offline
- Srky Boy
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 22 Avg 2011
- Poruke: 23
|
Advance.hr
Pobuna na istoku Ukrajine i evolucija od autentičnog narodnog otpora do sve veće dominacije ruskog kadra
Dok lideri na Zapadu za cijelu pobunu na istoku Ukrajine odgovornim drže isključivo jednog čovjeka - ruskog predsjednika Vladimira Putina - sami pobunjenici u Ukrajini, bar neki od njih, imaju poprilično drugačije viđenje aktualne situacije te zapravo postaju poprilično frustrirani s politikom Moskve.
Europska Unija i SAD nameću sve strože sankcije Rusiji tvrdeći kako Moskva stoji iza naoružavanja i podupiranja pobunjenika na istoku Ukrajine. Da određena pomoć, pa i u oružju, stiže preko ruske granice, to je već mnogima posve jasno, no, pojedini pripadnici pobune u Donbasu ističu kako je ona nedovoljna, naročito u trenutku kada ukrajinska vojska sve više stišće njihove redove.
Zvuči poznato, zar ne? Iste izjave već duže vrijeme možemo čuti iz redova sirijskih pobunjenika koji, unatoč činjenici da su poduprijeti od strane SAD-a i njihovih saveznika, imaju konkretnih problema oko naoružanja. Očito je kako ne lažu ni jedni ni drugi, a oslanjanje na bilo koju vanjsku silu za pomoć može biti vrlo nepredvidljivo.
Ako Rusija naoružava pobunjenike na svojim granicama, a SAD naoružava islamističke pobunjenike u Siriji, zemlji koja se nalazi tisućama kilometara od američke granice, zašto u medijima čitamo samo o Rusiji i zašto se samo Rusiji nameću sankcije zbog toga? Ako na bilo koji trenutak izostavimo ovu činjenicu iz fokusa, više nemamo mogućnosti realno gledati na situaciju.
No, vratimo se na istok Ukrajine - nekoliko pobunjenika, koji se nisu željeli predstaviti, reklo je u razgovoru za Reuters kako postaju ogorčeni na poteze Moskve. "O kako bi voljeli da je ruska vojska sada ovdje. Da su tu, ukrajinska granica bila bi 300 kilometara daleko prema zapadu i jugu, ali oni ne dolaze", rekao je jedan pobunjenički borac u Donjecku, koji se predstavio samo imenom Pavel.
Pavel ne krije činjenicu da oružje stiže iz Rusije, ali nije sve u oružju. "To je samo manji dio od onoga što nam treba. Trebaju nam i ljudi, iskusni ljudi, ali Putin se boji trošiti ruski novac i novac njegovih oligarha".
Jedan drugi pobunjenik, koji je također želio ostati anoniman, rekao je: "Rusija mora ući u Novorusiju. Ovo je ruski teritorij i svaki dan čekanja samo će povećati broj žrtava. Osjećamo se ovdje kao da smo topovsko meso Rusije".
U isto vrijeme sve se češće mogu čuti informacije kako dolazi do većih preslagivanja unutar pobunjeničkih redova - navodno se struktura sve više mijenja na način da se ukrajinski pobunjenici zamjenjuju ruskima. Stoga ni ne iznenađuju izjave pojedinih boraca koji na ovaj teritorij gledaju kao na dio Rusije.
Dakako, ti sentimenti izraženi su još od prvih dana pobune, ali ako postanu dominantni, pobuna na istoku Ukrajine je propala, možda ne tehnički, ali ideološki u potpunosti. Naime, inicijalna pobuna je bila jasan otpor naroda prema državnom udaru u Kijevu, a ne manifestacija želje za pripajanjem Rusiji. Oni koji vjeruju da Donbas može biti novi Krim u velikoj su zabludi i osuđeni su na propast jer potporu lokalnog stanovništva za to sigurno neće dobiti.
Oni koji tvrde kako je ovo od početka bila "pro-ruska pobuna" bave se jeftinom propagandom, ali da bi ona takvom mogla postati, to je nažalost tako.
Lider pobunjenika, Aleksandar Borodaj, premijer samoproglašene Narodne Republike Donjeck, inače Rus, početkom mjeseca otišao je na konzultacije u Moskvu. Nakon njegovog povratka i razgovora s nepoznatim pojedincima, počele su se događati promjene na terenu.
Za zamjenika premijera Borodaja 10. srpnja izabran je Vladimir Antjufejev, također Rus, koji je na toj poziciji smijenio Aleksandra Kodakovskog, istaknutog pobunjenika koji je Ukrajinac. Denis Pušilin, također lokalni čovjek koji se u jednom trenutku vodio kao predsjednik NRD-a, također je smijenjen.
