offline
- slonic_tonic
- Legendarni građanin
- Pridružio: 20 Jun 2014
- Poruke: 8009
- Gde živiš: Zagreb
|
Aleksandar Muharev je došao u utvrdu sirijske vojske u listopadu, a nalazila se na vrhu visoke planine s koje su se izvrsno vidjeli položaji terorističkih skupina. Ruski "novinar" priča da je gledao kako ruske bombe u prah pretvaraju islamističke utvrde i zemunice.
Tko se i za što bori?
Alaviti i lokalne snage se izvana ne razlikuju od islamističkih boraca, jer čak i neke lokalne milicije nose oko glave poveze s citatima iz Kura'ana. Samo ih časnici sirijske vojske mogu razlikovati.
" Vladine snage se sastoji od redovnih postrojbi i lokalnih milicija koje obično popunjavaju praznine na položajima sirijske vojske. Sirijska vojska se ne razlikuje puno od nekih paravojnih skupina, od kojih su neke borbeno sposobnije od regularnih vojnih jedinica. Osobno sam ih vidio na položajima i oružje im je uglavnom loše. To su stari sovjetski, poljski, njemački rumunjski i kineski kalašnjikovi. O oružju se ne brinu mnogi pucaju loše. Većina ljudi u uniformi ne zna ni što je neprobojni prsluk. Sirijskoj vojsci nedostaje i vojnika. Postoje bojne koji se sastoje od samo 70-80 ljudi, unatoč činjenici da prema pravilima u bojni mora biti oko 500 ljudi. Više puta sam vidio kako zapovjednik bojne na zamolbu nije mogao dobiti nove ljude. Sirijski časnici često ne znaju kako i što učiniti. Sat i pol traje okupljanje, a onda je ljudima teško objasniti teoriju bitke", rekao je Muharev.
"Iako će mnogi sirijski vojnici reći o sebi da su proveli četiri godine u ratu, onih koji su stvarno sudjelovali u sukobima je malo i malo mogu učiniti. Postoje borci koji sjede na nekim položajima godinu dana i ne provode ofenzivne operacije. Po mom mišljenju, problem sirijske vojske je nedostatak profesionalizma i nedostatak motivacije. Naime, mnogi nemaju osjećaj da brane domovinu sve dok je mir u njihovom kraju. Osim toga, u Siriji gotovo da ne postoji srednja zapovjedna struktura, dočasnički zbor koji vodi vojsku bilo gdje u svijetu. Prednost vladinih snaga je samo zbog velike količine granata i brojčane nadmoći oružanih snaga", tvrdi Aleksandar Muharev.
Kakvi su u borbi?
"Vidio sam kako su vladine snage napale jednu uzvisinu. Napad je izvršilo desetak ljudi, koji su zauzeli tu stratešku uzvisinu. Jednom gore, trebalo im je poslati do 50-60 ljudi da se ukopaju, a zatim bi taj vrh trajno zadržali. Ali pojačanja nisu došla i islamisti su ih pobili. Tri stotine sirijskih vojnika je samo gledalo napad u kojem je ta skupina pobijena. Ali, Sirijci imaju drugačiji stav prema smrti i malo drugačiji osjećaj straha nego mi. Možda ruska mašta previše radi? Na primjer, krene granatiranje, ali Sirijci i dalje nastavljaju hodati po bazi. Kažem im da se sakriju, da padaju granate, a oni mi odgovore: "Sve je u rukama Allaha. Vidio sam i kako sirijski marinci zauzimaju vrh udaljen tri kilometra. Lijepo su ga zauzeli, zaista lijepo. Držali su se čvrsto. To su odlični borci. Ovdje imam i snimak od samo pola kilometra napredovala. Kada gledate položaje terorista, imate osjećaj da su svi izumrli. Oni također nisu izgradili super utvrde. Navale hrpu kamenja i u rovovima sjede dva ili tri borca, najviše pet osoba kao dežurna smjena. No, islamisti se neprestano između jednog i drugog položaja kreću u džipovima ili na motociklima. Kada pokrenete žestoke topnička ili zrakoplovne pripreme, oni odmah napuste položaje. Kada vatra završi, oni se vrate. Vojna obuka i disciplina je među islamistima možda malo bolja nego u sirijskoj vojsci. Kad je potrebno, mobilni su i odmah dovode pojačanje džipovima i motociklima da očuvaju i obrane položaj", nastavlja Muharev svoje viđenje situacije u tom dijelu sirijskog bojišta.
Kako žive sirijski vojnici?
Na položaju sirijski vojnici žive u šatorima. U kasnu jesen je u planinama hladno i puše jak vjetar. Sa Sirijcima je Aleksandar Muharev govorio, kako se kaže, "rukama", iako su neki od njih znali nekoliko riječi ruskog. U komunikaciji su Sirijci srdačni i uvijek nude hranu, piće i nargilu. Sirijska se vojska, po riječima Muhareva, organizirala "civiliziranije" od ruske vojske. Hrana koja im se dostavlja na borbene položaje je čvrsto upakovana u plastične posude, a žlice i vilica su uvijek prekrivene celofanom. Sve je uredno. Za doručak jedu džemove, mekane sireve, a piju nešto poput Pepsi-Cole u bocama od pola litre. Ručak je obično dobar. Komad piletine, riža i žitarice. U večernjim satima im se donosi vrlo ukusan i zdrav mliječni napitak i kolači u ogromnim količinama. Imaju i voća, najviše jabuka i mandarina. U svakom šatoru je ogroman broj te njihove "Pepsi-Cole", vode i sokova.
Bombardiranje
"Rusko zrakoplovstvo im uvelike pomaže. Samo zahvaljujući zračnim udarima sirijski vojnici napreduju. Naravno, ovo nisu tepih-bombardiranja, kao što se radilo u Vijetnamu. Ruski bombarder baci dvije ili tri bombe na betonsku utvrdu, zatim stiže sirijski helikopter i baca još par bombi i nakon toga se bacaju propagandni leci. To je prilično dobro, pa i zbog psihološkog utjecaja. Sirijska vojska se bori za svoj teritorij i osvojit će ga sve do granice s Turskom samo kada ruski bombarderi razbiju islamističke utvrde", zaključuje Aleksandar Muharev po svom povratku u Rusiju s posebnog zadatka "promatranja i snimanja" kojeg je platio nepoznati, kroz šalu rečeno, "zao i pohlepan čovjek". Teško je povjerovati da je Muharev u Siriju putovao iz puke znatiželje, a što je tamo zapravo radio, teško će se saznati. No, ipak je dao neke zanimljive odgovore o jednom dijelu bojišta u sjevernoj Latakiji, što ne znači nužno da je situacija takva i u ostalim rodovima sirijske vojske i na drugim bojištima.
http://www.altermainstreaminfo.com.hr/vijesti/zapa.....ijskoj-953
|
