Protivgradne rakete kao alternativna artiljerija

• 2Ovo se svidja korisnicima: sevenino, solid fluid
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ovdje prvenstveno na spoj fiberglasa i čelika. Beton nekako nije ovdje u temi, ali razumijem potrebu. Puno toga ima, recimo bakar i čelik, ali ovdje je tema raketa.

• 2Ovo se svidja korisnicima: sevenino, solid fluid
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Pa postoji neka sličnost armiranog betona i armirane plastike , ni beton ni plastika nemaju neku osobitu čvrstoću na vlak dok željezna armatura ili niti stakla , karbona ili kevlara imaju stotinjak puta veću čvrstoću od veziva "matrice"

U tim uvjetima cijev , komora, od stakloplastike je jaka toliko koliko je jeka armatura odnosno veza armature na čep ili mlaznicu.

Moramo se vratiti u sredinu šezdesetih godina prošlog stoljeća , tada je u firmi Polirond u Orašju postavljena linija za proizvodnju cijevi od stakloplastike za potrebe naftne odnosno kemijske idustrije.

U Zagrebu je bila dosta jaka kemijska industrija , tako da je Chromos počeo proizvoditi poliesterske smole ,a Brodarski institut je isprojektirao prvi brodić od stakloplastike , u brodogradilištu Greben u Vela luci je napravljen prvi brod , neki protupožarni i prvi minolovac za potrebe JNA od stakloplastike

Par ljudi iz Brodarskog su bili i članovi ARK Zagreb te se tako rodila ideja o izradi raketa od stakloplastike.

Od ideje pa do realizacije prvog ozbiljnog motora prošlo je oho ho godina.

Prva komora je bila vanjskog promjera 74,5 mm rupa u cijevi 63 mm , cijev je bila motana spiralno pod kutem od 30 stupnjava sloj debljine 3,5 mm i preko svega radijalni sloj debljine cca 2,25 mm . Taj se vanjski radijalni sloj potokario na mjeru , tako da je tu bilo malo flekica ali nije smetalo.Dužina cijevi 480 mm .

Prva ideja je bila da se u toj cijevi narežu navoji na oba kraja , ubaci zvijezda od miša u nju i našarafe mlaznica i čep .

Loša ideja , ali s obzirom da se tada ama baš ništa nije znalo o tome , nije čudo da je stvar propala .

Da bi dalje razumjeli temu moramo sagledati što se dogodilo narezivanjem navoja , presjekli smo niti armature i aksijalnu silu koja nastaje na mlaznici su preuzimali slojevi smole na smicanje , a ne armatura na vlak.

E sad bi dobro došla neka skica .. jel tako






Evo jedne za praćenje teme o čemu pričam može poslužiti

Dakle doveli smo se do toga da neki metalni navoj preuzima aksijalnu silu od komore u kojoj smo pokidali sve niti i ostavili golu smolu da nosi tu silu na smicanje. Nije to neka velika sila 5-6 tona , ali smola na smicanje to ne nosi.

Kad smo skontali da od narezivanja navoja na komori nema ništa počeli smo tražiti način da nekim ljepilom povećamo adheziju navoja na metalu sa golom glatkom cijevi , tu smo napravili grešku u koracima , takav spoj više nije rastavljiv , a željeli smo to. Nazovimo to polurastavljivim spojem , ta tehnologija je omogućavala da se komora motora namota u Orašju , da se sve ispita prema TU i da se onda u nekoj pirotehnici izvrši ubacivanje bloka baruta u komoru i to sve zalijepi.

Ta ideja se vrtila par godina, bilo je tu eksperimentiranja sa ljepilima .. jedna od najluđih varijanti je bila da se pomješa ljepilo sa sitnim kvarcnim pijeskom i da se na preši od 10 tona mlaznica utisne u komoru , zrnca pijeska bi davala potreban zazor da ostane sloj ljepila , ujedno bi se ta zrnca utisnula u materijal mlaznice i materijal komore te bi kao neki klinovi prenosili silu smicanja.

Sve je to kako tako radilo u laboratoriji dok se aksijalna sila ostvarivala nekom prešom , ali u realnim uvjetima to nije hodalo zato što se komora pod tlakom od 100 bara proširila. Tu dolazimo do modula elastičnosti stakloplastike koji je cca 15 puta manji od onog za čelik , pod tlakom se komora raširila dovoljno da mlaznica usprkos ljepilu i mikroklinovima od kvarca ispadne van.

Negdje oko sredine sedamdesetih godina je u jugu kroz licencu došla aluminijska legura PD 33 , aluminijske legure imaju mali modul elastičnosti a relativno veliku zateznu čvrstoću , taj PD 33 je dao mogućnost da se namota cijev od stakloplastike koja bi imala dva PD 33 prstena , oni bi bili umotani u strukturi komore , a kako su tankozidni i malog modula oni bi se mogli deformirati zajedno sa komorom , znači prema van bi pratili širenje komore , a prema unutra bi neki grublji navoj davao mogućnost spajanja mlaznice sa navojem .

U naučnoj temi je prikazana ta raketa , ali je taj dio sa prstenom malo "razmrljan" tako da ni piscima teme nije bilo baš sve jasno , a pogotovo korisnicima ili konkurentima.

