offline
- S2M
- Legendarni građanin
- No pasarán – Sie kommen nicht durch
- Pridružio: 21 Nov 2009
- Poruke: 6550
|
Nadam se da će im Rusi pripremiti prijateljski doček!!!!
Trenutak istine se neumitno približava.
Trilateralna komisija nakon "prijatelja" Libije i Sirije osniva i "Prijatelje Ukrajine", a važnu ulogu u skupini imaju i ruski protivnici politike Vladimira Putina
N. Babić 30. 07. 2014 | 16:00
Prije nekoliko dana je The Wall Street Journal objavio članak pod naslovom "Ujedinjeni za ukrajinsku neovisnost". Autori članka, koji sebe nazivaju "supredsjedateljima radne skupine Trilateralne komisije u Rusiji" su bivša američa državna podtajnica Paula J. Dobriansky, predsjednik ruskog Instituta za suvremeni razvoj (INSOR) Igor Yurgens, bivši poljski ministar vanjskih poslova Andrzej Olechowski i bivši predstavnik Japana u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, Yukio Sato. Oni su izrazili potrebu za stvaranje utjecajne međunarodne organizacije koja će funkcionirati kao klub "Prijatelja Ukrajine", koji će "podržati ukrajinsko gospodarstvo i suverenitet".
U prijevodu članka "Ujedinjeni za ukrajinsku neovisnost", kojeg je objavio ugledni ruski financijski portal VestiFinance, stoji:
"Obaranje zrakoplova kompanije Malaysia Airlines na letu MH -17 tragični je podsjetnik interesa međunarodne zajednice o budućnosti Ukrajine. Ključ osiguravanja nacionalnog jedinstva i neovisne politike za ukrajinskog predsjednika Poroshenka je gospodarska stabilnost. Kao supredsjedatelji radne skupine Trilateralne komisije u Rusiji vjerujemo da teška ekonomska situacija u Ukrajini zahtijeva stvaranje radne skupine "Prijatelji Ukrajine". Ova međunarodna skupina, koja bi se sastojala od neovisnih lidera iz Sjeverne Amerike, Europe, Azije i Rusije, treba promicati suverenitet Ukrajine, poticati gospodarske reforme u zemlji i koordinirati napore vlada i nevladinih organizacija iz različitih zemalja koje žele pomoći Ukrajini u ovom kritičnom trenutku njene povijesti."
Formalno se naglasak daje na gospodarsku komponentu te podrške. Međutim, zajednička izjava u nekim trenucima uključuje i izjave o "međunarodnoj podršci ukrajinskom suverenitetu". Stoga format "Prijatelja Ukrajine" uvelike podsjeća na slične skupine koje su se pojavile u posljednjih nekoliko godina. Takve strukture su tzv. "Prijatelji Libije" i "Prijatelji Sirije", koje su činili predstavnici istih država, osobito Sjedinjenih Država, Velike Britanije, Francuske, Turske, Italije, Njemačke i drugih. Zapravo to je stvaranje međunarodne koordinacijske skupine sa širokim rasponom zadataka. Ukrajinske vlasti, koje sada zastupa izabrani predsjednik Petro Poroshenko, već je izjavio da želi tražiti da se Ukrajini dodijeli poseban status partnera u NATO savezu. Iako je u svibnju ukrajinski predsjednik Poroshenko, u predsjedničkoj kampanji koja je odisala pacifizmom i pomirbom, takvu mogućnost nazvao "finlandizacijom Ukrajine", ali ne i "ulaskom Ukrajine u vojni savez", svima je jasno da bi takvim statusom Ukrajina bila sve samo ne "ravnopravni partner NATO saveza" i da više ne bi ostala ni najmanja mogućnost za njenu suverenost.
Međutim, "Prijatelji Ukrajine" navode kako bi mogli raditi zajedno upravo u promicanju "suvereniteta" Ukrajine, pod uvjetom da joj dodijele zajedničku vojnu pomoć, bez ikakve povezanosti s NATO savezom. Vrijedna spomena je i činjenica da inicijativa za osnivanje ove skupine pripada Trilateralnoj komisiji (Trilateral Commission), službeno nestranačkoj i nevladinoj skupini, koju je, kako bi poticao užu suradnju između Sjeverne Amerike, zapadnih zemalja Europe i Japana, 1973. osnovao David Rockefeller.
