SVLR Grad 122 mm

• 3Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, Kos93, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Orlova treba čitati jako pažljivo , ja sam ga barem pet puta pročitao od korica do korica dok sam ga počeo razumijevati i to ono prvo izdanje 1964 . Onda smo svi skupa u firmi shvatili da je to ozbiljan igrač kad je knjiga ponovljena 1968 godine, dakle po zadatku partije još pet puta od korica do korica . Onda nas je dotukao sa knjigom o protočnim motorima ( RAMJET - motor sa KUB a), mislim 1967 godine , i onda je mene osobno kao raketaša definitivno dotukao 1976 sa knjigom ustrojstvo i proektirovanije artiljerijskih orudii.

Naime stari lisac je već u knjizi iz 1964 analizom na kraju knjige u nekom računskom primjeru naveo da rakete troše 15 puta više goriva za isti cilj , ali nije smio napisati i koliko su puta nepreciznije od topa , to je napisao Gantmaher i Levin , a to je bilo jako bogohulno i opasno napisati u vrijeme Hrušćova , ali kad je tako napisano u dvije knjige i uz citate Lenjina u poglavlju o trensferu topline ( stranica 215 ) , partija ( KGB ) nije skontala da tu nešto ne štima, a da tu nešto smrdi debelo znali su već zapovjednici diviziona na Kaćušama , tablice gađanja su bile lažne , pokušavalo se sa na sve načine prikriti nedostatke Kačuše.

Nakon rata jedan period su ruje pokušavali kopiranjem njemačkih rotirajućih raketa dobiti preciznost ,a paralelno su radili na nekoliko modifikacija Kaćuše.

Tek kad su dobili u ruke prve rakete HVAR mogli su vidjeti gdi su realnim gađanjem iz aviona, i tada počinje trnovit put u razvoju rakete i sustava GRAD

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 04 Sep 2017 13:44

9M22M zaista ima 7 mlaznica i tlak prema tome ide na 110 bara, više od 50% povećanje u odnosu na M-21.
Kraći je rad motora pa je i progrijavanje manje, ali i zbog operativnog dijapazona temperature-nema minusa, moglo se.



Dopuna: 04 Sep 2017 17:56

Ne znam točno koji se materijal koristi za izradu komore GRAD-a ali mogao bi biti 40H (barem s početka) , čelik legiran sa manganom i kromom. Isti je korišten za 140-mm M-14OF. Istina polazni komad je bila cijev 146x14mm tako da je veza upitna.
Za razliku od GG čelika (golo govno) iz dijagrama sa prethodne strane, 40H čelik nakon termičke obrade ima veću udarnu žilavost na -40 nego ovaj na +40, 107 naprema 84 džula.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

drug pukovnik kaže: ali i zbog operativnog dijapazona temperature-nema minusa, moglo se.

pa meni to baš i nije jasno

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ovo neka zafrkancija

Kako ja sve to vidim, dva su smjera proračuna i dimenzioniranja komore i ostalih tlakom opterećenih elemenata. Jedan na povišenu temperaturu i to na maksimumu, ona temperatura taman kad motor odrađuje svoje. Sve je progrijano koliko je termozaštita dopustila da bude progrijano.

Ali u onom prvom djeliću sekunde paljenja motora pred i kad motor izlazi na puni režim rada (desetinka), tlak je tu, a raketa je praktički na temperaturi okoline. Može biti minimalno -40 a može biti i +15 koliko su ograničili za 9M22M. Razlika je ogromna. Ipak je bila ciljano namjenjena za Vietnam, sreće se tamo po pustinjama Sirije, ali nikada u Ukrajini, tamo ih nema.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

U principu si u pravu , jedan slučaj je kad se komora i gorivo skladište na -30 i tako ohlađeni stave na ispitni stol , ili u lanser, u tom prvom trenutku je presudna udarna žilavost čelika i efekat zareza kod navoja ili zareza nastalih obradom nožem.

Na minusu je pripala lijena i motor lijeno izlazi na režim , brzina kemijske reakcije je spora i motor može i zakašljati , grune dovoljno snažno da raketa izleti iz lansera , pa se motor ugasi , a onda nakon sekunde krene kao da se ništa nije dogodilo i raketa ode nekuda , pa si ti misli kuda . Stoga se pripala dimenzionira za pouzdano paljenje motora na minus temperaturi.

Na minusu je i vrijeme rada motora duže , pa je i termoizolacija i mlaznica duže vremena opterećena , znači da ponovimo gradivo sve se dimenzionira za nekih 2,5 sekundi koliko radi Gradov motor na minusu.

Na +50 imamo drugu situaciju sada je ona pripala od -30 C presnažna zbog nje je početni tlak čak 100% veći od onog sa minusa , motor izlazi brzo na režim , tlak je udo 50 % veći od nominalnog , vrijeme rada je kratko i sa termoiolacijom i mlaznicom nema problema.

Kod raketa ovog ranga Grad Oganj Munja Hvar Orkan nije predviđena promjena pripale sa zimske na ljetnu niti promjena mlaznice , kod motora tipa Dvina Neva Luna pripala se mijenjala i mijenjala se mlaznica jer su te promjene tlaka bile više izražene.

