Ovo stabilno ali sporo napredovanje mi se mnogo više sviđa nego oni nagli brzi proboji od par dana koji uslede posle meseci klanja za istih par kilometara (kao recimo pad Avdejevke).
Desetak sela mesečno na jednom pravcu je sasvim fin i održiv tempo, koji će se, ako Ukrajinci nastave da slabe, polako pretvoriti u 15 pa u 20...pa u 30...i tako dalje. Mislim da je mnogo gori pokazatelj situacije kod Ukrajinaca to redovno ali sporo gubljenje teritorije koje ne mogu da spreče, nego neki nagli porazi čiji razlog je bila neka mala stvar koja može da bude i izuzetak ili redak događaj (recimo ona avantura sa kanalizacijom u Avdejevci ili juriš car-mangalova na Krasnogorovku).
U vreme pada Avdejevke sam rekao da mislim da je Pokrovsk sasvim realističan cilj za 2024. godinu. Videćemo koliko sam bio u pravu, verujem da će do decembra makar dođi pred njegove kapije i postaviti osnov za zauzimanje u ranoj 2025.
Parker ::Očigledno je a ne vidim da se spominje - iz perspektive zapada svaki Rus koji pogine je čist ćar a i svaki Ukrajinac takođe.. tako da dok ginu ubijajući Ruse dobro je. A verovatno zapad ima u malom mozgu ideju da će pre ili kasnije isti ti Ukrajinci krenuti na njih zajedno sa Rusima, onda najbolje da se poubijaju međusobno što više.
To što Ukrajina misli da im je zapad prijatelj to je druga stvar.
Ne slažem se.
Nemaju Zapadnjaci ništa od nijednog poginulog Rusa ako to ne nameravaju da eksploatišu, odnosno da zarate sa Rusima u okolnostima u kojima će statistika poginulih vojnika i uništenih vojno-tehničkih kapaciteta značiti prevagu za Zapadno poimanje vlastitih sposobnosti da olakšaju ratne napore protiv Rusije.
Sve ostalo je apstrakcija, merak, emocija, koja po sebi nema nikakvu korisnu dobit.
+ babarogababaroga ::Hvala za komentar RED4G-304, dragocjena iskustva kako i uvijek.
Interesuje me ako mozes da se osvrnes na slijedece ocjene iz RUSI reporta.
Citat:As a result, Ukrainian commanders moved experienced troops from a range of unmechanised supporting brigades into the line to conduct assaults using dismounted assault group tactics. Because these units had not been prioritised for the provision of Western equipment, many of them lacked means to support their assaults. This led to the blending of units, with tanks or breaching equipment borrowed from one brigade to support the assault groups of another. The result was that in some instances a company attack might have supporting components from up to three brigades enabling the effort.
This proved highly problematic. The Ukrainian brigades that were prepared for the offensive also had not previously practised working with the brigades protecting their flanks. For those troops lacking combat experience, with very short training courses in the West, control of direct fire was a serious problem, such that there were many cases of friendly fire between intermingled sub-units from different brigades.
Znaci, friendly fire je ocigledno veliki problem kod operacija koje ukljucuju vise razlicitih jedinica na uskom prostoru, i kod intenzivnih dejstava.
Znamo i za slucajeve friendly fire kod USA trupa u prvom zalivskom ratu. Znaci, fratricide nije samo ukro specijalnost, moze da se desi i najobucenijim profesionalnim jedinicama.
Pitanje je kako je USA doktrina rjesavala friendly fire problem, koja su tvoja iskustva. I da li ste vi u Iraku mjesali jedinice na taktickom nivou, u smislu da se neka sredstva iz jedne jedinice dodjeljuju drugoj jedinici samo za taj takticki zadatak.