Predsjednik ruskog Instituta za suvremeni razvoj (INSOR), Igor Yurgens, odabran je za "koordinatora Trilateralne komisije za Rusiju". Igor Yurgens je sudjelovao na konferenciji u Washingtonu krajem travnja 2014. i sastanak je na službenim stranicama instituta kojim upravlja opisao na sljedeći način:
"Godišnja konferencija Trilateralne komisije je događaj koja je bila ugledni međunarodni skup za istraživanje i i raspravu, a na njoj su sudjelovale istaknute političke ličnosti, akademici i poduzetnici iz Sjeverne Amerike, Europe i Azije. Skup je trajao od 24. do 27. travnja u glavnom gradu Sjedinjenih Država. Američki državni tajnik John Kerry je govorio o aktualnim prioritetima američke vanjske politike, a posebno je istaknuo ukrajinsku krizu. Ogorčenim tonom je posvjedočio kako diplomatski napori na provedbi Ženevskog sporazuma bilježe ozbiljne propuste. Govornici iz Kine i Indije su pokazali da im u globalnoj perspektivi ukrajinska kriza zapravo ne smeta. Obe zemlje podržavaju teritorijalni integritet Ukrajine i njenu slobodu izbora. No, Kina u manjoj mjeri, a Indija je naglasila da se polazna točka sukoba može pripisati Zapadu, koji nije imao uzeti u obzir zabrinutosti Rusije zbog proširenja NATO saveza na njenim granicama. Henry Kissinger je zagovarao stav koji poziva na kompromis o budućoj ustavnoj strukturi Ukrajine i njen neutralni status je podržao i Zbigniew Brzezinski. Sudionici su razmijenili mišljenja o drugim važnim pitanjima za globalni razvoj i međunarodnu sigurnost."
Priča o stvaranju i funkcioniranju Trilateralne komisije je dostupna u otvorenim izvorima, uključujući i arhivu obitelji Rockefeller (The Rockefeller Archive Center i "Trilateralna komisija - Sjeverna Amerika" pdf), stoga je djelovanje ove međunarodne skupine uglavnom poznato. Treba napomenuti da je utemeljitelj skupine David Rockefeller već dostigao vrlo duboku starost (99), ali zato njen bivši direktor Zbigniew Brzezinski još uvijek aktivno sudjeluje u organizaciji, a po svjedočenju Igora Yurgensa "Brzezinski ima prijateljske namjere prema Rusiji".
Kao vrlo ugledan član ruskog establishmenta i Trilateralne komisije, gospodin Igor Yurgens bi trebao znati da je Brzezinski poznat po svojim antiruskim stavovima, kao i subverzivnim aktivnostima protiv Sovjetskog Saveza. O tome su stručnjaci Trilateralne komisije u svibnju 2014. objavili izvješće "Angažiranje Rusije - Povratak ili zadržavanje?".
Treba dodati da članovi Trilateralne komisije svoje materijale objavljuju u vodećim zapadnim medijima (The Wall Street Journal, Financial Times, The New York Times, Bloomberg, The Washington Post, CNN, Politico, The Huffington Post, Forbes, i sl.). Sada su se aktivno uključili u formiranje nove skupine. "Prijatelji" Libije, Sirije i Ukrajine već postoje, a budući "prijatelji" će se formirati tamo gdje se bude trebala uvesti "demokracija".
Što se tiče ruske strane, odnosno gospodina Igora Yurgensa, čini se da u Moskvi ispod površine bukti pravi rat. Vladimir Putin i njegovi suradnici, koji pokušavaju voditi jednu određenu politiku, izgleda da bi se puno lakše nosili s Washingtonom i Bruxellesom, ali je pitanje kako će uskladiti vanjsku politiku kada u Rusiji postoje ljudi koji su bliski samom vrhu jednog dijela izvršne vlasti, surađuju sa svim poduzetnicima i ruskom oligarhijom i očigledno su vrlo dobro umreženi sa svojim zapadnim kolegama.
Tko je Igor Yurgens, pobornik i pokretač "Prijatelja Ukrajine" u srcu Moskve?
