SVLR M270 MLRS/M142 HIMARS

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Dakle, ova putanja omogućava da se ne komplikuje kod izrade raketa (aerodinamične kočnice i slično)? Samo, kako podešavaju tu putanju, krilcima, motorom ili...?

• 3Ovo se svidja korisnicima: stegonosa, raketaš, sevenino
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sve sa krilcima kod ove rakete. Kod onih kako rusi kažu perspektivnih velikog dometa koje moraju ići u zonu iznad 27km visine, koja je recimo jedna granična zona, imat će i gasodinamičko upravljanje, ali ne glavnim motorom nego malim impulsnim motorićima. Tamo gore krilca ne pomažu.



Evo skupni prikaz, pusk sa mrdanjem i bez mrdanja pod 25 i pusk bez mrdanja da padne tamo gdje i ona sa mrdanjem

• 4Ovo se svidja korisnicima: rodoljub, Metanoja, sevenino, sasa76
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

pukovniće , sad kad gledam taj film po dvadeseti put čini mi se da ovi veseljaci sa filma imaju veći kut elevacije , i da idu sa još većim kutem pod nebo. Rekao bih da namanjerno idu visokim ubacnim putanjama nakon što prođu par kilometara sa niskom putanjom.

Korist dvostruka ako hvata samo tri satelita ili nema vremena da vrti integrale vertikalna upadna putanja mu garantira pogodak jer visina na kojoj je raketa tada nije bitna , i drugo namjerno visokom putanjom zbunjuje ruske radare i izbjegava kontrabatiranje.

Ovo je izazaivanje vraga, cijelo vrijeme pričaju o Himarsu dometa 70 km , a u biti sa "prve linije fronta "gađaju na domet od 25 km da bi dobili upadni kut 90 stupnjeva

• 2Ovo se svidja korisnicima: amaterSRB, Metanoja
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Karikirano govoreći, beskonačno je mogućnosti profiliranja putanje. Evo samo jedna od









Treba samo spomenuti da ovo nije ništa što već nije viđeno, da se ne bi to tzv. super oružje preokreta još više dizalo u nebesa. Istina izgleda je prvo gdje je princip prebačen na tako mali kalibar i tako malu raketu, neću je čak niti u taktičku svrstati. Ima prednosti, ima mana

• 4Ovo se svidja korisnicima: amaterSRB, S2M, Metanoja, pericanet
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

E to te ja pitam , ako želiš zavarati radar i imati dobru kinetičku energiju kod udara u most onda imaš domet 35 km, ali je i dalje bojeva glava jado, po količini eksploziva je u klasi kalibra 155 mm, a po masi čelika koji probija beton u klasi neke 203 mm .

Na većim dometima mora jedriti i tada nema kinetičku energiju za probijanje bunkera.

Vjerojatno su ameri do sada skontali što im ne valja, a i ruje kako da se zaštite, tako da od oruđa sudnjeg dana ili oruđa koje bude preokrenulo tijek rata nema ništa

• 1Ovo se svidja korisniku: pericanet
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 05 Avg 2022 18:11

Dobro, baš će 4 - 5 Himarsa da reši rat na frontu od 2.500km. Morao malo da se diže moral.
Ali se ima i šta naučiti.

Dopuna: 05 Avg 2022 20:33

Nego jedno pitanje. Da li jedno rešenje isključuje drugo, odnosno neko ko ima recimo aerodinamičku kočnicu može da modifikuje raketu da primenjuje i ovakve profile leta i da ih po potrebi bira na računaru u kabini?

• 3Ovo se svidja korisnicima: stegonosa, Metanoja, pericanet
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Kad se ima mrdalice ili impulsne motore u nosu rakete kočnice nisu potrebne . Mi smo do sada razmatrali samo vertikalni manevar sa raketom , a ona može biti lansirana u pogrešnom smjeru 20 km od cilja , i onda radar i računalo izračunaju da leti na neko skladište , a ona skrene ka pravom cilju, pogotovo u fazi jedrenja može čak glumiti krstareću raketu, ali zato sustavi poput pancira sa vrlo velikim ubrzanjem i brzinom leta mogu takvu raketu presresti 5-10 sekundi prije udara u cilj

• 1Ovo se svidja korisniku: pericanet
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Zna li se kakav vid zastite postoji u slucaju da lanser sa raketama padne u ruke neprijatelju?
Da li je programiranje cilja i armiranje upaljaca moguce bez neke udaljene “centrale”?
Djeluje mi logicno da su odradili remote auth, jer su potvrdili da za odobravanje ciljeva treba americka saglasnost.

