MUNICIJA kalibra od 20mm pa nadalje (vrste i načini obilježavanja)

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

@raketaš

Citat:Postoje dvije osnovne tehnologije kako se bakreni prsten nabije u utor , naravno istočna i zapadna .

Kod Amera je presten u početnoj fazi komad bakrene cijevi za mrvicu veći od kalibra projektila , i onda se na specijalnoj preši koja ima 12 radijalnih klipova on utisne i raširi u lastinom repu .
Da li ta presa izgleda ovako nekako:

• 3Ovo se svidja korisnicima: Bahuss, voja64, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Da to je jedna od varijanti preše za utiskivanje bakra, imali smo takve preše u Pretisu , mislim da je bila francuskog porijekla . Jedan centralni hidroagregat napaja svih 12 cilindara koji međusobno nisu sinkronizirani , pa je moguće da se komad malo izbaci iz centra, što u biti nije bitno, jer na kraju klipovi stišću sve dotle dok se ne spoje u krug .

Druga varijanta je njemačka .. jedan centralni klip promjera preko pol metra gura prsten sa unutrašnjim konusom , a taj konus onda gura 12 klipova-bolcnova . Klipovi su sinkronizirani preko tog konusa i sve ide puno ljepše , ali je veliko habanje tih bolcnova i konusa , sve mora biti kaljeno i brušeno, tipično švapski .

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, Drug pukovnik
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

RJ je na temi o minobacačima postavio slike POZ M67 105 mm, ja sam par strana ranije postavo POZ M69 122 mm, protivoklopna obeležavajuća zrna konstruisana da deluju na bazi Hopkinsovog efekta. Da ja ovde ne pametujem previše o tome, postaviću slike kako je to objašnjeno u knjizi Municija deo II. Iako je sada to već istorija možda nije loše malo podsećanje.









POZ M67 105 mm i upaljač DI M61

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Ruska zrna 152mm povećanog dometa ЗОФ-45 i ЗОФ-61.



ЗОФ-61 ima gas generator




A ЗОФ-45 donje aerodinamičko dance




Pisano je već nešto o tom problemu podtlaka iza zrna koje ''koči'' i smanjuje domet. Gas generator služi da popuni taj prostor iza zrna i to mi je idejno jasno, ali nije mi jasno konstrukcijski. Zbunjuje me pored ostalog ovaj zadnji navojni čep. Strujanje iz generatora je podzvučno, ali nebitno, ako je čep prilikom ispaljenja ušarafljen a pripala generatora iznutra, onda je to recimo nekakva izohorna promjena stanja. Znači bomba, eksplozija, u svakom slučaju za stabilnost vrlo loše.
Opet ako čepa nema onda barutno punjenje iz čahure ima da punjenje generatora rastepe na sastavno-rastavne elemente.

Kako tu uopće radi?

• 3Ovo se svidja korisnicima: voja64, Drug pukovnik, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Teško je reći što su tu ruje u Zlatoustoj iskemijali ( tvornica municije ). Znam što smo mi u Pretisu iskemijali , a imali smo licencu od SRC i direktno surađivali sa Geraldom Bullom.

U originalnoj dokumentaciji tog čepa nema i ne može ga biti jer se pripala Gas Genaratora odvija od barutnih plinova . Pripala je onaj crveno ofarbani tuljak u centru projektila i ona je tu zadužena da upali Gas Generator nakon što izleti iz cijevi. Naime zbog nagle dekompresije ( trenutni pad sa 3000 bara na vakuum ) osnovno punjenje gas generatora se ugasi , to je osobina svih baruta , i mi smo to redovito koristili da bi zaustavili rad raketnog motora i vidjeli kako se odvija izgaranje raketnog goriva u njemu.

Glavna caka je upravo u materijalima od kojih se sve radi , osnovno punjenje gas generatora je u biti kompozitno raketno gorivo sa izraženim meza efektom , to znači da se povećanjem tlaka brzina izgaranja smanjuje , do gašenja, odnosno tinjanja. To je bila glavna tehnološka tajna, i u ugovoru sa SEC om smo mi imali klauzulu da ćemo Gas Generator kupovati od njih i još usput plaćati royalty od 10 % od prodanih granata.

To što su dečki u Vitezu u rekordnom roku to sve razbucali i napravili naš Gas Generator nismo mogli objaviti na sva zvona , nego smo se pravili mutavi i radili , ha ha.

To raketno gorivo je na bazi Amonijevog perklorata ( AP ), a kao vezivo je korišten hidroksi determinirani polibutadien (HTPB ), kao katalizatori odnosno modifikatori brzine izgaranja i meza efekta su korištene razne soli metaloorganskog porijekla , nešto kao ferocen ( ako nađem neki pametan link budem ga postavio ) .