"Predsjednik Instituta za suvremeni razvoj i član Ruske javne komore, Igor Yurgens, jedan je od najutjecajnijih stručnjaka i blizak je s aktualnim premijerom Medvedevom. Iznimno vješto kombinira javnu, poslovnu i političku karijeru. U isto vrijeme Yurgens je član upravnog ureda ruskog Saveza proizvođača i poduzetnika, potpredsjednik "Renaissance Capital Group", predsjednik Odbora za financije Ruske gospodarske i industrijske komore, voditelj Baltičkog foruma, član Višeg Vijeća skupine "Just Cause Party" i na mnogim drugim je pozicijama.
Diplomirao je 1974. na Ekonomskom fakultetu Državnog sveučilišta u Moskvi, a sebe je opisao kao "osvjedočenog marksista". Kasnije je, bez obzira na "marksističke poglede", dobio doktorat ekonomije (1999.) i postao profesor na Visokoj školi liberalne ekonomije u Moskvi. Od samog početka svoje karijere Igor Yurgens je djelovao unutar vlasti i poduzetništva, a kasnije je ušao u UNESCO, gdje je vodio Sektor za vanjske odnose i suradnju sa sjedištem u Parizu. Vrlo je uspješan poduzetnik i ulagač, a 1996. postaje predsjednik Međunarodnog društva za osiguranje. U 2002. postaje "čovjek godine" i dobiva nacionalnu nagradu za "jačanje međunarodnih i međuregionalnih političkih i gospodarskih odnosa".
Od 2001. Igor Yurgens vodi i Rusku zajednicu industrijalaca i poduzetnika, te postaje njezin potpredsjednik. Od tada postaje poznat kao "glasnogovornik ruskih oligarha". 2003. Yurgens kritizira vladin napad na Yukos i optužuje ruske vlasti za "populizam". Iste godine je bio među onima koji su potpisali javno pismo predsjedniku Vladimiru Putinu, negodujući zbog postupka poreznih vlasti prema Yukosu. 2005. postaje prvi potpredsjednik velike investicijske tvrtke "Renaissance Capital", gdje je učinkovito upravlja državnim odnosima.
Također je u nadzornim odborima ruskih podružnica kompanija Nestle, Hewlett-Packard i British Petrol.
Danas je Igor Yurgens je poznat kao "liberal Kremlja" i protivnik je Putinovog kriznog plana koji se temelji na državnim intervencijama. On poziva za modernizaciju ruskog gospodarstva i političkog sustava, okrivljujući vlasti za centralizaciju, protekcionizam i uplitanje države u gospodarstvo, uključujući i "državne korporacije" kao instrument. Igor Yurgens poziva vladu da liberalnim inicijativama okonča jednostranu ovisnost zemlje o izvozu nafte i plina. Mnogi politički stručnjaci su Yurgensa smjestili vrlo blizu premijeru Dmitriju Medvedevu, jer je prvih dana bio njegov glasnogovornik. U svibnju 2009. Igor Yurgens u intervjuu za The Daily Telegraph oštro kritizira predsjedništvo Vladimira Putina i kaže "kako je Putin moć ostavio u rukama male vladajuće elite, stvorio energetski ovisan model koji će zaškripiti kada financijska kriza počne slabiti Rusiju".
Igor Yurgens 2008. postaje član Javne komore, a 2009. predsjednik Vijeća za promicanje razvoja institucija civilnog društva i ljudskih prava.
Njegov Institut za suvremeni razvoj ujedinjuje ne samo liberalne analitičare i stručnjake, nego i neke iz tima predsjednika Putina, kao što su savjetnik Leonid Reiman, pomoćnik Arkadij Dvorkovich, ministrica za gospodarski razvoj Elvira Nabiullina i predsjednik Vrhovnog arbitražnog suda Anton Ivanov."
Ovo je samo službeni dio bogatog životopisa gospodina Igora Yurgensa, koji govori kako se od "osvjedočenog marksista" u mladosti, može dogurati čak do Trilateralne komisije Davida Rockefellera i pokrenuti inicijativu za stvaranje "Prijatelja Ukrajine" u srcu Rusije, dok u isto vrijeme znamo kako su završile zemlje koje su imale slične "prijatelje". Libija je u kaosu sektaških sukoba, a rat u Siriji je do sada odnio preko 160 000 života i nema naznaka da će skoro završiti. Na kraju samo treba reći: "Šteta po Ukrajinu, koja pažljivije treba birati prijatelje!"
|
