MUNICIJA kalibra od 20mm pa nadalje (vrste i načini obilježavanja)

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

bojank ::Plasticne izgledaju kao lep kompromis izmedju mesinganih i bezcaurnih varijanti... Koliko su zaista validne?

Uvijek postoji određena skepsa prema novome, dok se novo ne pokaže kao bolje od prethodnog.
Ova slika kamare od par stotina ispucanih u realnim uvijetima bi mogla biti dobra referenca.

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, raketaš
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Slike i video su iz proizvodnog pogona Hellenic Defence System. Ako se ne varam, bar mi se tako čini po izgledu polugotovog proizvoda, u pitanju je duboko izvlačenje čeličnih čaura. Al opet Grci su u pitanju, jel imaju oni u inventaru nešto sa čeličnim čaurama?

• 2Ovo se svidja korisnicima: Drug pukovnik, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Pukovniče odličan film samo nisu to čahure , već košuljice granata i to neka klasika 155 mm bez upuštenog dna ili ERFB BB

Čahure mesingane ili čelične izvlače se na hladno , i to sve oparacije , čak se i dno otkiva na hladno sa silom od 3500 tona .

Na slici se lijepo vidi zadnji konus projektila i bradavica koja se kasnije kao zadnja operacija u proizvodnji odsjeca . U bradavici je zabušeno središnje gnjezdo ( majstorski kirner ) - Kad bi kirner bio zabušen u samo dno projektila i ostao kao takav u dnu , to bi bila poticajna pukotina i tu bi se projektil počeo parati, otvarati i došlo bi do eksplozije granate u cijevi.


Kod municije po zapadnoj tehnologiji se nakon odsjecanja te bradavice na dno zavari čelična pločica debljine 1,5- 2 mm , to nije kružni zavar nego u tri točke , dovoljno da drži pločicu na mjestu dok se granata ispali . Bez te ploćice imamo veliku mogućnost da kroz pukotine na dnu granate prodru barutni plinovi i eto ti belaja .

Na prethodnim postovima smo vidjeli jedan tipični primjer eksplozije granate u cijevi , zapravo je to bila djelimićna eksplozija odnosno deflagracija punjenja .

Zašto sovjeti nisu koristili tu pločicu ne znam , a da smo imali problema sa time i incidenata na poligonu jesmo . Obično bi se takvi događaji čak i sa smrtnim posljedicama zataškali.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Onda će da bude M107 155mm. Nisam ni probao potražiti proces kako se rade čaure, za mesing mi je naravno bilo sigurno da se rade na hladno, za čelične nisam ni razmišljao o toj varijanti.
Al stvarno liči sa ovim raščopitim krajem na čauru. Naravno zadnji konus nisam ni zamjetio.

Inače od svih dostupnih filmova, ovo je jedini gdje sam vidio granatu u ovoj fazi izrade. Na ostalima je taj raščopiti kraj već formiran u prednji konus. Kojim postupkom se to radi? Opet kovanje ili nešto drugo?

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Negdje sam to već opisao , nakon hlađenja , koje mora biti postupno, vidimo da se komadi slažu jedan do drugog u sanduk i tako se jedan od drugog zagrijavaju i hlade, ide operacija pjeskarenja kako bi se skinuo cunder. nakon toga se na specijalnom trnu koji prima košuljicu u 6 točaka zabuši kirner u bradavici , i onda po tom kirneru , opet na specijalnom trnu obradi košuljicu izvana i pripremi za slijedeče kovanje , sužavanje .

Kod toga se samo prednji dio košuljice zagrije i na preši sa 400 tona stisne , srednji dio košuljice i kirner nisu deformirani pa su to baze za daljnju obradu.

Na temi PRETIS ima dosta toga objašnjeno [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Sad sve jasno, naravno u širini promatrača.
Tek sad kad na kompu gledam ovaj grčki snimak, fino piše: ''Forging of 155mm Shells making by a 2000 Ton EUMUCO Hot Forging Press installed within EAS' Hymettus plant''

Neka se nađe...




