offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5486
|
Malo sam zakuhao ovu temu sa bestrzajcima , a mislio sam da su jasni pojmovi ??? nisam očekivao kategorizaciju po pitanju da li nešto ima kotače ili tronožac , što je nebitno .
Kategorizacija ide po drugom principu .
OSA i ZOLJA su tipični jednostavni ručni raketni bacači ( ili ručni raketni lanseri ). Raketni motor se pali u cijevi u njoj izgori i dalje leti ko kamen zajedno sa bojevom glavom. Kod raketa se troši energija na ubrzavanje mase raketnog motora , ta masa koja leti nešto malo pomaže u letu jer je raketa teža pa lakše probija zrak, ali kod raketa dometa 200-300 m aerodinamika uopće nije važna , da bacimo ciglu tom brzinom dobili bi isti domet.
Da bi raketa pogodila nosom tenk i aktivirala upaljać mora biti stabilna i zato ima krilca koja se otvaraju, ta krilca mogu biti kao kod OSE 1 kad svako krilce vodi svoju politiku i ovisno od jačine opruge, i trenja neko krilce može malo kasniti sa otvaranjem , krilce koje se otvorilo mora biti u tom položaju zabravljeno da se ne klati , da ne vibrira , kod OSE -1 ili ZOLJE to nije napravljeno jer se težilo jednostavnosti i nižoj cijeni.
Kod krilaca primjenjenih na OSA-2 raketi svako krilce ima svoju oprugu i mehanizam da se kod otvaranja zabravi , tako da se više iz tog položaja ne može pomaknuti. Vidimo da ovisno od jačine opruge i trenja neko krilo može kasniti, pa se kod nekih raketnih sustava koristi mehanizam koji garantira istovremeno otvaranje krila , na OSA 2 zbog cijene to nije primjenjeno, dok se kod MUNJE preko klipa sva četiri krila dirigirano otvaraju i zabrave.
Kod rakete OSA-1 krilca nisu mogla biti veća jer nije bilo mjesta, kritični otvor mlaznice je velik pa on definira veličinu krilaca , broj krilaca se nije mogao povećavati , prvo nije bilo mjesta , a drugo ne ide to baš linerano , dva put više krila ne daje dva put više stabilnosti, i zato je to rješenje primjenjivo kod kratkih raketa .
Kod OSE 2 koja je imala i marševski motor i bila zbog njega duža bilo je problema sa stabilitetom i zato je primijenjen drugi tip krila , taj koncept omogućava povećanje bojeve glave na metar dužine , a da sve leti stabilno. Znači taj koncept krila daje mogućnost uvođenja i tandem kumulativne bojeve glave ili moćne aerosolne BG .
U suprotnom ako se želi ostati sa krilima kao što ima OSA 1 a želi se staviti tandem BG mora se nešto napraviti sa raketnim motorom , on mora biti lakši , mora biti rađen od kompozita , time se pomiče težište projektila prema napred i zadržava potreban stabilitet ( Primjenjeno kod nekih ruskih RBR i kod probnih modela OSA 2 i STRŠLJEN )
RPG-7 ,ARMBRUST , RB-57 su tipični predstavnici ručnih bacača sa kontramasom , ovdje je to lijepo pokazano
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici] kako to radi kod ARMBRUSTA.
Kontra masa može biti komad željeza koji leti unatrag , može biti pijesk , a mogu biti i niti od najlona. Osobno sam bio u prostoriji kad je vojnik greškom opalio ARMBRUSTA u zid , bilo je tih dlaka i u nosu i u ustima , a li nama nikome ništa , upaljač nije armirao i BG nije opalila.
Vidimo da se švaba nije opterečivao otvaranjem krila, jednostavno je stavio "običnu minu" u cijev, u sredinu malo baruta , sve zatvorio sa dva klipa , nagurao te dlake u kontramasu i to je to.
Ne znam da li ima posebna tema o tome ali mogu okaćiti originalne fotke i ovdje ako ima interesa.
RPG -7 je sa 4 krilca u mlazu barutnih plinova još stvar zarotirao u cijevi , ali to su već finese , bitno je za karekterizaciju da je početnu brzinu ostvario kontra masom , a to što kasnije par metara od lansera pali marševski raketni motor, to nije bitno.
BO-82 i Karl Gustav su tipični predstavnici bestrzajaca koji rade po principu Davis topa , čim je tu čahura sa puno rupica , i barutni plinovi formiraju kontra mlaz sve je jasno.
RPG -75 je primjer nečeg novog naprednijeg od Davis topa, ne mislim sad tu na njegovu BG koja je zaista revolucionarno jednostavna , već na princip ubrzavanja projektila .
RPG 75 nema čahuru , nema rupice , već "normalni" raketni motor impulsnog tipa koji s jedne strane ima normalnu mlaznicu , a s druge strane ima blendu , kalibriranu rupu u dancetu. Kod opaljenja je protok barutnih plinova definiran gasodinamičkim zakonima De Lavalove mlaznice s jedne strane , i blende s druge strane . Tlak izgaranja baruta u komori raketnog motora može biti proizvoljan , recimo 1000 bara , ali zato tlak iza blende bude upola manji i približno konstantan , što je glavna odlika tih gasodinamičkih sustava , konstantno generiranje plinova , koji pod nekim nižim ali konstantnim tlakom potiskuju klip -projektil, i zato ta lansirna cijev može biti lakša i od kompozita , a komora" raketnog" motora po izboru, maraging , PD33 ili kompozit.
1991 godine sam imao u rukama nešto francusko kalibar projektila 90 mm malešno kratko , samo bojeva glava i krilca koja se otvaraju kao kod AT-4. Komora "raketnog " motora promjera 160 mm dužine 250 mm mlaznica ko "crkveno zvono " sve od nekog durala , barutno punjenje 7 kanalno zaljepleno s jedne strane radijalno na komoru izgaranja . Nakon opaljenja bojava glava odlazi
naprijed , a taj buster otpada sam sa lansera strelcu iza leđa , tako da mu u rukama ostaje metarska cijev i optika.
Za razliku od OSE koja mora ugasiti motor prije napuštanja lansera kod ovog principa motor ne riga vatru strelcu u oči , već napred i nazad , i ako motor radi milisekundu duže nikom ništa , možda se osjeti malo jači trzaj , ali nema vatre u lice, a cijev može biti kraća
Taj psihološki efekat je strašan , i tu ne pomažu ni naočale ni to da je desno oko zaštičeno optikom , a lijevo onom gumenom kapicom , to je jedan detalj na OSI oko kojeg je bilo puno diskusije i zato je ispao taj sulunar dugačak 2 metra.
|
tj. posada od dva coveka...
