offline
- Irbis
- Legendarni građanin
- Pridružio: 10 Avg 2014
- Poruke: 3556
|
Rezerve na Sredozemlju
CGGVeritas je jedan od najvećih svjetskih seizmičkih istraživača i jednim dijelom ga posjeduje francuska vlada. 2005. godine s njim je ugovor sklopilo sirijsko Ministarstvo nafte i mineralnih izvora kakobi se provela seizmička istraživanja za sirijsku naftu i plin. 2011. godine, studija se pojavila u GeoArabiji, žurnalu naftne industrije kojeg objavljuje u Bahrajnu bazirana konzultantska firma - GulfPetroLink, koju sponzoriraju neke od najvećih svjetskih naftnih kompanija, uključujući Chevron, ExxonMobil, Saudi Aramco, Shell, Total, te British Petroleum. Studija je identificirala "tri sedimentarna bazena locirana u moru kod Sirije" za koja se utvrdilo da bi mogla sadržavati količine nafte i plina od "milijardu barela/višestrukih bilijardskih kubnih stopa".
Te iste godine, CGG Veritas je imao ekskluzivni ugovor sa sirijskom vladom u pružanju tehničke podrške na Međunarodnoj ponudi koju je organizirala Sirija za firme koje su se mogle prijaviti kako bi obavljale istraživanje, razvoj i proizvodnju naftu i plin iz tri morska bloka u Sredozemnom moru kod sirijske obale. Studija nastavlja:
"Aktivnost istraživanja se zadnjih godina povećala u istočnom Sredozemlju nakon serije velikih otkrića multibilijardskih kubičnih stopa plina koje su pronađene u južnom levantskom bazenu", napisao je Steve Bowman, autor izvješća. "Postupci licenciranja su određeni da će biti najavljeni tijekom 2011. za morska područja kod Sirije, Libanona i Cipra, za koja se vjeruje da dijele snažne geološke sličnosti s ovim otkrićima."
2012. godine, američko Ministarstvo unutarnjih poslova objavilo je godišnji pregled istraživanja mineralnih nalazišta pod nazivomMinerals Yearbook vladine agencije US Geological Survey, u kojem stoji da je Syrian Petroleum Co. u vlasništvu sirijske vlade...:
"...surađivao s nekoliko međunarodnih naftnih kompanija, poput Chinese National Petroleum Co. (CNPC), Gulfsands Petroleum Ujedinjenog Kraljevstva, Oil and Natural Gas Resources Corp. Indije, Royal Dutch Shell plc. Ujedinjenog Kraljevstva, te Total SA Francuske, kroz podružne kompanije."
Drugim riječima, nema američkih kompanija. Također primijetite da su izdavanja licenci za razvoj sirijskih plinskih polja bila planirana za 2011., ali, slučajno, sirijska 'revolucija' je započela te iste godine.
U prosincu 2014., Institut strateških studija Ratne škole vojske SAD-a izradio je izvješće nazvano Regionaliziranje plina istočnog Mediterana: Energetska sigurnost, stabilnost, te uloga Sjedinjenih država. Izvješće citira US Geological survey iz 2010. koji je odredio da bi regija - uključujući Cipar i izraelske morske zone, morske (i neke kopnene) teritorije Sirije, Libanon i palestinski teritoriji - mogla sadržavati čak 1,7 milijardi barela nafte i do 122 bilijarde kubnih stopa prirodnog plina, ostavljajući pritom čak dvije trećine potencijalne baze resursa još neotkrivenom.
"Istočno Sredozemlje svjedoči nezabilježenom otkrivanju prirodnih resursa još od kasnih 2000-ih, kada je Izrael, a nakon toga i Cipar, napravio svoja prva značajna priobalna otkrića ugljikovodika u mnogo godina. Ova otkrića su se od tada pokazala i značajno većima nego bilo koji drugi resursi prethodno istraživani u istočnom Sredozemnom moru. U vrijeme ovog pisanja, oni se sastoje prvenstveno od prirodnog plina, iako se očekuje da će se tekući resursi također pronaći pod morskim područjem, uključujući i u potencijalno ugljikovodicima bogatim vodama Libanona i Sirije."
Izvješće također ističe da:
"Jednom kada sirijski konflikt bude razriješen, mogućnosti za sirijsku morsku proizvodnju su visoke [...] potencijalni naftni i plinski resursi se mogu razviti relativno glatko jednom kad politička situacija dozvoli bilo koje nove istraživačke napore u tim morskim teritorijima."
Naravno, politička situacija u 2011. je već dozvoljavala razvoj sirijske nafte i plina, ali tada su Zapadom podupirani džihadisti pregazili Siriju dok je Washington vrištao da se smijeni Assada.
Govoreći o potencijalno velikom Izraelovom dijelu morskih plinskih polja, izvješće tvrdi:
"Sigurnost Izraela i stabilnost Levanta [...] leži u srcu američke vanjske politike u regiji. [...] Vojna podrška SAD-a svojim saveznicima u slučaju izbijanja konflikta oko prirodnih resursa u istočnom Sredozemlju može se pokazati ključnom u upravljanju budućim mogućim konfliktom, to uključuje i suradnju u procjeni različitih rizika povezanih s raznim izvoznim mogućnostima regije.
Bilo koja odsutnost vidljive američke diplomacije i tehničke pomoći mogla bi dovesti do postupne promjene savezništva među nekim dijelovima regije prema rastućim silama i potencijalno novim posrednicima mira poput Rusije - koja već provodi snažan interes u razvoju plina istočnog Sredozemlja - i posebice Kine."
Tako da kao odgovor na pitanje o stvarnim namjerama Rusije i SAD-a u Siriji: Rusija brani svoje pravo da joj vitalne ekonomske veze s Europom i Bliskim istokom ne budu uništene od strane SAD-a; a SAD, eto, nameće svoje izuzetno pravo na uništavanje vitalnih ekonomskih interesa bilo koje druge nacije koja bi zaprijetila (koristeći svoja prirodna prava) američkoj hegemoniji. No šira slika se proteže daleko od same Sirije, i geografski i u svojim implikacijama za našu kolektivnu budućnost.
http://www.globalcir.com/vest/7924
|