Rusi su osim tog u svijetu uobičajenog radnog minusa ( -30 ) imali vrlo često i test skladištenja na -50 C , to je jedan jako surov test i dugotrajan. Nakon cc 7 dana držanja motora na tom ekstremu grupa motora se rastavlja i pregledava , grupa motora se puca na -30 C , a druga grupa puca na +50 C . Na takvom ekstremu se često javljaju trajne pukotine u gorivu koje kasnije dovode do povećanja površine i vjerojatne eksplozije motora , vrlo često na tim ekstremima dolazi do znojenja goriva nitroglicirin migrira ka površini goriva i ako je gorivo inhibirano razara inhibitor što opet dovodi do povećanja površine.

Jedan od razloga zato Rusi kod ovog tipa raketa koriste jednostavne šaške je upravo taj ekstrem od -50 koji se može dogoditi u nekom sibirskom skladištu goriva ili raketa .

Nemam tu informaciju da su ruje radili rakete samo za toplije krajeve , to bi bila drastična promjena GAU uvijeta i u biti je to onda neka potpuno nova raketa , mi smo svu municiju koja je išla prema Iraku proizvodili po TU KoV , a to znači -30 C.

Nije isključeno da je neka serija raketa oglašena nepouzdanom na minusu i da je onda kao takva povučena iz skladišta , remontirana , ako je trebalo i prodana u toplije krajeve , ali je to moralo biti označeno na ambalaži i samoj raketi.

Pa više od 50 % naših OSA je imalo na sanducima oznaku da je zabranjena uporaba raketa u mirnodopskim uvjetima , a viđao sam po skladištima hrpe druge municije sa takvim oznakama , pa je vjerojatno i tako nastala i ta varijanta malog Grada za toplije krajeve, ali mi se tu onda spominjanje Ukraine nikako ne uklapa.

Daj neki link na tu Ukrainsku varijantu

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Kad smo kod čelika 40 H je neki minimum koji još dolazi u obzir , i koji se još može propustiti kroz liniju za proizvodnju cijevi tipa Pilger ili Mannesmann. I mi smo sve rakete radili kao cijevne varijante , a da bi negdje od nulte serije mijenjali tehnologiju i išli na duboko izvlačenje .

Raketa Plamen A je u količini od cca 200000 komada urađena kao cijevna varijanta , Munja kompletna kao cijevna varijanta , Oganj je uveden u naoružanje kao cijevna varijanta , da bi se kasnije prešlo na izvlačenje . Orkan je doveden do nulte serije i uveden u naoružanje kao cijevna varijanta da bi se u seriji prešlo na izvlačenje.

Kačuša je u količini od cca 12 miliona komada rađena iz cijevi , tako da je to iskustvo sa obradom u rupi postojalo , razvijeni su i specijalni strojevi za obradu cijevi u rupi , između ostalog biro za razvoj tehnologija u Pretisu je isprojektirao , a tvornica mašina je napravila nekoliko takvih specijalki , što je zanimljivo postolja tih strojeva nisu bila od gusa već od betona.

Ta betonska varijanta je bila masovno primijenjena u Pretisu , bezmalo sve raketne linije i veliki dio linija za municiju velikih kalibara su bile formirane od CNC strojeva firme Georg Fisher sa betonskim posteljama teškim desetak tona . Jedino se tom velikom masom moglo parirati debalansu košuljice granate i visokim brzinama rezanja .

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi skinuo fajl:

Znači nema te ukrajinske varijante nego samo napomena da partizanska 9M22M nije primjenjiva tamo, nisam vidio da se nekom otelo pa da je koristi tamo gdje zna itekako zazimiti. Ne znam kako je išlo na početku razvoja i kako je došlo do toga da se ova raketa definira sa +15 do +50 C. Jasno je da takva kakva je potpuno odstupa od ruskih standarda, ali jednostavno nemam dokument da potvrdim kako je došlo do toga. A ako je i bila predviđena samo za izvoz, možda je GAU iznimno prilagodio TTK.

Ipak sam našao jedan drugi dokument, interesantan i u njemu ima dosta ovoga o čemu se priča. Dokumentacija naučno-istraživačkog instituta br.147 (sadašnji Splav) iz 1959. godine, projekt rakete 122mm GRAD.
Ima svega, za početak između ostalog baš o ovom zadnjem, tehnologija izrade. Tablični prikaz za 3 slučaja, komora i b/g na hladno, komora iz cijevi b/g na toplo, komora na hladno b/g na toplo. Za svaki od 3 slučaja je dano tehnološko vrijeme u satima, cijena i potreban sirovi materijal.



Ostao sam iznenađen sa podatkom o maksimalnom tlaku. Znači ne razlika tlakova na minusu i plusu nego maksimalni tlak za svaki pojedinačni slučaj. Recimo navode 132 bara na nekih nominalnih 20 C. U tekstu su svi potrebni podatci i to je manje više sve isto kao kod na kraju usvojene rakete. Ali taj maksimalni tlak je skoro duplo od računskog nominalnog.



Cijeli dokument...
https://www.mycity.rs/must-login.png

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Nekoliko revijalnih strana o Splavu, ljudima i Gradu...

• 2Ovo se svidja korisnicima: CHARLIE JA., voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

odakle sam vadite te zečeve , mislim iz kog šešira i kojom magijom.

Svaka vam dala bar vode kad ste žedni

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Revijalno o Gradu...