Kolega Babaroga hvala na interesu. Ako je u redu sa Administracijom odgvoricu na vasa pitanja, ali mozda odem van teme pa ako nije u redu nek se cisti. Prva stvar, "friendly fire" ili na nasem "prijateljska vatra", kakav glup i banalni naziv za tako jezivu stvar. Imao sam priliku da sluzim u dvije vojne formacije. Moja maticna jedinica je bila 2nd brigade, 1st Armored Division, Brigade Reconissance Troop, stacionirana tada u Baumholder, Njemacka. Sa tom jedinicom sam odradio rotacije u Kosovo sa KFOR daleke 2000-01, i invaziju Iraka 2003ce. Poslije toga sam potpisao drugi ugovor sa Nacionalnom Gardom ove male drzavice, i sluzio u 1-150th Armored Reconissance Squadron , 30th Heavy Brigade, i sa tom jedinicom odradio rotacije opet u Iraku. Razlog za ovu mini biografiju je da opet ilustrujem razlike izmedje "lakih" scouta u aktivnoj vojnoj komponenti, i "teskih - Bradley" scouta u rezervnoj komponenti.
"Laki" scout organski imaju M1025/M1114 HMMWV sa Browning M2 I MK19, i naravno lako naoruzanje sa m240b mitraljezom. Uz to nosimo termalno izvidjacku instrumentaciju kao LRAS, GLID, PAS-13 i slicne naprave za obzervaciju. "Laki" scouti korize HMMWV kao sto originalni Cav Scouts su koristili konja. Da te dovede do oko 10km od objektive i onda fino pjesice, po noci, priblizi, ukopaj i osmatraj. E sad, za identifikaciju friendly / foe imas VS17 panel (GVX 8345-00-174-6865 Signal Panel Marker Survival) i to objesis na HMMWV ili na ruksak i nadas se da te tvoji vide a neprijatelj nema nocnu obzervaciju. Uz to imas i metalnu plocu, koju objesis na vrata i krov HMMWV ili Bradley "Combat Identification Panel (CIP)". Taj ploca ostavlja vidljivi toplotni profil kada je gledas kroz termalni nisan. I posljedna naprava koji dobijes na terenu je MS-2000 infrared strobe, koji priljepis na sljem, i on salje signal na infra-crvenom spektru. Ima jos nekih stvari kao reflektivne zastave koje se vide u infra-crvenom spektru itd.
"Teski" scouti imaju sve to sto i "Laki" , ali u Bradley imas i kompjuterski komunikacijski sistem FBCB2 (Force XXI Battle Command Brigade and Below (FBCB2) koji integrise digitalnu mapu i text komunikaciju sa svim jedinicama na terenu. U realnom vremenu vidis sve jedinice koje su u tvom sektoru na mapi, pokaze ti jedinice koje su u kontaktu, pokaze ti polozaje neprijateljskih jedinica, prepreka, minskih polja, avijacije sve "super-imposed" preko digitalne mape. Mnogo, mnogo zajebana stvar FBCB2. Ako se naprimjer priblizis nekoj susjednoj jedinici, mozes da posaljes "flash text message" toj komandi i dostavis svoju identifikacijsku informaciju . I ako ne komuniciras direktno, kompjuterski sistem ce poslati "alert" toj jedinici da ih obavjesti da si usao u njihovu zonu dejstva.
Uprkos svoj toj tehnologiji, kada upadnes u zasjedu u urbanoj sredini opet se desavaju incidenti. Konkretno, 2003 moj "platoon" je radio "route reconisance" u Haifa predgradju Bagdada. E sad, nasa sestra "platoon" je bio kao interventi vod iza nas. Dva HMMWV imaju sudar, vozac nije obracao paznju u spucao branik HMMWV ispred njega.
Nazalost na tom braniku smo nosili cetiri kante dizel goriva, oko 25 galona. U bukvalno 20 secundi zapale se obadva vozila. Pocne da gori MK19 i odmah detonacije 40mm projektila i AT4. Posada nije mogla da spasi radio, tako da nemaju komunikaciju. Ja vidim da nam gore obadva HMMWV i mislim Saddam Fedayin nam je jebo majku, i upali smo u zasjedu. Doleti Apach i on javlja komandi da smo u zasjedi. Odjednom, poce neko da stvarno puca na nas, sa jedne zgrade. I mi kako tako uzvratimo vatru, i bez naseg znanja, stavimo ove jadnike sto su bili u HMMWV, osam momaka, u unakrsnu vatru. Nekim cudom, i hvala bogu, nismo jedni druge ubili kroz taj gusti dim od pozara. I hvala bogu Pilot Apacha je bio iskusan, i nije pucao po nasem polozaju kroz taj dim.
