također, pobunjenici su istjerali vladine snage iz urbanih istočnih predgrađa Zamalka, Harasta i Arbin. Borbe su buknule i u Darayyi koja je opet iskliznula iz ruku sirijske vlade. No, ofenziva pobunjenika je krajem godine ostala bez daha, zbog protuudara vojske, kao i intenzivnih zračnih napada.
Slika: Sirijski tenk u Jobaru: http://www.advance.hr/…/damask-bitke-za-drevnu-prijestolnic…
Pobunjenici, od FSA do islamista uključujući i Al Nusru (Al Qaida) nisu odustali pa su početkom veljače 2013.pokrenuli novi niz napada u Operaciji Armagedon. Prodrli su u distrikt Jobar, neugodno blizu samog centra, pregazivši mnoge barikade na vanjskom cestovnom prstenu. Također su napredovali i prema industrijskom naselju Adra kod Doume te ostalim istočnim predgrađima . U eskalaciji borbi su vladine snage ispalile SCUD raketu na zapovjedni centar vojne grupe Liwa al-Islam, dok su s druge strane granatirani sam centar Damaska (Umajadski trg). Pobunjenici su u to vrijeme već nabavili moderne sustave za obranu od oklopnih i zračnih snaga.
Karta: Vrhunac dosega pobunjenika u Operaciji Armagedon: http://www.advance.hr/…/damask-bitke-za-drevnu-prijestolnic…
Čak i u vrhuncu pobunjeničke ofenzive, pobunjenici se nisu uspjeli zadržati u strateški ključnim pozicijama, te vrijednima s najviše stanovništva, ujedno i najjače branjenim. Nisu osvojena ključna brdovita područja gdje se nalazi i predsjednička palača (brdo Mezze). Unatoč silovitim nastojanjima pobunjenika, Vlada je zadržala i međunarodnu zračnu luku, vojni aerodrom Mezze, ključnu cestu prema Bejrutu te autocestu M5. Opet su zračni udari uzrokovali značajne gubitke. Dio neuspjeha pobunjenika je rezultat da se nisu zapravo udružili, već je postojao (i postoji dalje) rivalitet. S vremenom su prevladali islamisti, a najveći od njih je Liwa al-Islam. Njihov vođa Zahran Alloush, pušten iz zatvora sredinom 2011. u kojem je boravio zbog islamističkog djelovanja. Dakako da je njegova organizacija preuzela njegove ideale, šerijatski zakon, ali i mržnju prema šiitima i alavitima. U jesen 2013. se njegova grupa spojila s još pedesetak manjih u Jaysh al-Islam, ujedno i brojčano najjača antivladina vojna grupa u Siriji s čak 20 000 boraca. Njihov je najveći sponzor Saudijska Arabija. Rivali su Al Nusri i IS-u, a poznato je i pogubljenje boraca IS-a, na isti način na koji su ovi pred kamerama ubijali svoje protivnike, jedino su zamijenjeni kostimi – krvnici su obučeni u narančasto, a žrtve u crno.
Promjene u strategiji vladinih snaga
Iako su pobunjenici istjerani iz šireg centra Damaska, usprkos tome niti vladine snage nisu uspjele u naumu - skršiti bazu pobune, odnosno povratiti predgrađa i ruralna područja oko grada. Jednostavno se nisu mogle uspješno koncentrirati na više frontova, iscrpljene i borbama i dezertiranjem.