Oblik punjenja i njegova čvrstoća su bili takvi da je mogao podnijeti i ubrzanje i tlak koji nastaje u barutnoj komori , a od njegove točnosti brzine izgaranja u uvjetima malog tlaka , je ovisilo i rasturanje na cilju .

I upravo u tom velikom rasturanju na cilju ja vidim svrhu tog čepa kod Rusa . Pretpostavljam da su Ruje ostavili mogućnost zapovjedniku baterije da tuče cilja precizno ako ostane čep našarafan , ili ako ga skine da tuče cilj 5 km dalje ali da šara okolo.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Nisam ni sumnjao da neće biti ovako detaljano objašnjenje. Svaka čast.
Prva slika i daje naslutiti da model 61 u svojoj osnovnoj namjeni u stvari ide bez čepa jer ne vidim kako bi drugačije moglo biti.

Tematika goriva je ipak mislim malo nivo previše za većinu nas pa bi to preskočio. A šta sa modelom 45?
Nisam neki za kinematiku i dinamiku, aerodinamiku, ali zar ovo dance ne bi trebali povećavati podtlak?

• 2Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, _commandos_
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Negdje sam već vrlo detaljno to sve opisao , mislim na temi o švabici PZH -2000.

ZOF 45 je klasični projektil kalibra 152 ili 155 , aerodinamički je malo dotjeran , prednji ožival je malo produžen zbog većih brzina , a to upušteno dance mu ne kvari aerodinamiku , vrtlog koji nastaje iza njega je skoro u dlaku isti kao i da je dance potpuno ravno odrezano .

Ali u to upušteno dno stane još koja kila baruta tako da se može ostvariti veća početna brzina i veći domet . To je dobar trik da se u postojećim topovima sa postojećim barutnim komorama ili čahurama ostvari nešto veći domet , a ostane sve precizno u nekim prihvatljivim okvirima .

Nešto se ne sjećam tko se prvi toga dosjetio , kod nas je to došlo nekako paralelno sa gas generatorima početkom osamdesetih godina kroz projekat NORA.

To oko goriva možemo pojednostaviti na jednom primjeru ... kod tlaka od jednog bara bara neki normalni barut gori brzinom od 0,25 mm/s , a kod tlaka od 100 bara brzinom od 10 mm/s , a kod tlaka od 1000 bara brzinom od 50 m/s , a kod 3000 bara 100mm/s.

Taj barut je nekoristan , prvo bi ga u cijevi dosta izgorilo , a onda na putanji ne bi mogao popuniti onaj prostor koji ostaje iza projektila .

Modifikacijom i, meza efektom se postiže da on gori brzinom od par milimetara u sekundi na tlaku od jednog bara i tako osigura popunjavanje prostora iza projektila u trajanju od tridesetak sekundi , a taj isti barut u cijevi gori isto tako sa par milimetara u sekundi .

Nije to baš lako za napraviti to je vrhunska svjetska tehnologija , metalo organski spojevi i HTPB su sam špic kemijske tehnologije

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Edepro BB za 155mm, sigurno da je bilo ranije, no možda pomogne u diskusiji.

• 2Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, _commandos_
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

znam da nije akademski sam sebe citirati , ali lakše mi je ovako , kad smo več počeli

iU zadnjih par stranica se dosta govorilo o municiji za PzH i o nekim "vanzemaljskim" dometima koje će imati hrvatska vojska kupovinom istih , ali činjenice su malo drukčije i na njih sam već ukazaivao , činjenicom da je njemačka vojska limitirala taj domet ,za sada, na 30 km.

To ne znači da njihova znanost i industrija ne znaju napraviti đule koje leti 50 km nego to samo znači da nijemci kao štedljivi i racionalni ljudi znaju proračunati troškove koliko košta pogodak na 50 km , i za sada su te domete prepustili nekom drugom sustavu.

Ali vratimo se mi našoj realnosti a to je granata M107 dobro poznata svim artiljercima u zadnjih 50 godina. Malo prase je dizajnirano po ondašnjim načelima aerodinamike i spoljne balistike , danas totalno zastrejelog oblika ali su ih puna skladišta i svi novi topovi moraju pucati i tu staru municiju.

Kod primjene te stare municije, u novim topovima nema nikakvih problema sa granatama , ali ima problema sa barutima. Naime kad je projektiran sustav 155 mm onda se računalo sa volumenom barutne komore od 13 litara i sa cijevi dužine 25 kalibara pa je živost baruta prilagođena tim uvjetima. Ta granata sa cijevi od 25 kalibara dobija brzinu od 564m/ s i ima domet od 15 kilometara ( haubica M 65 )

Radi povećanja dometa mnoge firme su povećavale dužinu cijevi i petljale sa barutima tako da je uvođenjem dužih cijevi sa tom starom municijom i novim barutom taj domet dignut do cca 20 km.