E sad, kada se to moze desiti jednom solidno treniranom timu, koji nose istu uniformu, i oruzje..... Imam osjecaj da kada se rat u Ukrajini zavrsi saznacemo da je bilo mnogo mrtvih od takvih nesreca. Zamisli, da ti gledas kroz termalni nisan i pokusavas da razlikujes T-64 od T72BM na 2000 metara pod vatrom, kroz dim, i pojma nemas gdje je Aljosha, Sergey i Ivan iz tvoje tenk cete u napadu. Uzasna stvar kolega.
Mjesanje jedinica na taktickom nivou se rijetko desava, ali po potrebi moze, ako su u slicnoj formaciji. Znaci neces tenkistu iz M1A2 staviti da mjenja nisandiju u M3 Bradley, ili nedaj boze da posaljes njih da podrzavaju prasinare u napadu na neku otpotnu tacku, kao da su pjesadija. Mislim tako trosis tehnicki trenirane ljude, i stavljas ih u tesku situaciju da rade posao za koji nisu obrazovani. Takve stvari se samo desavaju u absolutno katastrofalnoj situaciji, i istorijski se zavrsi lose za tu vojsku koja mora to da radi. I vidim, Ukrajinska vojska je to radila i sada vidimo rezulatate takvih ocajnih poteza. Naravno ako su jednice formacijski slicne onda nije problem. Mozes da "pozajmis" na primjer scout platoon susjednoj jednici, ako je njihov scout platoon postao ne-efektivan zbog gubitaka. To nije problem, ali moras da ih orijentises na teren, kumunikaciju i specificne takticke procedure te jedinice ako se razlikuju, sto nebi trebalo da bude slucaj. Nadam se da ovo odgovara tvom pitanju, i da administracija me nece poslati na autobus.
Dugačak tekst pa ću staviti par stvari koje se meni čine bitne.
Citat:
…To znači da je sada apsolutno besmisleno bilo kome „odgovarati“ ili dokazivati bilo šta. Sada na Zapadu nema sa kim da razgovara. I ne radi se ni o čemu, uglavnom. Tupi mediokriteti, drhteći od žudnje za moći, prosečni seljaci koji su uz pomoć Vašingtona došli na čelo. Drugim rečima, oni su teški, uskogrudi vazali Sjedinjenih Država. Smisao njihovog delovanja je isti – da pričaju jedno, a rade nešto sasvim drugo, ali što je najvažnije – na štetu interesa Rusije. U takve govornike ne može biti vere. Na kraju, nikome u SSSR-u (za razliku od, inače, Amerike) nije palo na pamet da na kraju rata pregovara o miru sa Hitlerom. Samo potpuna i bezuslovna predaja. I sada je potrebno postupiti na isti način – putem prinude b. Ukrajine na mir isključivo pod ruskim uslovima.
Citat:
Holandski premijer Rute uskoro će postati generalni sekretar NATO-a. Da li bi njegovo imenovanje moglo da promeni politiku vojnog bloka?
— Znam Marka Rutea. On je tipičan predstavnik duge Holandije. Ovde nema oduzimanja ili sabiranja. Sama zemlja porekla generalnog sekretara NATO Rusiji nije bitna. Ovo je apriori službenik lišen nezavisnosti, raznobojni, pričljivi papagaj koji poslušno ponavlja ono što mu kaže živinar iz Vašingtona. Rute je danas običan evropski birokrata koji namerno ističe svoje prijateljstvo sa kijevskim banderovcima. A novog generalnog sekretara napravili su ga upravo kao sistemskog atlantistu i ozloglašenog rusofoba. Ponašaće se onako kako se od njega traži: izbacujući glupe agresivne izjave u skladu sa opštom političkom linijom alijanse, koje se u NATO-u slepo drže osim Mađarske i Slovačke, koje su bar delimično usmerene na očuvanje nacionalnih država.