Slika: Postrojbe sirijske vojske uključuju i žene: http://www.advance.hr/…/damask-bitke-za-drevnu-prijestolnic…
Koliki je Damask bio prioritet vlade? Pretpostavlja se da je kod Damaska do siječnja 2013 dovučeno čak 50-60% Sirijske vojske, svjesno se povlačeći iz nekih drugih dijelova zemlje. Uz njih, u Damask su stigli iskusni borci Hezbollaha, šiitske milicije iz okruženja kao i podrška iz Rusije i Irana. Osim frontalne borbe, usvojena je i nova taktika. Razbuktala se opsada te blokada hrane i svih ostalih životnih potrepština, što je naročito u zimskom razdoblju pogodilo i pobunjeničke borce i stanovništvo. Na taj način nekoliko je predgrađa de facto predano bez borbe, npr. Barzeh početkom sljedeće godine. Ipak, većina se centara otpora održalo, čak i potpuno opkoljeni poput Darayye. Istočna Guta je veliko područje farmi iz koje se davno, u oazi i razvio drevni Damask te je donekle samoodrživa s hranom, a korupcija u redovima sirijskih snaga je dodatno omogućila cirkulaciju i potrepština i oružja. Osnovano je nekoliko komandnih centara, za jug, zapad, centar i istok.
Slika: Ulazak humanitarne pomoći u enklave pobunjenika pod opsadom: http://www.advance.hr/…/damask-bitke-za-drevnu-prijestolnic…
Okruživanje pobunjenika u enklave
U travnju 2013. je sirijska vojska krenula u veliku ofenzivu. Prvo je napadnut gradić Jdaidet al-Fadl, JI od Darayye, na autocesti Damask- Quneitra čime je onemogućena opskrba i pojačanja pobunjenika s juga i zapada. Nakon okruživanja i isključenja vode i struje, dvodnevnog granatiranja i bombardiranja, zauzet je nakon nekoliko dana i čišćenja ulica. Mrtvi, kako civili tako i borci na ulicama brojeni su u desecima. Takav scenarij postao je tipičan za dalje akcije. Potom je žestina ofenzive usmjerena na istočnu Gutu. Napadnuta je straga iz područja međunarodnog aerodroma, u području farmi, zaobišavši urbana i teško prohodna predgrađa. Otaybeh na samom istoku je ključni grad za opskrbu pobunjenika, a pao je nakon jednomjesečnih borbi krajem travnja. U svibnju se ofenziva razbuktala na svim frontovima, uključujući i Jobaru i Barzehu i Darayyi, a prilikom tih borbi ranjen je i al-Golani, vođa al-Nusre. Nakon Otaybeha su vladine snage krenule u okruživanje istočne Gute, zauzevši Qaysu pa Yarbu. Kratkotrajna protuofenziva pobunjenika s čak 23 brigade (Operacija al-Furqan) s ciljem vraćanja ovih Otaybeha nije polučila odlučujući uspjeh izuzev nekoliko okolnih sela te u Jobaru. U to vrijeme se Hezbollah aktivno uključio u borbe na strani vlade, baš kao i u veliku vladinu ofenzivu na ključni pogranični grad Al Qusayr. Ova grupa ima posebno iskustvo u gerilskom i urbanom načinu ratovanja te je postigla značajne uspjehe i oko Damaska, osvajajući nekoliko lokacija u Guti. Kao rezultat proljetne ofenzive, istočna Guta kao najveće i glavno središte pobunjenika, potpuno je okružena.
U lipnju se ofenziva usmjerila na urbane dijelove Jobara, Hajar al-Aswada, Aarmouk Barzeha i Qabouna pod nadzorom pobunjenika, neugodno blizu samog centra. U žestokim urbanim borbama vraćeni su veći dijelovi Barzeha, Qabouna i Jobara. Sirijska vojska je uz pomoć Hezbollaha napredovala i na jugu istočne Gute, prema bazi Marj al-Sultanu i Sayyidah Zaynabu. U ljetnim mjesecima nastavljene su napadačke akcije obiju strana s manjim pomacima. U to vrijeme počele su najave nove i velike pobunjeničke ofenzive na Damask uz veliku pomoć SAD, a koja bi uključivala i napad s juga (Quinetra i Daraa), iz područja uvelike pod kontrolom pobunjenika. Stoga su počele velike pripreme Sirijske vojske za obranu, ali i konačno obezglavljivanje napadačkog potencijala protivnika. Pripremala se Operacija Štit. Napadi su usmjereni na istočna urbana predgrađa. Posebno su na udaru bili Jobar, po svjedocima dosada neviđenom žestinom topništva i zračnih udara. Ovaj dio grada je najizbočeniji položaj pobunjenika i odskočna daska za moguće napredovanje prema centru Damaska te je od ogromne važnosti da se pobunjenici što više odbace. Napadnuti su i Harasta, Zamalka i Ain Tarma s ciljem odvlačenja snaga od glavnog napada. Na zapadu, pokrenut je veliki napad i na Moadamiyu, očito kao prevencija spominjane pobunjeničke prijetnje s jugozapada.