• 1Ovo se svidja korisniku: pericanet
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@raketaš
Da li ovo sve znači da je moguće isprogramirati različite putanje za isti plotun,sa istog oruđa?Neka vrsta raketnog MRSI?Možda su zato onako dugačke pauze između lansiranja dve rakete?

Kad smo gledali snimak poslednjeg udara po Antonovskom mostu,eksplozije su išle sa malim razmacima,ili je možda radilo više oruđa,moguće i sa više položaja?
Mada neki dan su radili sa 3-4 oruđa u nizu?
Ako već imaju drugu mogućnost zašto ih držati grupisane,izlagati opasnosti.

• 5Ovo se svidja korisnicima: Metanoja, dragon986, pericanet, sevenino, aleksmajstor
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Puno pitanja, a malo je konkretnih odgovora, zato što kraj puno reklame i zvučnog imena malo istine prodre u javnost.

Kad je u pitanju HIMARS lanser se klati pol metra sim tam jer nema nikakve stabilizatore, pretpostavljam da na samoj kutiji lansera ima žiro stabiliziranu platformu koja se par sekundi prije podizanja kutije" nulira" uhvati horizontalu po dvije ose , i dalje računalo zna gdi gledaju cijevi lansera.

Kod ispaljivanja druge rakete treba sačekati bar jednu periodu oscilacije lansera i kad dođe približno u nulu ispaliti drugu raketu, to je sve približno jer si raketa sama izračuna potrebne korekcije i izvrši ih ugrubo dok radi motor , a u fino tokom leta, za što ima dvije minute vremena.

Pretpostavljam da na vježbama lansiraju jedu ili dvije rakete , viđao sam poluprazne kontejnere, bilo bi glupo da u akciju idu sa dvije rakete u kontejneru. Izvlačim zaključak da se uvijek oživi 6 raketa u kontejneru , a to znači milion dolara po djelovanju , ali rakete mogu biti lansirane na različite ciljeve.

Rakete imaju termalne baterije kojima treba par sekundi da se ožive i pokrenu senzoriku i računala i nakon toga uhvate vezu sa satelitima, jednom pokrenuta baterija se mora iskoristiti, a kako je kontejner jednokratne uporabe nije predviđeno da vojska u nekom priručnom skladištu mijenja baterije.

Mislim da raketa ima dva osnovna moda rada na malom dometu i na velikom dometu . Kad je u pitanju mali domet cca 45 km onda može ići brzi rafal jer se ima dovoljno rezerve da se raketa u letu korigira i ako je pogrešno ispaljena , i tu čak vjerujem da je moguće dobiti 6 raketa u krug od deset metara u istoj sekundi. Kod lansiranja na veliki domet rakete ne idu rafalno, negdje piše da treba 18 sekundi između dvije , ne znam zašto , 3-4 da se smanji ionizacija od prethodne i isto toliko da se lanser smiri, aktiviranje termalne baterije plus veza sa satelitima,, nabere se toga.

Lanseri moraju raditi u paru i moraju se vidjeti , da bi jedan drugom predali svoje koordinate i da bi se nekom optikom odredio kut azimuta između dva lansera , jedino tako lanser mogu saznati gdi je sjever i odrediti azimut cilja.

Postoji mogućnost kod gađanja na malom dometu da raketa bude lansirana približno u azimutu cilja , a da ona u toku leta sama odredi pravac sjevera, naime ako dio sekunde mrdalice budu u neutralu i raketa putem GPS dobije koordinate početne i krajnje točke tog perioda onda računalo na bazi tih koordinata može izračunati pravac sjevera u odnosu na pravac leta rakete , i izvršiti korekciju azimuta.

Vrlo je važno da sekundu dvije prije udara u cilj raketa pada vertikalno , time se iskljući greška pogrešnog azimuta i greška visine , nije bitno da li smo u lift ušli s lijeve ili desne strane , bitno je da smo u liftu koji pada prema dolje isto tako nije bitno da li je cilj na drugom katu ili podrumu , ako je upaljač programiran da grune inercijalno.

Upaljač je moguće programirati da grune par metara iznad cilja i to je izgleda osnovni mod rada tada se greška pogotka od deset metara pokrije sa pred frgmentiranim dijelovima BG. U slučaju da se ide na fugasno djelovanje upaljač bi trebao prepoznati tvrdoću prepreke i shodno tome okinuti BG , na betonu skoro trenutno , a na drvenom bunkeru sa metar zemlje iznad greda sa nekom malom zadrškom.