Za Rusiju se ništa neće promeniti, pošto ključne odluke ne donose zemlje članice NATO-a, već jedna država – SAD. Nemamo iluzija i nastavićemo da branimo naše nacionalne interese na isti način kao što smo to činili svih proteklih godina.
Citat:
Može li se NATO širiti u nedogled ili postoje granice koje će, kada se dostignu, dovesti do eksplozije?
„NATO već kipi i žubori iz sve snage. Proces ključanja fekalne vode u kotlu alijanse dostigao je najvišu tačku kada je blok bez ceremonije pošao u Ukrajinu. I uskoro će, barem se nadam, poklopac biti srušen sa smrdljive posude. Od samog početka smo skrenuli pažnju NATO-u da pristupanje Ukrajine nije samo direktna pretnja nacionalnim interesima Rusije. Ovo je, u suštini, objava rata, doduše sa zakašnjenjem. Sve je uzalud. Akcije koje protivnici Rusije godinama preduzimaju protiv nas, šireći savez i negujući kijevske neonaciste, su pristup NATO-a do tačke bez povratka. Čak i uprkos činjenici da Ukrajina nije i, po svemu sudeći, nikada neće postati članica alijanse. Ono što je važnije ovde nije formalni, već stvarni aspekt problema.
Rusija danas ne preti NATO-u, nema nameru da napada zemlje članice alijanse, a još manje da pretvara stanovnike njihovih zemalja u finu radioaktivnu prašinu. Ovo je sve zapadna propagandna bljuvotina. Ali svaki pokušaj nama neprijateljskog bloka da unapredi svoje sebične interese na teritoriji bivše Ukrajine ili u drugim zemljama istorijski bliskim Rusiji i dalje će nailaziti na naše adekvatno protivljenje. I što više takvih pokušaja bude, naši odgovori će biti oštriji. Da li će to rasuti celu planetu na komade zavisi isključivo od razboritosti „one“ strane. Do sada, nažalost, to nije pokazala. Ponašanje lidera NATO-a danas liči na haotični ples još još ne umrlih, paklenih leševa na ivici paklenog ponora koji se otvorio pred čovečanstvom.
Dakle, ne pojedinac na Iksu, Telegramu, ili nekoj drugoj modernoj džidža-bidži, nego prastarim rečnikom rečeno, partijski lider je dao intervju državnom glasilu (AiF je u vlasništvu grada Moskve) koji prenosi glasilo vladajuće partije.
Medvedev kaže "tupi mediokriteti" ja bih još dodao koji su davno izgubili dodir sa stvarnošću, a priznaju samo silu.
U tom kontekstu, vjerujem da će doći trenutak da se i Kinezi trgnu i javno kažu (i nekim akcijama u vidu donacija oružja i sl. i pokažu) mi smo uz Ruse ako dođe do frke, kako bi se zapad ipak možda trgnuo iz svog autističnog ponašanja. Jer kao da su nesvjesni svoje okoline.
Ne zato što to Kinezi žele, nego ako zapad nastavi s ovom politikom, a slušajući Medvedeva vjerujem da Rusi više neće uzmicati (iako naravno glup je tko 100% vjeruje političarima). Tako da ako ne žele da svi završimo kao fina radioaktivna prašina, Kinezi će morati stati na crtu uz bok Rusa, čisto zbog sebe, jer oni su sljedeći.
Hvala RED4G-304 na iscrpnom odgovoru zacinjenom odlicno prepricanom epizodom iz Bagdada koja prikazuje kako je to stvarno na bojnom polju.