No, u ranoj fazi operacije, 21. kolovoza je u Jobaru odjeknula eksplozija rakete, od koje se proširio bojni otrov sarin. Od posljedica kemijskog napada poginulo je po nekim procjenama preko 1700 ljudi. Taj je incident odjeknuo u svim svjetskim medijima, kao i osude vlade Bashara al-Assada. Sirija je pred takvim pritiskom dopustila ulazak UN-a. Po nekim novijim analizama, moguće je da je raketa pogodila već uskladišten bojni otrov. No, to nije bio i jedni kemijski napad tog mjeseca, a po mnogima je to bila i prva faza omekšavanja pobunjenika prije glavnog napada u operaciji Štit, zajedno s raketama SCUD i bombama bačvama, sve redom oružje koje ne bira žrtve. Kako god, eskalirala je i politička kriza. SAD koji je ionako podržavao pobunjenike, počeo je javno prijetiti vojnom intervencijom radi zaštite civila koja bi zasigurno promijenila tijek rata u cijelog zemlji. Vojna intervencija ovisila je o koncu, a sirijske snage već su počele pripreme za obranu od zračnih napada, a time je i Operacija Štit značajno oslabljena. No, početkom rujna Obamina administracija je odvagnula za diplomatsko rješenje uz pomoć Rusije i Irana da se spriječe daljnji kemijski napadi. Otklonjena prijetnja zračnih napada otvorila je sirijskoj vojsci nastavak operacija, ali je ujedno bila i veliki udarac pobunjenicima. Ne samo da nisu dobili direktnu vojnu podršku, već FSA je gubila primat u revoluciji, a većina razočaranih oraca se definitivno priklonila islamističkoj opciji poduprtoj zaljevskim zemljama.
Karta: Operacija Štit: okruživanje pobunjenika u enklave: http://www.advance.hr/…/damask-bitke-za-drevnu-prijestolnic…
U rujnu je nastavljen Štit. Uz konstantan pritisak na urbana predgrađa, u fokus je vraćeno i zaleđe. Cilj je bi da se 'zakrpaju' rupe oko pobunjeničkih područja na jugu, pogotovo prije nego što dođe zima da opsada bude potpuno efektivna. Zauzimanjem gradića Shebaa i Hteit al-Turkma osigurana je autocesta prema aerodromu koja je bila pod stalnom prijetnjom presijecanja. Potom je osigurano šire područje oko Sayyida Zeinab (šiitsko svetište) na jugu. Posebnu ulogu u ovim operacijama odigrali su Hezbollah i religiozno nadahnute šiitske milicije (mnoge iz Iraka), vrlo često usmjerene na sektaško nasilje. Zatim je zauzeto niz gradića Sheikh Omar, Dhiyabiyeh, Husseiniya i Buweida, sve uz autocestu prema Jordanu. Nakon toga očišćeni su Al-Sabinah i Hejeira južno od uporišta pobunjenika Hajar al-Aswada. Konačno, pala su i područja Babila i Yalda zapadno od Hajar al-Aswada. Kako je potegnuta omča oko vrata na jugu, pobunjenici su pokušali proboj kod Otaybeha i Marj al-Sultana, ali bez većih uspjeha. Početkom prosinca su Al-Nusra i Islamski font na prepad prodrli u industrijsko naselje Adra na samom sjeveru isotčne Gute i počinili masakr nad Alavitima, Šiitima, Druzima i Kršćanima, prije nego ih je za nekoliko dana istjerala sirijska vojska.
