Ručni bestrzajni bacači

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@ Conrad Control Naravno da bi se mogao staviti bimetal ,ali on mjeri temperaturu prostora u kom se nalazi , a to je tijelo upaljača. Mislim da su švedi tu išli na daljinsko mjerenje temperature sa IC senzorom koji kroz neke rupice na tijelu upaljača mjeri temperaturu lansera . Takav senzor radi kao termonaponski element i ne troši struju dok raketa leži u skladištu, a u trenutku lansiranja mikroprocesor pogleda koja je ta temperatura odnosno napon i na osnovu toga stvar zablokira inicijalni lanac .

Pretpostavljam da kad već imaju mikroprocesor u upaljaču , da on radi još nešto , mjeri ubrzanje odnosno konačnu brzinu projektila , i ako nešto sa pripalom baruta ili sa uvjetima izgaranja nije u redu opet zablokira .

Ta konačna brzina mora biti u 0,5 m /s točna ako se želi pogoditi cilj kod tako malih brzina na 500 m.

@ Bojan Ovo što sam ja izvukao iz Skopica su bili vjerojatno ostaci sa ispitivanja , dati na uništavanje. Bojeva glava je bila inertna , za marševski motor više nisam siguran , a buster je bio bojevi .

Barutno punjenje je u obliku valjčića promjera 6-7 mm dugački oko 15 mm sa sedam rupica , i svi barutni valjčići su jednim krajem zalijepljeni na aluminijsko tijelo motora , tako da rigaju vatru ka centru .

Ono što je zanimljivo nema tu nekog mehanizma neke brave ili zatvarača za spajanje tog bustera sa lanserom , stvar se jednostavno gurne u lanser do graničnika , a buster viri van . Nakon ispaljivanja buster sam ispadne odnosno ode koji metar unatrag

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ne znam, nema nekih slika lansera osim jadnih mutnih skičuljaka, ali na kraju lansera ima neka ručka i oznake kao strelice što hoće reći da je zadnjak rotirajući.
Slika same granate je još jadnija i ne vidim ništa što bi ličilo na mlaznice marševskog motora. Jel moguće da je mlaznica ustvari sama granata odnosno izvedeni spoj dva sektora? Nešto ovako...

• 1Ovo se svidja korisniku: WS2
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Upravo tako . S tim što bi to sve klimalo da je jedan prsten . Taj prsten je bio podijeljen na više sektora , tu se svašta eksperimentitralo od 6 sektora pa do 80 malih mlaznica .

Ono na čemu se najviše radilo je bilo kako osigurati da se svih 80 mlaznica otvori kod istog tlaka i u istom trenutku , bila je tu jedna tanka membrana od mesinganog lima .

Kumulativni mlaz bi se formirao kroz onu centralnu cijev koja spaja piezo sa ostatkom projetila . Dosta zgodno i kompaktno rješenje , ali je palo na tom marševskom motoru i kod Francuza i kod nas .

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

A kako se ostvaruje pripala marševskog motora s obzirom da je buster fizički odvojen ?
Možda upaljač u raketnom motoru koji se aktivira od inercije, uz zadršku ?

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Davno je to bilo , mislim neki magnet koji je proletio pored zavojnice , nisam više siguran jer smo i mi petljali po tome , tražeći rješenje .

Na OSI je to bio pirotehnički usporać , ali to nikad nije radilo dobro , naime na minusu gorivo izgara sporije , tlakovi su niži , motor radi duže , zbog nižeg tlaka je i stupanj djelovanja motora niži pa je i početna brzina niža . A projektil kad izleti iz cijevi uvijek malo mahne repom dok se stabilizira . Vrijeme te prve periode ovisi od brzine , i sad ispada da kod nekih temperatura taj vremenski usporač pogodi trenutak kad je raketa u osi lansiranja , a kod nekih temperatura motor kresne baš kad je nos rakete dignut i eto ti promašaja .

Bilo bi idealno da neka elektronika pali motor ovisno od toga kad je raketa u pravcu lansera , ali tada početkom sedamdesetih godina nije bilo ničega osim čipova u TTL tehnologiji , a to je trošilo struju ko lemilica, a baterija nije bilo.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Deluje interesantno kao podatak da je masa CG M-4 u odnosu na predhodni model smanjena za 1,1kg upotrebom titanijumskih legura za izradu metalnih delova i time ostvaren životni ciklus od 1.000 gađanja. Upotrebom novih kompozita masa cevi je smanjena za daljih 0,8kg, a masa Venturijeve 0,9kg.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Mislim da je to maksimum sa klasičnim kompozitnim materijalima , za sada su nano tube još uvijek preskupe da bi se više koristile u borbenim sustavima tog ranga , ali za desetak godina .. tko zna.

Korištenjem takvih šupljih vlakana (cjevćica) umjesto vlakana iz punog ugljika mogu se dobiti kompozitne strukture dvadeset i više puta čvršće nego sa punim ugljikom .

Ja očekujem razvoj nekog hibrida između Gustafa i AT-4 , glatku kompozitnu cijev višekratno iskoristivu , i korištenje klasičnih ugljičnih vlakana , ali s dodatkom nano tuba u sam polimer kako bi se popravila svojstva polimera, ta bi cijev bila u startu bar deset puta skuplja od one na AT4, ali se može više puta koristiti.

Gustaf protiv AT-4 ... to je stvar taktičara , a ne inženjera, što se tiče inženjera on su te probleme riješili već prije desetak godina.

• 1Ovo se svidja korisniku: raketaš
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ako uzmemo u obzir da za CG razvijaju ULM, (samona)vođena raketa dometa 1,5-2km sa direktnim modom gađanja kao i modom gađanja odozgo i masom od 5kg, ostaće on još dugo u upotrebi bez gubitka potencijala u PO borbi.



Za njegovu upotrebu kao i za novi elektronski programibilni rasprskavajući projektil se integriše i relativno kompaktni SUV sa laserskim daljinomerom. FCS 12

• 1Ovo se svidja korisniku: zoranzota
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Čini mi se da sam negdje vidio taj lanser , cijev ispod rakete, lanser je gladak bez kanala , treba obratiti pažnju na to , možda je na pomolu novi glatkocijevni CG.

• 2Ovo se svidja korisnicima: jazbar, raketaš
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ne, to je cev adapter za raketu kako tokom lansiranja ne bi pokrivila kormila i stabilizatore u kanalima cevi. Pošto je mekog starta mislim da su zidovi veoma tanki.