• 1Ovo se svidja korisniku: solid fluid
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Imam pitanje glede narezivanja navoja. Moglo je to i bocu drugcije sa kalupom... Lp

• 1Ovo se svidja korisniku: solid fluid
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

nabaci neku skicu da te bolje razumijemo.

• 1Ovo se svidja korisniku: solid fluid
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Drug pukovnik ::Napisano: 06 Okt 2018 12:24

GOST kaže da je žuta svih nijansi prirodna boja...

Zuta se javlja kada se koristi azotna kiselina kao katalizator.

• 1Ovo se svidja korisniku: solid fluid
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ispale mi oči pokušavajući naći taj detalj na crtežu, taj spoj je trebao biti na dvostepenoj, ali ja to ne vidim.
Metalni umetak očekujem (proračun u nastavku) da je zamišljen kao štucna, s jedne strane navoj, s druge strane rebra oko kojih će se oplest fiberglas. Po ovim mjerama to je strašno zadebljanje u toj zoni spoja, a kalibar samo jadnih 100mm.





Dobra je zadnja rečenica. Jel znamo na kraju jel to prošlo ili je i to sa PD33 palo u vodu?
Cijeli rad je jedna masa nabacanih sekcija, čini mi se skupljenih u dužem periodu pa je teško uhvatiti niz. Recimo par stranica prije ovog proračuna je dan detaljniji proračun vijčanog spoja (kombinirana naprezanja na strani danca i na strani mlaznice) gdje su radijalnu silu opisali kao nešto što ne djeluje na spoj osim što malo remeti hermetičnost, a ono u stvarnosti pravi košmar i darmar.

Raketaš, zašto grublji navoj? Ovaj je neki nestandardni sitni metrički, gdje nađoše M86 majku mu staru.

• 3Ovo se svidja korisnicima: Drug pukovnik, Metanoja, solid fluid
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

evo par skica koje bi trebalo uljuditi , nažalost moje crtanje baš nije za 21 stoljeće , ja sam stara škola sa kulmanom i š'berom



Vidimo da aluminijski prsten ulazi duboko kao suknjica u kompozitnu komoru. U biti je ona na početku tog prstena puno kruća i jača od njega i pod tlakom ta suknjica dihta , aluminijska legura zapravo trpi trajna plastična radijalna naprezanja i dihta , zato su tamo u temi nadrobili da radijalno širenje komore ne remeti rad osim hermetičnosti, a taj gubitak hermetičnosti je amere koštao gibitka posade na shutleu.

Mi smo zapravo kroz temu ganjali kompozitnog Grada povećanog dometa , ali vidimo da tu nije bilo hljeba .. mogli smo ja i kolega Zečević biti najbolji prijatelji, bliski kao braća , ali mi on nije trebao reći odjebi sa tim glupostima i prstenom od PD 33. On se satro sa svojim suradnicima i najbližom Dijanom da ugura što više goriva u tu komoru, a onda mu ja uzmem dvadesetak milimetara promjera i to još na kvadrat xpi / 4

Taj način spajanja je inače ok , mi smo razradili varijantu da su dance motora i mlaznica na navoj , a bila je dosta ozbiljno razmatrana varijanta da se mlaznica mota iz jednog dijela sa komorom , i da je samo jedan navoj onaj kod danceta , ali bez obzira ne te kerefeke stupanj punjenje motora je bio mal u odnosu na vanjski promjer rekete.

Zašto grubi S navoj .. istraživanja su pokazala da je to bolje iskorištenje materijala .. i to je prošlo kod komore rakete OSA2 , ali je kod nje navoj i pojačanje navoja prebačeno unutra , a ne van kao kod moje varijante komore.

Kasnije smo to kod kompozitnog stršljena prebacili sve unutra , ali je gorivo tamo bilo promjera ko olovke i onda bi cure sa svojim malim prstićima to pikale u komoru kao da slažu brod u boci.



Da smo mi tada imali odgovarajaću termoizolacionu masu onda bi je ubacili u komoru i ubacili 7 šaški goriva kao na Kačuši , ali i tada je stupanj punjenja mal u odnosu na zvijezdu.

Tek razvojem kompozitnih raketnih goriva moglo se ostvariti neki benefit sa kompozitnom komorom motora i prstenom od PD legure unutar motora i komorom koja nema grbu .. a to je onda već neka druga priča to je buster motor od Tunguske.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Vidim da smo nakon svih proračuna navoja završili u Tunguziji sa diskutabilnim rezultatima, pa evo jedan konkretan primjer protugradnog SAKO-a sa navojem koji nije navoj ali je očigledno sasvim solidno rješenje:




Eh, ti proračuni....Tako je i u aviomodelarstvu. Nakon što se napatiš da skontaš kako radi program plus nakon čitanja sto strana manuala, na kraju svega čoek koji je radio program ti napiše da je najbolje sve to zaboravit i otići negdje gdje je visoka trava i tamo isprobat kako model leti.

• 1Ovo se svidja korisniku: solid fluid
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Navoj koji nije navoj ... ova ti je dobra , budemo došli do toga , ovo sve što pišem do sada je bilo prije tog navoja

• 2Ovo se svidja korisnicima: stug, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Usput, predlažem da sakupimo nešto love pa da Raketašu, koji se žali na svoje crtačko umijeće, kupimo za novu godinu drvene bojice, pošto mu se očito fond koloritnih materijala stanjio