Još u jesen je Sirijska vojska započela veliku ofenzivu za deblokadu Aleppa gdje je i premješten znatan dio trupa ondje. Do zime je velika većina pobunjenika potpuno odsječena u jednu veliku enklavu (istočna Guta) s čak 250 000 stanovnika i nekoliko manjih. Time je Operacija Štit uvelike okončana.
Opsada enklava
Od kraja 2014. su se crte konačno stabilizirale. Pobunjenici su definitivno prestali biti prijetnja zauzimanja prijestolnice, ograničeni na izolirane i opsjednute enklave, no sada uvelike utvrđene čije bi zauzimanje dovelo do velikih žrtava napadačima. Grad Moadamiya u prosincu, te predgrađa Qabun i Barzeh početkom 2014. su potpisali primirje. Na bojišnicama je više-manje nastupio status quo. Pobunjenička područja su intenzivno prošarana podzemnim tunelima koji im omogućuju komunikaciju hrane, oružja, streljiva i dakako ljudstva. Daljnja reorganizacija, ali i tvrdokornost pomogla im je da prežive zimu pod opsadom. Ipak, neprijateljstva nisu prestala.
Slika: Jobar u ruševinama: http://www.advance.hr/…/damask-bitke-za-drevnu-prijestolnic…
Tijekom cijelog proljeća i ljeta 2014. sirijske snage su napadale gradić Al Malilah jugoistočno od Damaska, uz cestu prema međunarodnoj zračnoj luci da bi ga zauzele u kolovozu. Zatim su krajem ljeta i jeseni pokrenuli donekle uspješne napade u okolici Doume. U tom periodu je nastavljeno postepeno napredovanje u Jobaru te je SAA kontrolirala tri četvrtine ovog dijela grada. Pokušan je i prodor u Zabdeen, ali bez većeg uspjeha.
Veliku paniku u prijestolnici je prouzročila ekspanzija IS-a u neposrednoj blizini grada. Još od srpnja 2014. su prisutni ponajviše u Hajar al-Aswadu, no u travnju 2015. upadaju u Barzeh, Qadam te masovnije u Yarmouk gdje im je vjerojatno al-Nusra dopustila ulazak. Time su se sukobili i sa sirijskom vojskom te provladinim palestinskim milicijama, ali i s umjerenijim pobunjenicima te glavnim islamističkim rivalom Jaish-al Islamom. Dok su istjerani iz Barzeha i Qabuna, u konačnici su IS i AL Nusra držali većinu negdašnjeg palestinskog kampa Yarmouk. U svibnju 2015. je Jaish al- Jaysh-al Islam zauzeo vladina područja kod Adre te Haraste.
Damask od ruske intervencije
Usred velikih ofenziva na sjeveru Sirije početkom ruske intervencije, borbe i polagano napredovanje na jugu enklave Istočna Guta od Marj al-Sultana činilo se beznačajno. No, to se pokazalo kao klica budućeg raspada južnog sektora. U prosincu je zauzeta helikopterska baza i proširena zaštitna zona. Potom je taj dio prilično mirovao nekoliko mjeseci, sve dok u proljeće 2016. nisu počeli novi napadi. Južna enklava je u sljedećim tjednima prvo odsječena, a potom i potpuno zauzeta. Zauzeti su gradići Deir al-Asafir i Zabdeen te značajna poljoprivredna područja važna za opstanak cijele istočne Gute. Potom su zauzeti manji Al-Nashabiyah i Al-Muhammadiyah na jugu enklave. Veliku uslugu sirijskoj vojsci napravili su sami pobunjenici međusobnim sukobom. Naime, al-Nusra i Faylaq al-Rahman napali su Jaysh al-Islam.
