offline
- Irbis
- Legendarni građanin
- Pridružio: 10 Avg 2014
- Poruke: 3556
|
Analiza novog rusko-američkog dogovora o Siriji: Mogućnost blefa u Münchenu, ofenziva na Aleppo i kako zaustaviti Erdogana prije nego napravi nešto opasno po cijeli svijet
D. Marjanović
Američki državni tajnik John Kerry i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov sastali su se tijekom jučerašnjeg dana u Münchenu gdje su na zajedničkoj konferenciji za novinare potvrdili kako su postigli dogovor o prekidu vatre u Siriji. Na sastanku je bio nazočan i specijalni UN predstavnik za Siriju, Staffan de Mistura. Podsjetimo, potvrda dolazi svega dva dana nakon što su iz Rusije poručili kako su SAD-u poslali na razmatranje prijedlog o okončanju sukoba u Siriji.
Evo što je za vrijeme jučerašnje novinske konferencije rekao John Kerry: "Drago mi je da danas u Münchenu mogu reći kako vjerujem da smo postigli progres po pitanju sukoba i humanitarne situacije. Ukoliko svi elementi budu u potpunosti implementirati, ovo će promijeniti svakodnevnicu sirijskog naroda. Prvo, dogovorili smo da ćemo odmah ubrzati dostavu humanitarne pomoći. Drugo, dogovorili smo da ćemo implementirati prekid vatre diljem Sirije, u roku od tjedan dana. To je ambiciozno, ali svi su odlučni u tome da se krene što je brže moguće kako bi se ostvarilo ovo".
Kerry je također istaknuo kako se primirje neće odnositi na terorističke skupine ISIL, al-Nusra Front i druge skupine koje UN Vijeće sigurnosti smatra terorističkim skupinama.
No, što ovo zapravo znači? Ako će prekid vatre uistinu biti implementiran u roku od tjedan dana onda to vrlo vjerojatno znači da će trenutačna velika, i uspješna, ofenziva sirijske vojske morati biti okončana, u trenutku kada postoji realna šansa da bi vojska mogla osloboditi cijeli Aleppo.
Analizirajući ovu situaciju moramo se voditi onim što trenutačno znamo, a to je da su ovi prijedlozi još uvijek samo na papiru i da je pitanje kako će situacija izgledati na terenu kada se raznim skupinama dojavi "vrijeme je da prekinete s borbom".
Dva su moguća ishoda:
1) Prekid vatre je implementiran
U slučaju implementacije prekida vatre, naročito ako to zaista bude i trajan prekid vatre, Sirija će ostati zaglavljena u neriješenoj situaciji, nešto kao što je danas i Ukrajina gdje se ne zna tko kontrolira što.
Dakako, točno je da bi se život sirijskih stanovnika svakako promijenio jer mnogi su i dalje svakog dana žrtve sukoba između vojske i militanata.
2) Prekid vatre neće biti implementiran
Ne bi bilo prvi put da slušamo o prekidima vatre koji kreću odmah i koji će obuhvatiti svih osim ISIL-a i sličnih skupina. Do sada su se već u više navrata spominjala razna primirja pa od njih nikad nije bilo ništa. Štoviše, stječe se dojam da priče o prekidu vatre naglo stižu u trenutku naglih eskalacija, kao nekakva potvrda da je diplomacija negdje još uvijek živa i da se nije sve svelo na oružje.
Ukoliko prekid vatre ne bude implementiran, to se može desiti zbog:
a) Jednostavno je nemoguće kontrolirati sve skupine na terenu - imamo sirijsku vojsku, libanonski Hezbollah, umjerenije militante, ekstremnije militante, paramilitarne šijitske skupine iz Iraka, Irana... Neki su lojalni Turskoj, neki Saudijskoj Arabiji, neki Kataru, neki Iranu...
Zar je moguće da Kerry i Lavrov mogu organizirati sve ovo, sve oružane skupine i sve svoje saveznike da prihvate prekid vatre? Ne zvuči nimalo jednostavno.
b) Prekid vatre ne odgovara stvarno jednoj, drugoj ili obje strane. Moglo bi se zaključiti kako trenutačno prekid vatre više odgovara SAD-u zbog činjenice da njihove snage trenutačno gube, poprilično gube, na terenu. Rusiji, ako joj je cilj da sirijska vojska oslobodi svoj teritorij (tko zna da li Moskvi zaista odgovara to, možda i njima više paše nekakva neriješena situacija), ovaj prekid vatre ne odgovara.