Kao primjer navodim Argentinku L-33 o kojoj se pisalo prije par postova, osobno je ne smatram sretnim rješenjem, ali u uvjetima kad je nabavljena i kako je nabavljena bika je super i po efikasnosti i po dometu.

Daljnje povećanje dometa je tražilo dosta žrtava i rada , promjenu oblika granate - bolju aerodinamiku veću dužinu projektila , znači nove preše , novi strojevi o proizvodnji.... sve novo , a to košta.

Na slici se vidi očita razlika stare i nove granate [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]



Sa novim cijevima dužine 39 kalibara i sa tim novim oblikom granatu se moglo nagurati do 22 km , kao primjer navodim haubicu FH -70.

Cijelo to vrijeme , pola stoljeća, je kao Damaklov mač iznad glava stajao domet od 27,5 km kojeg je imao Sovjetski top M46, i naravno GRAD sa svojih 20 km .

FH -70 se nije mogla dalje usavršavati , sve je bilo nategnuto do daske , i materijali , a i novci.

Spasonosno rješenje je bilo "upušteno dno " naime pomicanjem dna granate prema vrhu dobilo se dvije tri litre volumena u barutnoj komori , znaći stane više baruta , a da se ne mijenja ništa na topu.

Evo jedne lijepe fotografije kako to izgleda na otkivku
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]



odnosno na gotovoj granati

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]


To upušteno dno je tražilo opet nove preše i opet nove strojeve , tako da si je to mogla priuštiti malo koja armija. Kad je naš kolega " amigo" u PRETIS u uspio to otkovati nitko nam na svijetu nije bio ravan , imali smo ga pod nogama , ha ha .

I tu bih stao , jer sve ono što je dolazilo iza upuštenog dna nije davalo preciznost već samo domet i razbacivanje novaca poreskih obveznika.

I zato je njemačka vojska stala na na dometu od 30 km. Sa upuštenim dnom i sa cijevi od 52 kalibra i volumenom barutne komore od 23 litre ( 25 litara sa upuštenim dnom ) nagurali su stabilnih i preciznih 30 km .

Sve one druge kerefeke sa Gas Generatorima su šminka , kozmetika , rasipanje buđeta , donekle se stvar da popraviti sa raketnim motorom koji je ipak stabilniji u pogonu od Gas Generatora , ali i on zahtjeva neku elektroniku odnosno korekciju putanje , a to opet košta.

Mislim da sam ovim postom odgovorio na postavljeno pitanje i dilemu o tome koju će municiju hrvatska nabaviti , sve dalje od upuštenog dna je rasipanje buđeta.

Zašto to kažem ... zato što je uvođenje bilo kakve elektronike ili mrdalica za korekciju putanje na artiljerijskim granatama skopčano sa velikim troškovima , zbog velkih ubrzanja i velike brzine rotacije to malo tko na ovoj zemaljskoj kugli može napraviti , a da bude pouzdano da radi , jer ako ne radi i ako podivlja ne da neće pogoditi prostor od 1x1 km nego će biti surduk.

Te mrdalice za korekciju putanje koštaju stotinjak puta manje na nekoj raketi tipa OGANJ ili GRAD i to je trend koji je operativan , a ono o mrdalici na granati , to mačku o rep, to je za sada nauka ili dokazivanje tko ima većeg .

Dodajem nešto iz arhive čisto radi usporedbe granate 155 sa granatom 152 M-84 NORA -A, zapravo bih htio objediniti neke dijelove tih dviju tema . [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Skica je iz tvorničkog postupa rada , znači to je do zadnjeg detalja razrađena konstruktivna dokumentacija neke granate i tu su nacrtane i opisane sve faze izrade , kontrole i svi potrebni uređaji , alati, strojevi i kontrolnici.

Ovdje je konkretno razrađena gruba obrada dna granate , i metoda uzimanja uzoraka materijala takozvane " epruveta" za laboratorijska ispitivanja materijala sa najgoreg mjesta , sa dna i boka košuljice , ako kvaliteta na uzorku zadovoljava ide se dalje u finu obradu

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

@raketaš
Đe ba slike?
Nego, i autocitati nisu više baš tako prokazani.
Što se tiče raketizovane 155mm koja postoji ponudi izvesne firme ja za sada ne vidim mrdalice nego samo mlaznice.
Malo viđenih slika...





Karakteristike sa sajta...



I kako sve ranije izgledalo u Edepro brošuri...





Sve je lepo na papiru, ali kao što je Raketaš lepo poentirao, šta ako podivlja? Koliko se se uopšte može verovati pasivnim mlaznicama bez skupe elektronike i mrdalica? Osim stvaranja pometnje u dubokoj pozadini mrskog neprijatelja ima li drugog smisla?