[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 3Ovo se svidja korisnicima: Drug pukovnik, voja64, RJ
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Drug pukovnik ::Onda će da bude M107 155mm. Nisam ni probao potražiti proces kako se rade čaure, za mesing mi je naravno bilo sigurno da se rade na hladno, za čelične nisam ni razmišljao o toj varijanti.
Al stvarno liči sa ovim raščopitim krajem na čauru. Naravno zadnji konus nisam ni zamjetio.

Inače od svih dostupnih filmova, ovo je jedini gdje sam vidio granatu u ovoj fazi izrade. Na ostalima je taj raščopiti kraj već formiran u prednji konus. Kojim postupkom se to radi? Opet kovanje ili nešto drugo?
Evo jedan video kompletnog postupka pravljenja košuljice granate, doduše 122mm i sa bugarskim titlovima.



Vidim ima i eng verzija: youtube.com/watch?v=zHniQbFNSC4

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Odličan...100 strana pisanih, u videu od samo 6 i pol minuta.

• 3Ovo se svidja korisnicima: _commandos_, voja64, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

U tih 6,5 minuta ja vidim tisuću strana pravila , tehničkih uslova , kontrolnika , naprava , postupa rada ha ha .

Pođimo samo od operacije rezanja gredica kod Grka je to stabilan masivan cirkular , kod Bugara je giljotina nakon zagrijavanja gredice , u kovnici SDPR a je tračna pila , u kovnici Pretisa je bila tračna pila , masivan cirkular i giljotina na hladno.... razlika u tome ...boli glava.

Samo taj detalj dovodi do ogromnih problema kasnije u radu i do nesigurnosti serije , a da ne govorim o drugim detaljima .

Na primjer stabilan cirkular reže vrlo točno na dužinu i održava paralelnost reza , propilak je velik stupanj djelovanja slab , i radi sporo, Tračna pila radi ko zmija malo lijevo malo desnu , paralelnost ????bože sčuvaj , Giljotina na hladno majko moja , na toplo kako tako , ali nit je dužina točna nit su kilogrami na mjestu , paralelnost katastrofa .

A preša traži svoje , simetriju komada , ako na jednoj strani ima par kubika više materijala , trn se krivi , izradak nije simetričan , nakon hlađenja komad je savijen ko banana, i ajd ga sad dobij da laufa vanjska mjera i rupa .

Ili drugi slučaj komad odrezan pilom na mjeru , recimo da je ravan , i on prolazi kroz induktor cca 2 minute , i zagrijava se na 1050 C sa cc 5 MW snage , ali on ne levitira , ne lebdi nego se vozi po nekim vodilicama od keramike koje su hlađene ... znači ta strana je hladnija za pedesetak stupnjeva .. i opet belaj , opet je komad ko banana.

Treći slučaj ( kod Bugara ) komad užaren prolazi kroz valjke koji skidaju cunder ..ok ! ali što je sa čelima komada, jedno čelo je friško odrezano na giljotini i tu nema cundera , a drugo čelo je staro dvije minute , i puno je cundera .. ok to je dno košuljice , ali dok ono friško odrezano čelo dođe do prvog alata pa drugog pa trećeg skupi se cunder .. Onaj robot prije trećeg alata uzme komad i okrene ga da istrese cunder , ali slabo je to spram mlaza hladne vode od 200 bara koja je služila za te svrhe u Pretisu.

Da bi se riješili cundera sa dna šupljine košuljice bugari uvode dvoperni nož koji čisti to dno ali ostaju bokovi . itd itd .

A na filmu sve tako lijepo ide , ali je super da se stekne bar neki uvid u tu tehnologiju .

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

U svim tim minutama, ja kojem je cijeli radni vijek vezan uz pogon gdje se uglavnom barata sa inoxom, vidim cunder gdje god pogledam

Nego ovi američani spominju i hladno izvlačenje. Jel to ograničeno samo sa kalibrom? Dali postoje neke ekspertize usporedbe toplo i hladno vučenih košuljica?

Još pitanja...treća operacija i četvrta operacija...pierce i draw. Ubadanje i vučenje, koja je razlika? Kad se ubada valjda se komad i izdužuje. Ili je slobodan radijalno?