Što to znači? To znači da bi Rusija mogla, još jednom, igrati na blef. Naime, sličnu stvar su napravili i u trenutku početka mirovne konferencije Ženeva III. Taman kada je opozicija potvrdila da će stići u Švicarsku na pregovore, oni su krenuli u žestoku zračnu kampanju te su pomogli sirijskoj vojsci zatvoriti obruč oko Aleppa.
Moglo bi se reći kako to nije bio baš "sportski" potez od Rusije, ali tko više uopće igra "sportski" u ovom brutalnom ratu?
Sve u svemu, pri analiziranju ovog dogovora koji je postignut u Münchenu moramo uzeti u obzir da Rusija zna blefirati i usuđuje se blefirati.
Netko će morati zaustaviti razjarenog Erdogana
Nadalje, aspekt koji se mora uzeti u obzir pri sagledavanju ovog potencijalnog primirja je i Turska. Naime, Turska se ponaša kao da je potpuno van kontrole - izjave koje dolaze iz Ankare su nepredvidljive, opasne i konfrontacijske.
Turski predsjednik Erdogan se ponaša kao svačiji bivši saveznik. S Rusijom više ne razgovara otkako je dozvolio da se ruše ruski vojni zrakoplovi, dok SAD-u poručuje da će morati birati između njih i "terorista", referirajući se na sirijske Kurde s kojima Washington ima poprilično dobar odnos.
Erdogan je ona vrsta vladara kojeg je bolje ne previše razjariti jer će, osjećajući da ga se "zeznulo", napraviti nešto ishitreno i ludo. Sjetimo se Saddama Husseina - nema sumnje da ga je SAD nahuškao da krene u rat s Iranom. Saddam je srčano ratovao cijelo desetljeće kako bi se silom ugušila ekspanzija Homeinijeve revolucije.
Na kraju nije uspio i bio je, očekivano, vrlo ljut. Što se desilo tada? Očekivao je da se ima pravo namiriti za svoje gubitke, da mu SAD to duguje, pa je jednostavno odlučio upasti u naftom ekstremno bogati Kuvajt te ga okupirati. Mislio je, zaista, da je dobio "mig" od Washingtona, ali ga je interpretacija prevarila. Ušao je u Kuvajt i postao neprijatelj broj 1, a bio je lojalni saveznik još od kraja 70-ih godina
Erdogan bi lako mogao postati novi Saddam. On trenutačno također nastoji što točnije interpretirati što mu SAD točno "namiguje" da smije ili ne smije učiniti. No, vjerojatno mu ipak ne daje dopuštenje da uđe vojskom u Siriju. Kako i bi? Pa sirijski Kurdi jesu američki saveznici, to je odnos na kojem se radi već godinama - zašto bi Obamina administracija sada, nakon svog truda uloženog u pojašnjavanje ostatku svijeta da su sirijski Kurdi jedna "pozitivna" borbena sila u Siriji (što je zapravo veliko pitanje jer nisu ni Kurdi imuni od progona onih civila koji im ne pašu) dopustila da ih Turska pregazi sa svojim vojnim strojem?
Erdogan je nervozan, to vjerojatno osjećaju i Washington i Moskva. Čim se iz Ankare počinje spominjati "obrana naše braće u Aleppu" zna se do koje je mjere situacija napeta. Samim time ovaj proglas iz Münchena također ima za cilj smiriti Erdogana, barem malo, jer ako je turska vojska zaista već raspoređena uz granicu, kako tvrde ruski izvori, onda to znači da bi mogli krenuti u invaziju svaki trenutak.
Dakako, SAD neće moći Erdogana tek tako proglasiti neprijateljem kako su to učinili sa Saddamom. Zašto? Zato jer je ovaj akter zakopan duboko unutar NATO-a. Ako eskaliraju tenzije između SAD-a i Turske to bi moglo biti pogubno po NATO kao organizaciju, a to Washington svakako ne želi dozvoliti.
Amerikancima su stvari poprilično jasne, znaju da postoji konekcija između Turske i ISIL-a, znaju da ISIL nije pao iz vedra neba niti je toliko ojačao preko noći bez ičije potpore, to su priče za mase. E sad, kako uz svu tu spoznaju spriječiti eksploziju međunarodnog terorizma diljem svijeta? SAD bi morao surađivati s Rusijom po tom pitanju, obavezno, ali još uvijek ne može jer imaju sukob interesa na Bliskom istoku i Europi, a da pritom ne vide da im se dešava nešto puno opasnije, da se teroristička prijetnja sprema postati globalna.
No, trenutačno je daleko najopasniji scenarij po cijeli svijet ulazak turske vojske u Siriju jer to može dovesti do sukoba između turske vojske i ruske vojske, dakle između Rusije i NATO pakta, a znamo što bi to bilo.
|