Treba realno sagledati ove informacije jer one nam otkrivaju jako puno toga. Kao prvo, ovo je dokaz da pobuna na istoku Ukrajine nije započela kao nekakva pro-ruska agenda, jer teško da bi lokalni Ukrajinci u takvom projektu ikada sudjelovali. Nemojmo zaboraviti da u Donbasu živi otprilike 50/50 Rusa i Ukrajinaca.
No, kao drugo, ova sve čvršća dominacija ruskog kadra u redovima pobunjenika neminovno dovodi do erozije inicijalne ideje, pobune protiv hunte u Kijevu, i pretvara se sve više i više u ruski projekt.
Rusija se može prema ovoj situaciji postaviti pozitivno ili krajnje negativno, što će učiniti tek ćemo vidjeti. No, što god Rusija učinila, činjenica jest kako ona nije odgovorna za izbijanje krize u Ukrajini, mada se naknadno uključuje.
Ako ćemo biti iskreni, tri aktera su odgovorna za aktualno stanje u Ukrajini, ali nije dovoljno da ih tek navedemo, moramo ih primjereno postaviti prema kronologiji. Prvi negativni akter u Ukrajini, najveći krivac, bila je Europska Unija koja je prekršila sve norme, pa čak i memorandum iz Budimpešte (u kojem se jasno ističe kako se Ukrajinu neće prisiljavati na ekonomsko svrstavanje), kada je počela Ukrajinu uvlačiti u svoj trgovinski pakt. Neposredni krivac u ovom stadiju je svrgnuti predsjednik Viktor Janukovič koji na EU plan malo pristaje, malo ne pristaje, pa završava kako je i završio.
EU je pobijedila i prije državnog udara, ali tada priliku za agresivnije uplitanje osjeća SAD koji taktikom "Je*eš EU" preuzima načetu krizu i usmjerava je kako želi. Naime, dok je ekonomski nestabilnoj Europskoj Uniji cilj provesti nove gospodarske kolonizacije, SAD želi nešto posve drugo (i posve opasnije) - vojno okružiti Rusiju, a ovakva kriza u Ukrajini je prilika koja se očito ne propušta.
Na kraju kao treći akter na scenu stupa Rusija, prvo odlučno na Krimu, zatim nedorečeno i poprilično konfuzno u Donbasu.
Pretpostavimo da pobunjenici jesu srušili malezijski putnički zrakoplov MH17 i pritom ubili oko 300 civila - čak i američke obavještajne službe koje sugeriraju da jesu, tvrde da je to bilo slučajno. Ako se Rusiji može dogoditi da podupire pobunu u Donbasu na način da se "slučajno" ruše putnički zrakoplovi, onda je to jedna poprilično traljava i krajnje neodgovorna potpora. A ako u konačnici padnu i zadnja uporišta pobune, Donjeck i Lugansk, Rusiji će ostati samo brutalne sankcije koje su joj se pripremale već godinama, a sada su njeni suparnici dobili priliku i za implementaciju.
Ako je Rusija krivac za stanje u Ukrajini, onda je ona kronološki zadnji krivac, ali bi u ovoj situaciji mogla najviše izgubiti. Sankcije koje joj se uvode mogle bi biti sve bolnije, a što se događa kada ekonomsku bol počne osjećati narod, gledali smo zadnjih mjeseci u Venezueli. U tom slučaju za Rusiju su prognoze vrlo crne jer će doći do neminovne de-evolucije nje kao zemlje - veliki vanjski pritisak stvarati će sve veći unutarnji autoritet koji će se svoditi na veća kršenja ljudskih prava, veću kontrolu i u konačnici sve autoritarniju vlast kao posljedicu.
Bila bi šteta za cijeli svijet da se Rusiju gurne u takav scenarij, ali nema sumnje da joj se baš to i sprema. Koje su joj opcije? Pristati na vojno okruženje? Upustiti se u rat u Ukrajini? Činjenica je ovo - za Rusiju nema dobrih opcija. Geopolitika se često uspoređuje sa šahovskom pločom iz dobrog razloga. U šahu se ne svodi sve na direktan napad, već je cilj protivnika dovesti u bezizlaznu situaciju, svesti njegove poteze na niz gotovo podjednako loših poteza.
Rusi su uvijek slovili kao veliki šahisti, ali u ovom slučaju s druge strane ploče imaju poprilično dobre suparnike. Igra nije gotova i puna je nepredvidljivih zaokreta, ali da stvari u ovom trenutku po Rusiju ne izgledaju dobro, ne izgledaju.
|