Jeste malo off topic, ali i nije, jer je ukro armada sada trenirana po NATO principima, a i oprema je sada NATO. OK. mozda nemaju taj battle management sistem, ali procedure su im slgurno slicne, bar u jedinicama koje su obucavane u inostranstvu kod NATO.
Pitanje prijateljske vatre i sadejstva je vazno jer ga RUSI izvjestaj pominje kao osnovni problem na samom pocetku napada. Sadejstvo jedinica u napadu, i bocnih jedinica, koje su drzale liniju i podrzavale krila napada, nije odradjeno kako treba, tako da su imali nekoliko incidenata prijateljske vatre. Takodjer, zaglavili su se u vlastitim preprekama (vjerovatno minska polja) koje su vjerovatno bile postavljene od strane susjednih jedinica.
Kao rezultat toga, napad je krenuo tek tri sata nakon zavrsetka artiljerijske pripreme, sto je samo po sebi apsolutni promasaj. Jer je jedan od osnovnih zadataka artiljerijske pripreme kod napada na utvrdjenu odbranu da koncentrisanom vatrom pokusa da urusi integritet odbrane, bilo kroz unistavanje otpornih tacaka, ili kroz izazivanje konfuzije i stvaranje pritiska kod branioca. Ti uslovi bi trebalo da omoguce napadacu da lakse predje brisani prostor tucen vatrom, i savlada sistem vatre branioca, i udje u blisku borbu.
Kod sovjeta, problem dizanja pjesadije na juris nakon artiljerijske pripreme je studiran do detalja, i zakljuceno je da napad MORA da krene jos dok zadnje granate lete, da bi se maksimizirao efekat. Jedinici koja je pretrpjela artiljerijsku pripremu treba od pet minuta do pola sata da se sredi, i da povrati borbenu gotovost, najvise zavisno od iskustva ljudstva i sastava jedinice, ali i od stepena uredjenosti zaklona i vatrenih tacaka.
Ukri kasne sa jurisem tri sata. U medjuvremenu je i svanulo. A ideja je bila da prvi napad krene nocu. Razlog - friendly fire i sadejstvo (tacnije nedostatak istog) sa susjedima.
Za ta tri sata Rusi su komotno mogli da se srede,i da ih docekaju domacinski i kako treba.
Fundamentalni zajeb. Jer je uspjeh prvog napada nemoguce precjeniti. Ako se prodre brzo i duboko u prvom napadu, to samo po sebi izaziva ogromni protisak na branioca, i moze da presudi ishod napada.
Citat:The attack on the Orikhiv–Tokmak axis was opened on 3 June, with operations by supporting
brigades to secure the flanks of the main axis. The intent was for artillery preparation and an assault to take place during the night of 3–4 June. During these opening phases, however, several tactical errors were made.
First, deconfliction between the troops assigned to the main effort and those that had been holding the front prior to the offensive was inadequate. This led to several incidents of friendly fire and disruption caused by Ukrainian defensive obstacles, prior to the initiation of attacks. Second, this disruption led to a time lag between the initial fire preparation missions and the assault of approximately three hours, leading to the opening of the main effort commencing after dawn. These errors reflected the limited cohesion carried out at brigade level during training.
"To znači da je sada apsolutno besmisleno bilo kome „odgovarati“ ili dokazivati bilo šta. Sada na Zapadu nema sa kim da razgovara. I ne radi se ni o čemu, uglavnom. Tupi mediokriteti, drhteći od žudnje za moći, prosečni seljaci koji su uz pomoć Vašingtona došli na čelo."........Medvedev je sasvim u pravu, kad naziva zapadne head političare, da kažemo po vojnički, desetarima sa zvezdicama na epoletima i, da je besmisleno pregovarati sa njima... No ja mislim, da je problem još mnogo veči... Kome , posle istorije konstatnih laži i nedržanja bilo kakvog dogovora ( mislim, da primjeri nisu potrebni ) uopšte vjerovati u nekim budučim hiptetskim pregovorima o miru u Ukrajini... Pa makar bude i bezuvjetna kapitulacija...