U ljeto je pokrenuta ofanziva s istoka te je sirijska vojska 2. srpnja nakon nekoliko tjedana postepenih borbi zauzela gradić Mayda’a, istočna vrata istočne Gute te glavna opskrbna linija izvana (švercom i tunelima). Nakon toga je opet vrlo polagano i bez srljanja zauzeto selo Mid’anah te nakon toga i Hawsh Al-Farah. Prvog dana kolovoza SAA i Hezbollah ulaze u Hawsh Nasri, debelo u enklavi koja nije vidjela sirijske vojnike od sada već davne 2012. Očito da se prilazi gusto naseljenim i utvrđenim urbanim područjima s leđa.
Slika: Damask je pun izbjeglica koje bježe pred borbama i opsadom: http://www.advance.hr/…/damask-bitke-za-drevnu-prijestolnic…
Cijelo proljeće i ljeto je napadana Darayya koja se održala cijelo vrijeme herojski i gotovo nadljudskim naporima. Mišjim ugrizima s malo žrtava, sirijska vojska je otkidala blok po blok grada sada već potpuno iscrpljenim braniteljima (Ajnad al-Sham). Pretpostavlja se da se grad neće moći još dugo održati ovakvim tempom. Sirijska vlada ponudila je već primirje poput onog u susjednoj Moadamiyi, no to je odbijeno. U Yarmouku počeo je IS vojno istiskivati al-Nusru iz Yarmouka.
Karta: Trenutna situacija u Damasku: http://www.advance.hr/…/damask-bitke-za-drevnu-prijestolnic…
Mogući rasplet
Od velike opasnosti, pobunjenici su imobilizirani u džepove, bez mogućnosti ugrožavanja vladinih pozicija. Tako je prijestolnica osigurana od neposredne opasnosti iz predgrađa. Iako potkresanih krila, snage islamista su ostale poprilične očuvane, a na taj način vežu i velik dio SAA. Izgubile su napadački potencijal, no uvijek je ostala mogućnost da se do njih probiju pobunjeničke snage izvana i tada bi opet bila ogromna prijetnja samom centru vlasti Assada. Glavni takav pokušaj bila je ofenziva Južnjačka oluja krajem 2014. od strane Južnog fronta iz Daree i Quinetre (koalicija FSA potpomognuta SAD, Jordanom i Saudijskom Arabijom). No, ofenziva je neslavno propala uz ogromne gubitke, a Južni Front se od tada u stvari nije nikad ni oporavio. Nešto slično, iako u mnogo manjem opsegu, je neslavno propalo krajem srpnja, nakon fatve 50 klerika da se pomogne opkoljenoj Darayyi.
Sudeći po dosadašnjim operacijama, izgledno je da će stalnim i jakim pritiskom SAA gurati malo pomalo s leđa, odnosno preko istočnih otvorenih farmi prilaziti prema zapadnih urbanim bastionima poput Doume. Po nekim procjenama, za to bi trebali još mjeseci. Vjerojatno će se ponoviti scenarij Darayye, gdje će pobunjenici biti stisnuti u uzak, urbani prostor, bez farmi koje bi ih prehranjivale. Douma će i dalje biti tvrd orah, možda najtvrđi u cijeloj Siriji i nije izgledno da ga se u potpunosti vojno porazi, no sirijska vojska se nada da će bezizglednost položaja prisiliti na nekakvu vrstu mira kao što se desilo u Barzehu.
Čini se da je sirijska Vlada odlučna da što prije skrši otpor ili barem nametne primirje i time oslobode ogromne snage za borbu protiv tri preostala glavna neprijatelja: IS na istoku, Jaysh al-Fateh na sjeveru te Južni front na jugu (u kojem, doduše, sada vlada primirje).
http://www.advance.hr/vijesti/velika-reportaza-iz-.....cu-sirije/
|
